REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] F 5
Poslovni broj: Us I-923/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Marin Buvinić, odvjetnik u Umagu, Trgovačka 3/1, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 29. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA:UP/II-361-05/23-26/15,URBROJ: 531-03-4-2-24-3 od 7. svibnja 2024. i rješenja Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-361-05/18-02/270, URBROJ: 2163-9-06/24-22-17 od 15. prosinca 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-361-05/18-02/270, URBROJ: 2163-9-06/24-22-17 od 15. prosinca 2022. odbijen je zahtjev FL, ovdje tužitelja, za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje mobilne kućice – mobil home i dovršene slostojeće pomoćne zgrade, oboje sagrađenih na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], iz razloga što je utvrđeno da se radi o objektima koji se sukladno odredbi članka 6. stavka 3. podstavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama) ne mogu ozakoniti. Osim toga prvostupanjsko tijelo navodi da je tužitelj na ročištu 11. rujna 2019. izjavio da su predmetne građevine postavljene pred godine, a da su ranije građevine koje su se nalazile na nekretnini srušene.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA:UP/II-361-05/23-26/15,URBROJ: 531-03-4-2-24-3 od 7. svibnja 2024. odbio.
3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovome Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi u prvom redu navodi da je tuženik odlučnu činjenicu izgradnje spornih zgrada utvrdio temeljem uvida u spis predmeta i javno dostupne podatke, između ostalih uvidom u digitalne ortofotokarte DOF5/2011, DOF5/2014/16, DOF5/2017/18, DOF5/2019/2020 i DOF/2021/2022, ali da navedene podloge, osim karte DOF5/2011, uopće nisu služile kao dokazno sredstvo u prvostupanjskom postupku, pa da se o njima nije mogao izjasniti sukladno odredbi članka 30. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, čime da je tuženik povrijedio pravila upravnog postupka. Nadalje navodi da je pobijano rješenje u dijelu u kojem se tuženik upušta u neobjektivno i nestručno analiziranje predmetnih digitalnih ortofotokarata, na način da utvrđuje i uspoređuje boju krovišta te kontinuitet sjena koje projiciraju objekti u potpunosti nejasno i proturječno ostalim materijalnim dokazima u spisu predmeta. S tim u svezi ističe da je pored činjenice da se u spisu predmeta nalazi uvjerenje Državne geodetske uprave od 20. veljače 2019. i elaborat mjerničkog vještačenja od 11. srpnja 2019., iz kojih da nespornim proizlazi vidljivost spornih zgrada koje su bile predmetnom upravnog postupka ozakonjenja, tuženik opisanim postupanjem i izvođenjem sasvim drugačijeg zaključka da se ipak ne radi o zgradama koje su predmetom zahtjeva, već nekim drugim zgradama, pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučnu činjenicu trenutka izgradnje spornih zgrada. Nadalje navodi da iz obrazloženja pobijanog rješenja ostaje u potpunosti nejasno kako je tuženik mogao nespornim utvrditi činjenicu da na spornim zgradama nisu izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi, kao i da predstavljaju sklop trajno povezan s tlom. S tim u svezi nastavno navodi da iz fotografija koje su u privitku zapisnika o izvršenom očevidu od 11. rujna 2019. proizlazi upravo suprotan zaključak, jer da su na njima prikazane zgrade koje su izgrađene u cijelosti i na kojima su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koju se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
5. Sud je održao ročište za raspravu 28. studenog 2025., na koje je pristupio samo tužitelj zastupan po opunomoćeniku, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.
5.1. Tužitelj je na ročištu u bitnom izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi. Dodao je da povrh već predloženih dokaza predlaže provođenje vještačenja po vještaku mjerničke struke na okolnosti vidljivosti spornih objekata na digitalnim orto-foto kartama a samim time i trenutka izgradnje spornih objekata, ističući da utvrđenja upravnih tijela o vidljivost spornih objekata na digitalnim ortofoto kartama odstupaju od isprava priloženih spisu, posebice elaboratu mjerničkog vještačenja od 11. srpnja 2019. Također je predlažio saslušanje tužitelja te saslušanje svjedoka SL iz [adresa] i DL, [adresa], Cesta 24. juna broj 13., na okolnost trenutka izgradnje spornih objekata. Konačno je predložio provođenje očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke na okolnost da sporni objekti ispunjavaju uvjete za legalizaciju.
6. Među strankama je u ovome sporu sporno jesu li upravne tijela pravilno zaključila da predmetne zgrade ne udovoljavaju uvjetima za ozakonjenje.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Prema odredbi članka 6. stavka 3. podstavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama nezakonito izgrađena zgrada ne može se ozakoniti ako je izgrađena kao sklop trajno povezan s tlom (kamp-kućica, kontejner i sl.), odnosno na način i od materijala kojima se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja (baraka i sl.) .
10. Uvidom u fotografije koji se nalaze u privitku zapisnika od 11. rujna 2019. i snimak izvedenog stanja Sud je utvrdio da predmetni objekti predstavljaju mobilnu kućicu povezanu s tlom, na koju je spojena nadstrešnica, te jednoštrešni wc, površine 2,50 m[2] , visine prizemlja, debljine zidova 5 cm, obložen drvenim daskama.
11. Prema shvaćanju Suda, ovakvi objekti u smislu citirane odredbe članka 6. stavka 3. podstavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ne udovoljavaju uvjetima za ozakonjenje, jer veći objekt predstavlja kamp kućica povezanu s tlom koja ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja, dok je u odnosu na pomoćni objekt – wc, s obzirom na dimenzije objekta i način gradnje, nedvojbeno da se radi o privremenom objektu koji također ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja, a što su sve pravilno zaključila i upravna tijela.
12. Kako su odlučne činjenice utvrđene na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne. Pritom se ukazuje da podvođenje predmetnih objekata pod citiranu odredbu članka 6. stavka 3. podstavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama predstavlja tumačenje prava, na što se dokazi ne mogu provoditi, a osim toga, vještak mjerničke struke i predloženi svjedoci nemaju ni posebna stručna znanja kojima bi mogli dati svoje tumačenje navedene norme.
13. S obzirom na navedeno, tužbeni navodi koji se odnose na vidljivost predmetnih objekata na kartografskim podlogama iz članka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama nisu odlučni za rješenje stvari. Međutim, valja ukazati da iz izjave tužitelja s očevida od 11. rujna 2019. i ostalih dokaza iz spisa predmeta proizlazi da su predmetni objekti postavljeni nakon 21. lipnja 2011., pa da stoga ne mogu biti vidljivi ni na jednoj od taksativno navedenoj kartografskoj podlozi iz navedene odredbe, te da ni iz tog razloga nisu ispunjeni uvjeti za ozakonjenje.
14. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje zakonitom, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
15. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova ovoga spora u iznosu od 2.500,00 eura, međutim, kako je odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev mu je odbijen kao neosnovan.
U Rijeci 29. prosinca 2025.
S u d a c
dr. sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja, Marinu Buviniću, odvjetniku u Umagu, Trgovačka 3/1
- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,
Ulica Republike Austrije 20
