REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-937/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Erste&Steiermärkische Bank d.d. (OIB:23057039320) sa sjedištem u [adresa], zastupane po zakonskim zastupnicima, a ovi po punomoćniku Ivanu Matiću, odvjetniku u Zagrebu, Slavenskog 1, protiv tuženika 1. LU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Ivanu Staniću, odvjetniku u [adresa], 2. ĆU (Ratko) Žunića (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 3. BU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 4. UU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Lovrić & Klobučar d.o.o. sa sjedištem u [adresa], 5. ZU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], tuženici 1. do 4. zastupani i po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Franko Kotlar, Ana Vidov & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], tuženici 1., 3., 4., i 5. i kao nasljednici pok. RU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), radi isplate, rješavajući žalbe tuženika te 3. tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu od 15. srpnja 2025. poslovni broj: Povrv-173/2022-204, u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu od 15. srpnja 2025. poslovni broj: Povrv-173/2022-204 u pobijanim točkama II. i III. izreke presude te u točki II. rješenja sadržanog u prvostupanjskoj presudi.

II. Odbijaju se zahtjevi tuženika za naknadu troškova podnesenih žalbi.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom i rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Karlovcu poslovni broj Iv-790/1996 od 25. rujna 1996.

II Nalaže se tuženicima LU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], BU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno platiti HRVATSKOJ AGENCIJI ZA OSIGURANJE DEPOZITA iz Zagreba, Jurišićeva 1, OIB:94819327944 2 Poslovni broj Povrv-173/2022-204 iznos od 297.980,98 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.4.1996.g. do 7.5.1996.g. po stopi od 22% godišnje, od 8.5.1996. do10.9.1996.g. po stopi od 24% godišnje, od 11.9.1996. do 30.6.2002.g. po stopi od 18% godišnje, od 1.7.2002.g. do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje, od 1.1.2008.g. do 30.6.2011.g. po stopi od 17% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015.g. po stopi od 15% godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2015.g. po stopi od 10,14% godišnje, od 1.1.2016.g. do 30.6.2016.g. po stopi od 10,05% godišnje, od 1.7.2016.g. pa do isplate po stopi od 9,88% godišnje, dok će se u slučaju promjena, zakonska zatezna kamata obračunavat po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koju prosječnu kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

III Nalaže se tuženicima LU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], BU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno platiti HRVATSKOJ AGENCIJI ZA OSIGURANJE DEPOZITA iz Zagreba, Jurišićeva 1, OIB:94819327944 iznos od 774,77 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7.6.1996.g. do 10.9.1996.g. po stopi od 24% godišnje, od 11.9.1996. do 30.6.2002.g. po stopi od 18% godišnje, od 1.7.2002.g. do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje, od 1.1.2008.g. do 30.6.2011.g. po stopi od 17% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015.g. po stopi od 15% godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2015.g. po stopi od 10,14% godišnje, od 1.1.2016.g. do 30.6.2016.g. po stopi od 10,05% godišnje, od 1.7.2016.g. pa do isplate po stopi od 9,88% godišnje, dok će se u slučaju promjena, zakonska zatezna kamata obračunavat po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koju prosječnu kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

r i j e š i o  j e

I Obustavlja se postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tuženicu 5. ZU (OIB: [osobni identifikacijski broj]).

II Nalaže se tuženicima 1. do 4. da solidarno naknade tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 77.095,97 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u točkama II. i III. izreke, te rješenje sadržano u prvostupanjskoj presudi u točki II. Izreke, pobijaju tuženici, svi zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kotlar, Ana Vidov&partneri d.o.o. zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2.1. Smatraju da presuda ne sadrži obrazložene i čvrste zaključke te jasne i provjerljive dokaze o navodnom dugu, a što predstavlja povredu osnovnih ljudskih prava tuženika te pravo na objektivan i pošten postupak.

2.2. U žalbi ističu da je netočno da su potpisi na poleđini mjenice dani kao jamstvo za trasata(Žunić p.o.) i da osim navedenih potpisa pod brojevima 1-6 , ne postoji nikakav drugi tekst osim pisanog izraza „kao jamci“ bez navođenja za koga se jamči, a da je za zaključiti da su potpisi na poleđini dani kao jamstvo za trasanta, to jest Riječku banku (tužitelja) a ne za UU p.o. kako to pogrešno ocjenjuje prvostupanjski sud. Navode da tuženici nisu dužnici Riječke banke nego eventualni vjerovnici po osnovi jamstva za tužitelja kao trasanta.

2.3. Osporavaju i aktivnu legitimaciju tužitelja jer tuženici u tom slučaju nisu dužnici Riječke banke, već vjerovnici s osnove jamstva za Riječku banku kao trasanta mjenice.

2.4.Tvrdnji su da mjenično očitovanje volje sadržano u odredbi članka 5. Ugovora o izdavanju garancije broj 33/94 od 25. 07. 1994. koje sadrži odredbu da je banka po svojoj volji ovlaštena ispuniti bjanko mjenicu bez ikakve sumnje da je ništetno.

2.5. Također dovode u sumnju pravodobnost protesta navodeći da se protest zbog neisplate mjenice mora podići u roku od jednog do dva dana koji dolaze za danom plaćanja mjenice.

2.6. Tuženici nadalje obrazloženje prvostupanjskog suda u točkama 16.1. i 16.2. smatraju u suprotnosti sadržaju očitovanja samog tužitelja od 30. prosinca 2010. godine jer sud nije obrazložio tko su sadašnji a tko prethodni imatelji mjenice.

2.7. Nadalje smatraju da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u pogledu pravilnosti popunjavanja mjenice u odnosu na mjeničnu svotu te da prema nalazu vještaka proizlazi da mjenična svota nije pravilno popunjena a s obzirom na svotu koja je navedena u mjenici.

2.8. U žalbi se ističe da je presuda kontradiktorna u odnosu na financijsko vještačenje te također ističu da ne proizlazi kako su tuženici potpisali mjenicu, posebno ukazujući na prijepor oko valjanosti prijenosa mjenice, prijepora oko pitanja da li je uopće došlo do prijenosa tražbine, a da nije dopuštena ni preinaka tužbenog zahtjeva s obzirom na postojanje platnog naloga.

2.9. Dajući svoje zaključke o povredama koje su po njihovom mišljenju počinio prvostupanjski sud te smatrajući da su povrijeđena Ustavom i Konvencijom zajamčena prava predlažu da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da naknadi troškove parničnog postupka prema priloženom troškovniku uz dodatne troškove podnesene žalbe.

3. Pravodobnu žalbu podnose i 1. 3.i 4. tuženici pobijajući prvostupanjsku presudu u točkama II. i III. izreke presude te u točki II. izreke rješenja zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1-3 ZPP-a, pobijajući i odluku o troškovima postupka.

3.1. Nabrajajući bitne razloge na temelju kojih je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku tvrdnji je da je presuda utemeljena na suprotnim razlozima od uputa drugostupanjskog suda te sadržaju dokaza koje su provedeni tijekom dokaznog postupka.

3.2. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, posebno stoga što nije izvršen uvid u izvornik predmetne mjenice.

3.3. Ističe da se prema stajalištu Vrhovnog suda RH u postupku koji se vodi u povodu prigovora protiv platnog naloga, može nakon izdavanja platnog naloga preinačiti tužba jedino na temelju iste činjenične i pravne osnove što u konkretnom predmetu nije.

3.4.Osporava valjanost ugovora o prodaji potraživanja u odnosu na tuženike te dovodi u prijepor ovlaštenje tužitelja da na temelju mjenica traži da sud naloži tuženicima plaćanje novčanog iznosa trećoj osobi, a također u odnosu na navedeno osporava i valjanost mjenice na kojoj nije zabilježena cesija, a da bi tužitelj nakon prijenosa tražbine na treću osobu bio ovlašten nastaviti parnicu u svoje ime i za račun cesionara mora na to biti ovlašten ugovorom o cesiji.

3.5. U žalbi se nadalje analiziraju odredbe Zakona o mjenici te pravilnost popunjavanja te pravovremenost izvršenog protesta odnosno ističe se prigovor zastare , a također se osporava i utvrđenje da su potpisi na mjenici od tuženika.

3.6. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev podredno, da se presuda u pobijanim dijelovima ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traži troškove podnesene žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Neosnovano tuženici u žalbama ističu da je prvostupanjski sud u pobijanim točkama presude te rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i rješenja, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6.1. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

7. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbama također pozivaju tuženici. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbi ne dovodi u sumnju tim više što žalitelji u žalbama ne ističu određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijano odluke.

7.1. Žalitelji u žalbama analizirajući na svoj način daju svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

8. Predmet spora po preinačenoj tužbi je zahtjev tužitelja da tuženici trećoj osobi namire utuženu tražbinu na temelju mjenice po naredbi koja je dospjela na isplatu te da plate istoj osobi i trošak protesta.

9. Nesporno je između stranaka da postoji mjenica po naredbi na iznos od 2.245.137,72 kn izdana 26. travnja 1996. u Rijeci.

10. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da tužitelj potražuje od tuženika odnosno njihovih pravnih prednika iznos od 2.245.137,72 kn.

- da je kao trasant označen prednik tužitelja, a kao trasat označen je raniji tuženik pod 1) Žunić p.o. [adresa],

- da su pod točkama 4., 5., i 6., potpisnici mjenice ŽU, SU(nečitko) i UU,

- da je uvidom u spis Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj Povrv-2021/13, utvrđeno da je uz list spisa 4 priložen izvornik mjenice (oznake B-5) na kojoj se temelji tužbeni zahtjev u ovom postupku,

- da je mjenica datirana s datumom 26. travnja 1996., izdana u Rijeci, na iznos od 2.245.137,72 kuna, koji da po viđenju treba platiti po naredbi Riječke banke d.d. sa sjedištem u [adresa], sve uvećano za kamate po stopi koja je jednaka zakonskoj zateznoj kamati uz vrijednost u novcu, te da ju se stavi u račun bez izvješća trasatu Žunić p.o. Vlašići Pag s plaćanjem u Rijeci od ZAP-a na žiro račun 33800-620-16 uz potpis i pečat trasanta Riječke banke d.d. po predsjedniku uprave te naznaku da se ista prihvaća od prethodno spomenutog trasata uz pečat istog i potpis,

- da su na poleđini iste kao jamac vlastoručno potpisani: 1. UU LU 0102952362604, 2. UU BU 0707954362619, 3. RU 1111926362607, 4. RU ŽU 7 Poslovni broj Povrv-173/2022-204 0809942383944, 5. L (nečitko) ZU 1910947367609, 6. RU UU 2707963362629,

- da je usporedbom izvornika predmetne mjenice sa preslikom na temelju kojeg je doneseno predmetno rješenje o ovrsi, vidljivo je da preslik sadržajno odgovara izvorniku mjenice,

- da je u konkretnom slučaju riječ o trasiranoj mjenici po viđenju, koja glasi po naredbi samog trasanta uslijed čega je jasno vidljiv njegov pravni interes za vođenje ove parnice, plativoj po viđenju uz obvezu plaćanja zakonske zatezne kamate,

- da ista sadrži akcept trasata izražen riječju prihvaćamo koji je od strane trasata pečatiran i potpisan,

- da se na poleđini mjenice nalazi se mjenično jamstvo – aval iz kojeg je vidljivo da je dan za trasata (Žunić p.o.), a kojim se osigurava isplata ove mjenice.

- da su osiguranje dali i potpisali RU LU, RU BU, RU, ŽU, L (nečitko) ZU i ŽU UU

- da je iz protesta od 17. svibnja 1996. (u nastavku: protest) vidljivo je da je na zahtjev tužitelja evidentirano da je tužitelj na dane 13. svibnja i 14. svibnja 1996. podnio protest protiv tuženika i njihovih prednika na propisani način, a nakon što je prednik tužitelja neuspješno pokušao naplatiti iznos naveden u mjenici, što slijedi iz dopisa Zavoda za platni promet Podružnica Rijeka, Poslovnica [adresa] od 29. travnja 1996.

- da je predmetna mjenica po naredbi na kojoj je napisan datum izdavanja 26. travnja 1996. protestirana pravovremeno i na valjani način 17. svibnja 1996. nakon što je propao pravovremeni pokušaj naplate mjenične svote, sve sukladno odredbama članaka 70. i 71. . Zakona o mjenici („Narodne novine“ broj 74/94., dalje: ZM)

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi:

- da je Riječka banka d.d., Rijeka (pravni prednik tužitelja) u cijelosti je ispunila obvezu na ime plaćanja po predmetnoj garanciji uplatom korisniku garancije, odnosno Sisačkoj banci d.d. iznosa od 1.502.990,61 kn dana 01.08.1998. godine,

- da je tužitelj u cijelosti izvršio obvezu na ime garancije prema korisniku garancije,

- da tuženi nisu dostavili vještaku dokumentaciju zatraženu dopisima od 27.10.2022. godine i 29.11.2022. godine, odnosno uplate na ime predmetnog potraživanja, i to od 25.07.1994. godine (datum mjenice) do zadnje uplate, kao i jamaca, a tako i trgovačkog društva Žunić p.o.,

- da u spisu nema dokumentacije o eventualnom povratu plaćenih iznosa po tužitelju korisniku garancije

- da je pravni prednik tužitelja podnio na naplatu tri mjenice na temelju potraživanja po garanciji broj D-33/94, i to: Mjenica na iznos od 2.319.115,90 kn od 08.03.1995. godine, Mjenica na iznos od 744.432,30 kn od 22.09.1995. godine i Mjenica na iznos od 2.245.137,72 kn od 27.04.1996. godine – predmetna mjenica,

- da prema dostavljenoj dokumentaciji od tužitelja, proizlazi da bi potraživanje po predmetnoj mjenici na dan dospijeća mjenice od dana 26. travnja 1996. iznosilo ukupno 1.561.254,13 kn, i to: 1.553.486,70 kn na ime isplaćenog iznosa korisniku garancije nepoznatog dana i 7.767,43 kn na ime ugovorene naknade, dok za preostala potraživanja: iz Zapisnika o prijenosu rizičnih plasmana u Agenciju – Promjene u 1996. godini (kamata u iznosu od 607.001,34 kn i naknada u iznosu od 7.767,43 kn), te za razliku do iznosa navedenog na mjenici od 69.114,82 kn, tužitelj nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se ista potraživanja mogla utvrditi i provjerit,

- da je Riječka banka d.d., Rijeka (pravni prednik tužitelja) u cijelosti ispunila obvezu na ime plaćanja po predmetnoj garanciji uplatom korisniku garancije, odnosno Sisačkoj banci d.d. iznosa od 1.502.990,61 kn dana 01.08.1998. godine,

- da je tužitelj u cijelosti izvršio obvezu na ime garancije prema korisniku garancije,

- da je pravni prednik tužitelja podnio na naplatu tri mjenice na temelju potraživanja po garanciji broj D-33/94, i to: Mjenica na iznos od 2.319.115,90 kn od 08.03.1995. godine, Mjenica na iznos od 744.432,30 kn od 22.09.1995. godine i Mjenica na iznos od 2.245.137,72 kn od 27.04.1996. godine – predmetna mjenica,

- da je obveza po predmetnoj mjenici nastala plaćanjem po garanciji 22.02.1996. godine u iznosu od 10 Poslovni broj Povrv-173/2022-204 1.553.486,70 kn,

- da je na isplaćeni iznos po garanciji tužitelj danom isplate zaračunao i naknadu u iznosu od 15.534,86 kn (1% od isplaćenog iznosa),

- da iz cjelokupne dokumentacije u spisu nije razvidno da je bilo uplata na ime predmetnog potraživanja tužitelja,

- da ukupna obveza po predmetnoj mjenici na dan dospijeća mjenice, odnosno sa 27.04.1996. godine i sa obračunatom zateznom kamatom od isplate, pa do dospijeća mjenice na isplaćen iznos po garanciji i naknadu iznosi 1.628.438,61 kn, i to:

1.553.486,70 kn na ime isplaćenog iznosa po garanciji 15.534,86 kn na ime naknade, 59.762,55 kn na ime zakonske zatezne kamate obračunate na isplaćen iznos po garanciji od isplate, pa do dospijeća mjenice na naplatu i 588,29 kn na ime zakonske zatezne kamate obračunate na naknadu od isplate, pa do dospijeća mjenice na naplatu,

- da iz Zapisnika o prijenosu rizičnih plasmana u Agenciju – Promjene u 1996. godini, proizlazi da je u 1996. godini isplaćeno po garanciji 1.553.486,70 kn, te da se tužene tereti za slijedeće: Plaćeno po garanciji - 1.553.486,70, Naknada - 15.534,86, Kamata - 607.001,34, ukupno 2.176.022,90,

- da je po predmetnoj mjenici zatraženo više 547.584,29 kn, a iz vještaku nepoznatog razloga jer navedeni iznos ne proizlazi iz Financijske kartice kunskih garancija za komitenta Žunić p.o. ,

- da je na dan izrade dopunskog nalaza, odnosno sa 06.11.2023. godine, po predmetnoj mjenici je ukupno nepodmireno 1.028.870,79 EUR (7.752.026,97 kn), i to: 206.183,12 EUR (1.553.486,70 kn) na ime isplaćenog iznosa korisniku garancije, 2.061,83 EUR (15.534,86 kn) na ime naknade i 820.625,84 EUR (6.183.005,39 kn) na ime zakonske zatezne kamate obračunate do 06.11.2023. godine,

- da su po garanciji protestirane tri mjenice i to na dan 8.3.1995., 22.9.1995. i 27.4.1996.,

- da su isplate odnosno plaćanje tužitelja po garanciji i to na dane 12.6.1995., 22.9.1995. i 22.2.1996. godine.,

- da su nepodmireni iznosi iskazani pod točkom 5 dopunskog nalaza, te pod točkom 6 dopunskog nalaza, nepodmireni iznos na dan izrade nalaza i mišljenja.

-da se promet odnosi na promet po garanciji kao i na kredite po garanciji.

11. Prihvaćanjem nalaza i mišljenja grafološkog vještaka koje je detaljno u obrazloženju citirao prvostupanjski sud je utvrđenja, a u odnosu na samu mjenicu i potpisnike iste da je skriptor spornog potpisa na reversu mjenica od 26. 04. 1996. u rubrici “PRIHVAČAMO” LU; skriptor spornog potpisa na ime HU, koji se nalazi na reversu mjenica od 26. 04. 1996. pod rednim br. 1 vjerojatno je LU; nema temelja za identifikaciju skriptora spornog potpisa na ime VU, koji se nalazi na reversu mjenica od 26. 04. 1996., skriptor spornog potpisa na ime RU, koji se nalazi na reversu mjenica od 26. 04. 1996. pod rednim br. 3 je RU; skriptor spornih potpisa na ime ZU (RU) ZU, koji se nalazi na reversu mjenica od 26. 04. 1996. pod rednim br. 5 je ZU (Žunić) Marija; skriptor spornih potpisa na ime RU ŽU (ĆU), koji se nalazi na reversu mjenica od 26. 04. 1996. pod rednim br. 4 je ŽU (ĆU); nema temelja za identifikaciju skriptora spornog potpisa na ime „

ŽU

UU“, koji se nalaze na reversu mjenica od 26. 04. 1996. pod rednim br. 6.,te zaključno da su skriptori spornih potpisa na predmetnoj mjenici LU, RU, ZU i ŽU.

12. Zaključno prvostupanjski sud je stajališta da je tužitelj dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženike 1. do 4., izuzev tuženice 5. pok. ZU u odnosu na koju je postupak obustavljen budući su tuženici 1. do 4. kao avalisti (jamci) dali mjenično jamstvo odnosno osiguranje za isplatu predmetne mjenice, a to su učinili svojim vlastoručnim potpisima na poleđini iste, pa u konkretnom slučaju kako mjenica nije isplaćena od obveznika „Žunić“ p.o. to su za njenu isplatu sada odgovorni avalisti.

13. Prvostupanjski sud navodi da sukladno odredbama članka 46. i 47. ZM, tužitelj koji je dokazao svoju aktivnu legitimaciju u ovom postupku osnovano potražuje od tuženika 1. do 4. solidarnu isplatu u korist treće osobe kojoj je u međuvremenu prodao tu svoju tražbinu, odnosno njenog pravnog slijednika, a kako je to naznačeno u tužbenom zahtjevu a u skladu s navedenim odredbama ZM, tuženici 1. do 4. su solidarno dužni novom vjerovniku podmiriti mjenični iznos od 2.245.137,72 kuna odnosno pretvaranjem tog iznosa u sada važeću valutu euro, iznos od 297.980,98 eura (po tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna , te trošak protesta u iznosu 5.835,00 kuna koji pretvaranjem tog iznosa u sada važeću valutu euro, iznosi 774,77 eur, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate na temelju odredbe članka 277. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96.) i odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) tako da je zbog iznesenog prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u pobijanim točkama II. I III. presude., s tim da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Karlovcu poslovni broj Iv-790/1996 od 25. rujna 1996. u cijelosti ukinuo na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP.

14. Ovakav materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

15. U prvom redu neosnovano u žalbama žalitelji ističu da nije bilo pretpostavki za subjektivnu preinaku tužbenog zahtjeva te da se prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o osnovanosti osnove tužbe trebao kretati u okviru izdanog platnog naloga.

15.1. Naime, otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalno pravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarno pravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.''(pravno shvaćanje broj: Su-IV- 47/2020-7,građanski odjel Vrhovnog suda).

16. Primjenjujući navedeno pravno shvaćanje na ovaj slučaj odgovori na postavljena pitanja glase:

Tužitelj koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi može zadržati svoje materijalno pravno i postupovno pravno ovlaštenje i preinačiti tužbeni zahtjev na način da njime traži da se cedirana tražbina ispuni trećoj osobi, primatelju tražbine, zavisno od sadržaja pravnog posla zaključenog između tužitelja i treće osobe.

Tužitelj, koji je u tijeku parnice ustupio svoju novčanu tražbinu trećoj osobi zadržava materijalno pravno ovlaštenje tražiti da tuženik ispuni tražbinu primatelju tražbine i procesno pravno ovlaštenje voditi parnicu u svoje ime a u korist primatelja tražbine ako to proizlazi iz pravnog posla zaključenog između tužitelja i treće osobe.

17. Nadalje, prema shvaćanju drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a kada je ukinuo predmetni platni nalog jer tražbina sadržana u tom platnom nalogu više ne egzistira, niti postoji podudarnost stranaka iz platnog naloga s novim činjeničnim i pravnim supstratom spora.

18.U postupku je nesporno da je mjenica po naredbi izdana 26. travnja 1196. u Rijeci na iznos od 2.245.137,72 kuna, u kojoj je kao trasant označen prednik tužitelja, kao trasat tuženik pod 1) Žunić p.o. [adresa] te avalisti ostali tuženici s tim da proizlazi da kod trasa mjenice je trasant koji daje nalog za plaćanje.

19. U smislu odredbe čl. 30 st. 1 i 2 Zakona o mjenici aval se daje na mjenici (ili na alonžu) i potpisuje ga avalista, a izražava se riječima «per aval, «kao jamac», «kao poruk» ili bilo kojim drugim izrazom s istim značenjem, a pritom valja ukazati i na odredbu čl. 30 st. 4 Zakona o mjenici u kojoj se navodi da se iz avala mora vidjeti za koga je dan, a ako se to ne vidi, vrijedi kao da je dan za trasanta, odnosno izdatnika mjenice.

20. u smislu odredbe čl. 46 st. 1 Zakona o mjenici svi oni koji su mjenicu trasirali, akceptirali, indosirali ili avalirali odgovaraju solidarno imatelju mjenice, a imatelj mjenice, prema st. 2 iste odredbe, ima pravo postupiti protiv svih tih osoba bilo pojedinačno, bilo protiv više njih, bilo protiv svih zajedno, pri čemu nije dužan držati se redoslijeda kojim su se oni obvezali.

21. Nadalje ,ovaj sud je stajališta da mjenica i protest sadrže sve elemente u skladu sa odredbama članka 71. Zakona o mjenici, kao i da je protest izvršen pravovremeno a da se žalbenim navodima utvrđenja prvostupanjskog suda kao i stajalište o osnovanosti osnove tužbe kao i visina tužbenog zahtjeva ne dovodi u sumnju budući po ocjeni ovog suda žalitelji ne pružaju takove dokaze i činjenice koji bi bili u suprotnosti sa utvrđenjima i navedeni stajalištima prvostupanjskog suda pa kako je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te za svoju odluku dao valjane razloge žalbe se ukazuje neosnovanima tako da ih je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u pobijanim točkama izreke presude tako i u obijanoj odluci rješenja (točki II. Izreke ) koji troškovi su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni.

22. U nepobijanim točkama I. izreke presude te točki I. izreke rješenja odluke ostaju neizmijenjene.

23. Odluka o zatraženim troškovima podnesenih žalbi temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

24. Na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 30. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić