Baza je ažurirana 02.03.2026. zaključno sa NN 148/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 2062/2019-16
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. R., Z., OIB ..., protiv tuženika K. b. d.d., K., OIB ..., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povrata nekretnine i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8080/2016-2 od 25. listopada 2017. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Karlovcu broj P-747/14-18 od 15. rujna 2016., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8080/2016-2 od 25. listopada 2017. se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno da se tužba odbacuje.
2. Tužitelj je protiv drugostupanjskog rješenja podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, u vezi s odredbom čl. 400. st. 1. tog Zakona, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačenje drugostupanjskog rješenja sukladno revizijskim navodima, podredno ukidanje drugostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija je neosnovana.
5. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
7. Tužitelj je zatražio proglašenje nedopuštenom ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed u predmetu Općinskog suda u Ozlju broj Ovr-46/02, vraćanje nekretnina u posjed tužitelja i to kčbr. 2455 - kuća, poslovni objekt, garaža i podrum od 481,50 m2 i dvorište od 22a i 17 m2, upisano u zk.ul.br. 967 k.o. O., te naknadu štete nastale uslijed protupravnog oduzimanja nekretnine.
8. Sudovi su utvrdili da je u predmetu Općinskog suda u Ozlju pravomoćnim rješenjem broj Ovr-46/02 od 12. kolovoza 2003. određeno da je ovrha dovršena provedbom posljednje ovršne radnje, te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj P-954/05-39 odbijen zahtjev istog tužitelja protiv istog tuženika za povrat iste nekretnine i za naknadu štete nastale nezakonitim oduzimanjem te nekretnine. Obzirom da je ovrha dovršena a tuženik tijekom ovršnog postupka nije bio upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te da je osnovan prigovor presuđene stvari u odnosu na zahtjev za povrat nekretnine i naknadu štete, tužba je odbačena na temelju odredbe čl. 288. st. 2. ZPP, u vezi s odredbom čl. 333. st. 2. ZPP.
9. Suprotno navodima tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, jer rješenjem drugostupanjskog suda nije prekoračen tužbeni zahtjev.
10. U postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijano drugostupanjsko rješenje sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, pa nema nedostataka zbog kojih se rješenje ne bi moglo ispitati.
11. Nadalje, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, jer suprotno tvrdnjama tužitelja, u ovom parničnom postupku nije sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku.
12. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju tužitelj ukazuje u reviziji, jer sud nije donošenjem rješenja o odbačaju tužbe prije održavanje ročišta za glavnu raspravu onemogućio tužitelja u raspravljanju pred sudom (jer ovlaštenje suda za donošenje navedenog rješenja proizlazi iz odredbe čl. 288. st. 2. ZPP).
13. U reviziji tužitelj neosnovano prigovara da je sud odbacio tužbu počinivši bitnu povredu parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 187. ZPP, jer da nije raspravljao o tužbenim zahtjevima radi utvrđenja stavljenima u podnesku (tužbi) od 17. lipnja 2016. Iz stanja spisa (list 116) proizlazi da je prvostupanjski sud izdvojio navedenu tužbu i da je povodom te tužbe formiran novi parnični predmet broj P-613/16.
14. Također, tužitelj u reviziji neosnovano ukazuje da prigovor presuđene stvari nije osnovan jer da postupak u predmetu Općinskog suda u Karlovcu broj P-954/05 nije pravomoćno okončan. Budući da iz stanja spisa predmeta ne proizlazi osnovanost navedenih tvrdnji tužitelja, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 333. st. 2. ZPP, na koju tužitelj iz sadržajno upire u reviziji.
15. Nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da nisu ispunjene pretpostavke dopuštenosti tužbe radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena.
16. U odluci broj Rev-1012/2020 od 22. prosinca 2020. izraženo je pravno shvaćanje:
„Tužitelj koji je pravomoćnim rješenjem suda donesenim u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može, postupajući sukladno tom rješenju podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sud može po toj tužbi provesti parnični postupak, pa i ako je prije podnošenja tužbe ovrha dovršena.“.
17. U konkretnoj situaciji, utvrđeno je da je pravomoćnost rješenja o dovršetku ovrhe nastupila prije podnošenja tužbe u ovom postupu. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, tužitelj bi mogao podnijeti tužbu zbog proglašenja ovrhe nedopuštenom, ali samo ako bi pravomoćnim rješenjem u ovršnom postupku bio upućen na pokretanje takve parnice - u konkretnom slučaju takvo rješenje ovršnog suda nije doneseno.
18. Daljnji navodi tužitelja, kojima dovodi u pitanje činjenična utvrđenja sudova te osporava odluke sudova u parničnim predmetima i ovršnim postupcima koji su prethodili ovom konkretnom postupku, ne mogu biti predmet razmatranja niti ispitivanja u predmetnoj parnici. Naime, tužitelj je bio u mogućnosti podnijeti redovne i izvanredne pravne lijekove kojima bi osporio pravilnost i zakonitost navedenih sudskih odluka u postupcima u kojima su te bile odluke donesene.
19. Budući da niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, reviziju je valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci rješenja, sve na temelju odredbe čl. 393. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP.
Željko Šarić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.