Poslovni broj: Us I-3598/2023-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Milke Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja CU iz [adresa], Zgon 80, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, Tolstojeva 37/II, protiv tuženika Grada Solina, Gradonačelnika, Stjepana Radića 42., Solin, OIB: 40642464411, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Komunalnog društva Grada Solina d.o.o., Stjepana Radića 42., Solin, OIB: 19526025847, zastupan po Odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o., Trg hrvatske bratske zajednice 2b, Split, radi prestanka službe, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 27. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužitelja i zamjenika opunomoćenika zainteresirane osobe, a u odsutnosti tuženika, dana 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/I-112-01/23-04/61, Urbroj: 2181-9-01-23-1 od 13. studenog 2023.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

III.Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana od primitka pravomoćne odluke isplatiti zainteresiranoj osobi iznos od 2.500,00 eur na ime naknade troškova ovog upravnog spora dok se za više traženo od dosuđenog odbija zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-112-01/23-04/61, Urbroj: 2181- 9-01-23-1 od 13. studenog 2023., tužitelju, zaposlenom na radnom mjestu kontrolor u Vlastitom pogonu za obavljanje komunalnih djelatnosti u gradu [adresa], prestaje Služba na neodređeno vrijeme zaključno s danom 09. studenoga 2023., po sili zakona.

2.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu pobija navedeno rješenje tuženika navodeći da isto nije doneseno od ovlaštene osobe, da je nezakonito, manjkavo te neprovedivo. U tužbi se ističe da je pobijano rješenje potpisao gradonačelnik Grada Solina. Tužitelj da je bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu grobara u Vlastitom pogonu za obavljanje komunalnih djelatnosti u Gradu Solinu, dakle u upravnom tijelu. Ukazuje se na članak 5. stavak 1. i 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi NN 86/2008, 61/2011, 4/2018, 96/2018, 112/2019), članak 207. stavak 1., članak 209. stavak 2. ZUP-a te ističe da u obrazloženju nije jasno koje je činjenično stanje utvrđeno, koji su razlozi koji su odlučni u ocjeni dokaza, pravni propisi i razlozi koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na onakvo rješenje kako je dano u dispozitivu te da nije jasno iz čega proizlazi nadležnost Gradonačelnika za odlučivanje. Kod ovakvog rješenja, upravni akt da se ne može ispitati pa da je počinjena daljnja bitna povreda odredaba postupka. Iz navedenog da proizlazi da je osporavano rješenje doneseno od neovlaštene osobe te da obrazloženjem pobijanog rješenja nisu utvrđena osnovna materijalna prava tužitelja. U obrazloženju pobijanog Rješenja da je navedeno kako je dana 24.10.2024.g. ( op.a. datum pro futuro??) Gradsko vijeće Solina donijelo Odluku o ukidanju Vlastitog pogona Klasa: 024-02/23-01/6, Urbroj:

2181-9-02-01-23-5 i Odluku o povjeravanju obavljanja komunalnih djelatnosti Komunalnom društvu grada Solina d.o.o., Stjepana Radića 42, OIB:19526025847, Klasa: 024-02/23-01/6; Urbroj: 2181-9-02-01-23-7, te d ispunili su se uvjeti za prestanak službe zbog ukidanja Upravnog tijela u kojem je službenik bio zaposlen ( op.a. Službenik???). Navedenim Rješenjem da je uređen prestanak statusa namještenika, navedenom Odlukom o ukidanju Vlastitog pogona da se određuje kako svi službenici i namještenici prelaze u novoosnovano trgovačko društvu i to društvo s ograničenom odgovornošću u kojem postaju radnici, na koje se sukladno pozitivnim zakonskim propisima primjenjuje Zakon o radu. Sukladno navedenom u pobijanom Rješenju da je trebalo utvrditi stečena materijalna prava ostvarena temeljem prethodnog Rješenja kojim je namještenik i primljen u službu, poput otpremnine, jubilarne nagrade, isplate naknade za godišnji odmor, ovo sve jer se ne radi o prelasku na novo radno mjesto unutar ustrojstvene jedince ili drugog upravnog tijela već da se radi o prelasku u trgovačko društvo koje nije dio lokalne i područne (regionalne) samouprave. Navedenim da su u postupku počinjene apsolutno bitne povrede odredaba postupka, da rješenje ne sadrži sve elemente koje mora sadržavati, a razlozi u obrazloženju da ne opravdavaju izreku rješenja. Obzirom da je pobijano rješenje doneseno od strane Gradonačelnika Grada Solina, tužitelj da je onemogućen podnijeti žalbu protiv navedenog Rješenja, već je protiv istog prisiljen pokrenuti upravni spor. Ukazuje se na članak 6. stavak 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te ističe da je samim postupkom donošenja rješenja o prestanku službe povrijeđeno tužiteljevo legitimno pravo na žalbu te da se suprotno zakonu i neutemeljenom samovoljom prisiljava tužitelja pristupiti sudskom sporu pred Upravnim sudom. Nadalje se navodi da je povrijeđena odredba članka 135. i članka 4. ZUP-a te da u pobijanom aktu postoji povreda načela materijalne istine iz članka 7. ZUP-a, a čime da su povrijeđena temeljna načela tog Zakona. Dužnost svih upravnih tijela državne vlasti, pa time i nadležnih tijela lokalne i područne (regionalne samouprave) u ovom slučaju, da je tumačiti odredbe Zakona o općem upravnom postupku, Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi u skladu s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske, propisanim člankom 3. Ustava. Najviše vrednote ustavnog poretka RH su vladavina prava i poštivanje prava čovjeka, a prava iz radnog odnosa su temeljna prava svih građana RH. Obveza poštivanja navedenih ustavnih vrednota da nužno dovodi i do obveze tumačenja mjerodavnih zakona i dugih propisa u skladu s dva važna načela koja su sastavnice navedenih ustavnih vrednota. To su načelo pravne sigurnosti (izvjesnosti) i s njim povezano načelo zaštite legitimnih očekivanja stranaka u postupcima u kojima se odlučuje o njihovim pravima i obvezama. U pravnom poretku utemeljenom na vladavini prava zakoni moraju biti opći i jednaki za sve, a zakonske posljedice trebaju biti izvjesne za one na koje će se zakon primijeniti. Zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju u kojem se zakon na njih neposredno primjenjuje. Ovo su stajališta Ustavnog suda RH izražena kroz odluke U-I-659/1994 i dr. od 15.ožujka 2000 (NN 31/00) i broj U-IIIB-4366/2005 (NN 53/06). Kada stranci nije osigurano procesno jamstvo koje joj omogućuje Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (pri tom se misli na pravo na izjavljivanje žalbe), kada upravno tijelo nije činjenice utvrdilo na zakonom dopušten način, kada se stranci nije omogućilo da se o činjenicama izjasni, kada stranci nije omogućeno predlaganje dokaza, kada joj nisu osigurana procesna jamstava koja postupak čini pravičnim u smislu članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, da je jasno da je došlo do kršenja osnovnih načela pravnog poretka, pa da bi izvršenje takvog rješenja također bilo protivno osnovnim načelima pravnog poretka. U konkretnom slučaju da su povrijeđene sve materijalno pravne norme iz Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike na štetu tužitelja te ih ne treba posebno obrazlagati. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

3.Nadalje tužitelj predlaže da se donese rješenje o odgodnom učinku tužbe navodeći, u bitnome, kako je pred Visokim Upravnim sudom Republike Hrvatske pokrenut postupak dana 16. studenog 2023.g. od ukupno 29 podnositelja i to: Zahtjev za ocjenu zakonitosti Odluke o ukidanju Vlastitog pogona Grada [adresa] i prijedlog za donošenjem rješenja o obustavi izvršenja navedene Odluke do donošenja presude. Navedenim postupkom da je zatražena zaštita za preko 80 zaposlenih u Vlastitom pogonu Grada Solina kojima da su grubo prekršena prava iz službeničkog i namješteničkog odnosa. Pored tužbi Upravnom sudu tužitelj i brojne njegove kolege da će svoja materijalna prava biti prisiljeni zatražiti putem Općinskog suda u Splitu u sporovima za isplatu. Navedenim da su dokazane i potvrđene pretpostavke da sud uvaži prijedlog za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava navode iz tužbe te se u protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Prigovara da uz tužbi nije priložena odgovarajuća punomoć izdana od strane tužitelja opunomoćeniku temeljem koje bi isti bio ovlašten pokrenuti upravni spor, a koju je isti u skladu s odredbom članka 21. stavak 1. ZUS-a bio dužan podnijeti pri prvoj radnji u sporu. Ističe se da nije točno da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu grobara u Vlastitom pogonu za obavljanje komunalnih djelatnosti u Gradu Solinu jer da je isti bio zaposlen na radnom mjestu kontrolora sukladno rješenju Klasa: 112-02/14-01/04; Urbroj: 2180/1-11-01-14-1 od 18. travnja 2014., kojim je namještenik primljen u službu na neodređeno vrijeme, te da je iz samog pobijanog rješenja vidljivo da je u istom ispravno navedeno radno mjesto tužitelja. Iz navedene činjenične pogreške da jasno proizlazi da je predmetna tužba podnesena paušalno te bez provjere i izmjene osnovnih činjeničnih okolnosti kao što je radno mjesto tužitelja. Međutim, tužitelj da u tužbi ne navodi da je i dalje zaposlen na radnom mjestu kontrolor u Komunalnom društvu grada Solina d.o.o. Naime, namještenik da je dana 08. studenoga 2023. sklopio Ugovor o radu s Komunalnim društvom grada Solina d.o.o. s danom početka rada 10. studenog 2023.g. Predmetnim Ugovorom o radu, namješteniku da su priznata sva radnička prava koja je imao temeljem Pravilnika o pravima i obvezama iz rada i po osnovi rada zaposlenika u Gradskoj upravi Solin obzirom da su sve odredbe iz navedenog Pravilnika u potpunosti uvrštene u Pravilnik o radu Komunalnog društva Grada [adresa]. Napominje se i da je dana 24. listopada 2023. (očiglednom omaškom u pisanju broja u rješenju navedeno je 2024.) Gradsko vijeće Solina donijelo Odluku o ukidanju Vlastitog pogona: Klasa: 024-02/23-01/6; Urbroj: 2181-9-02-01-23-5 i Odluku o povjeravanju obavljanja komunalnih djelatnosti Komunalnom društvu grada Solina d.o.o., Stjepana Radića 42, OIB: 19526025847, Klasa: 024-02/23-01/6, Urbroj: 2181-9-02-01-23-7. Ističe se da je u navedenoj odluci o ukidanju Vlastitog pogona u članku 2. st. 1. propisano da ukidanjem vlastitog pogona svi službenici i namještenici mogu prijeći u novoosnovano trgovačko društvo. Komunalno društvo Grada Solina d.o.o. obvezno je preuzeti sve radnike koji su bili u ukinutom Vlastitom pogonu za obavljanje komunalnih djelatnosti, na način da istima ponudi sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, temeljem kojih će prilikom prelaska, ostvariti minimalno sva prava koja su imali temeljem dosadašnjih rješenja o prijemu. O tome da je ova odredba u potpunosti ispoštovana da svjedoče platne liste radnika, podaci o korištenju godišnjeg odmora. Otpremnine ili jubilarne nagrade da su prava koja radniku pripadaju ovisno o ispunjenju određenog uvjeta (godine staža, činjenica odlaska u mirovinu i sl.) te da radniku pripadaju u potpuno istom obimu sukladno navedenim pravilnicima. Nadalje, se ukazuje na članak 111. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 86/08, 61/11, 04/18, 112/19 — u daljnjem tekstu: ZSNLPS) te navodi da obzirom da je okolnost za prestanak službe bilo sklapanje ugovora o radu s drugim poslodavcem, da je razvidno da je Grad Solin postupio u skladu s navedenom zakonskom odredbom te da je zasnivanje radnog odnosa s drugim poslodavcem nesporno razlog za prestanak službe po sili zakona. Suprotno tužbenim navodima, osporavano rješenje da sadrži sve bitne elemente propisane odredbama čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09, 110/21 — u daljnjem tekstu: ZUP), kako u kratkoj i određenoj izreci koja sadržava odluku, tako i u obrazloženju u kojem je jasno utvrđeno činjenično stanje te navedeni svi razlozi donošenja rješenja, uz citiranje propisa temeljem kojih je riješena predmetna upravna stvar. Ističe se da su odredbama članka 115. ZSNLPS-a propisani razlozi za prestanak službe službeniku po sili zakona, što se, sukladno odredbama čl. 116. ZSNLPS-a, odnosi i na namještenike. Tako ZSNLPS propisuje da služba prestaje po sili zakona, pored taksativno pobrojanih razloga, i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom, u koje slučajeve da zasigurno spada i notorno mora spadati ukidanje upravnog tijela (u konkretnom slučaju — Vlastitog pogona tuženika) u kojem je službenik, odnosno, namještenik bio zaposlen te, nastavno na to, njihovo sklapanje ugovora o radu s novim poslodavcem (u konkretnom slučaju — Komunalno društvo Grada Solina d.o.o.). Ističe se da je jasno, logično i jedino moguće da službeniku, odnosno, namješteniku koji se zaposlio kod novog poslodavca, a prethodno je upravni odjel u kojem je bio zaposlen ukinut, prestane služba kod tuženika po sili zakona upravo iz istaknutih razloga koji su jasno navedeni, objašnjeni te potkrijepljeni citiranjem i pozivanjem na relevantne činjenične okolnosti te zakonske odredbe u obrazloženju pobijanog rješenja. Nadalje se u odnosu na ostale tužbene razloga navodi da je neutemeljen stav tužitelja da je pobijano rješenje doneseno od neovlaštene osobe Gradonačelnika Grada Solina. Takav stav tužitelja da je neutemeljen i pravno neosnovan. Ističe se naime, da je donijeto od strane Gradonačelnika analognom primjenom čl. 5. st. 3. a u svezi s čl. 115. i 116. ZSNLPS- a. U konkretnoj situaciji da nije sporno da je Vlastiti pogon tuženika ukinut Odlukom Gradskog vijeća tuženika 24. listopada 2023. godine, kojom Odlukom je određeno da „svi službenici i namještenici prelaze u novoosnovano trgovačko društvo”, odnosno, u Komunalno društvo Grada Solina d.o.o., koje je „obvezno preuzeti sve radnike koji su bili u ukinutom Vlastitom pogonu za obavljanje komunalnih djelatnosti, na način da istima ponudi sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, temeljem kojih će, prilikom prelaska, ostvariti minimalno sva prava koja su imali temeljem dosadašnjih rješenja o prijmu”. Ukidanjem Vlastitog pogona tuženika te stavljanjem na raspolaganje dotadašnjeg upravitelja tog pogona, da nije bilo moguće imenovanje osobe koja bi redovno bila ovlaštena donositi rješenja o prestanku službe službenika, odnosno, namještenika, kao što je predmetno pobijano rješenje. Upravo iz tog razloga, u nedostatku nižerangirane ovlaštene osobe u vidu upravitelja pogona, odnosno, pročelnika ili druge službene osobe kojoj je rješavanje o tome utvrđeno opisom poslova radnog mjesta, pobijano rješenje da je donio Gradonačelnik tuženika, kao za to jedina odgovorna i ovlaštena osoba kod tuženika. Ističe se naime da je mjerodavnim odredbama čl. 41., 42. i 43. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18, 32/20), koje uređuju vlastiti pogon kao organizacijski oblik obavljanja komunalnih djelatnosti, određeno da vlastitim pogonom upravlja upravitelj pogona, ili pročelnik jedinstvenog upravnog odjela ako je pogon osnovan kao organizacijska jedinica jedinstvenog upravnog odjela (što nije bio slučaj u Gradu Solinu, već je isti osnovan kao samostalan odjel), a istoga imenuje i razrješava gradonačelnik. Propisano je da upravitelj pogona organizira i vodi rad vlastitog pogona te odgovara gradonačelniku za materijalno i financijsko poslovanje i za zakonitost rada vlastitog pogona, a tek na temelju ovlasti gradonačelnika sklapa ugovore s drugim fizičkim ili pravnim osobama. Na prava, obveze i odgovornosti, kao i druga pitanja u vezi s radom upravitelja vlastitog pogona te ostalih zaposlenih u vlastitom pogonu, a koja nisu uređena Zakonom o komunalnom gospodarstvu, primjenjuju se odredbe zakona kojima se ureduju radni odnosi službenika i namještenika u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno, odredbe ZSNLPS-a. Odgovarajuće primjenjujući sve citirane mjerodavne zakonske odredbe, kao i odredbe iz Odluke o ukidanju Vlastitog pogona tuženika, na konkretnu situaciju koja je vrlo specifična, tuženik da je, u nedostatku redovite ovlaštene osobe u vidu upravitelja pogona, odnosno, pročelnika, donošenje pobijanog rješenja, kao i svih ostalih istovrsnih rješenja, prepustio čelniku i odgovornoj osobi tuženika, odnosno, Gradonačelniku, iz razloga što je isti redovito ovlašten odlučivati o statusu upravitelja pogona, odnosno, pročelnika, koji Gradonačelniku redovito odgovara za poslovanje i zakonitost rada pogona te temeljem njegove ovlasti sklapa ugovore s drugim osobama. U situaciji nedostatka pročelnika i nepostojanja druge osobe kojoj bi rješavanje o prestanku službe službenika bilo utvrđeno opisom poslova radnog mjesta, kao i nemogućnosti eventualnog postavljanja vršitelja dužnosti upravitelja pogona jer je Vlastiti pogon tuženika u trenutku donošenja pobijanog rješenja već ukinut, jedina odgovorna i osoba ovlaštena za donošenje pobijanog rješenja bio je upravo Gradonačelnik tuženika. Nadalje, suprotno tužbenim navodima, tuženik smatra da osporavano rješenje sadrži sve zakonom propisane elemente. Osporava i tužbene navode da razlozi u obrazloženju ne opravdavaju izreku rješenja. Ističe se naime da je rješenje o prestanku službe po sili zakona deklaratorne naravi i da se njime utvrđuje da su ispunjeni uvjeti koje pravna norma propisuje da bi mogla nastupiti određena pravna situacija. U ovom slučaju sklapanje ugovora o radu s drugim poslodavcem je bio uvjet donošenja pobijanog rješenja. Navedene činjenice da su potpuno jasno navedene i obrazložene u obrazloženju pobijanog rješenja. Što se tiče tvrdnji tužitelja da je samim postupkom donošenja pobijanog rješenja o prestanku službe povrijeđeno njegovo pravo na žalbu upućuje na prethodno istaknute obrazložene navode o donošenju osporenog rješenja od strane Gradonačelnika tuženika, kao osobe koja je nedvojbeno temeljem zakona bila ovlaštena donijeti pobijano rješenje. Eventualno pogrešna uputa o pravnom lijeku sadržana u pobijanom rješenju sama za sebe da ne može biti razlog za poništavanje rješenja. Tužitelju da je omogućeno ostvarivanje pravne zaštite neovisno o danoj uputi o pravnom lijeku i da za istog nisu nastupile štetne posljedice, kako on neosnovano pokušava istaknuti u svojoj tužbi. Naime, čak i kad bi sud našao da je u pobijanom rješenju dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, sukladno odredbama čl. 111. ZUP-a, na tužitelju je bio izbor hoće li postupiti po uputi ili će pak izjaviti drugi pravni lijek kojeg je cijenio dopuštenim, u ovom slušaju, eventualno žalbu kao remonstrativni pravni lijek o kojem bi odlučio Gradonačelnik kao odgovorna osoba tuženika. Nadalje se ističe da tužbeni navodi tužitelja o navodno počinjenim apsolutno bitnim povredama odredaba postupka iz razloga što pobijano rješenje ne sadrži sve elemente koje mora sadržavati, konkretno, utvrđenja osnovnih materijalnih prava tužitelja u obrazloženju pobijanog rješenja, da su potpunosti su neosnovani. Ovo stoga što je, kao što je i prethodno navedeno, Odlukom o ukidanju Vlastitog pogona tuženika jasno određeno da „svi službenici i namještenici prelaze u novoosnovano trgovačko društvo” gdje će se istima ponuditi „sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, temeljem kojih će, prilikom prelaska, ostvariti minimalno sva prava koja su imali temeljem dosadašnjih rješenja o prijmu”. Stoga da tužitelju, koji je i sklopio ugovor o radu s novoosnovanim trgovačkim društvom, i dalje pripadaju sva materijalna prava koja je stekao radom u Vlastitom pogonu tuženika, što da je nesporno utvrđeno citiranom Odlukom, ali i novim ugovorom o radu između tužitelja i Komunalnog društva Grada Solina d.o.o., u kojem je još jednom utvrđeno i potvrđeno zadržavanje i ostvarivanje svih prava tužitelja koja mu pripadaju temeljem prethodnog rada u Vlastitom pogonu tuženika, koja materijalna prava svi radnici Komunalnog društva Grada Solina i stvarno trenutno u cijelosti konzumiraju. Odluka o materijalnim pravima tužitelja da ne predstavlja obvezni sadržaj pobijanog rješenja jer da ne postoje nikakvi zakonski ili drugi razlozi koji bi sprječavali da se o tim pravima odluči posebnim rješenjem. Stoga, izostanak odluke o materijalnim pravima tužitelja u pobijanom rješenju da nikako nije niti može biti razlog nezakonitosti, odnosno, razlog za poništavanje pobijanog rješenja, jer je takvu odluku moguće donijeti naknadno, u bilo kojem trenutku, po eventualnom zahtjevu tužitelja. Tvrdnje tužitelja da se radi „o prelasku u trgovačko društvo koje nije dio lokalne i područne (regionalne) samouprave”, da su paušalno navedene i neosnovane jer da upravo Zakon o komunalnom gospodarstvu u odredbama čl. 33., 34. i 35. predviđa trgovačko društvo kao organizacijski oblik obavljanja komunalnih djelatnosti, uz uvjet da u tom trgovačkom društvu jedinica lokalne samouprave ima sve dionice, odnosno, udjele, na koji način se osigurava zaštita javnog interesa, ali i pravni kontinuitet svih organizacijskih oblika koji služe za obavljanje jedne od najbitnijih javnih djelatnosti i službi, kao što je komunalna djelatnost. Naglašava se da je Grad Solin jedini osnivač i vlasnik Komunalnog društva Grada Solina d.o.o. U odnosu na tužiteljevo pozivanje na osnovna pravna načela, najviše vrednote Ustava Republike Hrvatske te njegove opće odredbe i odredbe Konvencije za zaštitu Ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i navodno relevantnu praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, ističe se da su iznesene tvrdnje očito iznesene u ovoj tužbi, kao i u svim drugim istovrsnim tužbama vezanim za pobijanje rješenja donesenih tijekom procesa ukidanja Vlastitog pogona tuženika, sa isključivom svrhom pokušaja osiguravanja povoljne materijalno pravne i procesne pozicije u navedenim postupcima te sugeriranja naslovnom sudu navodne povrede osnovnih ljudskih prava tužitelja i drugih službenika, odnosno, namještenika, u tom procesu, što da je netočno i očito maliciozno istaknuto samo za potrebe navedenih sudskih postupaka. Tuženik da je, kao i Komunalno društvo Grada Solina d.o.o. u svim svojim postupanjima naglasak stavljao primarno na zadržavanje, a u nekim segmentima i povećanje prava svih uključenih službenika, odnosno, namještenika, zbog čijih je interesa, u situaciji značajnog širenja i povećanja broja stanovnika te potrebe pružanja većeg opsega posla tuženik tijekom proteklih godina, i pokrenut predmetni postupak osnivanja trgovačkog društva za obavljanje komunalnih djelatnosti u kojem će biti jasno definirana prava i obveze svih radnika, na način da im bude pružena maksimalna zaštita u ostvarivanju svih njihovih pripadajućih prava. Slijedom svega navedenog se predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

4.1.Tuženik smatra neosnovanim i prijedlog tužitelja da predmetna tužba ima odgodni učinak izvršenja pobijanog rješenja. Smatra da razlozi koje navodi tužitelj ne predstavljaju razloge kojima bi se potkrijepila potreba odgodnog učinka predmetne tužbe. Naglašava se da je netočno da je Vlastiti pogon tuženika imao preko 80 zaposlenih jer da je istih bilo 65 (od kojih je njih 60 dobrovoljno prihvatilo prelazak kod Komunalnog društva Grada Solina d.o.o., gdje trenutačno rade!), a navedeni broj da je očito istaknut i preuveličan kako bi se pokušao naglasiti negativni položaj zaposlenih te nepoštivanje njihovih prava, a što da nije slučaj. Tužba da je prepuna iskrivljenih činjenica i potpuno neistinitih podataka te da se bez ikakvih dokaza navodi da su tužitelju povrijeđena materijalna prava iako su tužitelju materijalna prava povećana itd. Isto tako da se paušalno iznose ocjene o povredama načela upravnog postupka i temeljnim pravima čovjeka bez iznošenja ikakvih dokaza koji bi potkrijepili takve tvrdnje. Naglašava se da je tužitelj dana 8. studenoga 2023. godine sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa Komunalnim društvom Grada Solina d.o.o. kao i većina drugih namještenika prethodno zaposlenih u Vlastitom pogonu tuženika, nakon čega je započeo s radom i ispunjavanjem preuzetih ugovornih obveza kod Komunalnog društva Grada Solina d.o.o., a koje stanje da uredno egzistira i u vrijeme podnošenja ovog odgovora na tužbu. Stoga da je sasvim jasno da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke propisane ZUS-om za odgodni učinak tužbe, odnosno, izvršenjem pobijanog rješenja tužitelju da ne nastaje nikakva šteta (isti je prethodno sklopio ugovor o radu s novim poslodavcem za kojeg uredno radi!), posebno ne takva koja bi se teško mogla popraviti, naročito iz razloga što je pobijano rješenje deklaratorne naravi te se istim samo utvrđuje prestanak službe tužitelja, čiji su učinci počeli djelovati već samim ukidanjem Vlastitog pogona tuženika te sklapanjem ugovora o radu između tužitelja i Komunalnog društva Grada Solina. Iz navedenih razloga se predlaže navedeni prijedlog tužitelja radi odgodnog učinka tužbe u cijelosti odbiti kao neosnovan.

5.Sud je rješenjem u smislu odredbe članka 20. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/2024; dalje: ZUS) pozvao Komunalno društvo Grada Solina d.o.o. [adresa] da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu i dostavi odgovor na tužbu.

6.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu i podnescima u bitnom iznosi navode identične navodima iz tuženikova odgovora na tužbu. Predlaže da se odbije tužba i tužbeni zahtjev tužitelja te da se istom naloži da zainteresiranoj osobi naknadi troškove ovog upravnog spora.

7.U sporu je održavanjem rasprave 27. studenog 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

8.Tuženik na raspravu nije pristupao, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tuženika.

9.Tužitelj je po zamjeniku svoje opunomoćenice naveo da izlaže ii predlaže kao do sada.

9.1.Zainteresirana osoba je po zamjeniku svog opunomoćenika navela da ostaje u svemu kao do sada.

9.2.Ujedno su izjavili da nemaju daljnjih prijedloga za izvođenje dokaza te da su suglasni da se rasprava zaključi i odluka donese prema stanju u spisu.

10.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu.

Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

11.Tužitelj i zainteresirana osoba su zatražili i popisali troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

12.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

14.Iz podataka spisa je razvidno te strankama nije sporno da je Gradsko vijeće Grada Solina donijelo Odluku o ukidanju Vlastitog pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti u Gradu Solinu, Klasa: 024-02/23-01/6, Urbroj: 2181-9-02-01-23-5 od 24. listopada 2023. i Odluku o povjeravanju obavljanja komunalnih djelatnosti Komunalnom društvu grada [adresa] d.o.o., [adresa], OIB: 19526025847, Klasa: 024-02/23-01/6, Urbroj: 2181-9-02-01-23-7 od 24. listopada 2023.

15.Sporno je da li je osporavanim rješenjem kojim je tužitelju prestala služba s danom 9. studenog 2023. povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16.Člankom 2. stavku 1. navedene Odluke o ukidanju Vlastitog pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti u Gradu Solinu od 24. listopada 2023. propisano je da ukidanjem vlastitog pogona svi službenici i namještenici mogu prijeći u novoosnovano trgovačko društvo. Komunalno društvo Grada Solina d.o.o. obvezno je preuzeti sve radnike koji su bili u ukinutom Vlastitom pogonu za obavljanje komunalnih djelatnosti, na način da istima ponudi sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, temeljem kojih će prilikom prelaska, ostvariti minimalno sva prava koja su imali temeljem dosadašnjih rješenja o prijemu.

17.Spisu predmeta ovog upravnog spora prileži presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-311/2023-8 od 29. travnja 2025. kojim je odbijen zahtjev ZU iz [adresa] i dr. za ocjenu zakonitosti Odluke o ukidanju Vlastitog pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti u Gradu Solinu, Klasa: 024- 02/23-01/6, Urbroj: 2181-9-02-01-23-5 od 24. listopada 2023. odnosno ocjenjeno da navedena Odluka nije u nesuglasju sa zakonom.

18.Nadalje, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj sukladno rješenju Klasa: 112-02/14-01/04; Urbroj: 2180/01-11-01-14-1 od 18. travnja 2014.g. primljen u službu na neodređeno vrijeme na radno mjesto kontrolora u Vlastitom pogonu tuženika. Spisu predmeta prileži i ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između Komunalnog društva Grada Solina d.o.o. [adresa], ovdje zainteresirane osobe, kao poslodavca i CU, ovdje tužitelja, kao radnika, sklopljen dana 08. studenog 2023. kojim se zasniva radni odnos radnika kod poslodavca te uređuju njihovi međusobni odnosi, prava i obveze koje proizlaze iz rada radnika kod poslodavca.

19.Osporavano rješenje tuženika doneseno je pozivom na odredbu članka 115. i 116. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj 86/08, 61/11, 04/18, 112/19 – u daljnjem tekstu: ZSNLPS).

20.Odredbama članka 115. ZSNLPS propisani su razlozi za prestanak službe službeniku po sili zakona, što se, sukladno odredbi članka 116. ZSNLPS-a, odnosi i na namještenike. Tako ZSNLPS propisuje da služba prestaje po sili zakona, pored taksativno pobrojanih razloga, i u drugim slučajevima utvrđenim Zakonom (točka n) stavka 1.).

21.Polazeći od prednjih utvrđenja, među strankama nespornih činjenica, te imajući u vidu gore navedene zakonske odredbe, prema ocjeni ovog Suda osporavanim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

22.Prvenstveno je za istaći da prigovor tužitelja da je osporavano rješenje doneseno od strane neovlaštene osobe, odnosno u konkretnom slučaju Gradonačelnika tuženika, nije osnovan. Ovo stoga, jer je odredbom članka 5. stavka 1. i 2. ZSNLPS-a određeno da rješenje o prijmu u službu, rasporedu na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama službenika, kao i o prestanku službe, donosi pročelnik ili službena osoba kojoj je rješavanje o tome utvrđeno opisom poslova radnog mjesta, sukladno pravilniku o unutarnjem redu. Nadalje, odredbom članka 5. stavka 3. ZSNLPS-a propisano je da o imenovanju i razrješenju pročelnika upravnog tijela te o drugim pravima i obvezama pročelnika odlučuje rješenjem općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan. U konkretnom slučaju nije sporno da je Vlastiti pogon tuženika ukinut Odlukom Gradskog vijeća tuženika 24. listopada 2023., kojom Odlukom je određeno da „svi službenici i namještenici prelaze u novoosnovano trgovačko društvo“. Ukidanjem Vlastitog pogona tuženika te stavljanjem na raspolaganje dotadašnjeg upravitelja tog pogona (rješenje tuženika Klasa: UP/I-112- 02/23-01/1, Urbroj: 2181-9-01-23-1 od 10. studenog 2023. prileži spisu), nije bilo moguće imenovanje osobe koja bi redovno bila ovlaštena donositi rješenja o prestanku službe službenika, odnosno, namještenika, kao što je predmetno osporavano rješenje. Stoga, u situaciji nedostatka pročelnika i nepostojanja druge osobe kojoj bi rješavanje o prestanku službe službenika bilo utvrđeno opisom poslova radnog mjesta, kao i nemogućnosti eventualnog postavljanja vršitelja dužnosti upravitelja pogona jer je Vlastiti pogon tuženika u trenutku donošenja osporenog rješenja već ukinut, jedina odgovorna i osoba ovlaštena za donošenje osporenog rješenja je upravo Gradonačelnik tuženika u skladu s odredbom članka 23. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP). Tom odredbom je propisano da ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari rješenje donosi čelnik tijela, dakle, u konkretnom slučaju Gradonačelnik tuženika.

23.Nije osnovan ni prigovor tuženika da uz tužbu nije priložena odgovarajuća punomoć izdana od strane tužitelja opunomoćeniku temeljem koje bi isti bio ovlašten pokrenuti upravni spor. Ovo stoga jer spisu predmeta prileži uredna punomoć tužitelja izdana opunomoćenici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu ,za zastupanje pred ovim Sudom, a koje je priložena uz tužbu (list spisa 6).

24.Kako je iz podataka spisa predmeta razvidno, a kako je to već prethodno navedeno, da je Gradsko vijeće Grada Solina dana 24. listopada 2023. donijelo Odluku o ukidanju Vlastitog pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti u Gradu Solinu, i Odluku o povjeravanju obavljanja komunalnih djelatnosti Komunalnom društvu Grada Solina d.o.o., Stjepana Radića 42, ovdje zainteresiranoj osobi, te da je tužitelj dana 08. studenog 2023. sklopio ugovor o radu s ovdje zainteresiranom osobom s početkom rada 10. studenog 2023., to je, po ocjeni ovog Suda, pravilno i zakonito doneseno osporavano rješenje tuženika pozivom na naprijed navedene zakonske odredbe. Osporavano rješenje je deklaratorne naravi. Istim se samo utvrđuje činjenica prestanka službe tužitelja, čiji su učinci počeli djelovati već samim ukidanjem Vlastitog pogona tuženika i sklapanjem ugovora o radu između tužitelja i ovdje zainteresirane osobe.

25.Ne stoje ni prigovori tužitelja da se u konkretnom slučaju radi o prelasku tužitelja u trgovačko društvo koje nije dio lokalne i područne (regionalne) samouprave iz razloga jer je Komunalno društvo Grada Solina d.o.o., ovdje zainteresirana osoba, kojem su Odlukom o povjeravanju obavljanja komunalnih djelatnosti povjereni navedeni poslovi, u 100% vlasništvu Grada Solina, a koje trgovačko društvo je osnovano u skladu s odredbama članka 33., 34. i 35. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 68/18, 110/18 i 32/20; dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu). Kao što je već prethodno navedeno, Odlukom o ukidanju Vlastitog pogona tuženika jasno je određeno da „svi službenici i namještenici prelaze u novoosnovano trgovačko društvo“ gdje će se istima ponuditi „sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, temeljem kojih će, prilikom prelaska, ostvariti minimalno sva prava koja su imali temeljem dosadašnjih rješenja o prijmu“. Dakle, tužitelju, koji je i sklopio ugovor o radu s novoosnovanim trgovačkim društvom, ovdje zainteresiranom osobom, i dalje pripadaju sva materijalna prava koja je stekao radom u Vlastitom pogonu tuženika, što je nesporno utvrđeno citiranom Odlukom, ali i novim ugovorom o radu između tužitelja i novoosnovanog trgovačkog društva, ovdje zainteresiranom osobom, u kojem je još jednom utvrđeno i potvrđeno zadržavanje i ostvarivanje svih prava tužitelja koja mu pripadaju temeljem prethodnog rada u Vlastitom pogonu tuženika. Odluka o materijalnim pravima tužitelja, a kako to pravilno ističe i tuženik, ne predstavlja obvezni sadržaj osporavanog rješenja jer se, kao što je već navedeno, radi o rješenju deklaratorne naravi, te ne postoje nikakvi zakonski ili drugi razlozi koji bi sprječavali da se o tim pravima odluči posebnim rješenjem.

26.Vezano za prigovor tužitelja da se u obrazloženju osporenog rješenja navodi da je Gradsko vijeće Grada Solina Odluku o ukidanju Vlastitog pogona i Odluku o povjeravanju poslova komunalnih djelatnosti Komunalnom društvu Grada Solina d.o.o. donijelo 24. listopada 2024., odnosno pro futuro, te da se u obrazloženju navodi da su se ispunili uvjeti za prestanak službe zbog ukidanja upravnog tijela u kojem je službenik bio zaposlen, za navesti je da se prema ocjeni ovog Suda, radi o očitoj omašci u pisanju, koje tuženik može ispraviti u skladu s odredbom članka 104. ZUP-a.

27.Nije osnovan ni prigovor tužitelja da osporavano rješenje tuženika nije valjano obrazloženo. Suprotno tome ovaj Sud smatra da je osporavano rješenje tuženika dostatno obrazloženo u skladu s odredbom članka 98. ZUP-a.

28.Slijedom navedenog, po ocijeni ovog suda, osporavano rješenje tuženika je zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

29.Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci presude.

30.U okolnostima kada ovaj Sud osporavano rješenje cijeni zakonitim, te kada je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz- 311/2023-8 od 29. travnja 2025. odbijen zahtjev ZU iz [adresa] i dr. za ocjenu zakonitosti Odluke o ukidanju Vlastitog pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti u Gradu [adresa], Klasa: 024-02/23-01/6, Ubroj: 2181-9-02-01-23-5 od 24. listopada 2023. odnosno ocjenjeno da navedena Odluka nije u nesuglasju sa zakonom, na koji postupak ocjene zakonitosti se tužitelj poziva kao razlog za odgodni učinak predmetne tužbe, to je valjalo odbiti i prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja osporavanog rješenja u smislu odredbe članka 42. ZUS-a. Slijedom navedenog je riješeno pod točkom I. izreke rješenja.

31.Tužitelju, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio (točka II. izreke rješenja).

32.S obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu istoj je na temelju odredbe članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava odgovora na tužbu i trošak zastupanja na ročištu od 27. studenog 2025., svaka radnja po 500 bodova, odnosno ukupno 2.000,00 eura uvećano za pripadajući PDV (25%), što iznosi ukupno 2.500,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. u svezi Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23). Sud u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a nije smatrao zatraženi i popisani trošak sastava podneska od 29. svibnja 2025., 08. listopada 2025. i 10. listopada 2025. obzirom da je podneskom od 29. svibnja 2025. zainteresirana osoba dostavila presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-311/2023-8 od 29. travnja 2025., pa se ne radi o obrazloženom podnesku, te je istu dostavila i u prilogu podneska od 08. listopada 2025., te uz podnesak od 10. listopada 2025. dostavlja dokumentaciju, a sve navedeno u podnescima zainteresirana osoba je mogla iznijeti i na ročištu održanom pred ovim Sudom 27. studenog 2025., pri kojim navodima je na ročištu i ostala, a koji trošak je zainteresiranoj osobi obistinjen. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke rješenja.

U Splitu, 29. prosinca 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju po opunomoćenici,

-tuženiku,

-zainteresiranoj osobi po opunomoćeniku,

-u spis.