REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-3332/2019-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dario Partl, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika INA – INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupanog po punomoćnici Ivani Božić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Tomić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Marije Maričević, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika TČ, odvjetničkog vježbenika, 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

" I. Tuženiku se nalaže da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 982,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18.01.2019. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Tuženiku se nalaže da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku INA – INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.390,62 eur, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Smatra se da je tužba povučena za iznos od 1.897,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tužitelju OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku INA – INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 14.01.2019. zadobio ozljedu na radu prilikom rada za tvrtku IMR HAMBURG d.o.o. u rafineriji nafte Rijeka Urinj BB, u vlasništvu INA-e d.d., a koja je bila angažirana od INA-e d.d. radi izvođenja građevinskih, elektrotehničkih i strojarskih radova u spomenutoj rafineriji. Do ozljede tužitelja je došlo dok je isti blindirao cijevi, a za koju je u dozvoli za rad na mjestima s povećanom opasnošću br. 30023590 od 14.01.2019. bilo navedeno da je isparena te ispražnjena i kako se u njoj od tvari nalaze ugljikovodici i voda. Međutim, u cijevima se nalazio plin pod tlakom, što nije bilo navedeno u spomenutoj dozvoli za rad, a koji je curio ispod rukavica tužitelja, prilikom čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede. Tužitelj je bio pogrešno obavješten o sadržaju cijevi i bio je izložen opasnosti koja uopće nije bila spomenuta u navedenoj dozvoli za rad, koja je među mogućim izvorima opasnosti navodila samo mehaničke opasnosti, padove u razini, pad materijala i visećeg tereta te prašinu. INA d.d. odgovorna je stoga za ozbiljan propust kojim je izravno ugrozila život i zdravlje tužitelja.

2. U naprijed opisanom štetnom događaju tužitelj je zadobio ozebline I. stupnja na obje podlaktice. Tužitelju zbog zadobivene ozljede pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu, radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog činjenice da je radi ozljede na radu pretrpio fizičke boli, prošao dugotrajno liječenje i terapije, trpio duševne boli zbog zadobivenih ozljeda, te je pretrpio strah. Također mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Primarni strah bio je prisutan za vrijeme životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja i to jakog, srednjeg i slabog intenziteta, a trpio je i kasni strah u vidu nelagode bojazni za vrijeme rada. Fizičke boli su bile jake i dugotrajne, a tužitelj će posljedice zadobivenih ozljeda osjećati trajno. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj predlaže naložiti tuženiku da mu na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja isplati iznos od 982,15 eura, odnosno iznos od 929,06 eura za neimovinsku štetu te još iznos od 53,09 eura za tuđu pomoć i njegu, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18.01.2019. do isplate.

3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, tužitelj u tužbi navodi da je 14.01.2019. zadobio ozljedu na radu prilikom rada za tvrtku IMR HAMBURG d.o.o. u rafineriji nafte Rijeka Urinj BB, u vlasništvu INA-e d.d., a koja je bila angažirana od INA-e d.d. radi izvođenja građevinskih, elektrotehničkih i strojarskih radova u spomenutoj rafineriji. Odredbom čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) je propisano: "Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava". Iz navoda tužbe je razvidno da je poslodavac tužitelja društvo IMR HAMBURG d.o.o., a ne tuženik. Jednako proizlazi i iz priložene prijave o ozljedi na radu, u kojoj je također u podacima o poslodavcu naznačeno društvo IMR HAMBURG d.o.o. Stoga, bez obzira na navode tužitelja o mjestu nesreće, tuženik ističe da je tužitelj svoj tužbeni zahtjev pogrešno usmjerio na tuženika, umjesto na poslodavca tužitelja.

4. Tuženik nadalje navodi da, ukoliko sud ne nađe osnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovane, kako po visini tako i po osnovi. Tužitelj u tužbi navodi da je do ozljede tužitelja došlo dok je isti blindirao cijevi, a za koju je u dozvoli za rad na mjestima s povećanom opasnošću br. 30023590 od 14.01.2019. bilo navedeno da je isparena te ispražnjena i kako se u njoj od tvari nalaze ugljikovodici i voda. Međutim, u cijevima se nalazio plin pod tlakom, što nije bilo navedeno u spomenutoj dozvoli za rad, a koji je curio ispod rukavica oštećenog, prilikom čega je oštećeni zadobio tjelesne ozljede. Nadalje, tužitelj navodi da je na taj način oštećeni bio pogrešno obavješten o sadržaju cijevi i izložen opasnosti koja uopće nije bila spomenuta u navedenoj dozvoli za rad, koja je među mogućim izvorima opasnosti navodila samo mehaničke opasnosti, padove u razini, pad materijala i visećeg tereta te prašinu pa da je stoga INA d.d. odgovorna za ozbiljan propust kojim je izravno ugrozila život i zdravlje tužitelja. Tuženik osporava da se štetni događaj dogodio na opisani način, a pogotovo osporava da je za štetni događaj odgovoran tuženik. Naime, iz priložene prijave o ozljedi na radu je razvidan opis radnog procesa (rubrika 34) opis specifične aktivnosti u vrijeme ozljede (rubrika 35), opis poremećaja u radnom procesu (rubrika 36) te opis kontakta – načina ozljeđivanja. Prema priloženoj prijavi stoga proizlazi da je radni proces bio blindiranje linije cjevovoda ukapljenog plina, te da je ozlijeđeni iskusni grupovođa koji je taj zadatak obavljao uz pomoć mlađeg kolege. Glede poremećaja u radnom procesu je navedeno sljedeće: "Ozlijeđeni je zabunom krenuo blindirati drugu liniju od predviđene. Na vrijeme je primijetio i stegnuo prirubnicu kako ne bi došlo do većih posljedica." Do ozljeđivanja je dakle došlo prilikom blindiranja linije cjevovoda, kada je tužitelj svojom nepažnjom i krivnjom išao blindirati drugu cijev od predviđene zbog čega mu je prilikom stezanja prirubnica, plin pod pritiskom ozlijedio ruke između rukavica i radnog odijela. Stoga tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastalu ozljedu.

5. Tuženik nadalje osporava i da je tužitelj pravilno koristio osobna zaštitna sredstva, odnosno rukavice za mehaničku zaštitu i zaštitnu odjeću, obzirom da do ozljede ne bi došlo da tužitelj nije ostavio nezaštićen dio ruku koje je plin mogao zahvatiti. Tužitelj je iskusan radnik na takvim vrstama poslova, što proizlazi iz prijave o ozljedi na radu, te se zasigurno prilikom blindiranja linije cjevovoda ukapljenog plina nije trebao izložiti mogućoj opasnosti kontakta nezaštićenih dijelova ruku s plinom. Stoga je i po navedenom tužitelj isključivo odgovoran za nastalu ozljedu.

6. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da je isti u odnosu na sve vidove štete previsoko postavljen. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom tuđe pomoći i njege tuženik ukazuje da tužitelj u tužbi nije uopće naveo tko mu je i u kojem opsegu i trajanju pružao pomoć, stoga se radi u cijelosti o neosnovanom zahtjevu tužitelja. Ujedno tuženik se protivi zahtjevu za isplatom zateznih kamata na imovinsku štetu od 18.01.2019., obzirom da iste mogu biti dosuđene jedino od presuđenja, te se protivi tijeku zateznih kamata na neimovinsku štetu od navedenog datuma.

7. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja neosnovani, te predlaže sudu da iste odbije u cijelosti, te da naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana.

8. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: dozvolu za rad na mjestima s povećanom opasnošću od 14.01.2019. (str. 4-5 spisa), zapisnik o alkotestiranju (str. 6 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 7-10 spisa), pisanu izjavu o ozljedi na radu (str. 19 spisa), prijavu o ozljedi na radu (str. 20-23 spisa), karton pacijenta (str. 53-57 spisa), ugovor broj 4500766684 sklopljen između INA – INDUSTRIJA NAFTE d.d. i IMR HAMBURG d.o.o. (str. 63-77 spisa), kao i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, proveo je dokaz saslušanjem svjedoka KČ (str. 110-111 spisa), ŠČ (str. 111 spisa), RČ (str. 112 spisa), ŽČ (str. 176-177 spisa), CČ (str. 207-208 spisa), FČ (str. 208-209 spisa) i tužitelja (str. 164-165 i 177 spisa), te je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću (str. 121-122 spisa).

9. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

10. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

11. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužitelj 14.01.2019. doživio ozljedu na radu na lokaciji INA – Rafinerija nafte Rijeka, Urinj BB, kao zaposlenik tvrtke IMR HAMBURG d.o.o. iz Zagreba, Sarajevska cesta 60, prilikom izmještanja cjevovoda uz postrojenje Topping III na gornjoj trasi cjevovoda ukapljenog plina, na otvorenom prostoru, pri čemu se kao radna aktivnost tužitelja navodi blindiranje linije cjevovoda ukapljenog plina te da je prilikom blindiranja došlo do propuštanja linije cjevovoda koja je bila pod tlakom. U rubrici poremećaj u radnom procesu navodi se "ozlijeđeni je zabunom krenuo blindirati drugu liniju od predviđene, na vrijeme je primijetio i stegnuo prirubnicu kako ne bi došlo do većih posljedica".

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio zaposlenik tvrtke IMR HAMBURG d.o.o. te je kao zaposlenik te tvrtke radio na postrojenju tuženika u Urinju kada se ozlijedio.

13. Slijedom navedenog, na temelju prijave o ozljedi na radu te iz iskaza tužitelja nedvojbeno je utvrđeno da tuženik INA – INDUSTRIJA NAFTE d.d. nije poslodavac tužitelja, već je to tvrtka IMR HAMBURG d.o.o. u vrijeme nastanka štetnog događaja, odnosno ozljeđivanja tužitelja, 14.01.2019.

14. Iz ugovora broj 4500766684 sklopljenog između INA – INDUSTRIJA NAFTE d.d. i IMR HAMBURG d.o.o. proizlazi da se IMR HAMBURG kao izvoditelj obvezao za potrebe INA-e izvršiti radove na izmještanju cjevovoda uz Topping III po sistemu "ključ u ruke", koji termin ima značenje koje mu daje odredba čl. 630. Zakona o obveznim odnosima, i to u Rafineriji nafte Rijeka.

15. Na temelju naprijed navedenog ugovora nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj zadobio ozljedu na radu 14.01.2019. radeći za svog poslodavca IMR HAMBURG kao izvršitelja radova za tuženika kao naručitelja radova.

16. U ugovoru broj 4500766684 sklopljenog između INA – INDUSTRIJA NAFTE d.d. i IMR HAMBURG d.o.o. ugovoreno je u čl. 6. INA ne odgovara za izvoditeljeve radnike, alat i opremu, kao ni za podizvoditeljeve radnike, alat i opremu, a u čl. 7. ugovoreno je da izvoditelj odgovara za svoje radnike, svoju opremu i alat.

17. Obzirom tuženik nedvojbeno nije u vrijeme nastanka štetnoga događaja poslodavac tužitelja, to ne postoji objektivna odgovornost tuženika u smislu odredbe čl. 111. Zakona o radu (ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava). Odgovornost tuženika za radnike izvoditelja, odnosno poslodavca tužitelja isključena je i člancima

6. i 7. ugovora broj 4500766684.

18. Tuženik je naručitelj radova u konkretnom slučaju, a tijekom izvođenja tih radova od strane izvršitelja, tužiteljevog poslodavca, došlo je do ozljeđivanja tužitelja. Tuženik ne odgovara kao naručitelj radova za štetu koja je nastala radniku koji je zaposlen kod izvođača radova, budući je odgovornost isključena ugovorom sklopljenim između izvođača i naručitelja, prema kojem ugovoru izvođač odgovara za svoje radnike, a ne naručitelj, a ne postoji ni odgovornost naručitelja na temelju Zakona o radu, budući naručitelj nije poslodavac tužitelja.

19. Odredbom 1045. st. 1. ZOO-a je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U konkretnom slučaju tužitelj smatra da je tuženik kao naručitelj radova kriv za nastanka štetnog događaja iz razloga što je tužitelj nastradao prilikom blindiranja cijevi za koju je prema dozvoli za rad na mjestima s povećanom opasnošću broj 30023590 od 14.01.2019. bilo navedeno da su isparene i ispražnjene, no u istima se nalazio plin pod tlakom, što nije bilo navedeno u dozvoli za rad.

20. Predmetnom spisu prileži dozvola za rad na mjestima s povećanom opasnošću od 14.01.2019. u kojoj se navodi da je cijev isparena, kao mogući izvor opasnost navodi se pad materijala, te da je instalacija izvan rada. Na dozvoli je i potpis CČ kao voditelja radova koji potvrđuje da je upoznat s tehnološkim stanjem te stručnjaka ZNR GČ vezano za odobrenje dozvole za rad.

21. Saslušan kao svjedok CČ je potvrdio da se potpisao na dozvoli za rad (prileži spisu na str. 5.), da se na istoj navodi i broj cijevi, no ne zna odgovoriti na pitanje je li se upravo radeći na toj cijevi tužitelj ozlijedio. Po njegovu saznanju nezgoda se dogodila prilikom bušenja cijevi LPG ukapljenog plina koja je bila pogrešno odabrana. Svjedok je inače zaposlenik tvrtke IMR HAMBURG, odnosno poslodavca tužitelja.

22. Da se na dozvoli za rad kao voditelj radova potpisao g. CČ proizlazi iz iskaza svjedoka FČ, čije je ime prekriženo uz potpis "voditelj radova" te je isti naveo da je njegovo ime na dozvoli prekriženo, napisano je ime CČ koji je dozvolu i supotpisao. Svjedok je nadalje iskazao da ne zna kojoj je cijevi tužitelj radio kritiče zgode kada se ozlijedio, a ako je izdana dozvola za rad za neku konkretnu cijev, odnosno poziciju, to je značilo da je ta cijev spremna za rad, da je ispražnjena i da se može pristupiti radu.

23. Svjedok ŽČ je iskazao da se prema dozvoli za rad može identificirati na koju se cijev ista odnosi. Svjedok je naveo da je cijev bila ispražnjena ako je to bilo naznačeno. Nadalje je naveo da je kao zaposlenik tuženika izdao dozvolu za sporni dan i ona prileži spisu (nalazi se na str. 4-5). Nadalje proizlazi da je istu potpisao i korisnik radova te da je cijev blindirana te ne proizlazi da se na toj cijevi dogodila tog dana bilokakva nezgoda. Konkretna cijev, odnosno linija bila je ispražnjena te je po njegovom mišljenju tužitelj odradio posao, ali na krivoj cijevi, pri čemu se na mjestu gdje se dogodila nezgoda nalazi više cijevi, odnosno linija. Inače na tom mjestu postoje dvije linije ukapljenog plina.

24. Svjedok ŠČ, koji je kao zaposlenik IMB HAMBURG sastavio prijavu o ozljedi na radu naveo je da su mu nadređeni djelatnici rekli da je tužitelj išao bušiti krivu liniju.

25. Svjedok RČ je iskazao da se dozvola za rad ne može dobiti ako cijev nije ispražnjena, a kritične zgode on je radio s tužiteljem na istoj cijevi. Kada ju je tužitelj probušio, počeo je istjecati plin, pri čemu je tužitelj prilikom zatvaranja cijevi ozlijedio ruke. Nadalje je naveo da konkretnu dozvolu za rad koja prileži spisu na str. 4-5 nije vidio kada se tužitelj ozlijedio, ali potpisao je jednu drugu dozvolu koju mu je tužitelj dao. Naime, tužitelj mu je bio poslovođa te se on potpisao na dozvolu koju mu je dao tužitelj na potpis.

26. Svjedok KČ, zaposlenik tvrtke IMR HAMBURG je iskazao da je bio šef izmještanja cjevovoda, a tužitelj je kritične zgode probušio cijev koju nije smio dirati te mu je prije samog štetnog događaja sam svjedok rekao da ne dira tu cijev jer ne za što se u toj cijevi nalazi. Cijev na kojoj je radio uopće nije bila obuhvaćena ugovorom između tvrtke tuženika i tvrtke IMR HAMBURG. Za cijev na kojoj je tužitelj radio nisu dobili dozvolu za rad, a za ostale cijevi išlo se u controling room INA-e gdje su se dobile dozvole za rad na cijevima. Tužitelj je na cijevi na kojoj se ozlijedio išao raditi na svoju ruku. U rafineriji je bilo 40-ak linija, ali bilo ih je nekoliko za koje se nije znalo jesu li ispražnjene ili ne, a među njima je bila i linija na kojoj je tužitelj išao raditi prije nego što je ispražnjena. Inače je šef gradilišta bio nadležan odlučivati koji će radnik raditi na kojoj liniji.

27. Tužitelj je iskazao da je imao zadatak odšarafiti prirubnice na cijevi kako bi se mogla blindirati, odnosno da se spriječi da, ako ima plina u cijevi, dalje curi. Imao je sa sobom dokument "dozvola za rad na mjestima s povećanom opasnosti", no kad je pristupio odšarafljivanju prirubnice, ustanovio je da je cijev pod tlakom i došlo je do istjecanja plina. Konkretan zadatak odšarafljivanja dao mu je djelatnik poslodavca tužitelja, CČ kao šef gradilišta. Nadalje je naveo da se ozlijedio upravo na cijevi koja je navedena u radnoj dozvoli koju je dostavio uz tužbu.

28. Nedvojbeno je utvrđeno u ovom postupku da se tužitelj ozlijedio 14.01.2019. radeći na blindiranju cijevi (linije) u Urinju za tuženika kao naručitelja radova. Nadalje je utvrđeno da je izdana dozvola za rad na mjestima s povećanom opasnošću od 14.01.2019, koja je dostavljena u predmetni spis (prileži na str 4.5) jer to proizlazi iz iskaza svjedoka ŽČ i CČ (svjedok CČ je potvrdio da se potpisao na predmetnoj dozvoli za rad, a svjedok ŽČ da ju je potpisao). Isto tako je utvrđeno da je tuženik bio dužan izdati predmetnu dozvolu i da je odgovoran za točnost podataka u istoj.

29. U ovom postupku je sporno odnosi li se navedena dozvola za rad na mjestima s povećanom opasnošću od 14. 1. 2019. na cijev (liniju) na kojoj je tužitelj radio tog dana kad se ozlijedio, odnosno je li tužitelj doživio ozljedu na radu radeći na blindiranju cijevi koja se navodi u dozvoli na rad od 14. 1. 2019.

30. Sud je iz iskaza svjedoka RČ utvrdio da je 14. 1. 2019. radio zajedno s tužiteljem na blindiranju cijevi, te da su do ozljeđivanja tužitelja već radili na dvije cijevi. Naime svjedok RČ je iskazao da nitko ni njemu ni tužitelju nije rekao da se ne smije raditi na predmetnoj cijevi na kojoj se tužitelj ozlijedio, a do tada su već radili na dvije cijevi. Iz navedenog proizlazi da tužitelj 14. 1. 2019 nije radio na blindiranju samo jedne cijevi (linije), a predmetna dozvola odnosi se na jednu liniju.

31. Iz iskaza niti jednog svjedoka saslušanog u ovom postupku ne proizlazi da se cijev (linija) koja se navodi u dozvoli od 14. 1. 2019. odnosi na cijev (liniju) na kojoj je tužitelj radio kad se ozlijedio. Iz iskaza svjedoka CČ proizlazi da je cijev bila očito pogrešno odabrana i da ne zna je li tužitelj imao dozvolu za rad na cijevi na kojoj se ozlijedio, a isti je šef gradilišta i zaposlenik poslodavca tužitelja, svjedok FČ je naveo da nema saznanja na kojoj je cijevi tužitelj radio kad se ozlijedio, svjedok ŽČ, koji je izdao predmetnu dozvolu, je naveo da misli da je tužitelj otišao raditi na krivu liniju, a svjedok KČ, zaposlenik poslodavca tužitelja, je naveo da je tužitelj „probušio“ cijev koju nije smio dirati. Nadalje, svjedok ŠČ, koji je sastavio prijavu o ozljedi na radu, iskazao je da su mu nadređeni rekli da je tužitelj išao „bušiti“ krivu liniju. Valja ukazati i na iskaz svjedoka RČ, radnika koji je radio zajedno s tužiteljem kritične zgode, koji je, nakon što mu je predočena dozvola za rad od 14. 1. 2019., iskazao da nije vidio tu dozvolu za rad, nego je tog dana potpisao jednu drugu dozvolu za rad, koju mu je dao tužitelj, slijedom čega i iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da se dozvola za rad od 14. 1. 2019. ne odnosi na cijev na kojoj se tužitelj ozlijedio.

32. Obzirom na naprijed navedene iskaze svjedoka, sud ocjenjuje kao neuvjerljiv iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da se ozlijedio radeći upravo na cijevi koja se navodi u dozvoli za rad od 14. 1. 2019. (i na kojoj je naznačeno da je cijev ispražnjena) te ne proizlazi da je zbog pogrešnog utvrđenja u dozvoli za rad od 14. 1. 2019 da je cijev ispražnjena došlo do predmetne nesreće na radu, odnosno da je za istu odgovoran tuženik.

33. Obzirom iz dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlazi da je tuženik kriv za nastanak štetnog događaja, odnosno da je tužitelj doživio ozljedu radeći na cijevi za koju je tuženik pogrešno izdao dozvolu za rad na mjestima s povećanom opasnosti, navodeći na istoj da je isparena i ispražnjena, nije ni odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio, odnosno nije dužan naknaditi tužitelju štetu.

34. Napominje se da tuženik nije poslodavac tužitelja, već je naručitelj radova, a izvođač radova je poslodavac tužitelja, pri čemu je ugovorom između izvođača i naručitelja isključena odgovornost naručitelja za radnike izvođača radova, a u ovom postupku nije utvrđeno da je tuženik kriv za nastanak štetnog događaja, stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

35. Obzirom tužitelj nije dokazao da mu je tuženik dužan naknaditi štetu, sud nije posebno cijenio dokaze provedene na okolnost utvrđivanja visine štete koju je tužitelj pretrpio.

36. Tužitelj je podneskom od 27. srpnja 2020. zatražio naknadu štete u iznosu od 21.700,00 kn/2.879,15 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a nakon provedenog medicinskog vještačenja podneskom od 3. listopada 2022. tužitelj je tužbeni zahtjev postavio na iznos od 7.400,00 kn/982,15 eur. Iz navedenog slijedi da je tužitelj djelomično povukao tužbu, i to za iznos od 1.897,00 eur. Valja navesti da je tuženik u podnesku od 25. listopada 2022. naveo da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe. Odredbom čl. 193 st. 2 ZPP-a je propisano da tužitelj može povući tužbu sve do zaključenja glavne rasprave ako tuženik na to pristane. Kako je u konkretnom slučaju tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe, to je odlučeno kao u točki I. izrijeke ovog rješenja.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora (982,00 eur), u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to za: sastav odgovora na tužbu 75 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 9. rujna 2020. 75 bodova OT (tbr. 9/1), sastav podneska od 5. listopada 2020. 18,75 bodova OT (tbr. 8/4), sastav podneska od 16. ožujka 2021. 18,75 bodova OT (tbr. 8/4), pristup na ročište 6. srpnja 2021. 18,75 bodova OT (tbr. 9/5), sastav podneska od 9. studenoga 2021. 18,75 bodova OT (tbr. 8/4), pristup na ročište 7. travnja 2022. 75 bodova OT (tbr. 9/1), sastav podneska od 25. listopada 2022. 75 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 9. studenoga 2023. 75 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 13. veljače 2024. 75 bodova OT (tbr. 9/1), sastav podneska od 4. ožujka 2024. 18,75 bodova OT (tbr. 8/4), pristup na ročište 6. lipnja 2024. 75 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 12. svibnja 2025. 75 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 3. srpnja 2025. 75 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 10. rujna 2025. 75 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 13. studenoga 2025. 75 bodova OT (tbr. 9/1), pristup ročište za objavu presude 37,50 bodova OT (tbr. 9/3), dakle ukupno 956,25 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eur za jedan bod iznosi 1.912,50 eur, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 2.390,62 eur.

38. Tuženiku u parnični trošak nisu priznati podnesci s nadnevcima 4. rujna 2020., 30. srpnja 2021., 2. prosinca 2021., 15. srpnja 2022., 14. prosinca 2022. i 6. lipnja 2025. jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, za ročište 5. lipnja 2023. jer isto sud nije zakazao u navedenom datumu niti održao te troškovi sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer tuženik nije pozvan na platež iste i nije ju platio, te za pristup svjedoka ŠČ na ročište 7. travnja 2022. jer u spis nije dostavljen dokaz da je tuženik podmirio trošak za tog svjedoka.

39. Vezano za parnični trošak za povučeni dio tužbenog zahtjeva valja navesti da je tuženik zatražio da mu se naknadi parnični trošak za povučeni dio tužbenog zahtjeva podneskom koji je predao sudu 25. listopada 2022. Tuženik je za djelomično povlačenje tužbe saznao kada je zaprimio podnesak tužitelja od 3. listopada 2022., a isti je zaprimio 12. listopada 2022., slijedom čega proizlazi da je zahtjev za naknadom parničnog troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva postavio u roku od petnaest dana od saznanja za povlačenje tužbe te mu prema vrijednosti povučenog dijela tužbenog zahtjeva pripada parnični trošak za sastav odgovora na tužbu 100 bodova OT (tbr. 8/1), podnesak od 5. listopada 2020. 100 bodova (tbr. 8/1), pristup na ročište 9. rujna 2020. 100 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak od 16. ožujka 2021. 25 bodova OT (tbr. 8/4), pristup na ročište 6. srpnja 2021. 100 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 19. studenoga 2021. 25 bodova OT (tbr. 8/4), pristup na ročište 7. travnja 2022. 100 bodova OT (tbr. 9/1) te podnesak 25. listopada 2022. 100 bodova OT (tbr. 8/1), ukupno 650 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eur za jedan bod iznosi 1.300,00 eur, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 1.625,00 eur, koji je iznos priznat tuženiku kao parnični trošak za povučeni dio tužbenog zahtjeva.

40. Tuženiku u parnični trošak nisu priznati podnesci s nadnevcima 4. rujna 2020., 30. srpnja 2021. i 2. prosinca 2021. jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

41. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. prosinca 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku