P-4837/2024-29

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić, u pravnoj stvari tužitelja KDZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],zastupan po punomoćnici Doris Košta, odvjetnici u Splitu protiv tužene LDZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],zastupana po punomoćniku Nikoli Perković, odvjetniku u Splitu, Bihaćka 2 A., radi utvrđenja nakon provedene javne i usmene glavne rasprave zaključene dana 14.studenog 2025. u nazočnosti tužitelja sa zamjenicom punomoćnice te punomoćnikom tužene, na ročištu za objavu dana 29.prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

'' 1.Utvrđuje se da nije sklopljen, odnosno da je nepostojeći i bez pravnih učinaka Ugovor o darovanju stana od dana 13.01.2014. godine zaključen između tužitelja KD pok. ČDZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i tužene LDZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenice, a koji Ugovor je ovjeren pred javnim bilježnikom u Splitu Daliborom Pavlović dana 14.1.2014. pod brojem OV-96/14, kao i Aneks Ugovora o darovanju od dana 13.01.2014. godine sastavljen dana 24.6.2014., zaključen između tužitelja KD pok. ČDZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i tužene LDZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenice, a koji Aneks Ugovora je također ovjeren pred javnim bilježnikom u Splitu Daliborom Pavlović dana 24.6.2014. godine pod brojem OV-2036/2014.

2.Nalaže se Odjelu za zemljišne knjige općinskog suda u Splitu u odnosu na nekretninu- stan izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 15471 KO [katastarska općina] i to baš 22. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-22) 1. stan na IV ( četvrtom) katu, označen br. 14, u površini od 84,76 m2, koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija, da izvrši brisanje uknjižbe tužene LDZ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], odnosno da uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je postojalo prije uknjižbe Ugovora o darovanju stana od dana 13.01.2014. godine zaključenog između tužitelja K pok. ČDZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i tužene LDZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenice, a koji Ugovor je ovjeren pred javnim bilježnikom u Splitu Daliborom Pavlović dana 14.01.2014. godine pod brojem OV-96/14, te Aneksa Ugovora o darovanju od dana 13.1.2014. godine sastavljenog dana 24.6.2014. godine, a koji je zaključen između tužitelja KD pok. ČDZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i tužene LDZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenice, a koji Ankes Ugovora je također ovjeren pred javnim bilježnikom u Splitu Daliborom Pavlović dana 24.6.2014. godine pod brojem OV-2036/2014, te izvrši brisanje predmetne nekretnine s imena tužene na ime tužitelja, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti ove presude.

3.Dužena je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti ove presude, naknaditi tužitelju nastali parnični trošak zajedno sa zakonsko zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja, pa nadalje do isplate .''

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženoj na ime parničnog troška iznos od 1.000,00 EUR dok se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.000,00 EUR odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Dana 12.veljače 2018. pred ovim sudom zaprimljena je tužba tužitelja KD radi utvrđenja da ugovor o darovanju stana od 13.siječnja 2014. nepostojeći i bez pravnih učinaka. Naime, tužitelj je kao darovatelj navedenim ugovorom darovao svojoj kćerki LDZ stan u [adresa] odnosu na koje darovanje tvrdi da je bez učinka jer da je pri sklapanju ugovora postojao nesporazum jer je tužitelj smatrao da sklapa Ugovor o doživotnom uzdržavanju budući mu je tužena obećala da će preuzeti brigu o njemu pa je isti slijedom navedenog napustio Dom Vita jer je smatrao da će tužna preuzeti brigu o njemu. S druge strane, kako je tužena prihvatila sklapanje ugovora o darovanju to je jasno da nije postojala suglasnost volja stranaka uslijed nesporazuma radi čega ugovor o darovanju nije ni nastao.

2.U tijeku postupka tužitelj KD dana 06.srpnja 2018. je preminuo te je postupak preuzeo sin ČDZ.

3.U odgovoru na tužbu tužena je osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti ističući da je je darovatelj znao i imao svijest da sklapa baš Ugovor o darovanju, ne neki drugi pravni posao. U prilog navedenog ukazao je na parnični postupak kojeg je pokrenuo KD protiv tužene tražeći raskid Ugovora o darovanju, a koji je okončan u korist tužene. Ova parnica da je proizašla upravo iz navedene parnice kad je predmetni tužbeni zahtjev istaknut u toj parnici, ali sud nije dozvolio objektivnu preinaku radi čega je tužitelj ustao tužbom radi utvrđenja da ugovor nije ni nastao.

4.U dokazne svrhe sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke priložile : pregledan je i pročitan spis ovog suda broj P-4810/16, spis R-2634/17, Ugovor o darovanju stana od dana 13.01.2014. godine, ovjeren pred javnim bilježnikom u Splitu Daliborom Pavlović dana 14.01.2014. godine pod brojem OV-96/14, Aneks Ugovora o darovanju dana 13.1.2014. godine sastavljen dana 24.6.2014. godine, ovjerenog pred javnim bilježnikom u Splitu Daliborom Pavlović dana 24.6.2014. godine pod brojem OV-2036/2014.,Zapisnik javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita pod posl. br. : O- 3927/18, UPP-OS-67/18 od 7. prosinca 2018. godine, Ugovora o doživotnom uzdržavanju potvrđenog pred OSST R2-634/17 od 13. lipnja 2017. godine, Rješenje Javne bilježnice Sandre Jelavić posl br. O-3927/18 od 07.12.2018. god.Saslušane su parnične stranke te svjedoci HDZ, LD, ČD, HD, TD i PD.

5.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ( NN 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.Predmet spora jest zahtjev radi utvrđenja da ugovor o darovanju od 13.siječnja 2014. kojim je pok.KD darovao svojoj kćeri LDZ,ovdje tuženoj, stan u [adresa] na adresi [adresa] nije ni nastao odnosno da je bez pravnog učinka zbog nesporazuma stranaka.

7.Među strankama je sporno je li darovatelj prilikom sklapanja ugovora o darovanju mislio da sklapa ugovor kojim će se obdarenica zauzvrat za stan brinuti i skrbiti o njemu u tom stanu radi čega je upitno postoji li sporazum o samoj naravi ugovora.

8.Mjerodavno pravo sadržano je u odredbama Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj br. 35/05, 41/08, 125/11, dalje ZOO) budući je predmetni ugovor o darovanju zaključen dana 13.siječnja 2014., sve u vezi članka 1163.st.1.ZOO-a.

9.Saslušan kao parnična stranka tužitelj je naveo da je živio s ocem sve dok se nije preselio u novosagrađenu kuću na Korešnici. Otac je čekao na Dom 7 godina te na koncu i otišao. U domu je bio oko godinu dana gdje je stekao jednu vrlo blisku prijateljicu. Nakon što je ona umrla, bio je depresivan. Često ga je posjećivao u domu, međutim jedan dan ga nije zatekao u sobi. Osoblje doma ga je informiralo da su ranije došle tužena i njena kćerka te su oca odvele u njegov stan, a prethodno da je on potpisao nekakav ugovor na zidiću. Posjetio ga je u stanu, tužena je tad već bila otišla u Sloveniju. Kako se jako naljutio na oca zbog raspolaganja stanom nije pričao s njim par mjeseci. Naime, otac mu je pojasnio da je tuženoj dao stan, a da se ista zauzvrat obvezala da će ga čuvati, uzdržavati i brinuti se o njemu u svakom pogledu. Kako se tužena nije brinula za njega, a stanje mu je bivalo lošije, ipak ga je na koncu odlučio posjetiti te su se pomirili. Tada mu je rekao da bi želio raskinuti ugovor sa tuženom te ga pitao što po tom pitanju može učiniti. Odlučio je angažirati odvjetnika Krku koji je pokrenuo postupak radi raskida ugovora koji je okončan presudom kojom je zahtjev odbijen. Otac se sa tim nije mogao pomiriti, smatrao je ponašanje tužene bezobraznim i nezahvalnim budući da tužena nije dolazila i brinula se o njemu, već je otišla dva dana nakon što je dovela iz doma. Naveo je da je otac mislio da se radi nekakvom ugovoru kojim će se preuzeti briga o njemu u zamjenu za taj stan. Kako je otac bivao sve lošije te bi ga u par navrata prilikom posjete znao zateći na podu, odlučio je odvesti ga svojoj kući, što je bilo negdje oko 2016. Otac je umro 2018. godine te mu je zapravo sve do smrti govorio da mora vratiti stan. Što se tiče imovine, pored stana otac je imao i jednu malu kućicu oko 60m2 u Svetoj Nedjelji, baš u mjestu koju mu je zajedno sa okućnicom od oko 1.000 m2 darovao oko 5 godina prije spornog darovanja stana tužene. O namjeravanom darovanju te nekretnine tužena je bila upoznata jer ju je otac o tome obavijestio. S obzirom da se je on nastavio brinuti za oca, otac je htio da potpišu ugovor o doživotnom uzdržavanju u kojem bi se utvrdilo da se on brine o njemu, zauzvrat nisu ništa dogovorili. Naveo je da je sa tuženom u lošim odnosima, a loši odnosi su zapravo otpočeli nakon spornog darovanja, a prije toga bi se relativno rijetko viđali.

10.Saslušana kao parnična stranka tužena LDZ iskazala je da ju je krajem 2013. godine u 12. mjesecu otac koji je tada bio u Domu kontaktirao i izrazio želju da bi izašao iz Doma, da se ne osjeća dobro budući mu je preminula bliska prijateljica sa kojom tu družio. Tom prilikom ju je zamolio da dođe u Hrvatsku i da malo uredi stan budući da je njen brat krenuo sa nekakvim građ. radovima u tom stanu. Izrazila je mišljenje da je zapravo brat htio nagovoriti na koncu oca da taj stan i proda. Otac joj je dao ključ od toga stana te je zajedno sa kćerkom stan pripremila za dolazak oca. Naglasila je da joj je tom prilikom otac naglasio da ništa ne govori bratu jer da će se on naljutiti. Otac joj je odlučio darovati predmetni stan, tekst ugovora su pripremile susjeda i ona te ga je otac potpisao, jedno desetak dana od kada je došao kući. Otac nije imao nikakve zablude o značenju ovoga ugovora, bio je itekako svjestan da se radi o ugovoru o darovanju, dapače kada je izrazio namjeru darovanja dao joj je primjerak ugovora o darovanju kojim je unazad par godina bratu darovao nekretninu u Svetoj Nedjelji i rekao joj da sastavi ugovor upravo prema ovome ugovoru te je tako i napravila pri čemu je u ovom ugovoru uglavljeno da otac ima pravo doživotnog plodouživanja na stanu te da će ona plaćati i snositi sve troškove vezane uz stan( troškove struje, vode, čistoće, televizije, pristojbe, pričuve), a također se obvezala nastaviti plaćati obroke za otkup stana što sam je i činila te je stan zapravo otplatila ima negdje oko godina i pola dana. Kako u početnom ugovoru o darovanju stan katastarski nije bio dobro označen iz tog razloga je sklopljen aneks. Kada je brat za to saznao bio je iznimno ljut, napao je oca nakon čega je otišao iz stana te nije dolazio 2 godine zbog čega je otac bio iznimno žalostan. Što se tiče dolaska i posjećivanja oca navela je da je do 2016. godine bila zaposlena, te je dolazila koliko su joj životne i radne prilike dozvoljavale, svakodnevno bi se telefonski znali čuti. Nakon odlaska u mirovnu ( rujan 2016.) posjetila je svog oca te ostala u stanu zajedno s njim negdje oko pola godine. Napomenula je da darovana nekretnina u Svetoj Nedjelji ima značajnu vrijednost budući se nalazi na južnoj strani otoka, negdje oko 200-ak m od mora. Kada je otac pokrenuo parnicu radi raskida ugovora i dalje su zadržali normalne odnose, nije mu to zamjerila budući joj je rekao da je to učinio pod pritiskom i nagovorom tužitelja. Potvrdila je navod tužitelja da je otac živio kod tužitelja, ali je to bio kraći period od onoga što je on iskazivao. Radilo se o periodu od ožujka 2018. godine do srpnja 2018. godine, otac je preminuo **.**.2018.. Potvrdila je i navod tužitelja da ju je otac prije darovanja nekretnine u Sv. Nedjelji o tome obavijestio te mu je povratno rekla da nema nikakvih zamjerki niti se protivi tom darovanju.

Posebno upitana glede razlike u iskazu dijelu iskazivanja u ovom parnici da joj je ugovor pomogla sastaviti susjeda u odnosu na dio iskaza u parnici broj P-4180/16 gdje je navela da joj je ugovor pomogla sastaviti kćerka, pojasnila da je točno da je bila prisutna i kćerka koja je pisala ugovor na laptopu ali da joj je primarno tekstualno pomogla sastaviti susjeda VD koja je imala određeno pravno znanje.

11.Svjedokinja HDZ, kćer tužitelja i nećakinja tužene opisala je da su ranije živjeli sa djedom i bakom u predmetnom stanu. Teta LDZ je odselila u Sloveniju u periodu kad se školovala na fakultetu. Teta je u Sloveniji od svoje tete bila dobila kuću i stan. S obzirom da je taj stan trebala naslijediti majka od tužitelja i njena braća i sestre, a da prethodno nitko nije bio od rodbine obavješten nastala je svojevrsna svađa. Djed je odlučio njenom ocu darovati zemlju na Hvaru u Svetoj Nedjelji pri čemu su prethodno kontaktirali tetu te ju o istome obavijestili. Teta nije imala nikakve zamjerke u odnosu na namjeravano darovanje. Navela da, koliko je njoj poznato da je tada bio interni dogovor da imovina u Sloveniji pripada teti, nekretnina na Hvaru mome ocu, a da bi stan onda podijelili na pola. Djeda je dugo bio čekao na L te je na posljetku i uspio. U Domu je imao razvijen društveni život, imao je prijateljicu Č s kojom se često družio. Što se tiče predmetnog darovanja njeni roditelju su za isto saznali tek nakon što je sklopljen aneks tom ugovoru. Otac se tom prilikom jako naljutio na djeda. Djeda mu je rekao da se je tako bio dogovorio sa tetom LDZ odnosno da će on njoj dati stan, a da će se ona zauzvrat brinuti o njemu te nakon odlaska u mirovinu doći živjeti s njim u Splitu. Djed je na koncu izašao iz Doma što ju je začudilo budući da je jako dugo čekao i želio mjesto u Domu. Navela je da je zdravstveno stanje djeda prije ulaska u Dom bilo relativno dobro dok je primijetila da je djed nakon izlaska iz doma dosta propao i počeo koristiti štap. Tužena da nije nikad doselila u predmetni stan, ali je znala dolazili pa je tako provela jedno ljeto. Jednom prilikom da je bila pitala djeda da joj proda stan na što joj je on odgovorio da ne može joj stan prodati jer mu treba da si osigura budućnosti i nekog tko će se brinuti za njega. Nakon što je saznala da je stan darovao teti pretpostavila je da je to učinio da bi se ona brinula za njega. Međutim, djed se često bio žalio te izrazio želju da se stan vrati njemu te je pokrenuo postupak radi raskid ugovora kada je djed počeo govoriti da je teta po njihovom međusobnom ugovoru bila dužna doći živjeti s njim.

12.Svjedok LD, sin tužitelja i nećak tužene, iskazao je da je znao dolaziti u predmetni stan posjećivati djeda ČDZ, otprilike jednom mjesečno. Znao mu se žaliti da je usamljen te je često odlazio u Dom na druženja gdje je upoznao jednu gospođu, a nakon što je dobio mjesto u Domu otišao je živjeti u Dom te je bio relativno zadovoljan tim životom. Međutim, nakon što je izašao iz Doma rekao mu je da će se o njemu sada brinuti teta LDZ koja je tada bila blizu mirovine. Nakon stanovitog vremena (par mjesece nakon izlaska iz Doma, negdje 2014.) djed mu se počeo žaliti navodeći da mu je teško i da stvari nisu ispale onako kako ih je on bio zamislio budući da mu je svakodnevni život postao sve teži i teži jer je bivao sve lošijeg zdravstvenog stanja. Navodi da je djed smatrao da je prevaren i razočaran te je tražio pravne savjete kako vratiti predmetni stan. Nakon što je bio pao došao je živjeti kod njegovog oca gdje je prebivao do smrti, otprilike jedno godinu dana. O predmetnom darovanju saznao je od oca H, dok je njegov djed kako mu je trebala svakodnevna pomoć sve više i više sklopio sa njegovim ocem ugovor o doživotnom uzdržavanju.

13.Svjedokinja ČD navela je da u zgradi koja je predmet spora živjela od rođenja te se družila sa djecom iz obitelji LD. Ono što joj je poznato jest da je pok.ČDZ bio otišao u Dom gdje je upoznao jednu prijateljicu koja je nedugo nakon iznenada umrla što je njega jako pogodilo i htio je izaći iz Doma i vratiti se kući. Zvao je kćer LDZ da dođe po njega te je LDZ zajedno sa svojom kćerkom T došla i odvela djeda iz Doma u njegov stan. Tad je saznala da je pok. ČDZ bio darovao nekretninu u Svetoj Nedjelji tužitelju, a bio je izrazio želju da predmetni stan daruje kćerki što je i učinio te joj je nakon toga rekao da mu je savjest sada napokon mirna. Što se tiče predmetnog ugovora o darovanju navela je da ugovor nije vidjela niti je sudjelovala u njegovom sklapanju. LDZ i njena kćerka T su joj bile rekle da su one sastavile ugovor darovanja prema tekstu ugovora o darovanju nekretnine u Svetoj Nedjelji, ali ona sama konkretne isprave nije vidjela. Ono što je istakla jest da ju je LDZ bila zamolila, a s obzirom da je ona većinu života živjela u [adresa], da joj pomogne pronaći u Splitu javnoga bilježnika dok kojeg bi se moglo doći autom te joj je tako preporučila javnog bilježnika Pavlovića kod kojeg su otišli potpisati ugovor. Navela je i to da kada bi pok. ČDZ pozlilo on bi zvao kćer LDZ u [adresa] koja bi potom nju zamolila da provjeri što je sa njenim ocem te bi ona i učinila. U to doba nije viđala da bi tužitelj dolazio u predmetni stan. Iskazala je da je pok.ČDZ bio u odličnim odnosima sa svojom kćerkom pa čak i nakon što je pok.ČDZ bio pokrenuo postupak radi raskida ugovora u kojem postupku je i ona bila saslušana kao svjedokinja.

14.Svjedokinja HD saslušana je u svojstvu susjede pok.KD. Navela je da njen stan na istom katu kao i sporni stan te da obitelj KD odavno poznaje. Tako joj je poznato da je pok. ČDZ, što joj je sam bi rekao, da je ŠD bio prepisao kuću na Hvaru. Pokojni ČDZ je bio završio u Domu te nakon što mu je preminula bliska prijateljica nije više želio tamo biti, htio je izaći. Tražio je od sina ŠD da ga izvadi iz Doma ali kako P nije htio zvao je LDZ koja je došla i odvela ga iz Doma u njegov stan. Nakon toga je pokojni P LDZ darovao predmetni stan te je LDZ preuzela obvezu da nastavi plaćati otkup stana, a sklopljen je i aneks kojim je LDZ preuzela obvezu plaćanja režija te je sve ove obveze i podmirivala. Navela je da tužitelja nije bio dolazio jedno dulje vrijeme, otprilike jedno dvije godine od kada se dogodilo predmetno darovanje uz mišljenje da je tomu tako jer se tužitelj bio naljutio. Namjeru pok. P da raskine ugovor spoznala je tek kad je u tom postupku bila pozvana kao svjedok. Posebno upitana navela je da kod pok.P u periodu od 2017. -2018. bio dolazio ŠD koji ga je na koncu odveo kod sebe doma, a tužena je prethodno bila u stanu te boravila sa pok.Matom jedno 6 mjeseci u kontinuitetu, određujući period boravka tužene kao period ''nakon što je gospođa LDZ otišla u mirovinu''.

15.Svjedok TD pojašnjavajući odnos sa tužiteljem naveo je da je njegov sin oženio kćerku tužitelja, a slijedom tog odnosa upoznao je i pok.KD koji mu se negdje 2014. u par navrata žalio u vezi odnosa unutar obitelji, da ga nitko ne posjećuje, da nema što jesti, a koliko se sjećam to je bilo 2014. godine. U predmetnom stanu pok. KD je bio u par navrata kada su radili renoviranje stana, zadnji put je bio 2016.Tuženu je samo jednom prilikom bio vidio kada je bila zajednička obiteljska proslava. Naveo je da mu pok. KD nije ništa govorio niti iskazivao u vezi raspolaganja svojom imovinom. Dok je P bio u Domu, znao ga je vidjeti u šetnji te je stekao dojam da je pok.P u tom periodu bio odnosno izgledao sretnije i zadovoljnije. Kasnije je u obitelji pričalo da je pok.Matu kćerka odvela iz Doma.

16.Svjedok PD iskazao je da mu je tužitelj bio radni kolega te da ga poznaje još od 90-tih godina prošlog stoljeća. Naveo je da je tužitelj, nakon pok.P bio izašao iz Doma, na dnevnoj razini nosio hranu svome ocu, kao i da je tužitelj ocu osposobio stan za korištenje imajući u vidu potrebe adekvatne njegovoj već stariji životnoj dobi, u čemu mu je i on pomogao. Sve ovo prethodno dogodilo se nakon što se pok. KD bio vratio iz Doma. Tuženu nisam nikada vidio u predmetnom stanu kada dolazio. Na koncu je tužitelj oca odveo kod sebe doma te također izvršio prilagodbu doma za korištenje od strane svoga oca, a sukladno njegovim zdrav. potrebama i stanju. Naveo je da o eventualnim imovinskopravnim odnosima ne može posvjedočiti jer o istome ne zna ništa, ali mu se činilo da pok.P nije bio zadovoljan jer je smatrao da je ostavljen na cjedilu te nije imao nikoga da mu pomogne u obavljanju čak i osnovnih svakodnevnih potreba.

17.Pregledom spisa broj P-4810/16 utvrđeno je da je pok.KD dana 30.rujna 2016. ustao tužbom protiv LDZ radi raskida ugovora o darovanju od 13.siječnja 2014. Tužitelja je u navedenom predmetu zastupao odvjetnik Tomislav Krka. U tužbi je navedeno da je tužena prevarila tužitelja te ga lažnim prikazivanjem da će se brinuti o njemu nagovorila da joj daruje stan, a koje obećanje nije ispunila već je zanemarila tužitelja u potpunosti.

18.Saslušan kao parnična stranka u predmetu oznake P-4810/2016 pok.KD izjavio je da je u dobrim odnosima sa kćerkom LDZ te da je jedino što ga je zasmetalo jest što je LDZ u istočnom dijelu stana u dvije-tri sobe kupila krevet, a da njega nije pitala te da se želi nastaniti dok on želi da je cijeli stan njegov. Potvrdio je da je ugovor potpisao po izlasku iz doma, ali da ga je LDZ prevarila jer mu je obećala da će ići u Split i tamo živjeti. Kad je izašao iz Doma da se o njemu brinuo sin ŠD dok je sve troškove za stan plaćala LDZ koja je tvrdila da je stan njen radi čega su se svađali, ali da nije tražio pisanim putem raskid ugovora. Naveo je i to da LDZ nije bila nikad gruba prema njemu. Jednako tako naveo je da se nije dogovorio sa LDZ da će se ona brinuti o njemu. Iskazao je da mu novaca nije nedostajalo jer je imao dostatnu mirovinu, samo mu je bio potreban mir i zdravlje. Sa hranom u Domu nije bio zadovoljan niti sa hranom Udruge Mir u koju se bio prijavio po izlasku iz Doma, sve dok mu hranu nije počeo donositi sin ŠD. LDZ nije zvao i to joj rekao jer ona živi u [adresa]. Naveo je da mu je nakon izlaska iz Doma bio potreban mir i svi da su mu smetali, a sin bi došao samo kad bi ga on pozvao dok od susjeda nitko nije dolazio niti ih je vidio.

19.Parnični predmet radi raskid ugovora o darovanju okončan je pravomoćnom presudom broj P-4810/16 od 05.listopada 2017.kojom je odbijen tužbeni zahtjev. Sud nije našao da bi postojali razlozi za raskid ugovora o darovanju jer je tužena ispunjavala sve obveze iz nameta opisanog u Aneksu ugovora te da nije prema darovatelju postupala sa grubom nezahvalnošću, zaključno izražavajući stav da je tužitelj parnicu pokrenuo na nagovor sina kojem očito smeta što je predmetnu nekretninu darovao tuženici.

20.Za navesti je da je tužitelj u tijeku parnice radi raskida, a nakon zaključenja prethodnog postupka preinačio tužbu na način da je uz postojeći istakao novi zahtjev kojim traži utvrđenje da ugovor o darovanju nije ni nastao. Kako sud nije dozvolio navedenu preinaku to je tužitelj ustao predmetnom tužbom po istom punomoćniku ističući sadržajno istovjetni zahtjev radi utvrđenja da ugovor o darovanju nije ni nastao odnosno da je bez pravnog učinka zbog nesporazuma stranaka.

21.Čitanjem isprave '' Ugovor o darovanju '' utvrđuje se da je dana 13.siječnja 2014. između KD kao darovatelja i LDZ kao obdarenice sklopljen ugovor kojim darovatelj daruje i predaje u vlasništvo obdarenici stan u [adresa], kat 4.površine 84,76 m2 koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] što obdarenica prima sa zahvalnošću. Nadalje, ugovorom o darovanju ugovoreno je da darovatelj zadržava pravo plodouživanja darovane nekretnine do svoje smrti. Darovatelj je ugovor potpisao u nazočnosti javnog bilježnika Dalibora Pavlovića iz Splita uz javnobilježničku ovjeru potpisa dana 14.siječnja 2014. pod brojem OV-96/14.

22.Nadalje, dana 24.lipnja 2014. stranke su sklopile Aneks Ugovoru o darovanju kojim je dopunjen članak 2. Ugovora o darovanju na način da je obdarenica preuzela obvezu plaćati mjesečne obveze i to otplate kredita za otkup stana, struje, pričuve i čistoće. Isprava Aneksa Ugovora o darovanju potpisana je od strane ugovornih strana ispred javnog bilježnika Dalibora Pavlovića uz javnobilježničku ovjeru potpisa dana 26.lipnja 2014. pod brojem O-2046/14.

23.Odredbom članka 282.ZOO-a propisano je da kad strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje.

24.Ono na što se tužbom upire jest da je pok.P prilikom zaključenja ugovora o darovanju mislio da sklapa ugovor kojim će tužena preuzeti obvezu skrbi o njemu te živjeti s njim, a radi čega će joj zauzvrat dati stan.

25.Međutim, sud ne nalazi osnovanim postojanje ovakve tvrdnje.

26.Naime, iz dokaznog postupka nesporno proizlazi da je pok.P za života svome sinu ŠD, sada tužitelju, darovao nekretninu – kuću sa okućnicom u Svetoj Nedjelji na otoku Hvaru. Jednako tako, a što proizlazi iz rješenja iz ostavinskog postupka iza pok.KD od 06.srpnja 2018. broj O-3927/18 kojim je određeno da se neće provoditi ostavinska rasprava radi nedostatka imovine ( list 20.spisa), imovina pok.KD se sastojala od predmetnog stana i nekretnine u Sv. Nedjelji kojom imovinom je raspolagao za života. Kako je već ranije sinu P darovao kuću sa okućnicom u Sv. Nedjelji to su životni i logični razlozi da bi želio svojoj kćeri LDZ darovati stan u [adresa]. Da je tomu tako, proizlazi iz iskaza svjedokinje susjede ČD koja je navela da joj je sam pok.P rekao da bio darovao nekretninu u Svetoj Nedjelji tužitelju, a te izrazio želju da predmetni stan daruje kćerki što je i učinio te joj je nakon toga rekao da mu je savjest sada napokon mirna. Iskaz navedene svjedokinje sud cijeni kao vjerodostojan budući ista o navedenom kao dugogodišnja susjeda ima neposrednog saznanja te nije interesno involvirana u ishod postupka. Za navesti je da sud nije stekao dojam da je pok.P prije učinjenog darovanja bio osoba kojoj je trebala tuđa pomoć i njega u svakodnevnom životu niti da je imao zdravstvenih problema koji bi nužno zahtijevali takvu pomoć. Svjedok AD naveo je da je znao viđati pok. P u šetnji što ukazuje da je isti bio relativno dobrog zdravlja koliko je to moguće s obzirom na visoku životnu dob. Također, logično je da bi ukoliko mu je uistinu trebala pomoć i uzdržavanje te ukoliko je isto želio osigurati davanjem svoje imovine, da bi isto prije zatražio od sina KDZ koji živi u [adresa], nego li od kćeri koja živi u [adresa]. Stoga slijedi zaključak da je pok.P želio izvršiti darovanje stana kćeri, kako je i obdario sina nekretninom u Sv.Nedjelji. Međutim, drugo je pitanje što je pok.P očekivao uslijed navedenog darovanja.

27.Ono o čemu su svi svjedoci, pa i parnične stranke zapravo suglasno iskazivali jest da je pok.KD voljno stupio u Dom gdje je njegovao suživot sa bliskom prijateljicom koji mu je očito prijao u toj (poodmakloj) životnoj dobi pa je prihvatljiva i tvrdnja da se nakon njene smrti osjećao loše i želio se vratiti u svoj stan. Svjedokinja HD koja živi na istom katu gdje je i predmetni stan posvjedočila je da je pok.P nakon što mu je preminula bliska prijateljica nije više želio tamo biti, htio je izaći te je tražio je od sina ŠD da ga izvadi iz Doma ali kako P nije htio zvao je LDZ koja je došla i odvela ga iz Doma u njegov stan. Navedena svjedokinja neposredna je susjeda pok.KD koja nije bila ni u kakvoj zavadi s njim niti sa članovima njegove obitelji te nema razloga iskazivati neistinito. Kao neposredna susjeda mogla je i primijetiti i tko posjećuje pok.P pa tako sud uzima vjerodostojnim izjavu da nakon što se je pok.P vratio i darovao stan da ga njegov sin nije posjećivao naredne dvije godine nakon što je saznao za ugovor jer se je bio naljutio, a koji razlog nedolaska ne spori zapravo ni sam tužitelj.

28.Iz iskaza svjedoka HDZ, kćerke tužitelja, LD, sina tužitelja, ĐD te PD jasno je da se je pok.P nakon stanovitog vremena od povratka kući te učinjenog darovanja počeo osjećati prevareno, razočarano i izdano jer nije dobio brigu i skrb koju je očekivao od tužene.

29.Ono što sud uzima kao najmjerodavnijim dokazom jest iskaz samog pok.KD koji je naveo da sa tuženom nije dogovorio da će se ona brinuti o njemu pa jasno proizlazi da nije postojao nesporazum prilikom sklapanja ugovora o darovanju. Tekst ugovora o darovanju jasno je sročen i razumljiv, obveza uzdržavanja nije nigdje uglavljena. Štoviše, sklopljen je Aneks tom ugovoru i to par mjeseci nakon sklapanja samog ugovora, te je uglavljen namet obdarenici u vidu otplate ostatka kredita na ime otkupa stana te obveza snošenja određenih režijskih troškova stana u odnosu na koji je pok.P zadržavao pravo plodouživanja do smrti. U postupku nitko nije ni tvrdio da tužena nije ispunjavala preuzete obveza, a čak je i pok.P u svom iskazu potvrdio da ista plaća sve troškove za stan. Da je pok.P htio pravno obvezati kćerku na uzdržavanje to je mogao učiniti navedenim Aneksom.

30.Međutim, a imajući u vidu sadržaj iskaza pok.P u kojem navodi da ga je tužena prevarila jer je obećala da će doći živjeti u stan, za navesti je da je očito očekivanje pok.P bilo da će nakon učinjenog darovanja tužena intenzivirati odnose i posvetiti mu više pažnje i pozornosti što mu je očito trebalo nakon što je pretrpio gubitak bliske prijateljice, što je legitimno, donekle i životno očekivano s obzirom na narav odnosa kćeri i oca te vrlo je vjerojatno da tužena i jest iznevjerila očekivanja svog oca. Međutim, takvo očekivanje pok.Mate nije pravno obvezujuće sa aspekta učinjenog darovanja. Čak i ukoliko je tužena dala usmeno obećanje pok.Mati da će se brinuti i skrbit o njemu i time ga zabludila u namjeri da pok.Mate učini predmetno darovanje sa pravnog aspekta navedeno može biti razlog za poništaj ugovora. Takav zahtjev nije postavljen pa o istome sud ne može ni prosuđivati.

31.Za navesti je to da je pok.P prvotno ustao tužbom kojom traži raskid ugovora o darovanju što znači da je ugovor smatrao valjanim odnosno nastalim. Zahtjev za utvrđenjem da ugovor nije ni nastao zbog nesporazuma ističe tek u tijeku glavne rasprave, nakon saslušanja određenih svjedoka, očito procijenivši time uspjeh u prvotno postavljenom zahtjevu. Nadalje, za zamijetiti je da je pok.P ustao tužbom tri godine nakon darovanja i to nakon što je (ponovno) uspostavio komunikaciju sa sinom KDZ sa kojim je naknadno sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju od 05.travnja 2017. (list 11 spisa) kojim je KDZ kao davatelj uzdržavanja preuzeo brigu o ocu. Navedeno je potvrdio i sam tužitelj navodeći da nije ništa zauzvrat ugovoreno, što nije točno budući da iz čl.2. Ugovora proizlazi da će KDZ za slučaj smrti pripasti cijela imovina pok. P poglavito stan koji je predmet ovog spora. Dakle, vrlo je jasno da je tužitelj u parnici radi raskida imao razloga podupirati i usmjeravati oca u ustrajanju da se učinjeno darovanje pravno obesnaži, a upravo u tom svjetlu cijenjeni su i njegovi navodi u ovom postupku.

32.Nakon provedenog dokaznog postupka i ocjene dokaza kako je iznijeto sud zaključuje da između pok.P kao darovatelj i tužene kao obdarenice nije postojao nesporazum glede pravne naravi ugovora o darovanju od 13.siječnja 2014. pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, kako je odlučeno u točki I.izreke.

33.Stranke su pravodobno postavile zahtjev za naknadu parničnog troška. S obzirom da je tužena u cijelosti uspjela u sporu to joj pripada pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl.154.st.1.ZPP-a dok je zahtjev tužitelja neosnovan. Visina troška odmjerena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 38/23, 107/25, dalje OT) te joj je priznato pravo na naknadu troška u iznosu od 1.000,00 EUR , a sastoji se troška odvjetničkog zastupanja i to troška sastava odgovora na tužbu od 23.travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, troška zastupanja na ročištima od 18.lipnja 2025., 10.rujna 2025., 22.listopada 2025. i 14.studenog 2025., svako po 200,00 EUR. Odluka o parničnom trošku sadržana je u točki II.izreke presude.

U Splitu, 29.prosinca 2025.g.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tužene