REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2011/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G  O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću, kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja OU, vl. autolimarski radovi "KARAMBOL" Cavtat, Jurja Klovića 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 80/A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, radi isplate iznosa od 815,75 EUR-a, dana 29. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 815,75 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 26. rujna 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 217,37 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. prosinca 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 49,77 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 29. prosinca 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 10. rujna 2025. podnio tužbu protiv tuženika u bitnome navodeći da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 31. svibnja 2024. godine nastala šteta na vozilu, marke i tip VOLVO XC60, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika OTP LEASING d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23780250353, zastupano po predsjednici uprave MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22 i 155/23.; dalje: ZOO), te da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku, pa da su djelatnici tuženika dana 05. lipnja 2024. godine procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248810510276, da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Nadalje, da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno zahtjevu vlasnika, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, kao i da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo, te da je tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 91/v1/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 7.941,95 EUR-a (PDV uključen), koji iznos je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 5.537,81 EUR-a. Razliku od 815,75 EUR-a po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, da tuženik neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Ujedno, tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 41,71 EUR / sat plus PDV, te da prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru, a da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), dakle plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, s time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku, pa da su obzirom na prethodno navedeno, ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 27. studenoga 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 815,75 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, te slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci ove presude zbog ogluhe.

2. Tužitelj je uz tužbu dostavio dokaze kojima potkrepljuje svoje navode i to: dostavljenu sudsku praksu (list 8. - 17., 24. – 49. spisa), presliku mišljenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 03. srpnja 2015. (list 18. - 19. spisa), presliku mišljenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 20. - 23. spisa), presliku računa popravka tužitelja br. 91/v1/1 (list 50. – 51. spisa), presliku izvida štete tuženika broj: 248810510276 (list 52. spisa), presliku obrazložene ponude tuženika od 05. listopada 2024. (list 54. - 55. spisa), presliku obavijesti o isplati naknade tuženika od 05. listopada 2024. (list 56. spisa), presliku odgovora na prigovor na obrazloženu ponudu tuženika od 10. veljače 2025. (list 58. spisa), presliku narudžbenice za popravak (list 60. – 63. spisa), presliku službenog cjenika tužitelja (list 64. spisa), presliku ugovora o ustupanju od tražbine od 27. studenoga 2024. (list 66. - 67. spisa), presliku notifikacije o ustupu od 27. studenoga 2024. i potvrde o njenom primitku (list 68. - 70. spisa).

3. Ovaj sud je na temelju odredaba čl. 284. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), čl. 285. ZPP-a i čl. 331.b ZPP-a ovosudnim rješenjem poslovni broj: P- 2011/2025 od 29. rujna 2025. dostavio tuženiku tužbu s prilozima na odgovor, te ga pozvao na podnošenje pisanog odgovora na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu (čl. 284. ZPP-a, u vezi čl. 331.b. ZPP-a). Tuženiku je navedeno rješenje s prilozima dostavljeno dana 30. rujna 2025. godine, te tuženik u danom roku od 45 dana nije podnio odgovor na tužbu.

4. Prema odredbi članka 331.b stavak 1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, sud će donijeti presudu zbog ogluhe ako je udovoljeno sljedećim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Ovaj sud našao je da je udovoljeno zakonskim uvjetima iz čl. 331.b ZPP-a, a osobito da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude zbog ogluhe.

7. Odluka o trošku parničnog postupka donijeta je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje: OT), vrijednosti predmeta spora i zatraženom trošku.

Tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe iznos od 150,00 EUR-a (Tbr. 7. t. 1. OT-e), uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 46. OT-e) u iznosu od 37,50 EUR-a, što sveukupno iznosi 187,50 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 EUR-a sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZOSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZOSP-a, kao i trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 9,96 EUR-a sukladno odredbi čl. 7. st. 2. ZOSP-a, a u vezi Tar. br. 2. t. 2. Uredbe, te Tar. br. 1. t. 2. Uredbe. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 217,37 EUR-a.

8. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23).

9. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

10. Tužitelju nije priznat kao osnovan, trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 39,82 EUR-a, budući da je punomoćnik tužitelja obvezni sudionik elektroničke komunikacije, te da je isti tužbu u ovoj pravnoj stvari ponio putem elektroničke komunikacije, čime se u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. ZOSP-a, a u vezi Tar. br. 1. t. 1. Uredbe, sudska pristojba na tužbu plaća u visini polovici pristojbe propisane Tar. br. 1. t. 1. Uredbe, pa stoga tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u dosuđenom iznosu od 19,91 EUR-a, te trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u zatraženom iznosu od 39,82 EUR-a, budući da je punomoćnik tužitelja obvezni sudionik elektroničke komunikacije, pa mu se stoga presuda zbog ogluhe u ovoj pravnoj stvari dostavlja elektroničkim putem, čime se u skladu s odredbom čl. 7. st. 2. ZOSP-a, a u vezi Tar. br. 2. t. 2. Uredbe, te Tar. br. 1. t. 2. Uredbe, sudska pristojba na presudu zbog ogluhe plaća u visini polovici pristojbe propisane Tar. br. 2. t. 2. Uredbe, odnosno Tar. br. 1. t. 2. Uredbe, ako je ista uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke, odnosno ukoliko tužitelj ne bi platio dužnu pristojbu u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke, onda bi puni iznos sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe propisan Tar. br. 2. t. 2. Uredbe, a u vezi Tar. br. 1. t. 2. Uredbe, nastao isključivo krivnjom tužitelja, pa stoga tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe u dosuđenom iznosu.

11. Dakle, tužitelju nije priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 49,77 EUR-a pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu 29. prosinca 2025. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu zbog ogluhe

2. tuženiku izravno