REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-799/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Filipu Gereci, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Poslovni broj Pn-2025/2017-43 od 11. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj Pn-2025/2017-43 od 11. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. „Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, isplatiti tužiteljici UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.598,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, isplatiti tužiteljici UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 703,43 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 159,27 EUR tekućom od 27. rujna 2016. godine pa do isplate i na iznos od 544,16 EUR tekućom od 15. listopada 2016. godine pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.683,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2025. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1. Navodi da tužiteljica nije tužbeni zahtjev postavila s osnove odgovornosti za štetu a da je prvostupanjski sud odgovornost tuženika za štetu utvrdio upravo po osnovi odgovornosti za štetu zbog obustave ili neredovitog obavljanja komunalne djelatnosti pa da u skladu sa odredbom članka 5. stavak 4. ZPP-a nije dopušteno niti zakonito da sud odgovornost tuženika temelji kao odgovornost osobe koja obavlja komunalnu djelatnost kada tužiteljica niti jednom tijekom prvostupanjskog postupka nije tuženika smatrala odgovornim kao osobu koja obavlja komunalnu djelatnost. Ističe da po toj osnovi tuženik ne može biti odgovoran.

2.2.U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva navodi da je tužiteljica, pogotovu s obzirom na svoju starost i svoje zdravstveno stanje te ranije tegobe svjesno pristala na mogućnost da joj nastane šteta prilikom izvođenja aktivnosti mažoretkinja, pa stoga smatra da je tužiteljica isključivo odgovorna za nastanak štete ili barem da je doprinijela njenom nastanku kao i visini štete.

2.3. Pobija i odluku o troškovima postupka smatrajući da je prvostupanjski sud za pojedine radnje pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

2.4. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ali da u svakom slučaju naloži se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove podnesene žalbe. Traži troškove podnesene žalbe.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba nije osnovana.

5.Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

5.1.Također, nije počinjena niti bitna povreda odredbe članka 354. stavak. 1. ZPP- a u svezi članka 8. ZPP-a koju u žalbi ističe tuženik. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio kritičkom analizom svakog dokaza posebno, svih zajedno kao i analizom i ocjenom rezultata cjelokupnog postupka a provodeći i ocjenjujući one dokaze i činjenice za koje je smatrao da su nužni radi ocjene osnovanosti osnove tužbe te osnovanosti visine tužbenog zahtjeva.

6.Tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje od tuženika s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na ime naknade neimovinske i imovinske štete navodeći u tužbi da je dana 13.09.2016.g. u prijepodnevnim satima pala na pozornici u parku Maksimir gdje je nastupala sa Maksimirskim mažoretkinjama, čiji je član, u sklopu Maksimirskih jeseni, zbog toga što je tijekom nastupa – izvođenja plesne točke, pukla daska na pozornici pod težinom desne noge tužiteljice, pa se tužiteljica dočekala na lijevu nogu i cijelom težinom pala na lijevu stranu kojom prilikom je zadobila tjelesne povrede zbog kojih provodila dugotrajno i bolno liječenje s obzirom da joj je lijeva noga bila imobilizirana longetom, morala je mirovati i držati nogu na povišenom i uzimati analgetike, te je trpjela intenzivne i dugotrajne bolove i strah, mirovala je i hodala uz pomoć podlaktačnih štaka, koljeno joj je nateklo, te je zaostalo smanjenje životne aktivnosti zbog bolova i reducirane fleksije koljena, a trebalo joj je i tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova (održavanje higijene, odlasci liječniku, kućanski poslovi i sl.) zbog imobilizacije lijeve noge, a također da joj je nastala i imovinska šteta zbog troškova liječenja, uništenih naočala te potrebom za tuđom pomoći i njegom.

7. Nesporno je da je tuženik osnivač i vlasnik Javne ustanove Maksimir koja je bila organizator priredbe Maksimirskih jeseni.

8. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je tužiteljica dana 13. rujna 2016.g. pala na pozornici u parku Maksimir gdje je nastupala sa Maksimirskim mažoretkinjama, na manifestaciji Maksimirske jeseni,

-da se tijekom nastupa – izvođenja plesne točke udubila daska na pozornici ispod tužiteljičine desne noge, te se ona na oštećenu dasku pozornice popiknula i pala cijelom težinom na lijevu stranu i lijevo koljeno i pri padu se ozlijedila,

-da se nezgoda dogodila upravo na mjestu kako je to tužiteljica opisala u tužbi, na pozornici u parku Maksimir gdje je nastupala sa Maksimirskim mažoretkinjama, u sklopu Maksimirskih jeseni,

- da se pozornica u parku Maksimir tamo nalazi dugi niz godina, te se stoga ima smatrati dijelom nekretnine jer je s njom razmjerno trajno povezana,

- da je Grad Zagreb vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi ta pozornica koja je namijenjena za javne nastupe, pa se ima smatrati i javnom površinom i u tom smislu je Grad Zagreb odgovoran za njezino održavanje,

- da je tužiteljica na dan predmetnog štetnog događaja 13.09.2016. godine zatražila medicinsku pomoć u KBC Zagreb, Kišpatićeva 12 (povijest bolesti - list 18 spisa) zbog pada u razini, gdje je nakon pregleda i rtg obrade postavljena dijagnoza suspektna fraktura patele, te je tužiteljici postavljena imobilizacija longetom i preporučeno mirovanje, držanje nogu na povišenom, te analgetici, dok je iz daljnjeg tijeka medicinske dokumentacije vidljiv tijek liječenja radi ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju,

- da je sudski vještak dr. Žarko Rašić u svom iskazu na ročištu 15.04.2025. navodi da se tužiteljica neposredno nakon štetnog događaja javila u hitnu kiruršku službu gdje je navela da je pala u razini, te se dočekala na lijevo koljeno, a klinički je opisan otok mekih tkiva u području lijevog koljena, a što je tipičan način pada u razini, pa uzimajući u obzir opise stradavanja tužiteljice u predmetnom štetnom događaju smatra da postoji uzročno posljedična veza između načina stradavanja i zadobivenih ozljeda tužiteljice.

- da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila natučenje lijevog koljena, djelomično iščašenje lijevog ivera i puknuće prednjeg roga lateralnog meniska lijevo.

-da je nakon štetnog događaja pregledana je od strane kirurga.

-da je učinjena odgovarajuća RTG obrada, kosa transparencija inferolateralnog dijela patele, može se raditi o frakturi bez pomaka ulomka.

-da je postavljena imobilizacija longetom, preporučeno mirovanje, noga na povišeno, analgetik.

-da su provedene redovne kontrole kirurga te je pregledana po fizijatru i provodi ordiniranu fizikalnu terapiju.

-da je učinjen MR lijevog koljena na kojem se vidi blaža lateralna subluksacija patele i uzdužna ruptura prednjeg roga lateralnog meniska. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda fizijatra 03.07.2017.,

-da je tužiteljica i prije imala problema s lijevim koljenom (iščašenje patele, gonartroza, bolovi),

- da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 2 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana i slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 45 dana,

-da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti,

-da je tužiteljica trpjela tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja,

-da je strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana i manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana,

-da je tužiteljica zadobila natučenje lijevog koljena, djelomično iščašenje lijevog ivera i puknuće prednjeg roga lateralnog meniska lijevo

-da je navedena ozljeda lijevog koljena dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 5%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog koljena, te bolovima u lijevom koljenu prilikom dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, te izvođenja čučnjeva, a pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeti su u obzir podaci iz zdravstvenog kartona o ranijim tegobama s lijevim koljenom, te se navedena ocjena od 5% odnosi na stanje po predmetnom štetnom događaju. – da je degenerativnim procesom oštećeno lijevo koljeno podložnije novim oštećenjima i ozljedama.

-da je nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 20 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično,

- da se račun broj 5916/1/1 od 27.09.2016. godine u iznosu od 159,27 eura/1.200,00 kn odnosi na dijagnostičku pretragu magnetne rezonance, te da je navedena pretraga bila opravdana, tj. medicinski indicirana,

- da je dijagnostička pretraga magnetne rezonance lijevog koljena bila medicinski opravdana jer je usmjerila daljnji tijek liječenja tužiteljice, te da se uobičajeno na magnetnu rezonancu koljena čeka duži vremenski period u vremenu od 6 do 12 mjeseci, da je tužiteljici bilo indicirano ranije učiniti magnetnu rezonancu, jer upravo navedena dijagnostička pretraga usmjerila daljnji tijek liječenja, te stoga smatra da je trošak magnetne rezonance koljena opravdan,

- da je šteta za uništene naočale u iznosu od 544,16 EUR prema računu broj 939/PJ1/1 od 15.10.2016. godine (list 9 spisa), budući su prilikom pada oštećene naočale i bile su neupotrebljive, te je na naočalama puknuo okvir i oštećena su stakla.

9. Na osnovu navedenih utvrđenja prvostupanjski sud u odnosu na osnovanost osnove tužbe nalazi odgovornost tuženika i to isključivu odgovornost pozivajući se na odredbe čl. 1045. st. 1. u svezi s čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) navodeći da je tuženik propustio održavati pozornicu u ispravnom stanju na način da bude sigurna za kretanje i sigurnost izvođača, odnosno odvijanje javnih događaja, što je i rezultiralo padom i ozljeđivanjem tužiteljice, posebno ističući da u ponašanju tužiteljice u predmetnoj situaciji ne nalazi doprinosa nastanku štetnog događaja.

10. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud nalazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju bila ozlijeđena i da je time povrijeđeno njezino pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi sa čl. 1046. ZOO-a), a osnov za imovinsku štetu nalazi u odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a pa primjenom odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a na ime neimovinske štete odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.450,80 EUR, za troškove liječenja iznos od 159,27 EUR, imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege iznos od 147,32 EUR, te trošak uništenih naočala u iznosu od 544,16 EUR, sve sa zateznim kamatama u skladu sa odredbom članka 1103. ZOO-a u svezi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

11. Ovakav materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Što se tiče osnovanosti osnove tužbe kraj nespornih činjenica da je Javna ustanova Maksimir bila organizator priredbe te da je toj ustanovi osnivač tuženik pravilno prvostupanjski sud nalazi da tuženik odgovara po osnovu krivnje primjenom odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO-a te da su utvrđene sve pretpostavke instituta odgovornosti za štetu. Nadalje, prema odredbi članka 59. Zakona o ustanovama („Narodne novine „broj 76/93, 29/97., 47/99., 35/08., 127/19., 151/22.) za obveze ustanove glede nastanka štete odgovara solidarno i neograničeno njen osnivač pa neosnovano tuženik u žalbi otklanja svoju odgovornost, a pravna osnov na kojoj se temelji osnovanost osnove nije bitno drugačija od one koju je postavila tužiteljica u tužbi.

13. Što se tiče tvrdnji tuženika o isključivoj odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja te prigovora podijeljene odgovornosti ovaj sud također takove tvrdnje smatra neosnovanima kao što su neosnovane i tvrdnje da sud nije uzeo u obzir, te utvrđivao da li prijašnje zdravstveno stanje tužiteljice ima utjecaja na ocjenu smanjenja životnih aktivnosti.

Naime, pozivanje na starost tužiteljice je po mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju diskriminatorno po osnovi starosne dobi tužiteljice a isto tako tuženik nije dokazao da bi izvođenje programa na pozornici bilo na ikakav način neprimjerno te otežano tužiteljici i s obzirom na njezinu dob ili da ona za to nije bila sposobna. Također, iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da je vještak prilikom davanja nalaza i mišljenja imao u vidu ranije tegobe tužiteljice ,da ih je utvrdio iz uvida u njezin zdravstveni karton pa je i u tom pravcu žalba neosnovana.

14. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, kojemu u žalbi tuženik istina ne prigovara osim kroz institut podijeljene odgovornosti ili isključive odgovornosti tužiteljice ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a dosudio pravičnu novčanu naknadu imajući u vidu intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, trajanje liječenja, neugodnosti tijekom liječenja u vidu imobilizacije longetom, hoda uz pomoć podlakatnih štaka, potrebe mirovanja, uzimanja analgetika, provođenja fizikalne terapije, kontrole kod liječnika različitih specijalnosti, intenzitet pretrpljenog straha, duševne boli koje tužiteljica nesumnjivo trpi zbog smanjenja životne aktivnosti, a koje se manifestiraju u ograničenoj pokretljivosti lijevog koljena, te bolovima u lijevom koljenu prilikom dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, te izvođenja čučnjeva, kao i da dosuđena pravična naknada ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. U odnosu na imovinsku štetu pravilno je prvostupanjski sud prema priloženim računima koje osnovano nalazi opravdanim, dosudio iznose za troškove liječenja kao i iznos za oštećene naočale prema priloženim računima ali isto tako je s obzirom na utvrđenja da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od 20 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat te uz ocjenu da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 2,68 eura dosudio tužiteljici zatraženi iznos od 147,32 eura.

16. Žalba je stoga u odnosu na glavne tužbene zahtjeve neosnovana tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. Izreke presude.

17. Što se tiče žalbe u odnosu na troškove postupka ovaj sud također žalbu smatra neosnovanom. Suprotno žalbenim navodima podneskom od 20.09.2017 tužiteljica se očitovala na odgovor na tužbu pa je osnovano prvostupanjski sud takav trošak odmjerio po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 37/05., 59/07., 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).Također podnescima od 20.10.2020. te 03.02.2020. tužiteljica je postupila po nalogu suda te dostavila traženu dokumentaciju obrazlažući o kojoj se dokumentaciji radi.

Također, iz troškovnika tužiteljice razvidno je da je tužiteljica potraživala i pripadajući PDV pa neosnovano u žalbi tuženik ističe da joj isti ne pripada budući da ga nije zatražila.

18.Stoga je i žalba u odnosu na troškove neosnovana pa je prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi i u točki III. Izreke.

19.Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa mu nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka, te je primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točci II izreke ove presude.

20.Zbog svega iznesenog valjalo je na temelji članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude.

U Slavonskom Brodu, 30. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić .