P-1798/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1798/2020-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Hrvoju Lukšić, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 94472454976, koga zastupa punomoćnica Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu GRGIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv I. tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., [adresa], OIB: 55545787885 i II. tuženika LOVAČKO DRUŠTVO ''ZEC'' Poreč, Poreč, Stancija Kaligari 50, OIB: 62809400703, koga zastupa punomoćnik Alen Kalčić, odvjetnik u Poreču, Partizanska 13, radi isplate novčane tražbine u iznosu od 3.390,95 eur, nakon održane i zaključene glavne rasprave 12. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika I- tuženika i punomoćnika II- tuženika, dana 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev

1. Nalaže se I.-tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 55545787885 i II. -tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „ZEC“ POREČ, Poreč, Stancija Kaligari 50, OIB: 62809400703 da tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976 solidarno isplate iznos od 3.390,95 eur ( 25.549,08 kn ) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 07.03.2019. do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se I.-tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 55545787885 i II. -tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „ZEC“ POREČ, Poreč, Stancija Kaligari 50, OIB: 62809400703 da tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976 solidarno naknade troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužitelju platiti II-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eur, eur, u roku 15 dana.

III Odbija se II-tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 eur.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 13. listopada 2020. tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da su nakon provednog postupka donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, te nalaže I.-tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 55545787885 i II.-tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „ZEC“ POREČ, Poreč, Stancija Kaligari 50, OIB: 62809400703 da tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976 solidarno isplate iznos od 25.549,08 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 07.03.2019. do isplate, te da tuženike obveže na plaćanje troškova postupka.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj je naveo da se 27. prosinca 2018. dogodila prometna nezgoda kada je VČ upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], te se kreta kolnikom DC-48 iz smjera istoka u smjeru zapada, kada je kod 0 km + 400 m, gledano u smjeru istoka, s desne strane vozača, iz niskog raslinja na kolnik iskočila divljač – srna, da je došlo je do udara prednje strane vozila u divljač, a divljač je pobjegla nazad u nisko raslinje., da su pregledom vozila uočeni su tragovi divljači na prednjoj strani vozila, koji su fiksirani fotografijom, kaoi i da je na mjesto događaja izašao je lovočuvar II-tuženika, i bio prisutan obavljanju očevida.

3. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bila kod tužitelja zaključena polica kasko osiguranja vozila broj K06860014823 to je tužitelj dana 07. ožujka 2019. isplatio ukupno 25.549,08 kn, a od čega na račun vlasnika vozila iznos od 24.364,08 kn na ime naknade štete na vozilu, a iznos od 1.185,00 ka na račun vozača na ime troškova prijevoza vozila.

4. Tužitelj se u obrazloženju tužbe pozvao na odredbu čl. 50. Zakona o cestama, kojim je propisano je da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara pravna osoba ukoliko javna cesta nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno propisima, time da iz Potvrde Policijske postaje Poreč-Parenzo, kao i dopisa iste Postaje od 10. srpnja 2020. proizlazi da na dionici ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda nije bio postavljen znak „Divljač na cesti“.

5. Isto tako, tužitelj se u obrazloženju tužbe pozvao na odredbu čl. 77. Zakona o lovstvu, prema kojem je lovoovlaštenik e dužan spriječiti svaku štetu koja može nastati od divljači i to propisanim mjerama. Između ostalog lovoovlaštenik je dužan smanjivati broj divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu, te istima osigurati dovoljno vode i hrane kako divljač ne bi imala potrebu izlaziti izvan granica lovišta u potrazi za hranom i vodom, naveo da je dužnost II-tuženika bila također i uz uporabu mehaničkih, električnih, kemijskih i drugih plašila i repelenata odvratiti divljač od napuštanja granica lovišta, slijedom čega II-tuženik za konkretnu štetu odgovara kao za štetu od opasne stvari po principu objektivne odgovornosti sukladno članku 1063. Zakona o obveznim odnosima i to kao ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač istrčala, a na temelju odredbe članka 1066. ZOO-a, a kako je tužitelj oštećeniku isplatio novčani iznos, to ovim putem od tuženika, kao osoba koje su odgovorne za nastanak štete, potražuje povrat istoga iznosa, a sukladno članku 963. Zakona o obveznim odnosima., da se tužitelj tuženicima obratio u mirnom postupku, ali su isti otklonili svoju odgovornost.

6. U odgovoru na tužbu od dana 17. svibnja 2021. I-tuženik je osporio odgovornost za štetu i ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, sve sukladno čl. 50. Zakona o cestama, te osporava tijek zateznih kamata, te da tužitelj nije dostavio dokaz da je lovačko društvo za mjesto štetnog događaja tražilo postavljenje prometnog znaka to ne postoji odgovornost Hrvatskih cesta d.o.o. za štetu, uz očitovanje dostavio kopiju presude Vts RH Pž – 5462/14 (list 97-101 spisa).

7. I-tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava odgovornost za štetu iz razloga što spisu ne prileži niti jedan dokaz da je vozač motornog vozila koristio javnu cestu na siguran način odnosno sukladno čl. 34. ZOSPC-a kojom odredbom je propisano da je vozač dužan upravljati motornim vozilom sukladno prometnim znakovnim i prometnim pravilima.

8. Isto tako, I-tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da osporava nastanka štetnog događaja iz razloga što spisi na prileže niti jedan dokaza da je tužitelj naletio na divljač na cestima, kao I da divljač nije pronađena.

9. U odnosu na tijek zateznih kamata iz razloga što iz tužbe nije jasno koji pravni odnos postoji između tužitelja i tuženika, pa stoga nije moguće utvrditi kada tuženik pada u zakašnjenje, što sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a predstavlja bitnu pretpostavku za početaka tijeka zakonskih zateznih kamata.

10. U odgovoru na tužbu II-tuženik navodi da odredba čl. 82. Zakona o lovstvu propisuje da su oštećenici dužni u roku od sedam dana od dana nastanka štete (štete povodom naleta divljači na vozila) pisanim putem obratiti lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila, da je tom odredbom propisano da je nakon isteka navedenih rokova oštećenik dužan u daljnjem roku od 30 dana predložiti lovoovlašteniku sklapanje sporazuma o naknadi štete a nakon isteka tih rokova, oštećenik se može obratiti tužbom radi naknade štete nadležnom sudu, te da je, propisano je da će nadležni sud odbacit tužbu ako oštećenik nije postupio na način naveden u tom članku, a kako tužitelj nije postupao na način naveden u citiranoj zakonskoj odredbi II-tuženik smatra da se tužba mora odbaciti.

11. Nadalje, u svom očitovanju II-tuženik navodi da odredba čl. 186. Zakona o parničnome postupku (nastavno: ZPP) propisuje da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak, time da II-tuženik smatra da zahtjev tužitelja ne sadrži činjenice na kojima ovaj temelji svoj zahtjev I dokaze kojima se utvrđuju relevantne činjenice, odnosno da nema navod i dokaz da tuženik vrši pravo lova na području mjesta prometne nezgode, navod i dokaz o tome da je divljač izišla iz područja na kojem tuženik vrši pravo lova, navod i dokaz tuženik gospodari divljači, i to srnom dokaz da tuženik nije poduzeo mjere i aktivnost propisane Zakonom o lovstvu a u cilju osiguravanja sigurnosti i sprječavanja štete.

12. Nadalje, II-tuženik u svom očitovanju navodi da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te osporava da vrši pravo lova na cesti na kojoj se desila predmetna nezgoda ali i na području oko te ceste a ujedno osporava da je divljač izišla iz područja kojim tuženik vrši pravo lova, odnosno II-tuženik smatra da tužitelj mora dokazati da tuženik vrši pravo lova na području mjesta prometne nezgode (kolnik DC 48, 3 kilometra stupa 001 dionice), odnosno da je divljač na to mjesto došla sa područja na kojem tuženik vrši pravo lova.

13. U svom očitovanju dalje II-tuženik navodi da u konkretnoj pravnoj stvari, ukoliko postoji nečija odgovornost za nadoknadu štete povodom predmetnog događaja, postoji odgovornost osobe koja upravlja prometnicom a to proizlazi iz Zakona o cestama (nastavno: ZC) te proizlazi i iz Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ( nastavno: Pravilnik ), obzirom da odredbe čl. 16. i 17. ZC-a propisuje da javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi sudionici u prometu, odredba čl. 93. Pravilnika propisuje da su zaštitne žičane ograde: 1) ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, 2) ograde na nadvožnjacima za zaštitu prometa ispod nadvožnjaka. Također, odredbom članak 94. Pravilnika propisano je da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz: 1) autoceste, 2) brze ceste, 3) ostale ceste prema potrebi, odnosno zaključno, osobe koje gospodare lovištem odgovaraju tek supsidijarno, nakon odgovornosti vozača i osoba ovlaštenih upravljati javnom cestom, a kako u konkretnom slučaju mjesto predmetne nezgode nije ograđeno zaštitnom ogradom, navedeno proizlazi iz Potvrde PP Poreč, a budući se na tom mjestu desila nezgoda, to je očito da je zaštitna mreža trebala biti postavljena na tu cestu, tako da tuženik ne odgovara za predmetnu štetu, kao ni iz ranije iznesenih navoda.

14. Isto tako, II-tuženik dalje obrazlaže da je II-uženik je pozvao sve pravne osobe koje gospodare prometnicama da na adekvatan način osiguravaju istu (signalizacijom i opremom) te je na taj način poduzeo aktivnost u cilju osiguranja prometnice pa sukladno tomu ne može biti odgovoran za događaje na prometnici, a kako iz navoda policijskog zapisnika proizlazi da na licu mjesta nije postojao niti prometni znak – opasnost od divljači, to se tuženik poziva na odluku Ustavnog suda RH posl. br. U-I- 6264/2014 od dana 04. ožujka 2015., a u kojoj je odluci zaključeno sljedeće „ Pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar, na temelju stavka 1. članka 50. ZoCes-a (op. a. Zakona o cestama), odgovara za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, odnosno da se krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači, te dostavio sudsku praksu na kojoj temelji svoje osporavanje tužbenog zahtjeva.

15. U podnesku od dana 1. lipnja 2020. tužitelj je osporio navode tuženika, a u odnosu na navode II-tuženika tužitelj dostavlja presudu Županijskog suda u Varaždinu donesenoj pod posl. br. Gž-355/15 dana 10. studenog 2015. u kojoj taj sud na prigovore istovjetne onima ovdje tuženika, dostavio druge sudske odluke za koje smatra da dokazuju njegove navode, predložio izvođenje novih dokaza, i dostavio nove pisane dokaze za koje smatra da dokazuju njegove navode, iako se radi o maličnom postupku, te je tužitelj morao u tužbi predložiti izvođenje dokaza I dostaviti pisane dokaze za koje smatra da dokazuju njegove navode (list 107-112 spisa).

16. U podnesku od dana 21. listopada 2022, tužitelj je naveo da osporava navode II- tuženika, predložio izvođenje novih dokaza, te dostavio sudsku praksu za koju smatra da dokazuje njegove navode, odnosno presudu Županijski sud u Slavonskom Brodu, Gž-495/2022 od dana 1. srpnja 2022. (list 152 spisa).

17. U svom očitovanju od dana 08. srpnja 2021. I-tuženik je naveo da je II-tuženik uz odgovor na tužbu dostavio zahtjev sa postavljanjem znakova u kojem je naveo da dostavlja i popis opasnih mjesta., ali da uz odgovor na tužbu II- tuženik nije dostavio prilog popisa opasnih mjesta niti je uz zahtjev dostavio povratnicu iz koje bi bilo razvidno da je predmetni zahtjev dostavio Hrvatskim cestama., da pregledom evidencije zahtjeva Lovačkih društava na području Istarske županije, I- tuženik nije pronašao zahtjev lovačkog društva Zec niti je pronašao bilo kakav zapisnik o obavljanom pregledu lokacije s učestalima prelaženjem krupne (papkarske) divljači preko ceste koji zapisnik se obvezno sastavlja sa predstavnikom lovačkog društva radi potrebe izrade prometnog elaborata na temelju kojega se postavlja prometni znak A44 „Divljač na cesti“ koji znak označava učestalu migracija divljači preko određenog dijela ceste., a obzirom da II-tuženik nije dostavio povratnicu, a na zahtjevu se ne nalazi prijamni žig Hrvatskih cesta d.o.o., niti je dostavio popis opasnih mjesta koji je izrađen od stručne službe za provedbu lovnogospodarske osnove (Pravilnik o stručnoj službi za provedbu lovnogospodarske osnove NN 63/06), I-. tuženika osporava navode iz odgovara na tužbu I. tuženika i podnesak tužitelja u kojim isti navode da je I. tuženik kao lovačko društvo podnijelo zahtjev Hrvatskim cestama d.o.o. za označavanja mjesta štetnog događaja znakom A44 „Divljač na cesti“.

18. U svom očitovanju od dana 12. listopada 2022. II-tuženik je navod da ostaje u cijelosti kod iznesenih navoda, te naveo da tužitelj mora dokazati da tuženik vrši pravo lova na području mjesta prometne nezgode ( kolnik DC 48, 3 kilometra stupa 001 dionice ), odnosno da je divljač na to mjesto došla sa područja na kojem tuženik vrši pravo lova, kao i da smatra da je na tužitelju je da dokaže pasivnu legitimaciju tuženika, predložio izvođenje dokaza koje nije naveo u odogovoru na tužbu, te dostavio daljnje pisane dokaze (list 127-146 spisa), iako je ovaj postupak malični, te je II-tuženik morao dokazne prijedloge iznijeti u odgovoru na tužbu I dostaviti pisane dokaze na kojima temelji svoje osporavanje

19. U podnesku od dna 17. siječnja 2025. II-tuženik je naveo da II- tuženik ispravlja prijašnje navode na način da navodi da je u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode tuženik bio osiguran kod društva Croatia osiguranje d.d., slijedom čega je u skladu s odredbom čl. 211. Zakona o parničnom postupku, predložio da se društvo Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, obavijesti o predmetnoj parnici, time da je navedeno trgovačko društvo u očitovanju od dana 07. travnja 2025. navelo da neće pristupiti kao umješač na strani II-tuženika.

20. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i to kopiju izvoda iz sudskog registra za tužitelja (list 5-23 spisa), kopiju prometne dozvole za automobil reg. oznake [registarska oznaka] (list 26-27 spisa), kopiju fotografija oštećenog vozila (list 28-35 spisa), kopiju police kasko osiguranja motornog vozila (list 36-53 spisa), kopiju potvrde Policijske postaje Poreč-Parenzo od 11. siječnja 2019. (list 54- 56 spisa), kopiju podataka o prometnoj nezgodi od 27. prosinca 2018. (list 57 spisa), kopiju dopisa tužitelja policijskoj postaji Poreč-Parenzo od 2. rujna 2020. (list 58 spisa), kopiju fotografija oštećenog automobila dostavljeno uz dopis od 2. listopada 2020. (list 59-64 spisa), kopiju prijave i zahtjeva za naknadu štete (list 65 spisa), kopiju prijave i zahtjeva za naknadu materijalne štete (list 66-67 spisa), kopiju police osiguranja (list 68-69 spisa), kopiju Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od dana 14. veljače 2019. (list 70-72 spisa), kopiju izvida štete (list 73 spisa), kopiju obračuna djelomične štete (list 74 spisa), kopiju računa R1 br. 200/3/31 (list 75-76 spisa), kopije radnog naloga br. 030119/2 od 3. siječnja 2019. (list 77-78 spisa), kopiju zahtjeva za označavanje prometne signalizacije i opreme sukladno posebnim propisima cesta (list 91-94 spisa), kopiju presude VTS RH br. Pž-5462/14 od 11. travnja 2017. (list 97-101 spisa, ponovno list 247-251 spisa), kopiju pregleda podataka o lovištu Poreč (list 107-112 spisa), kopiju presude Vrhovnog suda RH od 16. prosinca 1992. (list 113-114 spisa), kopiju presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-355/15-2 od 10. studenog 2015. (list 115-119 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-168/2005 od 15. veljače 2005. (list 120 spisa), kopiju police osiguranja br. [broj police osiguranja] od 21. ožujka 2018. (list 127-128 spisa), ponovno list 203-204 spisa), kopiju Ugovora o produljenju ugovora 1809 od zakupu prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu br. XVIII/119- Poreč (list 130-133 spisa), kopiju službenih novina Istarske županije (list 134-143 spisa), kopiju službene zabilješke od dana 30. prosinca 2018. (list 167-168 spisa), kopiju zapisnika o očevidu od dana 27. prosinca 2018. (list 169-173 spisa), kopiju skice od 30. prosinca 2018. (list 174-175 spisa), kopiju službene bilješke od 27. prosinca 2018. (list 177 spisa), kopiju nagodbe od 16. studenog 2022. (list 198-199 spisa), kopiju nalaza i mišljenja Srećka Hlišća dip. ing. (list 227-237 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-2556/16 od 8. studenog 2018. (list 243-246 spisa), kopiju rješenja Vrhovnog suda RH br. Rev-930/2009 od 31. siječnja 2012. (list 252-254 spisa), kopiju presude Vrhovnog suda RH br. Rev-1983/1993-2 od 8. prosinca 1994. (list 255-258 spisa), kopiju presude VTS RH br. Pž-3182/2020-3 od 2. studenog 2022. (list 264-267 spisa), kopiju rješenja Vrhovnog suda RH br. Rev-1547/11-2 od 9. studenog 2016. (list 268-271 spisa), kopiju presude VTS RH br. Pž-2715/2015-2 od 28. prosinca 2018. (list 272-274 spisa), kopiju programa zaštite divljači za državne ceste u nadležnosti trgovačkog društva Hrvatske ceste d.o.o. za razdoblje od 1. travnja 2024. do 31. ožujka 2034. (list 275-291 spisa), time da je tijekom postupka izveden dokaz saslušanjem svjedoka FČ, lovočuvara na Trgovačkom sudu u Pazinu (list 187 spisa), Svjedoka NČ, vozača oštećenog automobila na Trgovačkom sudu u Pazinu (list 192 spisa) kao i svjedoka IČ, djelatnika MUP-a, na Trgovačkom sudu u Pazinu (list 215 spisa).

21. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaz zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

22. Prema odredbi čl. 219 st.1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok prema odredbi članka 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o dokazivanju.

23. Na tužitelju je teret dokaza na kojima temelji svoj zahtjev, pa kako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) nije mogao sa sigurnošću utvrditi sve relevantne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, primjenom pravila o dokazivanju zaključio je da tužitelj nije dokazao te činjenice.

24. Iz iskaza svjedoka FČ, lovočuvara na Trgovačkom sudu u Pazinu (list 187 spisa) proizlazi da da je svjedok naveo da se sjeća prometne nezgode u kojem je srna naletjela na vozilo, odnosno da je siguran da se radilo o srni.

25. Sud ne prihvaća ovaj iskaz svjedoka kao logičan i istinit obzirom da svjedok nije naveo da je vidio srnu, nego je naveo da je siguran da se radilo o srni time da nije obrazložio nego da to smatra.

26. Sud smatra da ovaj svjedok nije očevidac štetnog događaja, te da nakon štetnog događaja nije vidio srnu na koju je navodno naletjelo vozilo koje je vozio VČ, slijedom čega taj iskaz svjedoka nije uzet u obzir prilikom odlučivanja o postojanju, odnosno ne postojanju sporne činjenice.

27. Iz iskaza svjedoka VČ vozača oštećenog automobila (list 192-193 spisa) proizlazi da je on u svom iskazu naveo da je siguran da je na vozilo naletjela srna, time da nije naveo da li je neposrednim opažanjem utvrdio da se radi o srni, već je moguće da se radi o zaključku svjedoka time da se svjedoci u sudskom postupku pozivaju radi davanja iskaza o činjenicama o kojima imaju neposredna saznanja. Isto tako, je svjedok u svom iskazu naveo da je situacija bila takva da je svjedok vozio i da je u jednom trenutku osjetio da je došlo do udarca u srnu time da nije naveo da je neposredno utvrdio da se radi o srni. Slijedom čega, sud nije prihvatio iskaz svjedoka kao logičan i istinit te ga nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja o spornim činjenicama.

28. Iz iskaza svjedoka EČ, djelatnika MUP-a, proizlazi da je svjedok u svom iskazu naveo da se ne sjeća na koji način su u konkretnom slučaju utvrdili da je riječ o naletu srne na vozilo te da ako se divljač ne nađe na licu mjesta onda se u pravilu utvrđuje po izjavi vozača kao i da je preko fotografija otežavajuće utvrditi o kojoj divljači je riječ.

29. Sud nije prihvatio ovaj iskaz svjedoka kao logičan i istinit, odnosno iz iskaza svjedoka proizlazi da on nema saznanja da li se radilo o naletu srne ili možda divlje svinje na vozilu, te iz razloga što je naveo da se u pravilu takve okolnosti utvrđuju u skladu s izjavom vozača tako da ovaj svjedok nije imao neposrednih saznanja o kakvoj bi se divljači radilo i nije vidio neposrednim opažanjem. Slijedom čega sud nije uzeo u obzir ovaj iskaz svjedoka prilikom odlučivanja o činjenicama.

30. Izvedenim dokazima, posebice vještačenjem po vještaku prometne struke, nije na nedvojben način utvrđeno da je do štete na vozilu osiguranika tužitelja došlo udarom divljači-srne.

31. U svom Zaključku vještak je naveo da je s desne strane dotrčala najvjerojatnije srneća divljač, pa je došlo do naleta prednjeg lijevog ruba osobnog vozila na krajnje stražnji dio trupa srneće divljači, da se srneća divljač mogla kretati brzinom trka od oko 40 km/h, kao I da vještak smatra da je , srneću je divljač bilo moguće vidjeti da dolazi s desne bočne strane oko 6,3 m ispred mjesta naleta ili oko 0,6 s prije naleta, kada je kočenjem vozača pri prosječnoj brzini od oko 75 km/h nesreća bila neizbježiva, a nesreća se ne bi dogodila jer bi srneća divljač pretrčala ispred osobnog vozila da se vozač kretao brzinom do 60 km/h, odnsono da bi ta brzina bi bila trenutno prilagođena nailasku na mjesto nesreće u slučaju pojave trčeće divljači, s time da nije bilo drugih prometno objektivnih razloga za kretanje takvom brzinom.

32. Naime, prometni vještak Srećko Hlišć u svom pisanom nalazu i mišljenu, a to je ponovio i u usmenom izlaganju, naveo da je u konkretnom slučaju najvjerojatnije došlo do naleta vozila na srneću divljač, a to svoje mišljenje temelji na činjenici da je na prednjem lijevom dijelu ostalo područje na kojem se nalazi veća količina finije dlake.

33. Međutim, navedeno nije dostatno da bi sud mogao na potpun i nesumljiv način utvrditi da je uzrok nastale štete nalet srne na vozilu osiguranika tužitelja. Usto, prometni vještak nema stručna znanja da identificira životinju po ostacima dlaka. O toj činjenici se trebao očitovati vještak druge struke (lovne). Kako tužitelj u tom smislu nije predložio izvođenje dokaz, sud je temeljem pravila o teretu dokaza odbio tuženi zahtjev.

34. Odluka o troškovima postupka donesena je u skladu s odredbama čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a, a obzirom da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u cijelosti, odbijen je i sa zahjtevom za naknadu troškova postupka, te tuženicima pripadaju i troškovi parničnog postupka koji padaju na teret tužitelja u cijelosti.

35. Slijedom navedenog, II-tuženiku je priznat trošak parničnog postupka za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.t. 1.) 200,00 eur, sastav podneska( Tbr. 8.t. 1.) od dana 12. listopada 2022. kojim se II-tuženik očitovao na navode tužitelja i dostavio dodatnu dokumentaciju na kojoj temelji svoje osporavanja tužbenog zahtjeva, sastav podneska (Tbr. 8.t. 1.) od dana 18. studenog 2025. kojim se II-tuženik očitovao na navode Nalaza i mišljenja vještaka po 200,00 eur, trošak pristupa na ročište (Tbr. 9.t. 1.) 24. rujna 2024., dana 20. studenog 2024., dana 14. siječnja 2025. kao i dana 12. prosinca 2025. po 200,00 eur, ukupno 1.400,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 350,00 eur, ukupno 1.750,00 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke.

36. Odbija se II-tuženik sa zahtjevom za trošak sastava podneska od dana 8. studenog 2022. obzirom da je u njemu samo ponovio istaknute navode, te iz istog razloga sastav podneska od dana 24. studenog 2022. i 10. siječnja 2025, ta za sastav podneska od dana 17. siječnja 2025. kojim je II-tuženik predložio da se da se pozove Croatia osiguranje d.d. Zagreb kao umješač, ali je miješanje otklonjeno, ukupno 800,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 200,00 eur, ukupno 1.000,00 eur.

37. Odbija se II-tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova za pristup na ročište održano dana 12. prosinca 2025. (Poreč Zagreb Poreč) u iznosu od 200,00 eur, iz razloga što se punomoćniku stranka, a koji je odvjetnik može priznati trošak pristupa na ročište u skladu s Odvjetničkom tarifom, ali ne i drugi troškovi koji su vezani na pristup na ročište, a za koji pristup je punomoćniku određen trošak, odnosno sveukupno 1.200,00 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III presude.

U Zagrebu, 30. prosinca 2025

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. Tužitelju po pun., uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. I-tuženiku

3. II-tuženiku po punomoćniku