- 1 -              Rev 540/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 540/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š., iz S., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu J. & p. u S., protiv tuženika A. B. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1005/2022-2 od 15. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3032/19 od 4. veljače 2022., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukidaju presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1005/2022-2 od 15. rujna 2022., pod točkom I. izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3032/19 od 4. veljače 2022. pod točkom II. izreke te pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 452.450,36 kn / 60.050,48 eura sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, zatim pod točkom III. izreke drugostupanjske presude u dijelu kojim je preinačena navedena prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke u dijelu u kojem tužitelju nije prihvaćen daljnji trošak parničnog postupka na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu 27.562,50 kn / 3.658,17 eura sa pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom IV. izreke drugostupanjske presude, kao i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3032/19 od 4. veljače 2022. u tom dijelu, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da je dužan tužitelju isplatiti ukupan iznos od 452.457,19 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče na svaki pojedini iznos (pobliže naveden pod točkom I. izreke prvostupanjske presude) od dospijeća do isplate, a pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 15.312,50 kn sa zateznom kamatom koja teče od 4. veljače 2022. do isplate.

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 4. veljače 2022. poslovni broj: P-3032/19 u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 452.450,36 kn/60.050,48 eura sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate, te u točki II. izreke.

 

II. Žalba tuženika se prihvaća kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu od 4. veljače 2022. poslovni broj P-3032/19 preinačuje u točki I. izreke i sudi:

"Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od:

-6,83 kn / 0,90 eura sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2006. do isplate,

-6,00 kn / 0,79 eura sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2008. do isplate,

-9,00 kn /1,19 eura sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2012. do isplate."

odbija se kao neosnovan.

 

III. Žalba tužitelja se prihvaća kao djelomično osnovana pa se preinačuje točka II. izreke u dijelu u kojem nije tužitelju prihvaćen daljnji trošak i sudi:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 27.562,50 kn / 3.658,17 eura sa zateznim kamatama koje teku na taj trošak od 4. veljače 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

S preostalom visinom parničnog troška u iznosu od 19.375,00 kn / 2.571,50 eura tužitelj se odbija."

 

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 7.450,10 kn / 988,79 eura u roku 15 dana“.

 

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-330/2023-2 od 7. veljače 2023. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1005/2022-2 od 15. rujna 2022., u odnosu na pitanja:

 

„1. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost?

 

2. Je li sud omogućio raspravljanje o činjenicama koje su predmet vještačenja u parnici ako nije prihvatio dokazni prijedlog za usmenim saslušanjem vještaka na glavnoj raspravi na okolnost istaknutih prigovora na pisani nalaz i mišljenje ili je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a što presudu čini nezakonitom i nepravilnom?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je protiv dosuđujućeg dijela presude suda drugog stupnja pod točkom I., III. i IV. izreke podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena.

 

4.1. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju tuženika te ukine drugostupanjsku presudu kako bi se u ponovljenom postupku proveli dokazni prijedlozi tuženika i saslušao vještak na istaknute prigovore tuženika radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja.

 

5. Odgovor na reviziju tuženika nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao potrošača za isplatu iznosa 452.450,36 kn/60.050,48 eur s pripadajućim kamatama, s osnova stečenog bez osnove na ime preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti spornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope sadržanih u Ugovoru o kreditu broj 216-125/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje: Ugovor o kreditu) kojeg su stranke sklopile 6. ožujka 2006. a u kojem je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 176.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke kao kreditora na dan korištenja, uz kamatu od 4,75% dekurzivno godišnje na rok od 20 godina.

 

U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje

 

9. Nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenja da se o spornim odredbama (valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi) ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, jer su te odredbe sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik i tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj tih odredaba, kojima mu je nametnuta obveza koju tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu, ocijenili da stoga takva obveza uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga zaključujući da su te odredbe ništetne, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 452.450,36 kn / 60.050,48 eur s pripadajućim zateznim kamatama.

 

10. Pri tom su se sudovi pozvali na učinke presuda iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.) kojima je potvrđeno i u odnosu na tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP) i to člancima 81. do 87.

 

11. Nadalje, nižestupanjski sudovi su, polazeći od toga da je prema stavu viših sudova, ako se vodi privatni postupak na temelju kolektivne sudske presude i ako se kredit s valutnom klauzulom CHF potrošača koji je tužio banku odnosi na jednu od osam tuženih banaka, a tuženik je jedna od tih banaka, da onda nije potrebno provoditi dokaze radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje su kolektivnom presudom utvrđene ništetnima nego da je kolektivna presuda direktno primjenjiva, te da je jedino potrebno vještačenjem utvrditi visinu iznosa koji banka mora vratiti potrošaču, odbili dokazni prijedlog tuženika za saslušanje predloženog svjedoka (djelatnika tuženika) zaključujući da nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i odredbe čl. 502.a, 502.b i 502.c ZPP, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, te u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP.

 

12. Tuženik, naznačenim pitanjem u odnosu na koji je dopuštena revizija, u suštini ističe postupovnopravno pitanje pravilnosti primjene odredbe čl. 220. st. 2. ZPP.

 

13. Naime, tuženik smatra da su nižestupanjski sudovi, zaključujući da već iz odluka donesenih za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, proizlazi nepoštenost postupanja tuženika, a time i ništetnost odredbi ugovora o kreditu, pogrešno primijenili odredbu čl. 220. st. 2. ZPP, kada su odbili izvođenje dokaza predloženih po tuženiku na okolnost da su stranke o spornim odredbama ugovora o kreditu (odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) u konkretnom slučaju pojedinačno pregovarale.

 

14. Sporno je stoga u revizijskom stupnju postupka predstavljaju li utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.), oborivu ili neoborivu presumpciju, te je li u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivati da je pojedinačno pregovaranje prethodilo sklapanju ugovora, pa i spornih odredbi Ugovora.

 

15. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 4. tog članka propisano je ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

 

16. Tuženik je u ovom postupku predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka (djelatnika tuženika) na okolnost da je tuženik s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornim odredbama ugovora o kreditu kao i da je tužitelju u postupku sklapanja ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o značajkama predmetnog ugovora o kreditu.

 

17. Prema ocjeni ovog suda, neovisno o odlukama o zaštiti potrošača donesenim u kolektivnim sporovima tuženiku (trgovcu) je dopušteno, sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP, u pojedinačnom sporu dokazivati da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo. Kada tuženiku ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njemu teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkom sporovima, temeljila na neoborivoj pravnoj presumpciji, koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., te ovaj sud primjerice u odluci broj Rev-392/2023-2 od 6. lipnja 2023.).

 

18. U ovom postupku prvostupanjski sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka na okolnost pojedinačnog pregovaranja, smatrajući da već iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. proizlazi neoboriva presumpcija o nepoštenosti postupanja tuženika.

 

19. Drugostupanjski sud je otklonio kao neosnovan žalbeni razlog tuženika sadržajno temeljen na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP.

 

20. Konačni je zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-392/2023-2 od 6. lipnja 2023. i odgovor na ovopredmetno postavljeno pravno pitanje sljedeći:

 

„Utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) ne predstavljaju neoborivu presumpciju te je u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivati da je sklapanju spornih odredbi ugovora prethodilo pojedinačno pregovaranje.“.

 

21. Reafirmirajući naprijed navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a s obzirom da je i u ovom konkretnom slučaju (a riječ je o istovrsnom sporu kao i u odluci broj Rev-392/2023-2 od 6. lipnja 2023.) tuženik na okolnost pojedinačnog pregovaranja predložio saslušati djelatnika revidenta M. V., upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu, pa s obzirom da su nižestupanjski sudovi neosnovano odbivši dokazni prijedlog tuženika na okolnost pojedinačnog pregovaranja postupili protivno načelu o procesnoj ravnopravnosti stranaka, te su time ujedno pogrešno primijenili odredbu čl. 220. st. 2. ZPP, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, čime su počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Time je odgovoreno na prvo pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena predmetna revizija.

 

U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje

 

22. Nadalje, tijekom postupka je, radi utvrđenja visine postavljenog tužbenog zahtjeva provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje, po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije H. P. na okolnost razlike između početno ugovorene kamatne stope i svake promijenjene kamatne stope, pojedinačno po anuitetima, odnosno razlike između obračuna kamate u prvobitnom otplatnom planu i kamate u otplatnim planovima nakon promjene kamatne stope, te radi izračunavanja razlike radi obračuna anuiteta po tečaju za CHF koji je promijenjen u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan zaključenja Ugovora.

 

22.1. Vještak je sudu dostavio nalaz i mišljenje dana 12. siječnja 2021.

 

22.2. Na nalaz i mišljenje navedenog vještaka tužitelj se očitovao podneskom zaprimljenim na sudu 30. travnja 2021., a tuženik podneskom zaprimljenim na sudu 17. svibnja 2021. Pri tom je tuženik tim podneskom istaknuo primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka za financije i računovodstvo, te je predložio da vještak izradi dopunu svog Nalaza i mišljenja, u čemu je ustrajao i na ročištima od 2. srpnja 2021. i 24. rujna 2021.

 

22.3. Međutim, prvostupanjski sud je zaključio glavnu raspravu, te je sadržajno odbio navedeni prijedlog tuženika da vještak izradi dopunu Nalaza i mišljenja u vezi njegovih primjedbi na nalaz vještaka (iako nije donio procesno rješenje o odbijanju tog prijedloga).

 

23. Nižestupanjski sudovi su zaključak o visini novčanog zahtjeva koji je dosuđen tužitelju utemeljili na nalazu i mišljenju navedenog financijsko-knjigovodstvenog vještaka.

 

24. Na žalbene navode tuženika u kojima je tuženik naveo da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom s obzirom da je prvostupanjski sud odbio sve njegove prigovore na nalaz i mišljenje financijsko-računovodstvenog vještaka, bez da je odredio provođenje dopunskog vještačenja, odnosno saslušanje vještaka na okolnosti koje je predložio tuženik, te da ujedno nije čak ni detaljno obrazložio odbijanje prigovora tuženika na nalaz vještaka, drugostupanjski sud nije ništa određeno odgovorio, već je u pobijanoj odluci u odnosu na "ostale tuženikove žalbene navode" (izuzev žalbenih navoda o neprovođenju dokaza saslušanjem tužitelja, javnog bilježnika, svjedoka-zaposlenika banke, te glede prigovora zastare ) naveo kako isti nisu od odlučne važnosti za rješenje tog spora, jer je tuženik sve te navode isticao u odgovoru na tužbu te tijekom postupka pred sudom prvog stupnja kao i u postupku kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

 

25. Osnovano tuženik u reviziji ističe da je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova tuženik onemogućen u raspravljanju, te da su sudovi time počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP.

 

26. Naime, iz odredbe čl. 260. ZPP proizlazi, da se vještačenje uvijek obavlja (usmeno) na raspravi, a sud da može odrediti da vještak osim iznošenja svog nalaza i mišljenja usmeno na raspravi podnese nalaz i mišljenje i u pisanom obliku prije rasprave te da, u svakom slučaju, vještak mora svoje mišljenje uvijek obrazložiti.

 

27. Imajući na umu ovu odredbu, ali i shvaćanje koje je o spornom pitanju revizijski sud već zauzeo (u odlukama poslovni broj Rev-1229/2014-2 od 27. siječnja 2015., Rev-x 1064/16-2 od 20. studenoga 2019., Rev-381/2022-2 od 7. rujna 2022.) postupivši na naprijed opisani način nižestupanjski sudovi su nepozivanjem vještaka radi usmenog saslušanja na raspravi povodom prigovora stranke (tuženika) na njegov nalaz i mišljenje, na kojem sud temelji obrazloženje svoje odluke, stranci (tuženiku koji je prigovorio na nalaz i mišljenje vještaka) je onemogućeno raspravljanje pred sudom, te je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP. Ovime je odgovoreno i na drugo pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena predmetna revizija.

 

28. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

29. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

 

 

30. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1EUR=7.53450).

 

Zagreb, 25. listopada 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.