REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5010/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Vesne Stanić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IĆČ, državljanina Ruske Federacije, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, zastupanog po IĆ, pravnici u udruzi "Bez granica", Zagreb, Milana Šenoe 8C, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa ŠĆ, službena osoba, radi ograničenja slobode kretanja, 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/22-06/7061, URBROJ: 511-01- 213-25-26 od 24. studenog 2025. i puštanje tužitelja na slobodu.

II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti udruzi "Bez granica", pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.000,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za odgodni učinak tužbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/22-06/7061, URBROJ: 511-01-212-25-26 od 24. studenog 2025. određeno je produljenje ograničenja slobode kretanja tužitelja smještajem u Prihvatni centar za strance na razdoblje od tri mjeseca.

2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatrajući da isto nije dostatno obrazloženo, posebno u pogledu mogućnosti primjene blažih mjera i razmjernosti ograničenja slobode, i da se oslanja na općenite navode Sigurnosno-obavještajne agencije o tome da je tužitelj prijetnja nacionalnoj sigurnosti, bez konkretizacije kada, gdje i na koji način je povezan s određenim ideologijama i osobama. Posljedično mu je ograničena stvarna mogućnost osporavanja općenitih navoda iz dopisa Sigurnosno-obavještajne agencije, a time i pravo na učinkovit pravni lijek i pošteno suđenje. Predlaže poništiti osporeno rješenje i odrediti njegovo puštanje na slobodu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je saslušao tužitelja, izvršio uvid u sudski spis i spis upravnog postupka. Uz navedeno, sud je izvršio uvid u klasificirane podatke na temelju kojih je Sigurnosno-obavještajna agencija (dalje: SOA) u svojim dopisima iznijela mišljenje o tome da tužitelj predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, uz obrazloženje da su prikupljeni podaci o tome da je tužitelj sljedbenik radikalnog poimanja islama, da je bio dio distribucije medijskih sadržaja koji promiču islamističke teroriste i džihadiste te da je povezan s drugim sljedbenicima radikalnog islamizma.

6. Rasprava u ovom predmetu je održana 30. prosinca 2025., a sud je isključio javnost s rasprave uvažavajući članak 12. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 70/15, 127/17, 33/13 i 17/25; dalje: ZMPZ), budući da je ovaj predmet vezan i uz postupak međunarodne zaštite. Osim toga, kada se uzmu u obzir razlozi zbog kojih je produljeno ograničenje slobode kretanja, a koji su povezani s podacima kojima je pristup ograničen sukladno Zakonu o tajnosti podataka ("Narodne novine" broj 79/07 i 86/12, dalje: ZTP) i koji, moguće i neizravno, mogu biti spomenuti tijekom rasprave, to je bilo potrebno isključiti javnost i radi zaštite tajnosti podataka u smislu članka 90. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).

7. Prema članku 54. stavku 2. toč. 3. ZMPZ-a tražitelju međunarodne zaštite se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.

Prema članku 54. stavku 9. ZMPZ-a mjere ograničenja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz članka 54. stavka 2. ZMPZ-a, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjere ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.

8. Tuženik u osporenom rješenju navodi da je tužitelj 27. studenog 2022. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu te je bio smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite. Tužitelj je napustio prihvatilište a vraćen je iz Kraljevine Danske u Republiku Hrvatsku sukladno dublinskom postupku 5. veljače 2024., nakon čega je 9. veljače 2024. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu. Nakon zaprimanja dopisa SOA-e o tome da tužitelj predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, rješenjem KLASA: UP/I-216-03/22-06/7061, URBROJ: 511-01-213-25-14 od 22. kolovoza 2025. tužitelju je ograničena sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar na razdoblje od tri mjeseca. Nakon toga, rješenjem KLASA: UP/I-216-03/22-06/7061, URBROJ: 511-01-212-25-15 od 1. rujna 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Potom je zaprimljen dopis SOA-e kojim je zatraženo produljenje ograničenja kretanja zbog razloga nacionalne sigurnosti. Nastavno je tuženik donio osporeno rješenje kojim je, pozivom na članak 54. stavak 9. ZMZP-a u svezi članka 54. stavka 2. toč. 3. ZMPZ-a, produljio tužitelju ograničenje slobode kretanja smještajem u prihvatni centar za daljnja tri mjeseca. Prema ocjeni tuženika, nema osnove za primjenu blažih mjera u odnosu na tužitelja, a određeno razdoblje ograničenja kretanja je primjereno okolnostima. U osporenom rješenju su navedene konstatacije iz zaprimljenih dopisa SOA-e.

9. Tužitelj, saslušan na raspravi, u bitnome je naveo da mu nisu predočeni dokazi o navodima SOA-e, da mu nije jasno što je to radikalno tumačenje islama, da nikada nije imao doticaja s teroristima ili džihadistima, da nikada nije opravdavao ili zagovarao nasilje, napad ili prisilu u ime vjere, niti je širio sadržaje koji se tiču terorističkih skupina. Poštivao je zakone, a što bi činio i u slučaju puštanja iz prihvatnog centra. Razgovarao je s djelatnicima SOA-e dok je bio u prihvatilištu za tražitelje azila (Porin). Nisu mu ništa konkretno govorili, pokazivali su mu određene fotografije i postavljali pitanja o poznavanju osoba te su mu rekli da napusti Hrvatsku. Nije mu poznato da bi mu bio zabranjen ulazak u neku drugu državu članicu, nije imao doticaja s oružjem, a ako je i imao kakvu fotografiju oružja, to je bilo tijekom pregledavanja Interneta.

10. Iz podataka spisa upravnog postupka vezanih uz traženje međunarodne zaštite proizlazi da je tužitelj napustio zemlju podrijetla iz razloga što smatra da bi bio mobiliziran i upućen na ratište u Ukrajinu. Zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu je odbijen citiranim rješenjem od 1. rujna 2025., dok je presudom ovog suda broj Us I- 3846/2025-9 od 21. studenog 2025. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje tog rješenja. Protiv navedene presude je izjavljena žalba.

11. Suprotno navodima tužitelja, sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim i, s obzirom na okolnosti slučaja, dostatno obrazloženim.

12. Javnopravno tijelo nije se u osporenom rješenju samo pozvalo na zakonsku odredbu i dopis SOA-e, već je, doduše sumarno, navelo iz kojih razloga smatra da je tužitelj prijetnja nacionalnoj sigurnosti (prikupljeni podaci o tome da je tužitelj sljedbenik radikalnog poimanja islama, da je bio dio distribucije medijskih sadržaja koji promiču islamističke teroriste i džihadiste te da je povezan s drugim sljedbenicima radikalnog islamizma) i da je potrebno produljiti ograničenje kretanja primjenom članka 54. stavka 9. u svezi članak 54. stavka 2. toč. 3. ZMPZ-a.

13. Sud smatra da u konkretnom slučaju, nakon uvida u klasificirane podatke SOA-e i podatke spisa, postoji dostatna osnova za primjenu navedenih zakonskih odredbi u odnosu na tužitelja. Iako tužitelj negira navode SOA-e te ističe da nema konkretnih dokaza ni konkretnog opisa pojedinih spornih radnji koje bi mogao osporavati, sud ocjenjuje da takvi navodi i iskaz tužitelja ne otklanja uvjerljivost informacija i podataka koji su bili dostupni sudu putem uvida u klasificirane podatke SOA-e, a jasno upućuju na opravdanost navoda SOA-e, odnose se konkretno na tužitelja (npr. podaci vezani uz zabranu i razloge zabrane ulaska u pojedine države članice) i dobiveni su i iz onih izvora čiji identitet zahtjeva zaštitu. Dotični podaci, prema ocjeni suda, opravdano su kategorizirani kao klasificirani podaci, slijedom čega sud nije smatrao osnovanim ukazati SOA-i na provedbu procjene stupnja tajnosti podataka (članak 14. do 16. ZTP-a). Klasificirani podaci ne mogu se izravno priopćiti tužitelju, s obzirom na ograničenja koja proizlaze iz pristupa takvim podacima (članak 18. do 24. ZTP-a). Kod takvog stanja stvari, iako u konkretnom slučaju dolazi do ograničenja tužiteljevih procesnih prava, sud smatra da je tužitelju, promatrano u cjelini i s obzirom na sve okolnosti ovog predmeta te druge opravdane interese (potreba zaštite legitimnog cilja vezanog uz nacionalnu sigurnost), u dostatnoj mjeri pružena mogućnost očitovanja o relevantnim činjenicama i osigurana sudska kontrola osporenog rješenja.

14. Slijedom navedenog, sud smatra da je tuženik osnovano primijenio članak 54. stavak 9. u svezi članka 54. stavka 2. toč. 3. ZMPZ-a i produljio smještaj tužitelja u prihvatnom centru, pri čemu se blaže mjere, kada se uzmu u obzir relevantne činjenice (prethodno svojevoljno napuštanje teritorija Republike Hrvatske nakon što je tužitelj 2022. godine izrazio namjeru za ostvarivanje međunarodne zaštite; razlozi određivanja ograničenja slobode kretanja u konkretnom slučaju zbog prijetnje nacionalnoj sigurnosti), ukazuju neprikladnima za svrhovito ostvarenje istoga cilja. Nadalje, s obzirom da je u trenutku donošenja osporenog rješenja još uvijek bio u tijeku prvostupanjski upravni spor protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu, to se vrijeme produljenja ograničenja slobode kretanja ukazuje primjerenim okolnostima slučaja i razlozima njegova određivanja.

15. Navode stranaka u svezi statusa tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite sud ne smatra odlučnim za ocjenu zakonitosti predmetnog rješenja o ograničenju slobode kretanja.

16. Uvažavajući navedeno, sud je osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim te je pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).

17. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom II. izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22; dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružila udruga "Bez granica" pa je točkom III. izreke ove presude naloženo tuženiku da po dostavi računa isplati iznos od 1.000,00 eura sukladno članku 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) za sastav tužbe i pristup na raspravu.

18. Sud je odbio prijedlog za odgodni učinak tužbe, jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene sve propisane pretpostavke iz članka 42. stavka 2. ZUS-a. Kako je sud ocijenio osnovanim produljenje ograničenja slobode kretanja tužitelja radi zaštite nacionalne sigurnosti, posljedično i javnog interesa, to izostaje ispunjenje pretpostavke da odgoda izvršenja osporenog rješenja nije protivna javnom interesu.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Žalba protiv presuda ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. ZMPZ-a).

DNA:

1. opunomoćenik tužitelja

2. tuženik