Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-277/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku u Valpovu, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 57509775367, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Buterin i partneri iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 4. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Atille Šilješa, odvjetnika u Osijeku, odlukom objavljenom 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava kod FINA-e Zagreb zatražen po Zahtjevu za izravnu naplatu tuženika B2 Kapital d.o.o. iz [adresa] zaprimljen u Financijskoj agenciji Zagreb dana 5. veljače 2024. u 10,27 sati, a radi naplate tražbine tuženika određene zadužnicom ovjerenom kod javnog bilježnika Mandice Popović iz Valpova, OV-4366/2008 od 7. svibnja 2008.

II. Nalaže se tuženiku B2 Kapital d.o.o. iz [adresa], OIB: 57509775367 da tužitelju ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.106,18 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovršenik je 5. travnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika, ranije ovrhovoditelja, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi u bitnom navodi da je tuženik protiv njega 5. veljače 2024. pokrenuo postupak izravne naplate temeljem zadužnice na kojoj je potpis tužitelja ovjeren kod javnog bilježnika Mandice Popović iz Valpova, pod poslovnim brojem OV-4366/08, od 7. svibnja 2008. Izravna naplata pokrenuta je radi naplate glavnice u iznosu od 10.212,62 EUR, dospjele redovne kamate u iznosu od 635,01 EUR, dospjele zatezne kamate u iznosu od 11.051,56 EUR, troškova postupka u iznosu od 416,37 EUR, odnosno ukupno u iznosu od 22.315,56 EUR. Tužitelj smatra da je predmetna ovrha nedopuštena jer je njegov potpis na zadužnici koju je tuženik iskoristio kao ovršnu ispravu ovjeren kod javnog bilježnika 7. svibnja 2008., a ovrha je pokrenuta 5. veljače 2024. Dakle, protekom više od 10 godina pa stoga smatra da je nastupila zastara prava potraživanja tuženika iz predmetne ovršne isprave. Stoga, isti ističe materijalno pravni prigovor zastare te predlaže da sud proglasi ovrhu nedopuštenom i da obveže tuženika da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je prigovor zastare tužitelja neosnovan. Pojašnjava kako je tražbina osigurana predmetnom zadužnicom proizašla iz Ugovora o kreditu broj: 7610513538, koji je tužitelj sklopio sa Privrednom bankom Zagreb d.d., iako je uz odgovor na tužbu priložio Ugovor o kreditu broj: 9013571857. Predmetni ugovor otkazan je 22. prosinca 2010. te je otkazom tražbina iz Ugovora u cijelosti dospjela na naplatu 23. prosinca 2010. Prvi put je predmetna zadužnica aktivirana radi naplate tražbine iz kredita 21. prosinca 2010. od strane Privredne banke Zagreb d.d. te je ista isknjižena kod Financijske agencije iz redoslijeda naplate 17. siječnja 2022. U međuvremenu je Privredna banka Zagreb d.d. tražbinu iz kredita zajedno sa instrumentima osiguranja u cijelosti ustupila tuženiku te je tuženik radi naplate te tražbine ponovno aktivirao predmetnu zadužnicu kod Financijske agencije 5. veljače 2024. podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu. Stoga smatra da između naprijed navedenih aktivacija zadužnice kod Financijske agencije nije prošlo više od 5 godina pa stoga nije prema njegovom mišljenju niti mogla nastupiti zastara.

3. Tijekom postupka tužitelj je ostao kod svojih navoda, dok je tuženik isticao da je tražbina iz kredita, osim što je bila osigurana predmetnom zadužnicom, utvrđena i drugom ovršnom ispravom, a to je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno po javnom bilježniku Tatjani Kovačev 3. ožujka 2011., pod poslovnim brojem: Ovrv-715/11. Tuženik i njegovi pravni prednici, radi naplate predmetne tražbine kod Financijske agencije, pokretali su i naplatu temeljem tog rješenja pa stoga tuženik smatra da je i na taj način prekidao rok zastare. Osim toga, tuženik navodi da je pokušao naplatu iste tražbine i rješenjem o ovrsi donesenom na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-9772/11, kojim je također prekidan tijek zastare.

4. U dokaznom postupku, sud je zatražio očitovanje od Financijske agencije o svim aktivacijama, odnosno postupanjem Financijske agencije po predmetnoj zadužnici kao i o postupanjima po rješenjima o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na koje se pozivao tuženik tijekom postupka. Nakon što su pribavljeni naprijed navedeni podaci te nakon što je strankama omogućeno da se o istima očituju sud je u nastavku postupka izvršio uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu i to: Ugovor o brzom gotovinskom kreditu na str. 11 i 13, Otkaz ugovora str. 12 spisa, podnesak FINE na str. 28, prijedlog za ovrhu s rješenjem o ovrsi na str. 32-34 spisa, podnesak FINE na str. 37, podnesak FINE na str. 44.

Iz spisa Ovr-1021/2024 pročitani su: prijedlog tužitelja za proglašenje nedopuštenim ovrhe te za odgodu na str. 1 i 2, obavijest FINE o početku provođenju ovrhe na str. 4, zahtjev za izravnu naplatu na obrascu str. 5 i 9 spisa, zahtjev za provedbu ovrhe sa specifikacijom potraživanja na str. 6, zadužnica na str. 7 i 8, zaključak o upućivanju u parnicu na str. 12-14.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom, jer isti smatra da je nastupila zastara tuženikove tražbine iz zadužnice koja je sastavljena prije 1. siječnja 2011.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik 7. svibnja 2008. potpisao zadužnicu kao sredstvo osiguranja tražbine Privredne banke Zagreb d.d. po Ugovoru o brzom gotovinskom kreditu broj: 9013571857 te da je pred javnim bilježnikom Mandicom Popović priznao svoj potpis na toj zadužnici i da je javni bilježnik potvrdu priznanja potpisa donio pod brojem: OV-4366/08, a što proizlazi i iz preslike zadužnice (str. 7 i 8 Ovršnog spisa).

7. Među strankama je sporno jesu li tuženik i njegovi pravni prednici ranije pokretali postupke prisilne naplate potraživanja iz kredita, a koja su potraživanja osigurana i predmetnom zadužnicom. Sporno je i jesu li prisilnu naplatu pokretali i kada temeljem predmetne zadužnice. Samim tim je sporno i je li nastupila zastara.

8. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku utvrđeno je kako slijedi:

- da je ugovor o brzom gotovinskom kreditu (uz zadužnicu) broj: 9013571857, koji je zaključen 7. svibnja 2008. između tužitelja i Privredne banke Zagreb d.d. otkazan 22. prosinca 2010. zbog neredovitog plaćanja (str. 11-13 spisa),

- da je Financijska agencija zaprimila zahtjev za naplatu temeljem predmetne zadužnice prvi put 21. prosinca 2010. i to u obliku inicijalne blokade računa tužitelja po nalogu Privredne banke Zagreb d.d., s tim da je 21. travnja 2016. kod Financijske agencije zaprimljen zahtjev za izmjenu podataka o vjerovniku temeljem prijenosa prava po zadužnici (cesije), temeljem čega je kao vjerovnik upisan ovdje tuženik te je naplata po toj zadužnici isknjižena radi nemogućnosti izvršenja 4. kolovoza 2018 temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (str. 28 spisa),

- da je tuženik 15. siječnja 2022. zatražio od Financijske agencije povrat zadužnice te da je 5. veljače 2024. Financijska agencija zaprimila novi zahtjev za izravnu naplatu po predmetnoj zadužnici, a koji je predmet ovog spora (str. 28 spisa),

- da Financijska agencija nije nikad zaprimila radi provedbe (naplate) rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, doneseno po javnom bilježniku Tatjani Kovačev, broj: Ovrv-715/11 od 3. ožujka 2011. (str. 37 spisa)

- da Financijska agencija nije nikad zaprimila radi provedbe (naplate) rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj: Ovrv-9772/2011 (str. 44 spisa).

9. Iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) proizlazi da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti zastarijevaju za 10 godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Također, iz čl. 241. ZOO-a proizlazi da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine, a iz čl. 245. st. 1. ZOO-a proizlazi da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok zastare.

10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je odlučio kao u izreci pod točkom I.

11. Tražbine iz zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011., kao i tražbine na kojima je tuženik samo ovjerio svoj potpis na zadužnici koja nije sastavljena u obliku javnobilježničkog akta, zastarijevaju za pet godina prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa 7. sjednice Građanskog odjela, poslovni broj: Su-IV-4/18-17 od 19. studenoga 2018. U situaciji kada je zadužnica sastavljena u obliku javnobilježničkog akta tražbina zastarijeva za deset godina na temelju odredbe čl. 233. st. 1. ZOO-a.

12. Tijekom postupka iz očitovanja koja je dostavila Financijska agencija (str. 28 spisa) utvrđeno je da je raniji vjerovnik Privredna banka Zagreb d.d. predmetnu zadužnicu dostavila Financijskoj agenciji radi naplate tražbine osigurane tom zadužnicom od ovdje tužitelja, dana 21. prosinca 2010. Tuženik, kao novi vjerovnik, nakon provedene cesije, dostavio je Financijskoj agenciji 21. travnja 2016. zahtjev za izmjenu podataka o vjerovniku temeljem kojeg je zahtjeva Financijska agencija tuženika evidentirala kao vjerovnika i ovrhovoditelja po naprijed navedenoj ovrsi. Stupanjem na snagu čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 68/2018, dalje: ZPONS) Financijska agencija je 4. kolovoza 2018. isknjižila predmetnu zadužnicu iz redoslijeda naplate zbog nemogućnosti izvršenja. Ujedno je Financijska agencija temeljem čl. 21. ZPONS-a pohranila predmetnu zadužnicu jer ju je prema citiranoj odredbi dužna čuvati najmanje tri godine od obustave. Tuženik je 15. siječnja 2022. od Financijske agencije zatražio vraćanje zadužnice njemu kao novom vjerovniku te je nakon toga tuženik 5. veljače 2024., temeljem iste te zadužnice protiv tužitelja pokrenuo izravnu naplatu, a čiju nedopuštenost tužitelj dokazuje u ovom postupku.

13. Slijedom navedenog, proizlazi da je prvi put zadužnica bila dostavljena Financijskoj agenciji radi naplate 21. prosinca 2010., te je tad prvi put prekinut tijek zastare koji je trajao sve do 4. kolovoza 2018. kada je zadužnica isknjižena iz redoslijeda naplate. Isknjiženjem zadužnice iz redoslijeda naplate, 5. kolovoza 2018. ponovno je počeo teći zastarni rok od 5 godina te je isti u cijelosti istekao sa danom 5. kolovoza 2023. To stoga što taj zastarni rok tuženik nije prekidao podnošenjem na naplatu predmetne zadužnice, već je isti po isteku tog roka 5. veljače 2024., temeljem zadužnice pokrenuo predmetnu izravnu naplatu. Tuženik zahtjevom od 15. siječnja 2022., kojim je od Financijske agencije zatražio vraćanje izvornika pohranjene zadužnice nije prekidao rok zastare jer tim činom nisu poduzimane nikakve radnje usmjerene na naplatu potraživanja već isključivo na vraćanje zadužnice tuženiku. Prema tome, budući je izravna naplata pokrenuta 5. veljače 2024., dakle nakon proteka petogodišnjeg zastarnog roka, tužiteljev je zahtjev prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske naznačenom u točki 11. obrazloženja ove Presude u cijelosti osnovan, pa je stoga sud predmetnu izravnu naplatu proglasio nedopuštenom i odlučio kao u izreci pod točkom I.

14. U odnosu na tuženikove navode da je zastara prekidana, dostavom na provedbu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka, broj: Ovrv-715/11, od 3. ožujka 2011., odnosno rješenjem o ovrsi donesenim pod poslovnim brojem Ovrv-9772/2011, treba naglasiti da iz podataka koje je FINA dostavila (str. 37 i 44 spisa) proizlazi da kod Financijske agencije ta rješenja nisu nikad ni zaprimljena. Samim tim, Financijska agencija po istima nije nikad niti postupala. Tuženik nije dokazao da bi prvo navedeno rješenje o ovrsi, a kojim je određena ovrha općenito na imovini, dostavljeno na provedbu sudu ili drugim nadležnim tijelima, dok se iz drugo navedenog rješenja o ovrsi na kojem je tuženik samo naveo poslovni broj bez navođenja tko je i kada isto donio, sud ne može utvrditi niti kojim je sredstvom, odnosno predmetom ovrha određena. U takvim okolnostima sud izvodi zaključak da rješenjima o ovrsi na koje se tuženik poziva nije prekidan tijek zastare pa su ista bez utjecaja na zaključak koji je sud izveo u prethodnoj točki obrazloženja ove presude.

15. Sud je odluku o trošku parničnog postupka utemeljio na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, a koji su bili nužni, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa).

16. Tužitelju su dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to:

- za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife),

- za sastav obrazloženog podneska od 30. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife),

- za zastupanja pred sudom na ročištima održanima 17. svibnja 2025., 17. rujna 2025. i 4. prosinca 2025. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9.1. Tarife) ili ukupno za tri ročišta 600,00 EUR.

Slijedom navedenog, troškovi zastupanja po punomoćniku iznose ukupno 1.000,00 EUR. Pored tih troškova, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i na sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 EUR, tako da priznati troškovi ukupno iznose 1.106,18 EUR.

17. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova pristupa njegova punomoćnika na ročište za objavu presude nije odlučeno jer je taj trošak u trenutku izrade pisanog obrazloženja presude neizvjestan. Sud će o tom trošku odlučiti naknadno, ako punomoćnik pristupi na ročište za objavu presude.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Valpovo, 30. prosinca 2025.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika