REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2511/2025-6.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Vranjican, Hodak i partneri, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hanza media d.o.o. za izdavačku djelatnost iz Zagreba, Koranska ulica 2, OIB: 79517545745, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Hanžeković i partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 13. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hanza media d.o.o. za izdavačku djelatnost, Zagreb, Koranska ul. 2., OIB: 79517545745, da tužitelju ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2008. pa do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hanza media d.o.o. za izdavačku djelatnost, Zagreb, Koranska ul. 2., OIB: 79517545745, da tužitelju ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.589,45 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži naknadu štete u preostalom iznosu od 3.636,14 EUR te u dijelu u kojem traži naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tjednik Globus, čiji je nakladnik tuženik, dana 2. svibnja 2008. u broju 908 objavio članak pod naslovom "Grešni život diplomacije" koji sadrži tekst pod naslovom "Kućna pomoćnica optužila ga je da ju je više puta silovao" u kojem se navodi da "Javnost dobro pamti i aferu ČV hrvatskog ambasadora koji je devedesetih godina opozvan s funkcije jer ga je kućna pomoćnica Č ČVU, optužila za višestruko silovanje …". Dalje navodi da je od tuženika zatražio ispravak neistinite informacije, da je tuženik prvotno objavio samo kraći dio ispravka koji je poslao tužitelj nakon čega je na traženje tužitelja njegovom zahtjevu udovoljeno, ali ne u potpunosti. Također, navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-151/05 od 25. listopada 2006. novinar tjednika Nacional SV osuđen za kazneno djelo klevete opisano u čl. 200. st. 1. i 2. Kaznenog zakona zbog neistinitih navoda koji su izneseni i u predmetnom članku. Tužitelj navodi kako su mu objavom neistinite informacije povrijeđeni ugled i čast, kako mu je time povrijeđeno pravo osobnosti, kako je objava članka kod njega izazvala duševne boli koje se manifestiraju u vidu uznemirenosti, uzrujanosti, nesanice, ogorčenosti, osjećaja snažnog psihičkog pritiska i stalne napetosti, kako je zbog objave navedenog članka počeo izbjegavati socijalne kontakte, a osobito ga je pogodilo ponovno iznošenje potpuno iskonstruirane priče koja ga prati godinama. Ističe da je tuženik objavom predmetnog članka svjesno obmanuo javnost budući da je još u siječnju 1997. Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske priopćilo da je postupak protiv tuženika u Maleziji prekinut, da je predmet zatvoren, da protiv tužitelja nije nikada podignuta optužnica za inkriminirano djelo te da su protiv njega obustavljeni svi daljnji postupci. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da mu tuženik isplati naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.636,14 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, navodi da se tužitelj sa zahtjevom za ispravak informacije obratio glavnom uredniku tjednika Nacional, a ne tuženiku kao nakladniku navedene tiskovine, tvrdi da su informacije objavljene u spornom tekstu istinite, odnosno da se doista radilo o aferi visokog dužnosnika bez obzira na to što su optužbe bile neutemeljene, da je tužitelj doista opozvan i da ga je kućna pomoćnica optužila za silovanje. Isto tako, navodi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za oslobođenje nakladnika od odgovornosti za štetu te da tužitelj nije dokazao kumulativno postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu. Slijedom svega iznesenog predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te da traži da mu tužitelj nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka izvedeni su svi predloženi dokazi pa je tako izvršen uvid u dostavljene isprave, pročitan je sporni članak te je saslušan tužitelj i svjedokinja GV.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Tuženik neosnovano smatra da tužitelj nije postupio u skladu s odredbom čl. 22. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22, dalje ZM) pa da stoga nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi naknade štete. Naime, podnošenjem zahtjeva za objavu ispravka glavnom uredniku medija u kojem je informacija objavljena, ima se smatrati da se tužitelj time obratio nakladniku tog medija pa je stoga u konkretnom slučaju ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 22. st. 2. Zakona o medijima.

6. Sukladno odredbi čl. 21. st. 1. ZM, nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je nadoknaditi, izuzev u slučajevima propisanim istim zakonom, a na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima. Odredbom čl. 21. st. 2. Zakona o medijima propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

7. Odredbom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) propisano je da će sud za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravnoj osobi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će među ostalim voditi računa o cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8. Sukladno odredbi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu tog zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik nakladnik tjednika Globus i da je u izdanju od 2. svibnja 2008. objavljen tekst naveden u tužbi. Nadalje, nije sporan sadržaj predmetnog članka, odnosno da su u istom obavljene informacije koje tužitelj ističe u tužbi.

10. Tužitelj je iskazao da je bio prvi ambasador Republike Hrvatske u Maleziji, da ga je kućna pomoćnica optužila za silovanje i da ga je predsjednik Republike zbog navedene afere razriješio dužnosti čime je izgubio imunitet pa je policija Malezije protiv njega postupala kao protiv običnog građanina. Iskazao je da je policija nakon provedenih izvida 1996. godine utvrdila da je prijava neosnovana i da je istu odbacila, da je Ministarstvo vanjskih poslova objavilo ovu informaciju, da se i nakon toga ta afera provlačila kroz medije i da se i o istoj pisalo na senzacionalistički način i da pri tome nitko nije spomenuo kako su prijave protiv njega odbačene. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su ga nakon objave izdanja tjednika Globus počeli zvati ljudi govoreći mu kako je ponovno u novinama, da je bio izložen prozivanju i zadirkivanju osoba iz okoline, kao i neugodnim komentarima koji su trajali nekoliko mjeseci nakon objave članka, da je to pogodilo i njegovu suprugu, majku i djecu koja su tada bila u pubertetu, da se zbog objave ovog članka nije realiziralo ranije planirano napredovanje na poslu, da je bio izoliran iz društva zbog konstantnih komentara na predmetni članak te da je zbog svega toga uzimao lijekove za smirenje. Također, iskazao je da ga prije objave članka nitko od novinara nije kontaktirao i da je nakon dovršetka istrage u Maleziji, odnosno nakon što je Ministarstvo vanjskih poslova objavilo informaciju o tome 1997. godine, dao intervju u Vjesniku i da je sudjelovao u jednoj televizijskoj emisiji te je tamo iznio sve činjenice vezano za ovaj slučaj.

11. Svjedokinja GV u svom je iskazu potvrdila da je ona autor predmetnog članka, odnosno da je napisala tekst u kojem su sadržane sporne informacije, dok je naslov i nadnaslov odredio urednik. Iskazala je da je pripremajući članak pretražila arhive svih medijima o različitim skandalima u diplomaciji i da je u tekstu prepričala ono što je pročitala o tužitelju u drugim medijima, da je u članku objavljen i izneseni stav tužitelja da se radi o klevetama i namještenoj aferi, da joj je poznato da je tužitelj kasnije oslobođen svih optužbi te da iz članka ne proizlazi da bi tužitelj za bilo što bio osuđen. Svjedokinja je iskazala da prije objave članka nije kontaktirala tužitelja jer on nije bio jedina osoba o kojoj je bilo riječ u tom članku.

12. Iz dopisa Ministarstva vanjskih i europskih poslova proizlazi da je protiv tužitelja, bivšeg veleposlanika Republike Hrvatske u Maleziji, 1996. godine bio vođen istražni postupak povodom prijave kućne pomoćnice ĐV, da su rezultati istrage proslijeđeni javnom tužitelju koji je zaključio da ne postoji dovoljno dokaza da bi tužitelj počinio kazneno djelo silovanja, da je prijava odbačena a slučaj zaključen, da je navedena odluka dana 8. siječnja 1997. dostavljena Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Kuala Lumpuru koje je istu notom od 15. siječnja 1997. dostavilo Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske.

13. Informacija o optužbi za višestruko silovanje nesumnjivo je objektivno podobna nanijeti štetu u vidu povrede ugleda i časti. Sud je prihvatio kao životno uvjerljive i logične tužiteljeve tvrdnje da je spominjanje ove informacije u njegovoj okolini dovelo do sumnji, osuda i neugodnih komentara što je kod njega izazvalo nelagodu, bojazan i strah.

14. Iako članak sadrži faktografski točne podatke o tome da je kućna pomoćnica optužila tužitelja za višestruko silovanje u vrijeme kada je bio Veleposlanik Republike Hrvatske u Maleziji i da je zbog te afere opozvan s navedene funkcije, sagledavajući ovaj slučaj u cjelini, izostavljanjem informacije da je povodom iznesenih optužbi provedena istraga koja je rezultirala odbačajem kaznene prijave protiv tužitelja, kod čitatelja se stvara dojam kako predmetna afera nije do kraja razjašnjena što ostavlja sumnju da su optužbe na račun tužitelja zapravo istinite.

15. Bez obzira na to što se u tekstu navodi i to da je tužitelj žestoko demantirao ove optužbe i da ih je nazvao klevetama i namještaljkom, iznošenje tužiteljevog stava o tom slučaju nema istu težinu koju bi imala objava službeno dostupne informacije o tome da je u Maleziji provedena i zaključena istraga, odnosno da je tužitelj nakon postupanja nadležnih tijela oslobođen optužbi za silovanje kućne pomoćnice.

16. Pri tome treba istaknuti da je od službenog završetka istrage u Maleziji i dostave obavijesti Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Maleziji koje je istu proslijedilo Ministarstvu vanjskih poslova pa do dana kada je predmetni članak objavljen prošlo više od deset godina. Dakle, logično je pretpostaviti da je autor članka pretražujući informacije iz drugih medija naišao i na podatak o rezultatima istrage koja je provedena u Maleziji. U svakom slučaju, s obzirom na proteklo vrijeme, autor je mogao barem pretpostaviti da je slučaj dobio svoj službeni epilog te dodatno provjeriti je li proveden odgovarajući postupak povodom iznesenih optužbi i koje su bile daljnje odluke nadležnih tijela u Malezija.

17. S obzirom na sve prethodno navedeno, tuženik se ne može s uspjehom pozvati na odredbu čl. 21. st. 4. Zakona o medijima. Budući da u tekstu nije navedeno da je protiv tužitelja u Maleziji provedena istraga i da je prijava za silovanje u konačnici odbačena, iako se radi o informaciji koja je diplomatskim putem dostavljena Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, sud je ocijenio da u konkretnom slučaju autor nije poduzeo sve mjere za provjeru točnosti spornih informacija, odnosno da nije postupao u dobroj vjeri.

18. Sukladno odredbi čl. 1100. ZOO sud se prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade imao u vidu sve okolnosti slučaja, a osobito činjenicu da se radi o teškom kaznenom djelu i da će svatko tko je osumnjičen za silovanje biti suočen sa snažnom osudom javnosti. Isto tako, sud je cijenio to što je informacija objavljena u utjecajnom mediju koji ima veliku čitanost i dostupan je u cijeloj državi.

19. Nadalje, sud je uzeo u obzir to da je objavom ispravka informacije šteta djelomično nadoknađena. Nije sporno da je tuženik u dva navrata u istom mediju objavio tužiteljev zahtjev za ispravak informacije. Bez obzira na to što zahtjev za ispravak nije objavljen u cijelosti, tužitelj je svojim očitovanjem jasno i argumentirano demantirao optužbe iznesene u članku od 2. svibnja 2008. Također, ovaj sud smatra da je štetni učinak objavljenih informacija umanjen i time što je od predmetne afere proteklo više od 10 godina i što je tužitelj prema vlastitom iskazu u međuvremenu u više navrata u medijima iznio sve činjenice vezane za predmetni slučaj pa je stoga logično za pretpostaviti da je barem dio čitatelja, a pogotovo osobe koje su bliske tužitelju, bile upoznate sa činjenicom da je istraga protiv njega obustavljena, odnosno da su nadležna tijela utvrdila kako optužbe za silovanje nisu osnovane.

20. Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 21. st. 1. ZM, u vezi sa čl. 19., čl. 1046. i čl. 1100. ZOO, vodeći pri tome računa da se naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, tužitelju je dosuđena pravična novčana naknada u iznosu od 3.000,00 EUR. Zatezne kamate dosuđene su u granicama postavljenog zahtjeva, temeljem čl. 29. st. 1. ZOO, u vezi s odredbom čl. 1103. ZOO i čl. 183. st. 1. ZOO, a stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

21. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

22. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 13. studenog 2025. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 6. svibnja 2010., 14. listopada 2010., 3. veljače 2011., 16. siječnja 2013., 4. srpnja 2013. i 13. studenog 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, za sastav žalbe od 20. listopada 2008. i 29. ožujka 2024. (Tbr. 10/4 u vezi s Tbr. 7/1) priznat je trošak u iznosu od 100,00 EUR budući da se radi o žalbama protiv rješenja, dok je za žalbu protiv presude od 18. srpnja 2011. priznat trošak u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 10/1 u vezi s Tbr. 7/1), što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 2.562,50 EUR.

23. S obzirom na visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (6.636,14 EUR) i iznos koji je tužitelju dosuđen (3.000,00 EUR), tužitelj je uspio u omjeru od približno 45%. Prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu sud je uzeo u obzir i uspjeh u pogledu osnove. Budući da je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao samu osnovu tužbenog zahtjeva, a tužitelj je dokazao da mu je objavom spornog članka nastala neimovinska šteta koja opravdava dosudu pravične novčane naknade, tužitelj je u pogledu dokazivanja osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti. Dakle, ukupni uspjeh tužitelja u sporu iznosi 72,50%. Kada se navedeni postotak umanji za uspjeh tuženika od 27,50%, razlika u uspjehu u korist tužitelja iznosi 45%. Tuženik je stoga dužan tužitelju nadoknaditi razmjeran dio troškova zastupanja u iznosu od 1.153,13 EUR.

24. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 126,08 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 112,81 EUR te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 141,02 EUR i 56,41 EUR.

U Zagrebu 29. prosinca 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženiku po punomoćnicima