REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

21000 SPLIT

Pr-2216/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, kojega zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 21. studenoga 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, dne 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 6. 2018. do 29. 2. 2024. u ukupnom iznosu od 264,30 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 22,56 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

- 22,56 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- 3,51 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 23,04 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- 43,36 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 19,64 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- 2,39 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- 9,29 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- 2,39 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

- 40,35 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

- 15,21 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

- 21,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

- 12,00 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

- 3,00 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

- 24,00 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023.g. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu 743,70 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 29. prosinca 2025. do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 25. listopada 2022. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike naknade troškova prijevoza. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice na Klinici za ženske bolesti i porode, te ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena od mjesta rada više od 2 km. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada III. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 460,00 kuna mjesečno pa s obzirom na to da tužiteljica ima organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, to ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za III. tarifnu zonu u mjesečnom iznosu od 460,00 kuna, koji iznos joj nije isplaćivan već je umanjivan od strane tuženika za pojedine mjesece kada je tužiteljica iz opravdanih razloga bila spriječena dolaziti na posao (npr. bolovanje). Stoga tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što bi joj trebalo biti plaćeno sukladno odredbama čl. 66. TKU-a. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u neto iznosu za razdoblje od 1. travnja 2018. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 14. studenoga 2022. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njom sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora, dok tužiteljica ničim nije dokazala svoje tvrdnje, a financijski vještak može vještačiti samo visinu, a ne i osnovu tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik ističe kako je sukladno čl. 66. točki 16. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužiteljici umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došla na radno mjesto. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

3. Podneskom od 23. travnja 2025. tužiteljica je, sukladno rješenju ovog suda od 24. ožujka 2025., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.422,00 eura za razdoblje od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečni iznos od 18,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće, tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Prometa d.o.o., cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata u primjeni od 15. 4. 2012., obavijesti Prometa d.o.o. o cijeni povlaštenih karata, odluke tuženika od 23. 8. 2018. i 3. 1. 2019., ispisa planera putovanja Hrvatskog autokluba, financijsko- knjigovodstvenom vještačenjem po Centru za vještačenja d.o.o., a po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ines Lozić pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

5. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice;

- da je tužiteljica imala neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];

- da je udaljenost od tužiteljičina mjesta prebivališta do mjesta rada viša od 2 km, a sve prema planeru putovanja HAK-a;

- da mjesto prebivališta tužiteljice pripada III tarifnoj zoni, za koju je prema cjeniku Prometa d.o.o. mjesečna pokazna karta za građane u visini od 61,05 eura (460,00 kn);

- da u razdoblju od 21.3.2020. do 11.5.2020. nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID-19.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 1. 6. 2018. do 29. 2. 2024.

8. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 24/2017, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020, 56/2022, 127/22).

9. Odredbom čl. 66. st.1. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 1. TKU (Narodne novine broj 56/2022) koji se primjenjuju od 1.12.2017. propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

9.1. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 9. TKU/2022 propisano je ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

9.2. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 23 TKU/2022 propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

9.3. Odredbama čl.66. st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

10. Sukladno tumačenju br.32/18 i 33/18 od 20. 6. 2018., te br. 32/22 i 34/22 od 13. 9. 2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

11. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, da joj je adresa stanovanja [adresa], te da za relaciju od mjesta prebivališta ([adresa]) do mjesta rada (Split) postoji organizirani javni prijevoz. S obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za III. tarifnu zonu, prema cjeniku usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu koji je važio u utuženom razdoblju (15. 4. 2012. 460 kn/61,05 eura, 10. 8. 2022. 450 kn/59,73 eura i 16. 1. 2023. 60,00 eura, koji iznos nije isplaćivan tužiteljici u visini cijene mjesečne pokazne karte, već umanjeni. Naime, tuženik je umanjivao tužiteljici troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je bila spriječena doći na posao, što tuženik ni ne osporava, međutim, tužiteljici je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako je to pogrešno tuženik obračunavao i isplaćivao, što tuženik na kraju nije ni osporavao.

11.1. Isto tako, a što je među strankama neprijeporno, u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. zbog pandemije COVID-19, na relaciji [adresa] (dakle, od mjesta prebivališta tužiteljice do mjesta rada), nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza, radi čega su za to razdoblje tužiteljici trebali biti obračunati troškovi prijevoza prema prijeđenim kilometrima od 19,20 km (u oba smjera 38,40 km).

12. Prema nalazu i mišljenju Centra za vještačenje d.o.o., a po stalnom sudskom vještaku financijske struke Ines Lozić od 24. listopada 2025. proizlazi kako u utuženom razdoblju (1. 6. 2018. – 20. 3. 2020. i 12. 5. 2020. – 29. 2. 2024.) naknada troškova prijevoza tužiteljici temeljem iznosa mjesečne karte za III. tarifnu zonu, odnosno relaciju [adresa] javnog prijevoznika Promet d.o.o., a za razdoblje od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. po prijeđenom kilometru, iznosi 264,30 eura, a kako je prikazano u Tablici 1.

13. Na provedeno vještačenje Centra za vještačenje d.o.o. punomoćnici parničnih stranaka nisu imali primjedbi pa sud isto kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke prihvaća u cijelosti.

14. Podneskom od 7. studenoga 2025. tužiteljica je, a sukladno provedenom vještačenju, uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 6. 2018. do 29. 2. 2024., do kada je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika) isplatu iznosa od 264,30 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

15. Na ročištu od 21. studenoga 2025. tuženik je istakao kako se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 10. studenoga 2025.

16. U konkretnom slučaju, tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja, a u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala sa svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva kao ovdje isplata razlike troškova prijevoza, koje nije realno mogla postaviti bez prethodnog financijskog vještačenja kada je moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu troškova prijevoza koju tuženik osporava pa nedopuštanje uređenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo nakon vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st.1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućuje zlouporabu procesnih prava u svrhu ubrzanja parničnog postupka, a smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka. Imajući u vidu da je tuženik tijekom postupka osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, smanjenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica nije promijenila identitet spora niti iznosi nove činjenice, radi čega se tuženikovo protivljenju smanjenju tužbenog zahtjeva ukazuje neosnovanim.

17. Imajući u vidu prednje, a kako iz vještačenja Centra za vještačenja d.o.o. proizlazi da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje isplatio manju naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 1. 6. 2018. do 29. 2. 2024. u iznosu od 264,30 eura, navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa).

18.1. Tužiteljici pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 50,00 eura, za sastav podnesaka od 8.12.2022. i 7.11.2025. po 50 eura, za zastupanje na ročištu od 11. 6. 2025. i 21.11.2025. po 50 bodova, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 25,00 eura, ukupno 275,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 68,75 eura, te troškove vještačenja u iznosu od 400,00 eura, sveukupno 743,70 eura, a koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice, a kao u točki II izreke presude.

18.2. Prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

18.3. U punomoći od 29.12.2019. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun.

18.4. Na dosuđeni iznos troška od 743,70 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 29. prosinca 2025., kao dana presuđenja, do isplate. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 23. 4. 2025. budući da se ne radi o uređenju tužbenog zahtjeva, već o tužbenom zahtjevu koji je već trebao biti postavljen u tužbi, a nije, već ga je tužiteljica postavila sukladno rješenju ovog suda od 24. 3. 2025.

U Splitu 29. prosinca 2025.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika