REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-221/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Petrinjska 59, zastupanog po punomoćniku Mateji Vidaković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta, d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 03. prosinca 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja Vinka Pivca, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Azre Čustović, odvjetnice, dana 29. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže s tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Petrinjska 59 da tužitelju FS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati iznos od 15.206,53 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 24,49 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 44,92 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 23,69 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 51,32 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 55,87 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 57,27 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 71,53 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 73,03 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 64,27 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 58,40 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 60,40 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 66,73 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 64,30 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 63,89 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 70,22 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 75,15 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 81,37 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 79,93 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 88,28 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 85,95 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 89,48 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 119,08 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 113,03 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 131,13 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 125,35 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 115,60 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 137,86 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 165,17 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 146,64 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 153,29 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 144,95 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 149,43 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 185,65 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 146,63 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 177,03 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 161,25 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 144,37 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 142,88 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 141,32 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 149,57 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 156,59 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 157,57 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 153,08 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 152,72 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 155,01 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 151,17 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 152,16 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 149,28 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 143,07 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 149,72 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 152,92 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 150,69 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 142,04 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 148,84 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 149,76 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 145,61 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 132,69 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 133,16 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 135,53 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 140,62 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 147,67 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 144,03 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 146,61 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 149,53 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 130,58 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 133,95 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 132,85 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 129,11 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 127,91 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 128,45 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 132,69 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 136,27 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 135,52 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 138,61 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 140,71 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 139,47 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 141,16 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 141,16 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 141,16 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 141,16 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 141,16 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 141,16 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 141,16 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 141,16 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 141,16 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

- na iznos od 4.689,18 eura od dana 30.09.2015. g. do isplate,

po stopi koja se do 31.12.2022. godine, određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže s tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Petrinjska 59 da tužitelju FS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati iznos od 4.029,77 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015.g. do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. godine, određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove postupka u iznosu od 4.375,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 29. prosinca 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da nije osnovan tuženikov prigovor radi prijeboja, te ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 198.605,65 kn, uvećana za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 01.10.2015.g. do isplate.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 12. prosinca 2024. godine.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj dana 13. ožujka 2007. godine sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 114.400,00 CHF, obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Tužitelj navodi da u čl. 2. navedenog ugovora stoji da je tužitelj dužan tuženiku platiti redovnu kamatu koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, a ugovorena početna kamatna stopa je bila 4,95%. Tužitelj navodi da je odredba koja određuje promjenjivost kamatne stope ništetna, a jednako tako tvrdi da je ništetna i odredba ugovora koja je u čl. 7. odredila za tužitelja obvezu povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u CHF, u kunskoj protuvrijednosti. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g., te na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 donesene u postupku koji je vođen povodom kolektivne tužbe u tzv. slučaju FRANAK (poslovni broj P-1401/12 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, kao sudom prvog stupnja). U navedenim presudama je utvrđeno da je ništetna ugovorna odredba o načinu jednostrane promjene kamatne stope, jednostranom odlukom tuženika, kao i da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, s obzirom da se tečaj CHF mijenjao tijekom otplate kredita. Tužitelj navodi da su temeljem čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača navedene presude obvezne i u ovom postupku, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane tužitelja odnosno utvrđenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladnu s jednostranom odlukom banke i obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF. Tužitelj navodi da je s tuženikom zaključio Dodatak Ugovoru o kreditu, kojim je navedeni ugovor konvertirao u valutu euro, sukladno ponudi tuženika na koju je isti obvezan temeljem ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tužbom traži isplatu preplate s osnove promjene tečaja prilikom otplate kredita i isplatu preplate zbog ništetne jednostrane promjene kamatne stope.

2. Stoga prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 12. prosinca 2024. godine, tužitelj traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.206,53 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te iznos od 4.029,77 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. listopada 2015.g. do isplate, te naknadu parničnog troška, sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je konverzija ugovora o kreditu provedena temeljem ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju. Navodi da su ugovorne odredbe koje tužitelj smatra ništetnima, izmijenjene prisilnim propisom (ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju) u odnosu na tuženika i voljom stranaka u odnosu na tužitelja. Naglašava da je tužitelj slobodnom voljom pristao na ponudu konverzije koju mu je tuženik bio obvezan dostaviti. Tuženik navodi da čak i da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli bile ništetne (što tuženik osporava), da su prisilnim propisom i voljom stranaka retroaktivno izmijenjene kao da nikad nisu bile ugovorene. Ističe da su ugovorne strane svoj ugovorni odnos obnovile s retroaktivnim učinkom na način da je isti od zasnivanja vezan uz valutnu klauzulu u eur, stoga da je posljedica konverzije, stvaranje novog ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika na način da je kredit vezan uz valutu chf retroaktivno zamijenjen kreditom vezanim uz valutu eura. Osporava visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. U podnesku od dana 19. lipnja 2020.g. tuženik je nadopunio odgovor na tužbu i istaknuo prigovor radi prebijanja, te predložio da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 198.605,65 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na isti iznos od 01.10.2015.g. do isplate. Objasnio je da iznos koji tuženik ističe u prigovoru radi prebijanja predstavlja zbroj preplate iz konverzije (14.680,43 kn) i iznosa za koji je tužitelju umanjena neotplaćena glavnica (24.098,97 eura) u kunskoj protuvrijednosti primjenom srednjeg tečaja HNB za eur na 30.09.2015.g. (183.925,22 kn). Ističe da su iznosi nesporno utvrđeni među strankama u čl. 4. i 5. Dodatka ugovoru kreditu.

5. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu, Dodatka Ugovoru o kreditu, početnog otplatnog plana, naknadnog otplatnog plana, knjigovodstvene kartice prometa po kreditu, financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću dipl. oec. u društvu Darfin d.o.o. i saslušanjem tužitelja osobno kao parnične stranke.

6. Nakon provedenih dokaza i ocjene istih, sud nalazi da je osnovan tužbeni zahtjev preciziran u podnesku od 12.12.2024. godine., dok je tuženikov prigovor radi prebijanja, utvrđen neosnovanim.

7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 13.03.2007. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 114.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita.

8. Nije sporno da je ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti koji je vezan uz valutu švicarski franak (CHF) i da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, kao i do promjene kamatne stope koju je banka jednostrano mijenjala, što je posljedično dovelo do povećanja anuiteta koje je tužitelj otplaćivao.

9. Sporno je pitanje zastare, pitanje svojstva potrošača, pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi. Nadalje, sporno je pitanje izravne primjene utvrđenja iz parnice Potrošač na ovaj slučaj, te pitanje ima li sklopljeni Dodatak ugovoru, značenje novog pravnog posla. Sporno je pitanje je li tužitelj u potpunosti obeštećen sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu. Sporna je visina tužbenog zahtjeva.

10. Sud je saslušao tužitelja koji je izjavio da je s tuženikom 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu, a namjena kredita je bila izgradnja kuće za stanovanje, koju kuću je gradio zajedno s bratom. Naveo je da u toj kući živi cijelo vrijeme, još i danas, zajedno sa svojom obitelji, odnosno suprugom i djecom. Tužitelj je naveo da je još 1993.g. osnovao trgovačko društvo Lanet d.o.o., a da je 2010. godine promijenio sjedište tog društva, na način da je od tada sjedište društva bilo na adresi predmetne kuće u kojom živi s obitelji. Objasnio je da je to napravio da mu bude praktičnije, radi primanja pošte, ali da poslovnu djelatnost nije obavljao u toj kući, već je poslovao tako da je imao tri trgovine na drugim adresama. Tužitelj je izjavio da je to trajalo sve do 2022. godine, kada je trgovačko društvo prodao. Naveo je da kuću nije nikada iznajmljivao. Nadalje, da mu zaposlenici banke nisu objasnili po kojim kriterijima će se kamatna stopa mijenjati tijekom otplate kredita. Osim toga, da ga nisu upozorili na rizik sklapanja ugovora o kreditu u valuti chf, niti su mu rekli da HNB ne štiti tečaj kune od tečaja chf. Nasuprot tome, tužitelj je naveo da su mu upravo zaposlenici banke preporučili kredit u valuti chf, jer da je to trenutno najpovoljniji kredit. Tužitelj je izjavio da je pristupio konverziji ovog kredita u eure,a ne sjeća se da mu je banka prilikom konverzije priznala određeni iznos preplate. Izjavio je da je ugovor bio unaprijed sastavljen od strane banke. Naveo je da je ugovor o kreditu pročitao, a u pogledu eventualnih nejasnoća, naveo je da nije stručnjak iz tog područja, ali da je imao povjerenja u zaposlenike banke.

11. Iskaz tužitelja je u cijelosti prihvaćen, jer je tužitelj djelovao iskreno, a njegovi navodi istinito i uvjerljivo. Osim toga, njegov iskaz se podudara s podacima iz pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu.

12. Cijeneći iskaz tužitelja i pregledavši cjelokupnu dokumentaciju priloženu u spis, utvrđeno je da je tužitelj zaključio ugovor o kreditu u svojstvu potrošača, jer se radi se o ugovoru o kreditu za izgradnju kuće, dakle nekretnine za stanovanje, a ne za bilo kakvo poslovanje niti profesionalnu djelatnost. Naime, u izgradnju kuće se upustio zajedno s bratom, a tužitelj živi u kući cijelo vrijeme, pa tako i dana, zajedno sa suprugom i djecom. Činjenica da je u jednom razdoblju koje je počelo tri godine nakon sklapanja Ugovora o kreditu, prijavio sjedište svog trgovačkog društva na adresi kuće u kojoj živi s obitelji, nije utjecala na njegovo svojstvo potrošača, koje svojstvo je imao prilikom sklapanja ugovora o kreditu i zadržao ga je cijelo vrijeme otplate kredita. Prihvaćena je tužiteljeva izjava da je samo iz praktičnih razloga (zaprimanje pošte) prijavio sjedište na adresi kuće u kojoj živi, dok je poslovanje obavljano u trgovinama koje je imao na drugim lokacijama.

13. U ovom postupku, tuženik, između ostalog, osporava da se utvrđenja u presudi donesenoj u sporu radi zaštite kolektivnih interesa u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od dana 04. srpnja 2013.g., (potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018.g.), mogu koristiti u ovom postupku i da se odnose na predmetni ugovor o kreditu. Navodi da je pravna zaštita u kolektivnom sporu pružena samo na općenitoj, apstraktnoj razini.

14. Tuženik nije u pravu. Naime, u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12, te povodom žalbe pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 (II. stupanjska presuda donesena 14. lipnja 2018.g.), utvrđeno je da je i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita. Naime, utvrđeno je da je u ugovorima o kreditu zaključenim u vremenskom razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 31. prosinca 2008.g., korištena valutna klauzula koja predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno niti pošteno. Ugovorne odredbe u dijelovima u kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu za valutu CHF, bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa se radi o nepoštenim i ništetnim dijelovima ugovornih odredbi.

15. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. godine.

16. Za naglasiti je da čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.

17. Osim toga, odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP- a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Ovdje se radi upravo o takvom slučaju, jer se tužitelj poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž- 6632/17).

19. Unatoč tome, sud je u ovom postupku saslušao tužitelja (što je već navedeno) i to naročito u odnosu na sporne okolnosti odnosno je li bilo pojedinačnog pregovaranja o dvojbenim ugovornim odredbama koje su predmet ove tužbe, te na okolnost svojstva potrošača.

20. S obzirom na sve navedeno, utvrđeno je (kao prethodno pitanje u ovom postupku) da je ništetna ugovorna odredba čl. 7. Ugovora o kreditu, u dijelu koji se odnosi na vezanost glavnice uz valutu chf, pa kako je tužitelj preplatio predmetni kredit, to je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju takvog ugovora, s osnova preplate radi valutne klauzule u chf, sukladno čl. 1111. i čl. 323. ZOO/05.

21. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju. Ali zbog „divljanja“ tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih, pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.

22. Osim toga, kao prethodno pitanje, utvrđena je i ništetnosti odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. Naime, radi se o dijelu ugovorne odredbe o kojem se nije posebno pregovaralo, a zaposlenik banke nije tužitelju objasnio parametre niti kriterije po kojima će se kamatna stopa mijenjati tijekom otplate kredita. Kako je predmetni ugovor o kreditu unaprijed pripremljen, tipski ugovor, to tužitelj nije imao mogućnost promijeniti unaprijed sročenu ugovornu odredbu. Upravo su takve ugovorne odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te se tužitelj nije mogao suprotstaviti jednostranoj odluci banke o promjeni kamatne stope. Stoga je odredba čl. 2. Ugovora o kreditu nepoštena i ništetna u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, sukladno čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača.

23. Valja spomenuti i Direktivu 93/13 EEZ, koja je implementirana u naše zakonodavstvo, a koja govori o kreditima s promjenjivom kamatnom stopom, te propisuje da je nepoštena odredba o kojoj se nisu vodili posebni pojedinačni pregovori i koja je na štetu potrošača prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.

24. Dakle, kako se radi o djelomično ništetnim ugovornim odredbama, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvih odredbi ( čl. 323. ZOO-a).

25. Nadalje, nesporno je da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu. Sklapanjem Dodatka ugovoru, otklonjena je neravnoteža u pravima i obvezama za buduće razdoblje, jer je kredit u valuti chf konvertiran u kredit s valutnom klauzulom u eur. Unatoč tome, čak i u slučaju da je prilikom konverzije tužitelju priznat određeni iznos na ime preplate, to ne znači da je tužitelj obeštećen kao da nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi nije bilo, odnosno to ne znači da je tužitelj potpunosti doveden u pravni položaj u kojem bi bio da u predmetnom ugovoru o kreditu nije bilo nepoštenih i ništetnih odredbi u valutnoj klauzuli.

26. Za naglasiti je da se Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci donesenoj u postupku poslovni broj Rev-2868/18 od dana 12. veljače 2019.g. izjasnio o postojanju pravnog interesa za pokretanje i vođenje parnica u slučajevima kada su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu, kojim je provedena konverzija kredita. U toj odluci je izražen stav da sama činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju/2015, kojim je izvršena konverzija kredita u valuti chf u kredit uz valutnu klauzulu u valuti eura, a kojim su u prethodno zaključenom ugovoru o kreditu izmijenili odredbe glede valute obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita i kojim su postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu u valuti chf, ništetne. Ovo stoga što korisnik kredita i nadalje tvrdi da mu nije u cijelosti podmiren dug, odnosno da provedbom konverzije nije u potpunosti obeštećen glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe, slijedom čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu. Treba imati u vidu da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, kao i da ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima. Isti stav je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio i u svojoj kasnijoj odluci poslovni broj Rev-18/2918 od 26. svibnja 2020. godine.

27. Prema tome, neovisno o zaključenom sporazumu o konverziji, tužitelj ima pravni interes za pokretanje ove parnice i ovlašten je pozivati se na ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga ostvario zaštitu povrijeđenih prava za koja smatra da mu pripadaju, odnosno kako bi ostvario pravo na obeštećenje zbog primjene ništetnih odredbi. Takav stav zauzet je i u odluci Suda EU u predmetu C-118/17 od **.**.2019. (Z protiv Erste bank Hungary) prema kojem shvaćanju, odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 EEZ, o nepoštenim ugovornim odredbama uvijek treba tumačiti na način da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošače i to kao da nisu postojale, tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, sve to s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio, kada navedena odredba ne bi postojala. Stoga, u situaciji kada su nepoštene ugovorne odredbe izmijenjene ili zamijenjene drugim odredbama sa ciljem da se neki ugovor održi na snazi (i to ne samo izravnom intervencijom zakonodavca već i onda kada do toga dođe intervencijom ugovornih strana izvršenom temeljem neke zakonske odredbe, kao što je ovdje slučaj), to nikako ne može imati za posljedicu smanjenje zajamčene pravne zaštite potrošača.

28. Naime, potrošač u svakoj situaciji mora imati mogućnost uspostave činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da takva nepoštena odredba nije postojala, a naročito mora imati mogućnost ostvarivanja povrata koristi koju je trgovac neosnovano stekao na njegovu štetu, temeljem nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

29. Naglašava se da ni jedna odredba ZID ZPK/15 ne širi primjenu konverzije na izvanugovorne odnose stranaka, kao što su restitucijski zahtjevi (za stečeno bez osnove) temeljem ništetnih ugovornih odredbi, a osim toga, tužitelj se ni u jednoj odredbi Dodatka ugovoru o kreditu, nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu u valuti chf.

30. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva provedeno je dodkaz financijskim vještačenjem koje je povjereno stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću dipl. oecc. u društvu Darfin d.o.o. U svom nalazu i mišljenju vještak je utvrdio slijedeće:

- da ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu, (za anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos), iznosi 1.394,46 eura

- da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja, u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita (za anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos), iznosi 9.122,89 eura

Vještak je utvrdio i razliku stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu, za anuitete na koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, koja razlika iznosi -164,26 eura. Također je utvrdio i razliku u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja, u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita (za anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos), iznosi -156,03 eura.

- vještak je izračunao zatezne kamate na više plaćene razlike anuiteta zbog promjene kamatne stope i zbog promjene tečaja, obračunate do dana 30.09.2015.g., koje iznose 4.029,77 eura.

- vještak je izračunao ukupnu razliku iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom tečaja na dan plaćanja, u odnosu na iznos preostale glavnice primjenom početne kamatne stope te tečaja na dan isplate kredita, umanjena za razliku glavnice iz konverzije, koja iznosi 4.689,18 eura.

Vještak je prikazao i rekapitulaciju potraživanja tužitelja umanjena za preplatu iz konverzije.

Objasnio je da način na koji će se priznata preplata (prilikom konverzije) uzeti u obzir, odnosno hoće li se preplata utvrđena konverzijom oduzimati od zateznih kamata obračunatih na razlike anuiteta zbog promjene tečaja ili samih razlika anuiteta zbog promjene tečaja, te hoće li se uzimati u obzir i manje plaćene razlike s osnove promjene tečaja ili ne, predstavlja pravno pitanje. Po izračunu vještaka:

- zatezne kamata obračunate na više plaćene razlike anuiteta osnove promjene tečaja i kamatne stope, obračunate do konverzije iznose 4.029,77 eura

- više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene kamatne stope iznose 1.394,46 eura

- više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja iznose 9.122,89 eura

- preplata utvrđena konverzijom iznosi 1.923,52 eura.

Vještak je izrazio UKUPNO I što predstavlja zbroj više plaćenih razlika anuiteta s osnove promjene kamatne stope i tečaja te zatezne kamate obračunate na više plaćene razlike, umanjen za preplatu utvrđenu konverzijom i iznosi 12.623,60 eura. Naveo je da razlika preostale glavnice po konverziji iznosi 4.689,18 eura. Vještak je izrazio UKUPNO II što predstavlja iznos UKUPNO I uvećan za razliku preostale glavnice i iznosi 17.312,78 eura.

Po vještaku SVEUKUPNO predstavlja iznos UKUPNO II umanjen za manje plaćene razlike anuiteta s osnove promjene kamatne stope i tečaja i iznosi 16.992,49 eura.

31. Tužitelj ni tuženik nisu imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a kako je po stavu suda vještačenje provedeno po pravilima struke, objektivno, jasno i obrazloženo, sud ga je u cijelosti prihvatio.

32. U pogledu tuženikovog prigovora o (ne)primjenjivosti presude donesene u kolektivnom sporu, na ovaj slučaj, navodi se da nije točno da je u postupku kolektivne zaštite, pravna zaštita pružena samo na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena prava pojedinih članova grupacije, koji traže zaštitu. Naime, sudska praksa je već zauzela stav o takvim prigovorima, naglašavajući da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. Zakona o zaštiti potrošača, u smislu postojanja povrede iz čl. 106.1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, o čemu se radi u ovom slučaju.

33. Prigovor zastare je neosnovan, kako u pogledu tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata preplate s osnova promjenjive kamatne stope, tako u pogledu tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata preplate s osnova valutne klauzule.

34. Naime, u pogledu oba zahtjeva, primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05). U pogledu zahtjeva za isplatom preplate s osnova valutne klauzule i vezanosti glavnice uz valutu CHF, zastara teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine. U pogledu zahtjeva za isplatom preplate s osnova jednostrano promjenjive kamatne stope, zastara teče od pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. Kako je ova tužba podnesena dana 04. lipnja 2019.g., to proizlazi da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

35. Ovakav stav zauzeo je Vrhovni sud RH u svojoj odluci poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine, u kojoj se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, došlo do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

36. U pogledu tuženikovog prigovora radi prebijanja, u ukupnom iznosu od 198.605,65 kn (danas: 26.359,50 eura), sa zakonskim zateznim kamatama od 01.10.2015.g. do isplate, koji zahtjev se odnosi, kako tuženik tvrdi, na zbroj preplate iz konverzije u iznosu od 14.680,43 kn (sada: 1.948,43 eura) i iznosa za koji je umanjena neotplaćena glavnica u svoti od 183.925,22 kn (14.411,07 eura), sud je utvrdio da je tuženikov prigovor radi prebijanja neosnovan.

37. Naime, iznos od 183.925,22 kn koji je priznat prilikom konverzije, kao razlika glavnice po obračunu banke, vještak je uzeo u obzir i uračunao, što je vidljivo iz točke 6. nalaza i mišljenja vještaka, a tužitelj je prezirao tužbeni zahtjev upravo u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, pa je tako uračunao i taj iznos.

38. U pravu je tužitelj kada navodi da je iznos koji tuženik pokušava prebiti zapravo efekt konverzije, odnosno iznos za koje se, uslijed provedene konverzije kredita u kredit s valutnom klauzulom u eur, smanjila obveza tužitelja prema tuženiku. Taj benefit je tužitelj izrijekom priznao već u tužbi, odnosno priznao je benefit koji je dobio provedbom konverzije, odnosno priznaje da mu je dio duga provedbom konverzije otpisan. Stoga je prigovor radi prebijanja odbijen kao neosnovan.

39. Prema tome, u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev preciziran u podnesku tužitelja od dana 12. prosinca 2024.g., te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju preplatu s osnova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule (tečaj chf), te s osnova nezakonito više obračunatog iznosa preostale glavnice na dan konverzije, iznos od 15.206,53 eura, (1.394,46 eura + 9.122.,89 eura + 4.689,18 eura), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Nadalje, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnova zateznih kamata na preplaćene iznose ukupno 4.029,77 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.10.2025.g. do isplate, te uz naknadu parničnog troška, s kamatom od presuđenja do isplate.

40. U pogledu tuženikovog podneska koji je zaprimljen na sudu 28. studenog 2025. godine, ali je u referadu suca zaprimljen tek na dan objave presude (radi građevinskih radova u zgradi suda uslijed kojih su suci bili privremeno premješteni iz zgrade suda) u kojem se protivi preinaci tužbe jer je tužitelj postavio novi tužbeni zahtjev u točci II. koji u tužbi nije bio postavljen, navodi se da je sud dopustio preinaku tužbe sukladno odredbi čl. 190. st.2. Zakona o parničnom postupku, jer je tek nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj saznao za svoje potraživanje i visinu potraživanja postavljenog u točki II. tužbenog zahtjeva. Dakle, prije vještačenja tužitelj nije mogao taj zahtjev postaviti na pravilan način.

41. U pogledu prava na zakonske zatezne kamate, bitno je razlučiti tko su stranke u ugovornom odnosu i o kakvom se ugovoru radi, a u ovom slučaju se radi o ugovoru o kreditu u kojem je na jednoj strani fizička osoba, potrošač (tužitelj) kao korisnik kredita, a na drugoj strani je banka (tuženik), dakle ovlaštena financijska institucija. Radi se o ugovoru o kreditu koji je unaprijed formuliran od strane tuženika i o čijim ugovornim odredbama tužitelj nije mogao pregovarati sa tuženikom. Tuženik je financijska institucija koja se u svom poslovanju bavi zaključenjem ugovora ove vrste, te je u pogledu stručnosti i kompetentnosti dominantan u odnosu na potrošača. S obzirom na stručne službe koje djeluju unutar tuženika, tuženik je znao ili morao znati za rizike ugovaranja ovakvog kredita u kojem je glavnica vezana uz valutu CHF, te tužitelja nije upozorio na sve rizike takvog ugovaranja kredita. Prema tome, tuženik nije bio savjestan, pa kako se radi o stjecanju bez osnove propisanom odredbom čl. 1111. ZOO/05, to tužitelju temeljem čl. 1115. ZOO/05, pripadaju zatezne kamate koje teku od dana kada je tuženik kao nesavjestan stjecatelj pojedine iznose stekao bez osnove (kako je precizirano u izreci presude).

42. Kamatna stopa teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

43. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

44. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe – 250 bodova, sastav podneska od 15.05.2020. – 250 bodova, sastav podneska od 09.07.2020.g. - 250 bodova, pristup na ročište 11.09.2024. – 250 bodova, sastav podneska od12.12.2024. – 250 bodova, pristup na ročište 03.12.2025. – 250 bodova, pristup na ročište za objavu presude - 50 bodova, što je ukupno 1550 bodova, odnosno 3.100,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 775,00 eura i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, pa ukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 4.375,00 eura.

45. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 29. prosinca 2025. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 29. prosinca 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku