Poslovni broj: Us I-2295/2023-26
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Grada Dubrovnika, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, OIB: 21712494719, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: pod 1) JS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) AS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3) ŽS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 4) FS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 5) GS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 6) ŠS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 7) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik, OIB: 43539267895, pod 8) Centar za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, i pod 9) DS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade za oduzetu imovinu, 29. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II-942-01/19-01/267, Urbroj: 514-04-02-01-01/07-23-05 od 16. lipnja 2023. i djelomičnog rješenja prvostupanjskog tijela Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvanskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP/I-943-01/97-01/1827, Urbroj: 2117-03-02/4-19-52 od 22. svibnja 2019.
Obrazloženje
1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje) odbijena je žalba tužitelja protiv navedenog djelomičnog rješenja prvostupanjskog tijela (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim je utvrđeno da se, zainteresiranim osobama pod 1) do 6) i 9), odn. njihovim u prvostupanjskom rješenju imenovanim pravnim prednicima, za u prvostupanjskom rješenju navedene pripadajuće im suvlasničke dijelove, daju u vlasništvo dijelovi imovine oduzetog poduzeća „Dubrovačka plovidba“ d.d. Dubrovnik, i to poslovni prostori, pobliže označeni pod točkom 1. izreke prvostupanjskog rješenja – posebni dijelovi zgrade zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi na adresi [adresa], te posebni djelovi zgrade zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi na adresi [adresa]; a s kojim vlasništvom posebnog dijela je nerazdvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, te je kao obveznik naknade određen tužitelj, kao što je određeno da se danom pravomoćnosti toga rješenja raskidaju ugovori o zakupu tih poslovnih prostora sklopljeni na određeno vrijeme u odnosu na suvlasnički dijelove ovlaštenika naknade, da zakupnici nisu dužni poslovni prostor predati u suposjed vlasnicima sve dok im vlasnici ne isplate naknadu za učinjena ulaganja, na temelju njihovog međusobnog ugovora ili pravomoćne sudske odluke, određena je zemljišnoknjižna provedba tog rješenja, te je odbijen zahtjev za naknadu u odnosu na KS i US.
2. Tužitelj, u pravodobnoj tužbi, u bitnome, prigovara kako slijedi. Pogrešno da je primijenjeno materijalno pravo, jer da nije riješeno primjenom članaka 45. do 47. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02; dalje: Zakon o naknadi), koje da je trebalo primijeniti. U postupku prije donošenja osporenog rješenja da je propušteno utvrditi je li u nekretnine ulagano i u kakvom su obliku i kojoj površini bile oduzete te da se nije na egzaktan način utvrdilo vlasničku strukturu oduzetog poduzeća, kao ni udjele pojedinih dioničara s obzirom da se obrazloženje poziva na izvještaj iz zaključenog računa za 1939. (broj dionica) a da se za udjele poziva na iskaz dionica od 25. lipnja 1946. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog i prvostupanjskog rješenja.
3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. Ovaj sud je pozvao zainteresirane osobe da sudjeluju u ovome sporu, dostavivši im tužbu na odgovor. Odgovor su podnijele jedino zainteresirane osobe pod 5) i 8). Ova pod 8) je u odgovoru u bitnome navela kao i tuženik, ističući da je osporeno rješenje zakonito i predlažući odbijanje tužbenog zahtjeva. Ova pod 5) je u odgovoru u bitnome navela da se priklanja stavu tužitelja kako ovdje nema mjesta primjeni članka 40. Zakona o naknadi, da se protivi kao pogrešnom stavu tužitelja da ovdje nije riječ o poslovnim prostorima, te se priklonila tužbenom zahtjevu za poništenje osporenog i prvostupanjskog rješenja.
5. Dostavom navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 28. studenoga 2025. strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24.; dalje: ZUS) koji se u konkretnome slučaju primjenjuje na temelju članka 169. stavka 1. toga zakona.
6. Rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanih stranaka jer nisu opravdale izostanak (članci 89. stavak 4. i 91. stavak 3. ZUS-a).
7. Na raspravi, u dokaznom postupku, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa tuženika u kojemu je osporeno rješenje doneseno a koji je spis dostavljen uz odgovor na tužbu. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Odredbe članka 45. do 47. Zakona o naknadi se primjenjuju u slučaju kada je imovina oduzetog poduzeća unesena u imovinu nekog društvenog poduzeća koje je bilo subjektom pretvorbe, zbog čega se ta imovina ne može vratiti prijašnjem vlasniku, pa se upravo zbog toga prijašnjem vlasniku jamče ili dionice poduzeća u čiji sastav je poduzeće ušlo ili dionice iz portfelja Hrvatskog zavoda za privatizaciju.
10. Kako je u ovoj pravnoj stvari nesporno utvrđeno da se radi o dijelu imovine poduzeća „Dubrovačka plovidba“ d.d. Dubrovnik koja nije ušla u sastav društvenog kapitala bilo kojeg društvenog poduzeća nad kojim je obavljena pretvorba, nema mjesta primjeni odredbi članka 45. do 47. Zakona o naknadi, a kako to pogrešno smatraju tužitelj i zainteresirana osoba pod 5).
11. Stoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je temeljem članka 40. Zakona o naknadi, određeno da se daju u vlasništvo poslovni prostori pobliže označeni pod točkom 1. izreke prvostupanjskog rješenja razmjerno suvlasničkom dijelu zainteresiranih osoba pod 1) do 6) i 9) odn. njihovih pravnih prednika, kao ovlaštenika ovdje predmetne naknade.
12. Prethodno navedeno pravno shvaćanje, zauzeto je i u upravnosudskoj praksi na koju se tuženik pravilno, navođenjem broja i datuma odluke, pozvao u obrazloženju osporenog rješenja, a kao pravilno ga u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
13. Idealni dijelovi koji pripadaju ovlaštenicima naknade, u konkretnom slučaju su određeni prema iskazu dionica od 25. lipnja 1946. te prema zaključnom računu iz 1939. kao jedinom dostupnom dokumentu o visini temeljne glavnice. Stoga se ne može prihvatiti tužbeni navodi da su isti određeni pogrešno i na temelju neodgovarajućih isprava.
14. Nisu osnovani ni navodi tužitelja da je u postupku propušteno utvrditi da li je u nekretnine ulagano i u kakvom su obliku i kojoj površini bile oduzete. U upravnom postupku je obavljen očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, kojom prilikom je utvrđeno da predmetne zgrade predstavljaju objekte koji se i danas nalaze u istom obliku kao i u trenutku oduzimanja, odnosno da iste nisu nadograđivane u novim etažama, niti su proširivane u postojećim gabaritima, slijedom čega iste predstavljaju stambeno-poslovne zgrade u izvornom obliku kako horizontalno tako i vertikalno. U odnosu na izvršena ulaganja treba kazati da se, sukladno prethodno citiranom članku 49. Zakona o naknadi, imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja, pa ako je tužitelj ulaganjima povećao vrijednost nekretnine može zahtijevati od prijašnjega vlasnika da mu prizna suvlasništvo u omjeru njegovih ulaganja ili da mu isplati odgovarajuću novčanu naknadu u omjeru tih ulaganja u skladu s propisima o stvarnim pravima, odnosno obveznim odnosima, kao i da nije dužan tu nekretninu predati prijašnjem vlasniku u posjed, sve dok mu prijašnji vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja u visini utvrđenoj međusobnim ugovorom ili pravomoćnom sudskom odlukom, ako se drukčije ne sporazume. Dakle, pitanje naknade za izvršena ulaganja u nekretnine, ako su ta ulaganja zaista izvršena, nije predmet ovog upravnog spora, već stranke to pitanje mogu urediti međusobnim ugovorom ili o tome pokrenuti sudski postupak.
15. Zbog navedenog je ovaj sud osporeno rješenje ocijenio zakonitim, ne nalazeći ostvarenje kojega od razloga ništavosti (iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“ broj 47/09) na koje (prema članku 47. stavku 2. ZUS-a) pazi po službenoj dužnosti pa je, na temelju članka 116. stavka 1.
ZUS-a, presuđeno kao u izreci.
U Splitu 29. prosinca 2025.
SUDAC
Milan Franić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 6 primjeraka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
- tužitelju uz zapisnike o raspravi i objavi
- tuženiku uz zapisnike o raspravi i objavi
- svakoj zaint. o. ponaosob uz zapisnike o raspravi i objavi
- u spis pa spis u kal 50 dana.
