Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-669/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Nore Kišur, u pravnoj stvari tužitelja Komunalnog društva ČISTOĆA d.o.o., Rijeka, Dolac 14, OIB: 06531901714, zastupanog po punomoćnici HC, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika HCĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milanu Šutiću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 11. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Andreja Pavešića iz Bakra, poslovni broj: Ovrv-15475/2024 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv-536/2024 (javnobilježnički predmet), od 20. kolovoza 2024., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 64,38 (šezdeset četiri eura i trideset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 9,90 eura od 28. studenog 2023.

- na iznos od 9,90 eura od 26. siječnja 2024.

- na iznos od 8,24 eura od 27. veljače 2024.

- na iznos od 11,56 eura od 26. ožujka 2024.

- na iznos od 13,22 eura od 27. ožujka 2024.

- na iznos od 11,56 eura od 28. svibnja 2024.

pa do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Andreja Pavešića iz Bakra, poslovni broj: Ovrv-15475/2024 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv-536/2024 (javnobilježnički predmet), od 20. kolovoza 2024., u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 57,54 eura (pedeset sedam eura i pedeset četiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te se utvrđuje da je tužba tužitelja u tom dijelu povučena.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 131,64 (sto trideset jedan euro i šezdeset četiri centa), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, inicijalno kao ovrhovoditelj, prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 09. srpnja 2024., od tuženika kao ovršenika potraživao novčani iznos od 121,92 eura glavnice s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i trošak ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javnog bilježnika Andreja Pavešića iz Bakra, poslovni broj: Ovrv-15475/2024 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv- 536/2024 (javnobilježnički predmet), od 20. kolovoza 2024., naloženo je tuženiku kao ovršeniku isplatiti tužitelju kao ovrhovoditelju zatraženi iznos glavnice naveden u točki 1. obrazloženja ove odluke, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. U pravovremeno izjavljenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi (list 36-37 spisa), tuženik kao ovršenik je osporio doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u cijelosti, kako u pogledu osnova, tako i u pogledu visine, ističući pritom prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor zastare, te predlažući da se predmetno rješenje o ovrsi stavi izvan snage i postupak nastavi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Sada pravomoćnim ovosudnim rješenjem poslovni broj: Povrv-669/2024-4, od 03. travnja 2025., stavljeno je izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-15475/2024 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv-536/2024 (javnobilježnički predmet), od 20. kolovoza 2024., doneseno od strane javnog bilježnika Andreja Pavešića iz Bakra, u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene radnje i određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Podneskom otpremljenim na ovosudni spis predmeta 16. travnja 2025. (list 57-58 spisa), tužitelj je djelomično povukao tužbu i tužbeni zahtjev i to za iznos glavnice od 57,54 eura, odnosno za period od siječnja do kolovoza 2017., dok je ustrajao kod zahtjeva za isplatu preostalog iznosa glavnice od 64,38 eura za razdoblje listopada i prosinca 2023., te za razdoblje od siječnja do travnja 2024., s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškovima ovosudnog postupka u visini sudskih pristojbi.

5.1. Tužitelj je u predmetnom podnesku dalje u bitnom naveo da je sakupljanje i odvoz komunalnog otpada zakonom i odgovarajućim podzakonskim aktima definirano kao javna usluga koju je korisnik dužan koristiti i plaćati te pružanje iste ne može otkloniti, te da je na području tuženika organizirano redovito sakupljanje i odvoz komunalnog otpada, koja cijena javne usluge se sastoji iz dva dijela: cijene obvezne minimalne javne usluge koju je tuženik dužan plaćati neovisno o tome je li predao određenu količinu otpada ili ne, te cijene za količinu predanog komunalnog otpada, odnosno varijabilni dio cijene.

6. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u spisu priležeću materijalnu dokumentaciju i to: Izvod otvorenih računa tužitelja za tuženika na dan 09. srpnja 2024. (list 15 spisa), prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (list 36-37 spisa), podnesak tužitelja otpremljen na ovosudni spis predmeta 16. travnja 2025. (list 57-58 spisa), račun tužitelja izdan na ime tuženika, broj: 1112100-01014337-244 za 01/2024., od 31. siječnja 2024. (list 59 spisa), 1112100-08165122-235 za 8/2023., od 31. kolovoza 2023. (list 60 spisa), 1112100-04078487-240 za 04/2024., od 30. travnja 2024. (list 61 spisa), 1112100- 05099888-244 za 05/2024., od 31. svibnja 2024. (list 62-63 spisa), 1112100- 02035710-247 za 02/2024., od 29. veljače 2024. (list 64 spisa), 1112100-03063913- 247 za 03/2024., od 31. ožujka 2024. (list 65 spisa), zahtjev tuženika za podacima potrebnim za uvođenje odvojenog sakupljanja biootpada na području Općine Kostrena (list 66 spisa), obrazac izjave o odabranom načinu odvojenog sakupljanja / zbrinjavanja biootpada (list 67 spisa), Obavijest Primorsko-goranske županije, Općine Kostrena, Upravnog odjela za komunalni sustav, prostorno uređenje i zaštitu okoliša, klasa: 351-01/22-01/02, ur. broj: 2170-22-05-24-, od 18. ožujka 2024. (list 68 spisa), obrazac zahtjeva Općine Kostrena za dodjelu kućnog kompostera (list 69 spisa).

7. Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva tužitelja iz podneska tužitelja dostavljenog na spis predmeta 16. travnja 2025. (list 57-58 spisa), slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja, a temeljem odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP), u vezi s odredbom članka 456. stavka 1. ZPP-a.

8. Cijeneći sve provedene dokaze, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, te svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, preciziran podneskom tužitelja dostavljenim na spis predmeta 16. travnja 2025. (list 57-58 spisa), neosnovan u cijelosti.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za plaćanjem od strane tuženika novčanog iznosa od 64,38 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, s osnove isporučene javne usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada u periodu od listopada 2023. do travnja 2024., na adresi [adresa], kategorija: kućanstvo.

10. Među strankama je sporno pitanje zastare utuženog potraživanja tužitelja, kao i pitanje pasivne legitimacije, odnosno je li tuženik u obvezi podmiriti utuženi novčani iznos tužitelju. Također, sporno je pitanje osnova i time osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i visina ovosudnog potraživanja tužitelja.

11. Uvidom u izvod otvorenih računa tužitelja za tuženika na dan 09. srpnja 2024. (list 15 spisa), utvrđeno je da tužitelj od tuženika potražuje iznos od 121,92 eura po osnovi naplate novčane tražbine za pruženu javnu uslugu, i to u iznosu od 8,22 eura za razdoblje od siječnja do srpnja 2017., 9,90 eura za razdoblje listopada i prosinca 2023., 8,24 eura za razdoblje siječnja 2024., 11,56 eura za razdoblje veljače i travnja 2024. i 13,22 eura za razdoblje ožujka 2024., sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Navedeno potraživanje, sukladno navedenom u točki 5. obrazloženja ove odluke, naknadno je djelomično povučeno za iznos glavnice od 57,54 eura, dok je tužitelj ustrajao kod zahtjeva za isplatu preostalog iznosa glavnice od 64,38 eura za razdoblje listopada 2023., te od prosinca 2023. do travnja 2024., s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

12. Uvidom u račune izdane od strane tužitelja za kolovoz 2023., te razdoblje od siječnja 2024. do travnja 2024. (list 59-65 spisa), utvrđeno je da je tužitelj tuženiku:

- za kolovoz 2023. (list 60 spisa) i ožujak 2024. (list 65 spisa) izdao račun po osnovi obvezne minimalne naknade za pružanje javne usluge u iznosu od 7,29 eura, te cijene javne usluge za količinu predanog komunalnog otpada u iznosu od 4,41 eura, koji varijabilni dio cijene javne usluge čini umnožak jedinične cijene za pražnjenje volumena spremnika od 1,47 eura, broja pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju, kojeg je tužitelj u kolovozu 2023. i ožujku 2024. za tuženika evidentirao tri puta mjesečno, te udjela korisnika u korištenju spremnika, kojeg tužitelj za tuženika evidentira u udjelu od 100%, sve uz pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost od 13%,

- za siječanj 2024. (list 59 spisa) izdao račun isključivo po osnovi obvezne minimalne naknade za pružanje javne usluge u iznosu od 7,29 eura, uz pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost od 13%,

- za veljaču 2024. (list 64 spisa) i travanj 2024. (list 61 spisa) izdao račun po osnovi obvezne minimalne naknade za pružanje javne usluge u iznosu od 7,29 eura, te cijene javne usluge za količinu predanog komunalnog otpada u iznosu od 2,94 eura, koji varijabilni dio cijene javne usluge čini umnožak jedinične cijene za pražnjenje volumena spremnika od 1,47 eura, broja pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju, kojeg je tužitelj u travnju 2024. za tuženika evidentirao dva puta mjesečno, a u veljači 2024. jednom mjesečno, te udjela korisnika u korištenju spremnika, kojeg tužitelj za tuženika evidentira u udjelu od 100%, sve uz pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost od 13%,

- za svibanj 2024. (list 62 spisa) izdao račun po osnovi obvezne minimalne naknade za pružanje javne usluge u iznosu od 7,29 eura, te cijene javne usluge za količinu predanog komunalnog otpada u iznosu od 1,47 eura, koji varijabilni dio cijene javne usluge čini umnožak jedinične cijene za pražnjenje volumena spremnika od 1,47 eura, broja pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju, kojeg je tužitelj u svibnju 2024. za tuženika evidentirao jednom, te udjela korisnika u korištenju spremnika, kojeg tužitelj za tuženika evidentira u udjelu od 100%, sve uz pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost od 13%.

13. Uvidom u zahtjev tuženika za podacima potrebnim za uvođenje odvojenog sakupljanja biootpada na području Općine Kostrena (list 66 spisa), utvrđeno je da je istim tužitelj obavijestio korisnike javne usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada na području Općine Kostrena, o obvezi iste jedinice lokalne samouprave za uvođenjem odvojenog sakupljanja biootpada te u svrhu sakupljanja istog u sklopu javne usluge, o potrebi ispunjavanja priloženog obrasca izjave o odabranom načinu odvojenog sakupljanja / zbrinjavanja biootpada (list 67 spisa), temeljem kojih podataka će se izračunati troškovi potrebne opreme i djelatnika tužitelja za više različitih modela odvojenog sakupljanja biootpada, te da će isto posljedično dovesti do porasta troškova javne usluge na način da će se svim kućanstvima koja će biootpad predavati tužitelju, povećati iznos obavezne minimalne javne usluge.

14. Uvidom u Obavijest Primorsko-goranske županije, Općine Kostrena, Upravnog odjela za komunalni sustav, prostorno uređenje i zaštitu okoliša, klasa: 351- 01/22-01/02, ur. broj: 2170-22-05-24-, od 18. ožujka 2024. (list 68 spisa), s obrascem za dodjelu kućnog kompostera (list 69 spisa), utvrđeno je da je istom dostavljena obavijest mještanima Općine Kostrena o raspisivanju javnog poziva fizičkim osobama za dodjelu kućnih kompostera u 2022. godini, kao i obavijest o osobama koje imaju pravo na dodjelu istih, te roku za prijavu i obveznom sadržaju prijave na predmetni javni poziv.

15. U parničnom postupku kao što je konkretni, a sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane, koja je dužnost obje parnične strane u odnosu na navode i tvrdnje svake od njih, dok sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane. Pritom, sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a), ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15.1. Na okolnost utvrđivanja spornih činjenica, navedenih u točki 10. obrazloženja ove odluke, prvenstveno, ali ne isključivo, pasivne legitimacije tuženika, ovaj sud je proveo sve po strankama predložene dokaze.

16. U ovom postupku tužitelj sadržajem dostavljene dokumentacije, odnosno provedenim dokaznim postupkom nije dokazao da bi tuženik bio obvezan tužitelju podmiriti utuženo potraživanje, a teret dokaza koje činjenice je ležao na tužitelju, odnosno, tužitelj nije u prilog svojim navodima, odnosno tvrdnjama, ponudio relevantne dokaze, a predloženim i izvedenim dokazima, nije dokazao sporne okolnosti navedene u točki 10. obrazloženja ove odluke, prvenstveno pasivnu legitimaciju tuženika.

17. Odredbom članka 70. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine" broj 84/21, 142/23-dalje: ZGO), propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge, vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Stavkom 2. navedenog članka propisano je kako se korisnici javne usluge iz stavka 1., ovisno o načinu korištenja nekretnine, trajno ili povremeno, u svrhu stanovanja ili u svrhu obavljanja djelatnosti ili druge svrhe, razvrstavaju u kategoriju korisnika kućanstvo ili korisnika koji nije kućanstvo. Pritom su stavkom 4. navedenog članka navedene obveze korisnika usluge.

17.1. Odredbom članka 75. ZGO-a propisano je da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova pružanja, pri čemu strukturu iste čini cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena obvezene minimalne javne usluge, omjer kojih cijena sukladno stavku 5. navedenog članka, mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada.

17.2. Iz zakonske odredbe, navedene u točki 17. obrazloženja ove odluke, proizlazi da je riječ o zakonskoj, a ne ugovornoj obvezi plaćanja usluge komunalnog otpada koja nastaje činjenicom pružanja, odnosno korištenja usluge odvoza komunalnog otpada, kao i da je obveznik plaćanja predmetne usluge prvenstveno vlasnik nekretnine, a podredno korisnik nekretnine ukoliko je vlasnik istu obvezu prenio na korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

18. Slijedom navedenog, a obzirom na prigovor promašene pasivne legitimacije koji je tuženik istaknuo u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi, ovaj sud je stava da je tužitelj bio dužan dokazati da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine na adresi [adresa], odnosno, ukoliko isti nije vlasnik nego korisnik predmetne nekretnine, tužitelj je bio dužan dokazati da je obveza plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada prenesena na njega i da je tužitelj o tome obaviješten.

18.1. U smislu navedenoga, te odredbe članka 230. ZPP-a, kojom je propisano da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu, odnosno javna isprava, dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, te da istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama, vlasništvo nekretnine dokazuje se izvatkom iz zemljišne knjige kojega u granicama nadležnosti izdaje nadležni zemljišnoknjižni odjel općinskog suda. U situaciji kao ovopredmetnoj, kada tuženik osporava pasivnu legitimaciju, odnosno ističe negativnu činjenicu, teret dokazivanja jest na tužitelju, koji u tijeku postupka nije dokazao uvjet tuženikovog vlasništva predmetne nekretnine, niti je u svrhu dokazivanja okolnosti propisanih odredbom članka 70. stavka 1. ZGO-a, na ovosudni spis predmeta dostavio ugovor temeljem kojega bi eventualni vlasnik predmetne nekretnine na tuženika prenio obvezu plaćanja javne usluge prikupljanja i odvoza komunalnog otpada, odnosno dokaz da bi tuženik bio stvarni korisnik predmetne nekretnine.

19. Odredbom članka 7. stavka 1. ZPP-a propisana je obveza stranaka za iznošenjem svih činjenica na kojima temelje svoje zahtjeve i predlaganja dokaza kojima se te činjenice utvrđuju. Naime, svaka stranka koja tvrdi određenu činjenicu, temeljem pravila o teretu dokaza navedeno mora i dokazati, a što tužitelj, sukladno poviše utvrđenome, u ovom postupku nije učinio. Pritom se ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Međutim, sud se rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine pa je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice a koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko bi stranke išle za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe članka 3. stavka 3. ZPP-a, kako to propisuje odredba članka 7. stavka 2. ZPP-a.

19.1. Nadalje, odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP-a propisano je da su stranke u sporovima male vrijednosti, dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

20. Slijedom svega navedenog, a uzimajući u obzir činjenicu da uvjet tuženikovog vlasništva nekretnine u [adresa], na adresi [adresa], nije dokazan, valjalo je prihvatiti tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije te a temeljem članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

21. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, nakon što je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva u odnosu na koji je nastupila zastara, u odnosu na preostalu tražbinu zastara nije nastupila, imajući u vidu odredbu članka 232. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje: ZOO), kojom je propisan jednogodišnji rok zastare za ovu vrstu usluge. Pritom je cijenjen trenutak podnošenja predmetnog ovršnog prijedloga javnom bilježniku. Kako je u ovom predmetu ovršni prijedlog podnesen 19. srpnja 2024., a najstarije dospjelo potraživanje tužitelja prema specificiranom tužbenom zahtjevu je dospjelo u studenom 2023., za zaključiti je da je tužitelj unutar navedenog zastarnog roka inicirao predmetni postupak.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

22.1. Obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to je isti temeljem poviše navedene odredbe obvezan tuženiku u cijelosti naknaditi troškove ovosudnog postupka. Tuženiku je prema postavljenom zahtjevu priznat trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak, u iznosu od 100,00 eura, sukladno Tarifnom broju 7. točki 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23-dalje: Tarifa), uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost od 25%, sukladno Tarifnom broju 46. Tarife, u iznosu od 25,00 eura, te uvećano za trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi, u iznosu od 6,64 eura.

22.2. Pritom je sud cijenio Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima odjela županijskih sudova, održanog 02. lipnja 2017., broj:

Su-IV-204/17, da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

22.3. Paricijski rok određen je u skladu sa člankom 328. stavkom 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 457. ZPP-a, od 15 dana.

22.4. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja, te je tužitelju na ime ukupnih troškova ovog postupka dosuđen novčani iznos od 131,64 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U Rijeci 30. prosinca 2025.

.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica

Nora Kišur

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude i rješenja, pismeno, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda ili rješenje kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi

- tuženiku po punomoćniku