1              Poslovni broj: I Kž-211/2023-10

Poslovni broj: I Kž-211/2023-10

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. A. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog D. A. i optuženog T. A. d.o.o. (dalje: TD A. d.o.o.) podnesenim protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj K-19/2019-101 od 17. ožujka 2023., u sjednici održanoj 25. listopada 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog D. A., odvjetnika Ž. Š.. i branitelja optužene pravne osobe T. A. d.o.o., odvjetnika D. P.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Prihvaćaju se žalbe optuženog D. A. i optuženog T. A. d.o.o., ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom od 17. ožujka 2023., broj K-19/2019-101, Županijski sud u Karlovcu proglasio je krivima optuženog D. A. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. KZ/11., a optuženo T. A. d.o.o. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. KZ/11. u vezi sa člankom 3. stavak 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ("Narodne novine" broj 151/03., 110/07., 45/11. i 143/12., dalje ZOPOKD), činjenično i pravno opisanih pod točkama 1) i 2) izreke te presude, pa je, na temelju članka 246. stavak 1. KZ/11. optuženog D. A. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. izrekao mu je uvjetnu osudu te odredio da se kazna na koju je optuženik osuđen neće izvršiti, ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, dok je optuženo T. A. d.o.o., na temelju članka 246. stavak 1. KZ/11. u vezi članka 3. stavak 1. i 2. i članka 10. stavak 2. ZOPOKD, osudio na novčanu kaznu u iznosu od 1.990,00 eura (tisućudevetstodevedeseteura) / 14.993,66 kuna (četrnaesttisućadevetstodevedesettri kune i šezdesetšest lipa).

 

1.1. Na temelju članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) u vezi sa člankom 77. stavak 1. KZ/11., utvrđeno je da je novčani iznos od 5.571,41 eura (pettisućapetstosedamdesetjedan euro i četdesetjedan cent) / 41.977,78 kuna (četrdesetjednatisućadevetstosedamdesetsedam kuna i sedamdesetosam lipa) imovinska korist koju je optuženi D. A. ostvario kaznenim djelom opisanim u izreci presude te da predstavlja imovinu Republike Hrvatske pa mu je naloženo da iznos od 5.571,41 eura (pettisućapetstosedamdesetjedan euro i četdesetjedan cent) / 41.977,78 kuna (četrdesetjednatisućadevetstosedamdesetsedam kuna i sedamdesetosam lipa) uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženi D. A. i optuženo T. A. d.o.o. dužni su platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 900,00 eura / 6.781,05 kuna svaki, te solidarno troškove financijsko-knjigovodstvenog i grafološkog vještačenja u iznosu od 1.126,29 eura / 8.486,00 kuna.

 

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli optuženi D. A. i optuženo T. A. d.o.o.

 

2.1. Optuženi D. A. se žali po branitelju odvjetniku Ž. Š. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom "…da Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu uvaži žalbu I. okrivljenika kao osnovanu i preinači pobijanu presudu na način da I. okrivljenika oslobodi od optužbe, odnosno da u odnosu na I. okrivljenika u cijelosti ukine pobijanu presudu i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku".

 

2.2. Optuženo T. A. d.o.o. žali se po predstavniku pravne osobe odvjetniku D. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona te predlaže "…da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žalbu II. optužene pravne osobe uvaži i pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje".

 

3. Odgovor na žalbe optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se iste odbiju kao neosnovane.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženog D. A., odvjetnika Ž. Š.. te predstavnika pravne osobe T. A. d.o.o., odvjetnika D. P., koji su to u žalbi zahtijevali, u skladu s odredbom članka 475. stavak 4. ZKP/08., a u odsutnosti uredno izviještenog optuženog D. A. i državnog odvjetnika.

 

6. Žalbe optuženog D. A. i optuženog T. A. d.o.o. su osnovane.

 

U odnosu na žalbu optuženog D. A.

 

7. Ovaj drugostupanjski sud uvodno utvrđuje da, protivno žalbenim tvrdnjama optuženog A., izreka pobijane presude nije nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude (žalbena osnova iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.) stoga što bi sud, po navodima žalbe optuženika, u istoj naveo da je optuženi A. unutar inkriminiranog činjenja ispunio "…najmanje 75 PDV-P obrazaca lažnim podacima". Naime, takva formulacija činjeničnog opisa istu ne čini nejasnom i kao takvu presudu je moguće ispitati u žalbenom postupku. Naime, riječ je o broju obrazaca koji sasvim određeno definira količinu kriminalne aktivnosti optuženika i isti nije u postupku odgovarao za veću kriminalnu količinu, pa se u tom kontekstu uporabljeni superlativ "najmanje" jednostavno pokazuje kao suvišan, no, ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju upire žalba optuženog A..

 

8. Nije ostvarena niti povreda kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. i 4. ZKP/08., jer djela za koja se progone optuženici predstavljaju kazneno djelo opisano u članku 337. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11., dalje: KZ/97.), odnosno, u članku 246. stavak 1. KZ/11. S tim u svezi nisu u pravu optuženici kada suglasno dovode u pitanje ocjenu pravnog kontinuiteta neprava sadržanog u kaznenom djelu iz članka 337. KZ/97. i 246. KZ/11., kao i pitanje primjene blažeg zakona u konkurenciji istih tih zakonskih odredbi, što bi predstavljalo povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08. (optuženici isto pogrešno vide i kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka kao "…izostanak razloga o odlučnim činjenicama u pogledu okolnosti zašto je izvršena zakonska prekvalifikacija terećenog kaznenog djela u drugo djelo, a temeljem instituta primjene blažeg zakona počinjena je apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku"). Naime, prvostupanjski sud je ispravno i detaljno obrazložio postojanje pravnog kontinuiteta između odredbe članka 337. KZ/97. za koje se terete optuženici i članka 246. KZ/11., za koje su osuđeni u pobijanoj presudi, te je izložio detaljne razloge za svoju odluku glede kvalifikacije djela optuženika po članku 246. KZ/11. kao blažeg propisa u smislu obveze iz članka 3. stavka 2. KZ/11. (točka 63. prvostupanjske presude), pri čemu je prvostupanjski sud u cijelosti aplicirao načelo konkretnosti, ocijenivši koji je zakon blaži za optuženike u svim njegovim aspektima, pa je neosnovana žalba optuženog trgovačkog društva koja isto dovodi u pitanje.

 

9. Međutim, osnovano optuženi A. u žalbi tvrdi da je činjenično stanje inkriminiranog događaja glede vremena počinjenog djela za sada nepotpuno utvrđeno (članak 470. ZKP/08.). Naime, iako vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. KZ/11. nije njegovo bitno obilježje, osnovano žalba optuženog A. ukazuju kako je prvostupanjski sud za sada nekritički prihvatio kao vrijeme njegovog počinjenja vremenski period od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2006., kako je to konačno inkriminirano u izmijenjenoj optužnici državnog odvjetnika od 25. listopada 2022. (listovi spisa 810 - 811). Naime, riječ je o vremenskom periodu koji je bio naveden i u prvotno podignutoj optužnici držanog odvjetnika od 11. siječnja 2012. radi kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. i 1. KZ/97. (listovi spisa 535 – 540) i njezinoj izmjeni od 25. listopada 2022. (listovi spisa 810 – 811), te prvostupanjskoj presudi koja je bila donijeta, a potom i ukinuta (listovi spisa 631 – 642), pri čemu je prvostupanjski sud kazneno djelo optuženika u toj, ukinutoj presudi pravno kvalificirao po članku 256. stavak 1. KZ/11. (utaja poreza ili carine), gdje je takvo prihvaćanje vremena počinjenja kaznenog djela bilo odgovarajuće, polazeći od teze da je u pitanju djelo nečinjenja u svezi obveze plaćanja poreza optuženika za 2005. i 2006. godinu u godišnjim obračunskim razdobljima. Drugim riječima, prvostupanjski sud je u dokaznom postupku, između ostalih izveo i dokaze vještačenjem i čitanjem inkriminiranih PDV obrazaca, kao i poslovne dokumentacije T. A. d.o.o. u kojoj su navedeni datumi kada je optuženik temeljem navedenih PDV-P obrazaca iz navedenog trgovačkog društva za sebe uzimao novac. Stoga optuženi A. u žalbi osnovano dovodi u pitanje točnost utvrđenja vremena počinjenja kaznenog djela, jer navodu prvostupanjske presude po tom pitanju ("u vremenskom razdoblju od 01. siječnja 2025. do 31. prosinca 2006") suprotstavlja svoju tvrdnju da "…je inkriminiranih 75 PDV-P obrazaca ispunjavano u razdoblju od 3. siječnja 2005. godine pa do dana 12. rujna 2006. godine, a da su isplate po istima vršene u razdoblju od dana 15. siječnja 2005. godine pa do dana 17. studenog 2006. godine, dakle, inkriminirane radnje nisu vršene u razdoblju od dana 1. siječnja 2005. godine pa do dana 31. prosinca 2006. godine, a kako je to pogrešno navedeno u izreci pobijane presude."

 

9.1. Naime, u situaciji kada državni odvjetnik i u ponovljenom postupku ustrajava na tezi da su optuženici počinili produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. KZ/97., a sud prihvaća da su optuženici doista počinili terećeno kazneno djelo (osnovano nalazeći da isto sada ima pravni kontinuitet u članku 246. KZ/11., kao blažem propisu), s pravom optuženici ukazuju da je nužno odrediti točno vrijeme počinjenja tih djela kroz utvrđivanje vremena poduzimanja pojedinih radnji produljenog kaznenog djela. Drugim riječima, osnovano žalbe ukazuju da je činjenično stanje u tom dijelu za sada nepotpuno utvrđeno, s mogućom daljnjom posljedicom tzv. posredne povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 3. ZKP/08., na koju povredu optuženici također suglasno ukazuju u svojim žalbama. Naime, teza je optužbe da su optuženici terećeno kazneno djelo počinili u formi činjenja, dakle, kao komisivni delikt, i to kao produljeno kazneno djelo, dakle, da su optuženici isto počinili namjerno i sa više odvojenih radnji u prirodnom smislu, kojima se ostvaruje biće istog kaznenog djela (članak 52. stavak 2. KZ/11.). U tom kontekstu, na raspravi izvedeni dokazi (iskazi svjedoka koji su navodno kupljenju robu iznijeli iz Republike Hrvatske, sadržaji obrazaca PDV-P, lista isplata novca iz blagajne trgovačkog društva optuženom A.) daju sasvim pouzdanu podlogu glede točnog utvrđenja vremena počinjenja pojedinih radnji iz terećenog produljenog kaznenog djela, što je prvostupanjski sud propustio učiniti, pa je tim činjenično stanje glede vremena počinjenja djela kao pravno relevantne i odlučne činjenice za sada nepotpuno utvrđeno.

 

U odnosu na optuženo T. A. d.o.o.

 

10. Osnovano optuženo T. A. d.o.o. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer je točka 2) izreke prvostupanjske presude nerazumljiva, uslijed čega se pobijanu odluku u tom dijelu ne može ispitati.

 

10.1. Naime, u smislu odredbe članka 3. stavka 1. ZOPOKD pravna osoba se kažnjava za kazneno djelo odgovorne osobe. Na tu zakonsku odredbu ispravno se poziva i prvostupanjski sud u točki 61. obrazloženje svoje odluke. Međutim, iako su prvostupanjskom presudom optuženici proglašeni krivima (pogrešno u odnosu na optuženu pravnu osobu, koja je odgovorna za eventualno počinjeno kazneno djelo) za počinjenja kaznenih djela iz članka 246. stavak 1. KZ/11., činjenični opisi istih u točki 1) izreke pobijane presude glede optuženog A. i točki 2) iste glede optuženog T. A. d.o.o. su različiti, što izreku presude čini nerazumljivom, uslijed čega istu nije moguće ispitati (bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.). Konkretno, optužena pravna osoba A. d.o.o. proglašena je krivom za djelo koje je proglašen krivim i optuženi A. kao odgovorna osoba u istoj, ali uz dodatak kriminalne količine preuzet iz optužnice po kojoj optuženo pravno trgovačko društvo "…nije osiguralo pravilno evidentiranje i isplatu povrata PDV-a…", čime se sugerira na elemente drugih kaznenih djela koja se odnose na obvezu urednog vođenja poslovnih knjiga, odnosno, obvezu plaćanja poreza.

 

10.2. Daljnja povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka.1. točke 11. ZKP/08. sadržana je u proturječnosti izreke presude sa njezinim razlozima, jer je T. A. d.o.o. u točki 2) izreke pobijane presude proglašeno krivim (umjesto odgovornim) za počinjenje kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. KZ/11., a u isto vrijeme u točki 60. iste odluke označeno je kao oštećenik. Naime, u istoj se "…zaključuje da je 1. optuženik …pribavio imovinsku korist dok je trgovačko društvo A. d.o.o. o čijim interesima je bio dužan brinuti pretrpjelo štetu…".

 

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud u potpunosti i točno utvrditi činjenično stanje glede djela opisanog u točki 1) izreke prvostupanjske presude, te otkloniti bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje su utvrđene u odnosu na djelo iz točke 2) prvostupanjske presude. S tim u svezi izvest će se svi do sada izvedeni dokazi, isti će se savjesno ocijeniti kako svaki pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nakon čega će se donijeti nova, pravilna i na zakonu utemeljena odluka.

 

11.1. S tim u svezi prvostupanjski sud će izvesti i ocijeniti sve dokaze na koje je ukazano u točki 9.1. obrazloženja ove odluke, a na okolnosti vremena počinjenja terećenog kaznenog djela optuženog A., te će sukladno rezultatima utvrđenja vremena počinjenja toga kaznenog djela odlučiti o prigovorima optuženika koji se tiču zastare kaznenog progona u ovoj kaznenoj stvari, odnosno, o počinjenoj povredi kaznenog zakona iz članka 469. točka 3. ZKP/08., na koju optuženici suglasno upiru u svojim žalbama.

 

11.2. U odnosu na optuženo T. A. d.o.o. prvostupanjski će sud otkloniti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., kako je ista obrazložena u točki 10.1. ovog rješenja, na način da će, pod pretpostavkom utvrđenja odgovornosti optuženog A. kao fizičke osobe, odgovarajuće primijeniti odredbe ZOPOKD-a glede odgovornosti pravne osobe. Pritom će otkloniti utvrđenu proturječnost na koju je ukazano u točki 10.2. ovog rješenja, vodeći pritom računa i o tome da je raspravni sud u dva navrata (nalažući provedbu financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i dopunu istog) kao oštećenika izrijekom označavao Državni proračun Republike Hrvatske, te da je isti u nalazima i mišljenjima istog vještačenja i naveden kao oštećenik, a ne optuženo T. A. d.o.o. Pritom će se utvrditi i činjenica je li tome doista tako, imajući u vidu okolnost da se optuženi A. tereti da je pribavljao imovinsku korist povodom navodno izvezene robe u inozemstvo, u uvjetima kada taj izvoz u stvarnosti nije bio realiziran.

 

12. Zbog iznesenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 25. listopada 2023.