REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Stalna služba u Vrbovcu

Trg Petra Zrinskog br. 22. Vrbovec

Poslovni broj: Pp-1756/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sutkinji Jasnici Rodić, uz sudjelovanje Ankice Sorić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljenice ZŽ zastupane po braniteljici odvjetnici Mariji Grbavac iz Zagreba i 2. okrivljenika GŽ zastupan po braniteljici odvjetnici Martini Perenčević Habeković iz Zagreba, radi djela prekršaja iz čl.22.st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), pokrenutom optužnim prijedlogom Policijske postaje Sveti Ivan Zelina Klasa: 211- 07/25-5/19835 od dana 27.07.2025. godine, temeljem čl.179. i čl.182. Prekršajnog zakona (N.N. 197/07, 39/13, 157/13,110/15,114/22) nakon provedenog žurnog postupka dana 29. prosinca 2025. godine donio, objavio i

presudio je

I. Na temelju čl.182. točka 3. Prekršajnog zakona,

1. okrivljenica ZŽ, kći Z i G, rođena **.**.1992. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanka RH, SSS, poljoprivredni tehničar, zaposlena, udata, majka jednog djeteta, s prebivalištem u [adresa]. i boravkom stanovanja u [adresa]., prekršajno nekažnjavana,

2. okrivljenik GŽ, sin T i A rođen **.**.1991. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, SSS, vozač, zaposlen, oženjen, otac jednog djeteta, sa prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavan,

oslobađaju se od optužbe

da bi dana 27. srpnja 2025. oko 20:00 sati u obiteljskoj kući na adresi [adresa], počinili uzajamno nasilje u obitelji u prisutnosti njihovog mlt. djeteta TŽ r. 2023. na način da nakon što je ZŽ došla na navedenu adresu i razgovarala sa suprugom AŽ oko pokretanja brakorazvodne parnice isti je uzeo mobilni telefon te snimao razgovor i zatim otišao u spavaću sobu gdje se nalazilo njihovo dijete TŽ, da bi zatim za GŽ u sobu ušla ZŽ te mu rekla zašto je snimao razgovor i počela ga vrijeđati i omalovažavati govoreći mu "ti si idiot, kreten, ništ koristi, ne zaslužuješ uopće dijete" te mu pokušala uzeti mobilni telefon nakon čega je GŽ ustao i primio ZŽ za vrat te ju gurnuo u vrata sobe, a koji je događaj kod 1. okr. ZŽ i 2. okr. AŽ izazvao osjećaj straha i uznemirenosti,

čime bi počinili prekršaj iz čl.10.tč.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji 2. okrivljenik i tč.3. istog propisa 1. okrivljenica kažnjiv u odnosu na oba okrivljenika po čl.22. st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II. Temeljem članka 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. -5. i tč. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Sveti Ivan Zelina, pod gornjim brojem, podnijela je optužni prijedlog protiv 1. i 2. okrivljenika radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude time da su okrivljenici privedeni nakon uhićenja, radi čega je proveden žurni prekršajni postupak.

2. 1. okrivljenica ZŽ očitovala se da se ne smatra krivom te je u obrani navela da je navedenog dana oko 18.30 sati došla u [adresa] vidjeti dijete njihovu zajedničku kćer TŽ. Suprug i ona su normalno razgovarali u dnevnom boravku, ali u jednom momentu se dijete probudilo pa su krenuli prema sobi, primijetila je da je suprug snimao njihov razgovor, pa ga pitala zašto snima, nije ga tom prilikom omalovažavala niti vrijeđala, uzela mu je mobitel koji je virio iz džepa, tako da je primijetila da snima, pa ju je primio za ruku da nema što dirati njegov mobitel, nakon čega ju je primio za vrat i gurnuo u vrata od sobe u kojoj je bilo dijete. Da se dijete probudilo vidjeli su monitorom koji se nalazi u sobi, dijete nije reagiralo na njihov sukob i dalje je normalno ležala jer je bila mamurna od spavanja. Vrata sobe bila su zatvorena. Nakon toga je suprugu rekla da se tako ne može ponašati. Od 08. lipnja 2025. oni zajedno ne žive u [adresa], odselila se u Zagreb u unajmljeni stan na adresi [adresa]. Načelno su razgovarali da bi se sporazumno rastali. Suprug je navedenog dana trebao predati papire za razvod. Ukoliko je nečim GŽ povrijedila ispričala mu se, je se slično više neće ponoviti.

Nisu se svađali, bilo je povišenih tonova i nije joj poznat razlog zašto bi ju suprug snimao, radio je to i ranije. Prilikom toga događaja i neposredno nakon, nije slala posebno slike niti snimala, odnosno slikala je samo svoj vrat. Sliku je poslala bratu IŽ koji je zvao policiju. Suprug je inače dešnjak i primio ju je za vrat više desno, ne zna kojom rukom, podigao se s kreveta i krenuo rukom prema njenom vratu. Vrat joj je bio crven i boli. Liječničku pomoć je zatražila i došao je dežurni liječnik, dijagnoza je stručna pa ne zna što znači u prijevodu. Sa liječnikom je razgovarala i rekla mu da joj je tom prilikom 2. okrivljenik rekao par ružnih riječi, u smislu da se ne može tako ponašati, ona njega nije vrijeđala riječima kako je navedeno. Cijeli događaj je bio u sobi gdje je bilo dijete, a shvatila je da ju snima prilikom ulaska u sobu.

2.1. 2. okrivljenik GŽ u svojoj obrani je naveo je supruga došla kući u [adresa] oko 18:30 sati, razgovarali su u boravku do 20:00 sati, pitala ga je da bi prespavala jer ujutro ide na posao, pa je pristao. Trebala mu je dati svoju novu adresu radi prijave radi savjetovanje u HZSR, vezano za rastavu braka. Zabilježio je adresu i taj razgovor nije snimao, već kada je primijetio da se dijete probudilo, uključio je snimanje, supruga je u tom momentu bila na balkonu. Znao je da će doći za njim u sobu, htio je snimiti da ima dokaz kako inače razgovara sa djetetom, jer joj zna govoriti da je dosadna, ovakva ili onakva, naporna, što je i ranije činila, pa je htio proslijediti njoj da se čuje kako se ponaša prema djetetu. U boravku nije bilo sukoba, prijetila mu je jedino da će mu policijom uzeti dijete. Kada je ušao u sobu gdje se nalazilo dijete, ona je došla za njim, odgurnula ga od vrata sobe i iz džepa mu uzela mobitel. Tom prilikom mu je govorila da je đubre, idiot i zašto ju snima da je došla normalno razgovarati. Uzela mu je mobitel iz ruke, on je uzeo mobitel nazad iz njezine ruke, međutim ga je ponovno uzela, nakon čega ju je primio svojom lijevom rukom za njezinu desnu i iščupao joj mobitel iz ruke svojom desnom rukom, prije toga je klečao na krevetu. Kako je krenuo prema njoj, moguće je da se prepala i pomakla dva koraka unazad u kut između vrata i zida, on se vratio djetetu, a ona se rasplakala i otišla u garderobu, uzeo je dijete i došao u boravak, a ona je nešto tipkala po mobitelu.

Tom prilikom supruga ga je omalovažavala i vrijeđala iskazima da je ništ koristi, da ne zaslužuje dijete, pas mater, kreten idiot, što je znala i ranije govoriti. U takvim situacijama ju je pokušavao smiriti, jer od siječnja mjeseca ove godine, primijetio je da nešto nije u redu sa njenom psihom, promijenila je ponašanje, počela je biti bezobrazna prema djetetu, primjerice nije ju hranila, kada bi dijete tražilo sok, uputila bi je da si sama uzme sa stola, tako da se dijete penjalo na stolicu, a ima dvije godine, a što je vidio preko kamere. Negdje u travnju/svibnju bila je kod doktorice opće prakse, pa je dobila neke lijekove za tjeskobu i depresiju, nakon čega je trebala ići po uputnicu za specijalistu, međutim nije te lijekove popila, već je popila jednu dvije tablete, navodeći da je ona sebi dobra. Jedino što je on njoj govorio je da se tako ne može ponašati prema djetetu, nudio joj je da ostane u kući, da ću on sa TŽ otići u Dubravu kod njegovih roditelja, međutim u lipnju je otišla sa stvarima na stan, a dijete je ostavila kod njega. Koristi se desnom rukom i mobitel je uzeo desnom rukom, ne zna da li je na njenoj ruci bio trag od hvatanja lijevom rukom za njezinu ruku. Nakon navedenog događaja oko 10-ak minuta kasnije došao je njezin brat i pitao što je bilo, rekao mu je da pita sestru, otišao je van i nakon 10- min došao je sa policijom. Čuo je u jednom momentu da supruga pita Ivanovu curu da li joj se nešto vidi na vratu, pa je pretpostavio da to ne bude dobro završilo, zvao je svoje roditelje, a došli su i njezini. Dijete je kod njegovih roditelja gdje i boravi zadnja tri mjeseca. Oko događaja u spavaćoj sobi dijete se rasplakalo gurnula je glavu u jastuk, pa ju je on išao tješiti, a supruga se također rasplakala i izašla van. Smatra da je ovaj događaj inscenirala supruga, s obzirom da je vrlo brzo došao njezin brat, a nakon toga i policija, a prethodno je rekla da će mu dijete uzeti uz policiju.

2.2. S obzirom na oprečne obrane vezano za dinamiku događaja gdje su oba okrivljenih negirali prekršaje kako ih se tereti te se uzajamno terete provedeno je suočenje kojom prilikom su 1. i 2. okrivljenici gledajući jedan prema drugome i uzajamno se u oči ostali kod svojih navoda vezano za sporne okolnosti. 2. okrivljenik govori 1. okrivljenici da ga je vrijeđala, na što ona odgovara da mu je samo rekla da se tako ne može ponašati, te da je on nju uhvatio za vrat, pokazuje modricu u predjelu lakta, a s druge strane 2. okrivljenik pokazuje da ju je uhvatio u dijelu zapešća ruke, te poriče da bi ju primio za vrat.

3. Tijekom dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u optužni prijedlog, obavijest počinitelju prekršaja, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju o obitelji (list 8 do 11), zapisnike o ispitivanju osumnjičenika, izvješća o uhićenju, zapisnike o ispitivanju prisutnosti alkohola, anamneze Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije, obrazac medicinske dokumentacije od 27. srpnja 2025. godine, liječničku prijavu Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije, socijalna anamneza, liječnička potvrda ordinacije Opće medicine od 01.07.2025. za ZŽ, fotografija i screenshot SMS poruka i fotografija ZŽ, Fotografije koje su numerirane sa oznakom od F1 do F4 sa ozljedom ZŽ na vratu, te prijepise SMS poruka između 2. okrivljenika i svjedoka IŽ te 2. okrivljenika i njegove majke i sestre. Također su ispitani svjedoci HŽ, RŽ, LŽ i SŽ.

3.1. Vezano za ispis WhatsApp poruka 1. okrivljenice sa IŽ na kojoj je između ostalog vidljiva fotografija vrata 1. okrivljenice s crvenilom, za koje braniteljica 2. okrivljenika navodi da se radi o lijevoj strani, dok braniteljica 1. okrivljenice da je jasno da se radi o desnoj strani vrata, s obzirom na fizionomiju lica i madeža na bradi,. Također na uložene fotografije (4kom) sa vidljivim time shott nastankom fotografije, braniteljica 2. okrivljenika tvrdi da se radi o 4 različite fotografije, s obzirom na položaj kose, glave i izraza lica.

3.2. S obzirom na primjedbe na uložene fotografije, braniteljica 1. okr. predložila je da Sud neposredno konstatira gledajući istu na kojoj bi se strani vrata radilo o vidljivom crvenilu, lijevoj ili desnoj te na upit Suda koja je strana vrata bila ozlijeđena, 1. okr. lijevom rukom pokazuje predio desne strane vrata, navodeći da misli da je bilo tu.

4. Svjedok HŽ u svom iskazu je naveo da su toga dana njegova zaručnica i on trebali doći u [adresa] kod okrivljenih na druženje, međutim prije toga negdje oko 20:00 sati sestra mu je poslala poruku i sliku gdje joj je na vratu bila vidljiva modrica i bila je uplakana. On ju je nazvao da pita što joj se dogodila pa je rekla da ju je VŽ primio za vrat. Nazvao je zaručnicu da se spremi da odu što prije tamo. Trebalo im je 15 minuta da dođu tamo, zatekao je sestru tužnu i uplakanu, dijete je držala u naručju, imala je vidljivu ozljedu u vidu modrice na vratu, pitao je KŽ što se desilo, on je rekao da ništa da pita sestru da on ništa ne zna. Nakon toga izašao je van i nazvao policiju, koja je otprilike došla za pola sata i zajedno su ušli u kuću.

Pokazao je Sudu fotografiju na mobilnom uređaju Honor magy 6 PRO, gdje je na istoj vidljiva brada i vrat 1. okrivljenice s na vratu. ZŽ i dijete zatekao je u dnevnom boravku na kauču, a VŽ je bio za stolom par metara dalje, u tom trenutku nisu komunicirali.

Vezano za njihove odnose ima saznanja da mu se sestra u zadnje vrijeme žalila da ima problema na ponašanje 2. okrivljenika da je postao agresivan, da je jednom prilikom navodno udario u zrcalo, drugi puta joj prijetio da će je piknuti vilicom, a i on ga zvao da će sestru izbaciti iz kuće, jer da mu se nije javila na telefon te joj je savjetovao da ga prijavi. Vezano za navodne psihičke tegobe 1. okrivljenice, 2. okrivljenik ga je zvao da nagovori sestru da ode k liječniku, da nije psihički dobro. Braniteljica 2. okrivljenika prigovorila je istinitosti iskaza u dijelu u kojem navodi da mu se sestra žalila dulje vrijeme da je 2. okrivljenik bio agresivan i da će ju izbosti viljuškom i da će ju izbaciti iz kuće. Također na fotografije koje je predočio sudu na istoj nisu vidljive modrice već samo crvenilo, isto tako nije razvidno kada je nastala ta fotografija i na kojoj lokaciji, stoga izražava sumnju da bi ta fotografija nastala tijekom inkriminiranog događaja.

4.1. Svjedokinja RŽ policijska službenica PP Sv. Ivan Zelina u svom iskazu je navela da je koliko se sjeća policiju pozvao gospodin HŽ, upućeni su u intervenciju, bilo ih je troje. Po dolasku 2. okrivljenik je bio u kuhinji, a 1. okrivljenica u sobi i nisu međusobno komunicirali, ne sjeća se više gdje je bilo dijete, na ozlijede su se žalili, odnosno 1. okr. se žalila da ju je 2. okrivljenik primio za vrat, ozlijede nisu bile vidljive, a pozvana je i Hitna pomoć. Hitna je došla otprilike nakon 10 do 15 minuta.

1. okrivljenica joj je po njihovu dolasku rekla da se boji 2. okrivljenika i da ga baš želi prijaviti za to hvatanje za vrat, a u odnosu na 2. okrivljenika ne može procijeniti da bi bio vidljiv osjećaj straha i uznemirenosti, s njim je više razgovarao kolega SŽ. Po dolasku zatekli su 1. i 2. okrivljenike gospodina IŽ i još jednu žensku osobu, a kasnije su došli i njihovi roditelji. Obavili su razgovor sa svjedokom IŽ koji im je pokazao fotografiju koju mu je poslala sestra na mobilnom uređaju, a izrazila je mišljenje da je fotografija je mogla nastati bilo kada.

Obrana 1. okrivljenice prigovorila je istinitosti iskaza svjedokinje obzirom je isti u suprotnosti s dosada izvedenim dokazima a posebno u odnosu na svjedokinjinu opservaciju, "da je ta fotografija mogla nastati bilo kada", posebno uzevši u obzir činjenicu da su svjedoci na sud pozivani radi davanja iskaza o svojim saznanjima a ne radi davanja primjedbi ili svoga mišljenja.

4.2. Svjedokinja LŽ u svom iskazu je navela da ju je navedenog dana nazvao HŽ oko 20:00 sati da moraju požuriti do njegove sestre da mu je poslala sliku da ju je VŽ primio za vrat. Tamo su brzo stigli i zatekli su KŽ da sjedi za blagovaonskim stolom, a ZŽ je bila u boravku s djetetom, to je sve jedna prostorija. ZŽ je bila uplakana i djelovala je uplašeno, HŽ je samo KŽ pitao što se dogodilo, on je odgovorio da pita sestru, nakon čega je HŽ otišao van pozvati policiju. Policijska službenica koja je došla djelovala je nervozno, kao da nije htjela niti doći, ZŽ je na vratu bila vidljiva modrica, a kasnije su vidjeli i na ruci, misli na desnoj, također ima modricu. Ne zna da li je tu ozljedu pokazala policijskoj službenici, ali policajac je vidio da ZŽ na vratu ima modricu, jer joj je prišao. Osobno nije vidjela nikada nikakav sukob među njima, ali se ZŽ znala požaliti na njegovo ponašanje.

Poznato joj je da je njen zaručnik Sudu predočio fotografiju koju je poslala mu ZŽ, jer joj je to rekao. Na pitanje da li joj je još rekao što se događalo na sudu navela je da su pričali općenito o događaju, vidjeli su istu stvar, tako da nisu imali što posebno pričati. O suđenju je pričala još sa ZŽ koja joj je govorila da je bila u strahu vezano za ovaj događaj. Neposredno nakon događaja su o tome pričale, a o samom suđenju bilo joj je rečeno nakon rasprave da će morati doći svjedočiti o ovome, nije dobila uputu što mora govoriti, već da kaže istinu. Modrica na Marijinom vratu bila je vidljiva rekla bi na desnoj strani vrata. Do dolaska policije oni međusobno nisu komunicirali, VŽ je bio hladan kao da se ništa nije dogodilo, izbjegavao je komunikaciju. Modrica koju je spominjala na vratu bila je toga dana crvenilo, koja kasnije poplavi, bio je vidljiv u obliku crvenila svaki prst, tako da se jasno vidjelo da se radilo o hvatanju rukom za vrat.

4.3. Svjedok SŽ policijski službenik PP Sv. Ivan Zelina u svom iskazu je naveo da je predmet zaduživala kolegica RŽ. Po njihovu dolasku vezano za dojavu o nasilju obitelji, zatekli su okrivljenike i dijete i još dvoje ljudi, misli da je od okrivljenice bio brat i njegova djevojka. On je obavljao obavijesni razgovor sa KŽ, a kolegica sa ZŽ. Po njihovu dolasku sve je bilo mirno, gospođa ZŽ je bila sa djetetom i svojima u sobi, a VŽ u kuhinji za stolom, to su dvije odvojene prostorije. Nije se čula nikakva buka i galama. Nije primijetio vidljive ozlijede niti na jednom od okrivljenika. Ne sjeća se da bi okrivljenica imala nešto na vratu.

Do dolaska na mjesto događaja trebalo im je oko 15 do 20 minuta, te su u kući zatekli dvije osobe, mušku i žensku s kojima nisu razgovarali jer ih je 1. okr. nazvala kasnije, tako da nisu bili prisutni događaju. Ne sjeća se tko je događaj prijavio, misli da je brat od 1. okrivljenice. Niti jedno od okrivljenih nisu ostavljali dojam straha, niti jedan nije plakao, nije stekao dojam da bi bili uznemireni nisu to pokazivali, iako iskustveno može reći da svaka osoba drugačija doživljava uznemirenost. Niti jedan od okrivljenih nije rekao da bi se bojao jedan drugog. Misli da je netko od okrivljenih pokazivao fotografije ili razgovore sa mob. uređaja, ne može točno tvrditi tko je od njih to pokazivao. Ne sjeća se u kojem je trenutku 1. okr. zatražila liječničku pomoć i da li je zatražila.

5. Nije sporno da je navedenog dana i vremena došlo do sukoba između supružnika VŽ, ovdje 1. i 2. okrivljenih u prostoriji gdje se nalazilo njihovo zajedničko dijete u dobi od dvije godine, a vezano za snimanje mobilnim uređajem od strane 2. okrivljenika bez znanja i odobrenja 1. okrivljenice. Spornim se ukazalo da li je 1. okrivljenica tom prilikom počinila psihičko, a 2. okrivljenik tjelesno nasilje, odnosno primijenio fizičku silu, na način kako ih se tereti.

6. Iz iskaza ispitanih svjedoka vezano za dinamiku događaja nije se moglo utvrditi bitnih činjenica budući da isti nisu bili očevidci događaja, već su na mjesto događaja došli naknadno, time da su RŽ i SŽ policijski službenici koji su upućeni na intervenciju. Također se uočava da su i uzajamno iskazi u neskladu gdje svjedoci HŽ koji je u srodstvu s 1. okrivljenicom (brat) i LŽ (bratova djevojka) navode da su po njihovom dolasku na vratu 1. okrivljenice bile vidljive ozlijede odnosno crvenilo dok nasuprot tome policijski službenici tvrde da nikakve ozlijede nisu bile vidljive prilikom intervencije. Također RŽ navodi da su razgovarali sa IŽ dok nasuprot tome drugi policijski službenik SŽ navodi da nisu niti s jednim od njih i na većinu pitanja odgovara "ne sjećam se i nisam siguran".

7. Po optužnom prijedlogu događaj se zbio oko 20:00 sati, policija je zaprimila dojavu od strane IŽ u 20:45 sati (izvješće list 8). 1. okrivljenica ZŽ pregledana je u Zavodu za hitnu medicinu Zagrebačke županije u 22:51 sati te joj je dijagnosticirana površinska ekhimoza desne strane vrata nastala prilikom hvatanja rukom za vrat (obrazac medicinske dokumentacije), a obrana 2. okrivljenika upire na činjenicu da nije utvrđeno da bi ozljeda nastala upravo za vrijeme predmetnog sukoba i bila nanijeta od strane 2. okrivljenika.

7.1. Na fotografiji dijela glave i vrat 1. okr. koja je nesporno proslijeđena IŽ u 20:04 sati vidljivo je crvenilo snimajući tzv. selfi, a okrivljenica se očitovala da misli da joj je bila ozlijeđena desna strana vrata kako je navedenog i u liječničkom obrascu.

7.2. Socijalna anamneza opisuje obiteljske prilike, osobne podatke uvjete stanovanja okrivljenih i njihovih roditelja, školsku spremu, zaposlenje, te je utvrđeno da u obitelji nisu poduzimane mjere obiteljsko – pravne zaštite, niti su članovi obitelji korisnici prava i usluga iz socijalne skrbi, a također je nesporna činjenica da mlt. dijete TŽ boravi kod roditelja 2. okr.

7.3. Iz liječničke potvrde Ordinacije opće medicine Mirjane Hranjec Banovec proizlazi da 1. okrivljenica ne boluje od akutnih, kroničnih i psihičkim bolesti i u terapiji trenutno ne uzima nikakve lijekove stoga je po ocjeni Suda neosnovano laičko upiranje 2. okrivljenika na psihičku bolest 1. okrivljenice.

8. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka Sud je utvrdio da nije dokazano da bi 1. i 2. okrivljenici počinili terećeni prekršaj.

8.1. Naime, odredba čl.10.tč.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, a u tč.3. istog propisa definirano je psihičko nasilje kao nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenosti.

U odnosu na 1. okrivljenicu istu se teti za počinjeno psihičko nasilje kao kvalificirani oblik u nazočnosti djeteta, međutim niti iz jednog dokaza pa niti same obrane 2. okrivljenika prema kojemu bi isto bilo počinjeno ne proizlazi da bi eventualno izgovorene uvrede kod istog izazvale uznemirenost ili alternativno povredu dostojanstva što su bitna obilježja takvog oblika nasilja u obitelji. Po dolasku policije radi intervencije koju je zatražila treća osoba brat 1. okr., isti je mirno sjedio ne pokazujući nikakve znakove uznemirenosti.

U odnosu na 2. okrivljenika isti nije osporio da je zbog sukoba oko mobitela koji mu je 1. okrivljenica pokušala uzeti radi prethodnog snimanja bez njenog znanja istu primio za desnu ruku, te navodi da se sama povukla prema vratima sobe, odnosno kutu prostorije. 1. okrivljenica nasuprot tome tvrdi da ju je 2. okr. primio za vrat u predjelu desne strane i gurnuo u vrata sobe, a prednja nesuglasnost u tvrdnjama nije se mogla otkloniti niti suočenjem. Tijekom postupka nije se uspjelo utvrditi s obzirom na proturječne izjave okrivljenih i svjedoka da bi neposredno nakon događaja prilikom intervencije ozljeda bila vidljiva, time da je liječnička pomoć zatražena i 1. okr. pregledana dva sata nakon događaja. Ukoliko je 2. okr. zaista i primijenio fizičku sili kako ga se tereti, pa je nastala tjelesna ozljeda koja mora biti kvalificirana i u sudsko–medicinskom smislu kako takva, ne radi se o prekršaju već eventualno o kaznenom dijelu.

9. Dakle, 1. i 2. okrivljenici su porekli u svojoj obrani da bi počinili nasilje u obitelji jedan prema drugom kako ih se tereti, stoga je Sud temeljem u izreci citirane odredbe iste oslobodio od optužbe za navedena djela prekršaja u nedostatku vjerodostojnih dokaza, primjenjujući načelo in dubio pro reo.

10. Temeljem odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenica je oslobođena obveze plaćanja troška prekršajnog postupka, te isti pada na teret proračunskih sredstava.

U Vrbovcu, 29. prosinca 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Ankica Sorić, v.r.

Jasnica Rodić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, Trg Petra Zrinskog 22., Vrbovec, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Sud.