Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva Lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: P-69/2024-64
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Tomislavu Stoparu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. IZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. IZOĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonski nasljednik iza pok. RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Goranu Pajiću, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Pajić i Pajić j.t.d. iz [adresa], protiv tuženika 1. ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Mariji Erdec, odvjetnica u Malom Lošinju, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 1.prosinca 2025., u nazočnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 30.prosinca 2025. objavio i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da su tužitelji IZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52 [adresa], RZOĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dosjelošću stekli pravo vlasništva na nekretninama označenim kao k. č. br.: [katastarska čestica] zgr, u naravi kuća i k. č. br.: [katastarska čestica], u naravi vrt, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
Tužitelji se ovlašćuju da po pravomoćnosti ove presude ishode uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenim kao k. č. br.: [katastarska čestica] zgr, u naravi kuća i k. č. br.: [katastarska čestica], u naravi vrt, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], svatko u 1/3 dijela, u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Malog Lošinja u svoje ime i u svoju korist, a što su tuženici dužni trpjeti.
Nalaže se tuženicima da tužiteljima solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude."
II. Nalaže se tužiteljima da tuženicima naknade prouzročene troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.275,00 €, u roku od 15 dana, dok se odbija preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji IZO, RZOĐ i RZOĐ RZ (u tijeku ovog parničnog postupka tužitelj je preminuo, a postupak je nastavljen u odnosu na njegova nasljednika IZ) u tužbi navode kako je njihov pravni prednik, otac IZ I pok. R 1961. kupio od svog pravnog prednika DZ nekretnine i to č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je ĆZ u cijelosti ispatio kupoprodajnu cijeni i ušao u samostalan i miran posjed. Dalje navodeći da se OZ dopisom od 20.siječnja 1966. i obratio SZ, tada djelatniku Općine Mali Lošinj, da provede uknjižbu prava vlasništva sa Žuklić Antuna, no nedugo zatim da je SZ IZ umro, a iz tog dopisa da se iščitava da je OZ kupio predmetne nekretnine upravo 1961.godine, dalje navodeći da se OZ potom obratio odvjetniku Kovačiću u Malom Lošinju da se sastavi kupoprodajni ugovor i izvrši uknjižba prava vlasništva, no nedugo zatim i odvjetnik Kovačić da je umro te da posao nikada nije odrađen; OZ da je umro **.**.1991. i da su njegovim nasljednicima proglašeni tužitelji, svako u 1/3 dijela.
2. U odnosu na predmetne nekretnine Grad Mali Lošinj da već godinama od tužitelja uredno naplaćuje porez na kuću za odmor, a od trenutka kupoprodaje pok. OZ da je sa svojom obitelji, prvenstveno tužiteljima bio u kvalificiranom i mirnom posjedu kupljenih nekretnina te da im taj posjed nitko nikada nije osporavao; 1990.-ih da se dio zida na nekretnini k. č. [katastarska čestica] urušio, a zid da je po tužiteljima obnavljan svakog vikenda kroz duže vremensko razdoblje; č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je u naravi kuća i da nema sanitarni čvor već da se isti nalazi preko puta ulice na k. č. [katastarska čestica] koja da je u naravi vrt, a kada je1.tužitelj u svibnju 2013. došao u svoju kuću i krenuo preko puta na toalet na portunu ulaza k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je zatekao lokot i da je promptno istog trenutka otišao u željezariju, kupio pilu, lanac i novi lokot te zamijenio stari lokot novim te da je tim činom samopomoći vratio svoj posjed nad tom nekretninom i u ovom trenutku da posjed nad spornim nekretninama i dalje imaju tužitelji koji se pozivaju na odredbu čl.159.st.2. i 3. ZV, pravna pravila OGZ-a i ZOVO, predlažu prihvaćanje tužbenog zahtjeva označenog u izreci ove presude.
3. Tuženici u cijelosti osporavaju osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva i to iz razloga što da tužitelji nisu dokazali kupoprodaju od 1961., da nisu ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću, da su tuženici vlasnici i posjednici utuženih nekretnina i da osporavaju dostavljenu dokumentaciju od strane tužitelja, predlažu odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelje da tuženicima solidarno naknade prouzročeni parnični trošak. Sve to iz razloga što da tužitelji niti jednim navodom u tužbi nisu dokazali navodnu kupoprodaju nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenih kao zk. č. br. 8/2 ZGR k. o. [katastarska općina], u naravi KUĆA i zk. č. br. 59 k. o. [katastarska općina], u naravi VRT, a koje da je prednik tužitelja, OZ, navodno kupio od prednika tuženika, CZ, još 1961. godine; tužitelji da su tužbom dostavili isključivo jedan jedini dopis – navodno sastavljen čak 5 godina od kupoprodaje istih nekretnina, a iz kojeg dopisa da je razvidno kako isti predstavlja jednostrano očitovanje, odnosno izjavu samog prednika tužitelja te da ne predstavlja dokaz kupoprodaje nekretnina, odnosno dokaz da se iste nekretnine, od 1961. godine nalaze u nesmetanom i kvalificiranom posjedu prednika tužitelja i njegove obitelji; da ne postoji niti jedan dokaz stjecanja navedenih nekretnina od strane prednika tužitelja, odnosno ikakav pisani trag navodne kupoprodaje, jednako kao niti dokaz o isplaćenoj kupoprodajnoj cijeni. Dalje navode da su nelogične i neuvjerljive tvrdnje kako je prednik tužitelja navodno pokušao 1966. godine ishoditi uknjižbu prava vlasništva sa Žuklić Antuna na svoje ime, dopisima slanim osobama koje su neposredno nakon primitka istih umrle, a da isto ne bi pokušao dogovoriti sa samim vlasnikom nekretnina, CZ, koji da je tada još bio živ te koji je preminuo tek 1978. godine, odnosno 17 godina od kada je navodna kupoprodaja nekretnina u [adresa] dogovorena; tužitelji da nikako ne mogu dokazati da su iste nekretnine, od trenutka navodne kupoprodaje pa nadalje, u kvalificiranom i mirnom posjedu prednika tužitelja, odnosno samih tužitelja te posjedu tužitelja nedvojbeno nedostaju kvalitete potrebne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a prvenstveno sama zakonitost i poštenje posjeda, tako da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. U odnosu na poštenje posjeda tužitelja, tuženici navode kako je sam prednik tužitelja znao ili je barem morao znati, s obzirom na sve okolnosti, da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati utužene nekretnine, odnosno da iste nekretnine nisu njegove, niti da je isti, do svoje smrti 1991. godine, ikada pokušao kupiti ili steći navedene nekretnine, odnosno na ikoji način, u dogovoru s prednikom tuženika, a kasnije i s tuženicima, kao vlasnicima i posjednicima navedenih nekretnina pokušao ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime; od 1991. barem dvadeset godina niti jedan od tužitelja da nije uopće niti boravio u kući na adresi [adresa], dok da je predmetni vrt propadao te su jedino tuženici kroz sve ove godine isti koristili i održavali obrezivanjem grana, čišćenjem vrta te branjem voća koje se u vrtu nalazi; 2. tuženik da je krajem 2010. godine, zajedno sa suprugom 1. tuženice pokosio zapušteni vrt, popravio stara raspadnuta vrata te stavio novu bravu s lokotom, dok da je tijekom 2020. godine, zajedno s 1. tuženicom ponovno uredio vrt, na način da je sredio suhozid da se ne sruši, očistio korov, porezao grane da ne idu na javnu ulicu i sl. Tuženici dalje tvrde da su upisani kao vlasnici i posjednici predmetnih nekretnina pozivajući se na zk. i katastarsko stanje.
4. Tužitelji su se podneskom do 14.ožujka 2022. očitovali na zaprimljeni odgovor na tužbu, a u kojem podnesku navode da se u kući ne nalazi zahod, niti da se ikada nalazio, a 1961.godine kada je njihov prednik kupio predmetne nekretnine da je bila najnormalnija stvar da kuće imaju poljske zahode, a s vremenom da se takav način obavljanja nužde uglavnom napustio, no kako tužitelji nisu nikada postali knjižni vlasnici oni da nisu nikada mogli pristupiti rekonstrukciji predmetne kuće; dostavljaju dopis OZ od 5.rujna 1967. kojim se obraća odvjetniku Kovačić Milanu u vezi prijenosa vlasništva, a iz svega navedenog da nesporno proizlazi da se OZ postavio kao vlasnik kuće u [adresa] s pripadajućim vrtom.
5. Tuženi podneskom od 29.ožujka 2022. u cijelosti ostaju kod odgovora na tužbu, a u odnosu na navode o plaćanju svih režija tužitelji da potkrjepljuju uplatama Elektroprimorja u razdoblju od samo 2 godine i to od 1981.-1983., te potvrdom o uplati komunalne naknade od 1985. iz kojih također da nije razvidno ne koje nekretnine se iste odnose, kao i potvrdom o nepodmirenom dugovanju od 2012., a uz taj podnesak dostavili su procjenu vrijednosti nekretnina iz travnja 2013. i nalaz sudskog vještaka od 3.listopada 2017. iz ovosudnih predmeta P-2191/11 i P-3709/11, dalje se pozivaju na dio utvrđenja da je predmetna kuća izvan funkcije stanovanja, derutna polu ruševnom stanju, bez ikakvog investicijskog i tekućeg održavanja, da nema ispravnih instalacija.
6. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu te podneska od dana 29. ožujka 2022. godine kako tužitelji ne raspolažu ugovorom o kupoprodaji spornih nekretnina, tužitelji u podnesku od 22.kolovoza 2025. navode kako se ovaj spor vodi radi stjecanja prava vlasništva ne stječe izvedenim (derivativnim) putem temeljem pravnog posla već temeljem samoga zakona, točnije dosjelosti, a to da je izvorni (originarni) način stjecanja prava vlasništva, a takav način stjecanja prava vlasništva znači da stjecatelj svoje pravo vlasništva ne zasniva na pravu vlasništva prednika, dalje navodeći da bi tužiteljima pomogao u dokazivanju zakonitosti posjedovanja što bi posljedično dovelo do primjene kraćeg, redovnog roka dosijedanja, no i bez toga dokaza tužitelji napominju kako su tužitelji protekom vremena podredno stekli sporne nekretnine primjenom duljeg, izvanrednog roka dosijedanja, pozivaju se na sudsku praksu.
7. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopis OZ upućen BZ od 20.1.1966., pismeno s lista 8 spisa sa pečatom advokata Milana Kovačića iz Malog Lošinja, rješenje o nasljeđivanju OS u Puli O-473/91 od 27.siječnja 1992., porezna rješenja s lista 11-13 spisa, dopis IZO upućen Upravnom odjelu za financije, turizam i gospodarstvo Mali Lošinj od 6.1.2014., očitovanje Grada Malog Lošinja od 18.veljače 2014., Pl 232 k. o. [katastarska općina], dopis Geo AS d.o.o. upućen tuženoj ĐZ uz kopiju katastarskog plana te geodetske tvrtke, dopis OZ upućen Odsjeku za privredu i komunalne poslove od 20.8.1985., priznanice-potvrde o uplati komunalne naknade s lista 71 spisa, dopis Turističkog društva od 19.6.1974., dopis OZ upućene Turističkom društvu od 5.7.1974., dopis OZ upućen adv.Milanu Kovačiću od 5.9.1967., račun Vodovoda i čistoće Cres Mali Lošinj d.o.o. iz kolovoza 2012. i opomene s lista 78 i 79 spisa, potvrde o uplati utroška električne energije s lista 81-91 spisa, procjenu vrijednosti nekretnine ovosudnog predmeta P-2191/11 sudskog vještaka Celestine Bolić iz travnja 2013., nalaz stalnog sudskog vještaka Gorana Marušića iz ovosudnog predmeta P-3709/11 od 3.10.2017. i nalaz i mišljenje vještaka Jasmine Jurinčić iz Crikvenice iz srpnja 2025., a proveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz nazočnost navedenog vještaka, proveden je dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka AZ, GZ, OZ, HZ, UZ, ČZ, FZ, EZ i VZ.
8. Uvidom u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je kako ovdje tuženici dolaze upisani kao suvlasnici predmetnih č. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] i to ĐZ u po 2/6 dijela i ZZ u po 2/6 dijela, te KZ i NZ u po 1/6 dijela, dalje je uvidom u glavnu knjigu utvrđeno kako je u ovosudnom zk.predmetu Z-826/05 temeljem rješenja nasljeđivanju od 13.4.2005. izvršen prijenos prava vlasništva sa pok. KZ Đ u korist ĐZ rođ. KZ, JZ i ZZ, a da su ZZ i Z te ĐZ upisani kao suposjednici predmetnih nekretnina utvrđeno je uvidom u Pl 232 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 14.9.2017. Posjedovni list predstavlja javnu ispravu za koju vrijedi predmnjeva istinitosti propisana čl.230.st.1. ZPP-a, a na tužiteljima je u konkretnom slučaju bio teret dokaza dokazati suprotno. Dalje valja istaći kako iz provedenog postupka proizlazi da je prednik tuženika PZ preminuo 1979., a ostaviteljevom smrću njegova ostavina prelazi na nasljednike, pa je stoga irelevantna činjenica u kojem trenutku je proveden ostavinski postupak.
9. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je kako je prijepor smješten u samoj jezgri [adresa], u naravi se radi o kući sa kbr.3 i vrtu, koja kuća je u derutnom stanju i sastoji se od prizemlja u kojem su smještene 2 prostorije, pretpostavlja se i ocjena je suca da se prva prostorija po ulazu radi o kuhinji, u kuhinji je i cisterna, kuća se dalje sastoji od I.kata u kojem su smještene 2 prostorije, a i potom slijedi nisko potkrovlje; na I.kat pristupa se unutarnjim drvenim stubištem, a postoji i vanjska veza- komunikacija na I.kat, vanjskim kamenim stubištem na vrhu kojeg stubišta jest manji podest gdje postoji ulaz na I.kat i to u jednu od dvije soba-prostorija, sa tog podesta dalje je ulaz u susjednu kuću kbr.4 i tužitelji su istaknuli kako to vanjsko kameno stubište zajednički koriste i tužitelji i vlasnici kuće kbr.4. Zgrada ima priključak na javnu električnu mrežu, dok nema priključka na javnu vodovodnu mrežu, tužitelji su istaknuli da se za potrebe njihove kuće koristila cisterna, kuća nema sanitarnog čvora, a tužitelji da su koristili sanitarni čvor u vrtu koji je također predmet ovog postupka i koji je smješten "preko puta“, preko javnog puta i u naravi se rado o kamenom ograđenom prostoru-vrt sa drvenim plavim vratima na ulazu, zatiče se i jedan manji prizemni objekt-građevina od kamena u kojoj je trenutno zatečena odložena pokošena trava iz tog vrta; tužitelji ističu kako je upravo taj prostor gdje je sada ta trava korišten kao sanitarni čvor za potrebe kuće kbr.3. U odnosu na posjed prijepora na dan očevida tužitelji su u posjedu kuće, isključivo tužitelji raspolažu ključem kuće kbr.3., dok na očevidu su isključivo tuženi raspolagali ključem drvenih vratiju odnosno ključem lokota na drvenim vratima ulaza u vrt.
10. Vještak je identificirao prijepor i utvrdio da se nalazi se u jugozapadnom dijelu [adresa], u naravi prijepor da je kuća k.br. 3 koja je s jugoistočne strane ulice i vrt koji se nalazi sa sjeverozapadne strane ulice; kuća da je u derutnom stanju, koja da se nalazi na katastarskoj čestici *8/2 koja je prema zemljišnoj knjizi č. zgr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina]; stepenište kojim se dolazi na 1. kat kuće k.br.3 i k.br. 4 nalazi se na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je i kuća k.br. 4. Vrt koji se nalazi sa sjeverozapadne strane ulice sa svih strana da je ograđen kamenim zidovima i ulaz u vrt je s jugoistočne strane kroz plava drvena vrata, a na njemu da se u sjeverozapadnom dijelu nalazi manji prizemni objekt od kamena, da se vrt nalazi na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve prikazano na skici lica mjesta uz fotografije lica mjesta na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, a i sud je prihvatio taj nalaz i mišljenje objektivnim, stručnim, jasnim i razumljivim.
11. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli O-473/21 iza pok. OZ I pok. R, prednika tužitelja, utvrđeno je kako u tom ostavinskom postupku nisu obuhvaćene ovdje predmetne nekretnine kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja, a tužitelj IZO iskazao je da je tek 1990. ili 1991. po smrti njegova oca saznao da ova kuća ne glasi na njegova oca, to da je utvrdio na ostavinskoj raspravi iza njegova oca 1990. ili 1991.godine. U odnosu na kupoprodaju na koju se pozivaju tužitelji tužitelj je iskazao kako je poznavao K šofera ali on da mu ništa nije rekao o toj kupoprodaji, da zna da se jednom pisanim putem obratio njegovom ocu da otac tužitelja snosi troškove za kuću, da se radilo o nekim režijskim troškovima, porezu ili slično, a to pismo da datira od negdje 1960.-ih godina, da ne raspolaže tom ispravom i da ne zna gdje mu je, da može potražiti, a do zaključenja glavne rasprave tu ispravu na koju se poziva tužitelj nije dostavio, a iz koje bi eventualno bilo razvidno u smislu da je PZ to posebno istaknuo da je došlo bilo do kupoprodaje na koju se tužitelji pozivaju u ovoj tužbi. Sama činjenica da se kako to navodi tužitelj eventualno prednik tuženika N obratio ocu tužitelja da snosi troškove za kuću, režijske troškove, porez ili slično sama po sebi nije i ne može biti dokaz da je došlo do kupoprodaje, odnosno da je prednik tuženika Đ prodao predmetnu kuću predniku tužitelja, a tužena ĐZ iskazala je da njezin Đ nije prodao predmetnu kuću, niti vrt, a obitelj IZO da je boravila u predmetnoj kući time da ne zna točan vremenski period i otac da je govorio kako je IZO bio kustos u muzeju u [adresa] i otac tužene da mu je iznajmio, dao u najam tu kuću i vrt, pa je životno i logično da osoba koja koristi kuću po osnovu najma snosi i režijske troškove za kuću. Tužitelji u tijeku postupka nisu sudu dostavili bilo kakav pisani trag potpisan od strane prednika tuženika ĆZ i u pravu su tuženi kada tvrde da tužitelji dostavljaju isključivo jednostrana očitovanja koja zasigurno i prema ocjeni ovog suda ne mogu biti dokaz o prijenosu prava vlasništva. U odnosu na navode iz historijata tužbe da je BZ nedugo po obraćanju prednika tužitelja dopisom od **.**.1966. preminuo, kao i da se potom prednik tužitelja obratio odvjetniku Kovačiću u Malom Lošinju da sastavi kupoprodajni ugovor i izvrši uknjižbu prava vlasništva nedugo zatim preminuo, valja reći kako se radi o odvjetniku koji je djelovao na području ove stalne službe, ranije samostalnog suda i koji je preminuo tek 1998.godine, stoga su netočni i neistiniti navodi tužitelja o smrti odvjetnika Kovačića kojem da se bio obratio prednik tužitelja i nemogućnosti sastavljanja ugovora, time da valja naglasiti kako i sami tužitelji navode da taj posao nikada nije odrađen, pa stoga ugovor o kupoprodaji nikada nije sastavljen i dalje valja naglasiti da je tužitelj prema njegovom iskazu saznao da kuća ne glasi na njegova oca tek u ostavinskom postupku 1990. ili 1991., pa je neshvatljivo da tužitelji od 1990. ili 1991. tek 26.7.2021. podnose ovu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva temeljem dosjelosti, očito zanemarujući sve pretpostavke koje moraju biti ispunjene na strani dosjedatelja. Tužitelji nisu dokazali da imaju valjan pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed), pa njihov posjed nije zakonit, koju zakonitost posjeda propisuje odredba čl.18.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 103/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09., 143/12., 152/14.: dalje ZV), a i sami tužitelji u ranije navedenom podnesku od 22.8.2025. navode kako se ovaj spor ne vodi radi stjecanja prava vlasništva temeljem pravnog posla, već temeljem zakona, dosjelosti i da bi im ugovor pomogao u dokazivanju zakonitosti posjedovanja, ali i bez toga dokaza tužitelji da su stekli sporne nekretnine primjenom duljeg roka, izvanrednog roka dosijedanja, pa je stoga valjalo utvrditi da li su na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na temelju samostalnog, poštenog posjeda kako to propisuje odredba čl.159.st.1. i 3. ZV. U odnosu na propise koje reguliraju stjecanje prava vlasništva dosjelošću osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, bilo redovite ili izvanredne po pravilu OGZ-a, ZOVO-a i ZV je pošten (savjestan) posjed, a nepošten (nesavjestan) posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje bez obzira koliko trajao njegov posjed tako da institut dosjelosti počiva na činjenici da pravo vlasništva ne prestaje nevršenjem, pa vlasnik nije izgubio pravo zato što ga nije izvršavao nego zato što je na njegovoj strani novi stjecatelj izvorno stekao pravo vlasništva, a na istoj stvari ne mogu istodobno postojati dva isključiva vlasnika. Irelevantna je činjenica za presuđenje u ovoj pravnoj stvari što tuženi kao vlasnici prijepora, tu se poglavito misli na kuću, prijepor nisu održavali i ulagali, ali se ponavlja kako su predmetne nekretnine obuhvaćene ostavinskim postupkom iza njihova prednika ĆZ, a što je već ranije utvrđeno uvidom u glavnu knjigu.
12. U odnosu na posjed prijepora iz samog stanja kuće razvidno je da ista nije podobna za stanovanje dugi niz godina, a koje stanje kuće je detaljno utvrđeno od strane sudskih vještaka iz ranije navedenih predmeta koji su se vodili pred ovim sudom, tako primjerice vještakinja Celestina Bolić u procjeni vrijednosti iz travnja 2013. navodi da je objekt izgrađen u prvoj polovici prošlog stoljeća i da je zbog nikakvog investicijskog i tekućeg održavanja u poluruševnom stanju, izvan funkcije stanovanja. Svjedok GZ sin I iskazao je kako je posljednji put boravio u kući u rujnu 2023. i to od 12-23.9.2023. s obzirom na njegov posao i činjenicu da često dolazi na otok Lošinj vidjeti situaciju kuće, a od 2023. da poljski wc nije u funkciji, da je boravio u kući 2 godine prije 2023., uglavnom svako ljeto da boravi u toj kući u ljetnim mjesecima, od 1980.-ih godina da kontinuirano dolazi u tu kuću. Svjedok OZ brat svjedoka GZ iskazao je kao je posljednji put bio sa bratom D prije 3 godine kada su popravljali krov na kući, a njihova sestra MZ da je boravila u ljetnim mjesecima u kući i to da je bilo prije cca. najmanje 15-20 godina, a da nakon njezine sestre posljednjih 15-20 godina nitko od njih nije duže boravio u toj kući, svjedok Ć da bi znao u tom periodu boraviti u toj kući na 3-5 dana, a i svjedok FZ iskazao je da po njegovom mišljenju preko 10 godina nitko nije boravio u kući, zadnja osoba za koju zna da je boravila u toj kući da je bila kćer od MZ i da bi tu boravila preko ljeta, da je to kćer tužitelja IZO, koji tužitelj I
– ŽZ je iskazao da u periodu od 2013. do danas dolaze njegovi sinovi navedeni I i Ć. Uzimajući u obzir iskaze samog tužitelja, njegovih sinova i svjedoka FZ, kao i posebno samo stanje zgrade i utvrđenja od strane vještakinje Celestine Bolić 2013. sud je ocijenio istinitim iskaz tužene ĐZ da posljednjih 25 godina sigurno nitko nije boravio u toj kući, da 25-30 godina nije nikoga vidjela u toj kući, a ponavlja se, tužena kao i tuženik ZZ iskazali su da je njihov otac dao kuću ŽZ koji je tada bio profesor i arheolog u najam dok traju arheološki nalazi i to da je bilo 60.-ih godina prošlog stoljeća.
13. Sama činjenica da tužitelji plaćaju porez na kuću za odmor ne daje sama za sebe takvom posjedu i kvalifikaciju poštenja potrebnu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Odredbom čl. 18.st.3. ZV propisano je da je posjed pošten (savjestan) ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, a iz svih provedenih dokaza ocjena je suda da je kod tužitelja izostao taj element poštenja posjeda, pa stoga na strani tužitelja, niti njihova prednika nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću neovisno o činjenici što su očito tužitelji, odnosno njihov prednik bili u posjedu i koristili predmetnu kuću i vrt, ali ne po osnovu kupoprodaje već po osnovu najma, odnosno dopuštenja prednika tuženika, a u kojem periodu su naravno bili dužni snositi režijske troškove i opravdano tuženi navode da su tužitelji dostavili potvrde o uplati troškova električne energije za period 1981. -1983. i doista je nelogično da tužitelji ukoliko su se smatrali samostalnim i poštenim posjednicima posljednjih 30 i više godina ne bi imali utroška električne energije, a ponavlja se, samo stanje zgrade dovoljan je dokaz da tužitelji zasigurno 30 i više godina na bilo koji način ne koriste tu kuću, pa se ne može očekivati da bi ovdje tuženi imali potrebe tražiti od tužitelja predaju u posjed, koje radnje bi zasigurno tuženi poduzeli da su tužitelji u posjedu kuće posljednjih 30 i više godina. Na kraju valja istaknuti da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći od trenutka, dana kada je posjednik stupio u samostalan posjed stvari, što znači da dosjedatelj posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u ovom postupku tužitelji nisu dokazali da bi se njihov prednik imao smatrati samostalnim i poštenim posjednikom, pa stoga niti sami tužitelji kao njegovi nasljednici, irelevantna je činjenica da li su tužitelji ili njihov prednik koristili kuću i vrt sa izostankom samostalnog posjeda i poštenja, koje korištenje je očito bilo po dopuštenju prednika tuženika za koji nije utvrđeno da je prodao predmetne nekretnine predniku tužitelja već da mu je omogućio da koristi kuću po osnovu najma, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.
14. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22, 114/22; dalje ZPP), a troškovi dosuđeni tuženima odnose se na sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima 14.3.2022., 2.12.2024., 9.4.2025., 24.9.2025. i 1.12.2025., te podnesak do 29.3.2022. u iznosima od po 260,00€ u što je uključeno zastupanje više osoba po 10% za svaku osobu, sve uz PDV po stopi do 25%, dok nije dosuđen trošak za ročište 11.10.2024. s obzirom da ročište tog dana nije održano.
U Malom Lošinju 30.prosinca 2025.
S u d a c
Tomislav Stopar
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
DN-a:
1. Punomoćniku tužitelja – odvjetnik Goran Pajić
2. Punomoćniku tuženika – odvjetnica Marija Erdec
