Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te i Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ČE, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), odlučujući o prigovoru okrivljenice podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II Policijska postaja Zagreb, Klasa: 211-07/25-3/11092, Urbroj: 511-19-28-25-1 od 11. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se osnovanim prigovor okrivljenice ČE te se preinačava pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se okrivljenici, na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), određuje obročna otplata izrečene novčane kazne od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, u 5 (pet) jednakih mjesečnih obroka u iznosu od po 264,00 eura (dvjestošezdesetčetirieura), s tim da prvi obrok dospijeva u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ostala 4 (četiri) obroka u razmacima od po 30 (trideset) dana, pa ukoliko okrivljenica na taj način uplati dvije trećine iznosa novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona), dok se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca ukida.

II. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenica je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenica ČE proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 eura, zbog prekršaja iz članka 216. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.

2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

3. Okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

5. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

6. Prigovor je osnovan.

7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

8. Okrivljenica u prigovoru ističe da ne osporava činjenicu da je počinila prekršaj, izražava kajanje zbog nepromišljenosti te joj je žao zbog postupka i prihvaća odgovornost. Vozilom nije ugrozila sigurnost prometa i ovo joj je prvi prekršaj koji se neće ponoviti. Trenutno se nalazi u teškoj životnoj i financijskoj sitaciji. Zaposlena je sa mjesečnim primanjima u bruto iznosu od 1400,00 eura, otplaćuje kredit od 560,97 eura mjesečno i pomaže samohranoj majci s dijelom stanarine te ova novčana kazna za nju predstavlja veliko financijsko opterećenje koje nije u mogućnosti podmiriti je Vozačka dozvola joj je neophodna zbog novog posla pa bi gubitak mogućnosti upravljanja vozilo ugrozio njen put do većih prihoda. Moli umanjenje novčane kazne, odnosno dopuštanje obročnog plaćanja te ukidanje ili skraćenje zaštitne mjere. dnokratno niti bez posljedica za egzistenciju.

9. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

10. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 1320,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.

11. Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o imovinskim prilikama okrivljenice, ovaj sud ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.

12. Međutim, cijeneći navode prigovora, ovaj sud nalazi, da u konkretnom slučaju ima opravdanja za primjenu čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, koji propisuje da u opravdanim slučajevima (ovisno o visini novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika) sud može odrediti obročnu otplatu novčanu kazne u vremenu do 6 mjeseci, te je preinačio prvostupanjsku presudu i odredio obročnu otplatu novčane kazne, na način i u roku navedenom u izreci ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina izrečene novčane kazne opravdava takvu odluku, a ako okrivljenica na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti ( članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

13. Nadalje, u pravu je okrivljenica kada u prigovoru osporava u konkretnom slučaju osnovanost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.

14. Dakle, okrivljenici je za počinjeni prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od tri mjeseca. Međutim, mišljenje ovoga Sud je da za djelo prekršaja iz članka 216. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije opravdano izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima, jer je osobi koja nije stekla pravo na upravljanje motornim vozilom već i samo zbog toga, po prirodi stvari, zabranjeno upravljati motornim vozilima u prometu.

15. Stoga je, pobijani prekršajni nalog trebalo preinačiti na način da se predmetna zaštitna mjera ukine, kako je to i navedeno u izreci ove presude.

16. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

17. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 20,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

18. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. prosinca 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi zagrebačkoj, II Policijskoj postaji Zagreb, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.