Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-855/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Klaudio Čurin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika DUKAT d.d., Zagreb, Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, zastupanog po punomoćniku Mojmiru Ostermannu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ostermann Ivančić d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Klaudia Čurina, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika OH, odvjetničkog vježbenika, 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o je

I. Nalaže se tuženiku DUKAT mliječna industrija dioničko društvo, Marijana Čavića 9, Zagreb, OIB: 25457712630 da tužitelju MH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.564,76 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

na iznos od 51,55 EUR tekućom od 7.4.2020. do isplate

na iznos od 81,04 EUR tekućom od 8.5.2020. do isplate

na iznos od 32,06 EUR tekućom od 5.6.2020. do isplate

na iznos od 159,71 EUR tekućom od 7.7.2020. do isplate

na iznos od 368,72 EUR tekućom od 7.9.2020. do isplate

na iznos od 181,07 EUR tekućom od 7.12.2020. do isplate

na iznos od 120,71 EUR tekućom od 7.5.2021. do isplate

na iznos od 180,92 EUR tekućom od 8.6.2021. do isplate

na iznos od 161,30 EUR tekućom od 7.7.2021. do isplate

na iznos od 422,52 EUR tekućom od 7.9.2021. do isplate

na iznos od 488,30 EUR tekućom od 7.10.2021. do isplate

na iznos od 42,87 EUR tekućom od 8.11.2021. do isplate

na iznos od 103,96 EUR tekućom od 7.1.2022. do isplate

na iznos od 264,89 EUR tekućom od 7.4.2022. do isplate

na iznos od 101,07 EUR tekućom od 7.7.2022. do isplate

na iznos od 173,60 EUR tekućom od 8.8.2022. do isplate

na iznos od 127,14 EUR tekućom od 7.9.2022. do isplate

na iznos od 152,95 EUR tekućom od 8.5.2023. do isplate

na iznos od 166,70 EUR tekućom od 7.6.2023. do isplate

na iznos od 205,30 EUR tekućom od 7.7.2023. do isplate

na iznos od 402,84 EUR tekućom od 7.9.2023. do isplate

na iznos od 201,23 EUR tekućom od 8.11.2023. do isplate

na iznos od 78,64 EUR tekućom od 8.1.2024. do isplate

na iznos od 172,58 EUR tekućom od 8.4.2024. do isplate

na iznos od 193,92 EUR tekućom od 5.7.2024. do isplate

na iznos od 347,81 EUR tekućom od 6.9.2024. do isplate

na iznos od 148,63 EUR tekućom od 8.11.2024. do isplate

na iznos od 252,64 EUR tekućom od 6.12.2024. do isplate

na iznos od 180,09 EUR tekućom od 7.2.2025. do isplate, sve izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, s time da se stopa zakonske zatezne kamate za period do 31. prosinca 2022. obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku DUKAT mliječna industrija dioničko društvo, Marijana Čavića 9, Zagreb, OIB: 25457712630 da nadoknadi tužitelju MH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 1.550,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od 29.12.2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je radnik zaposlen kod tuženika, te da mu je tuženik u razdoblju od 2019. do 2025. neispravno obračunavao naknade plaće za godišnji odmor, budući da ih nije obračunavao u skladu s odredbom čl. 81. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 – dalje u tekstu: ZR). Naime, odredbom čl. 81. ZR-a propisano je da radnik za vrijeme godišnjeg odmora "ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).“ Visina naknade plaće ne može se nikakvim drugim aktima (kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i sl.), utvrditi u visini nepovoljnijoj od one koja proizlazi iz odredbe čl. 81. 5. ZR-a, s obzirom na temeljno načelo primjene za radnika najpovoljnijeg prava, uređeno odredbama čl. 9. st. 2. i 3. ZR-a, koje glase: „(2) Poslodavac, udruge poslodavaca i sindikati mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti uvjete rada nepovoljnije od uvjeta određenih ovim Zakonom, samo ako je ovim ili drugim zakonom to izričito propisano. (3) Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“ Ni jedna odredba ZR-a ne propisuje mogućnost ugovaranja naknade plaće za godišnji odmor na način nepovoljniji od onog koji je propisan odredbama ZR-a (čl. 81. ZR- a). Slijedom izloženog, naknada plaće za godišnji odmor morala je biti obračunata u skladu s citiranom odredbom čl. 81. ZR-a. Uslijed potpuno pogrešnog obračuna naknade plaće za godišnji odmor, tužitelju je u razdoblju od 2019. godine do obračuna za mjesec ožujak 2024. s dospijećem 8. travnja 2024., manje isplaćen iznos po navedenom osnovu. U skladu s navedenim, tužitelj ima pravo na isplatu razlike naknade plaće za navedeni period, u skladu s odredbom čl. 81. ZR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća za isplatu svake pojedine naknade plaće, kako je specificirano u tužbenom zahtjevu, te u priloženom obračunu razlike naknada za godišnji odmor.

2. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 13.11.2025. potražuje od tuženika isplatu iznosa od 5.564,76 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe da tužitelj u tužbi navodi da je tuženik neispravno obračunavao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora jer je istu obračunavao protivno odredbi čl. 81. Zakona o radu, ali ne navodi u kojem dijelu je tuženikov obračun naknade plaće protivan odredbi čl. 81. Zakona o radu. Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj u tužbenom zahtjevu pogrešno postavio zahtjev za isplatu zateznih kamata na utužene iznose. Naime, kad bi i postojala razlika naknade plaće, ista bi dospijevala 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec (čl. 92. Zakona o radu), zbog čega zatezna kamata može početi teći tek od 16. dana u mjesecu za prethodni mjesec, a ne od dana isplate plaće kako je to zatražio tužitelj. Dodatno se napominje da prema poreznim propisima tužitelj nema pravo tražiti zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza sadržane u utuženim bruto iznosima. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid obračun razlike naknade plaće, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, platne liste, očitovanje iz časopisa RRiF, mišljenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike proveden je dokaz financijskom vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. od 21.10.2025., te usmenim očitovanjem vještaka na ročištu 23.12.2025.

5. Odredbom čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj : 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 45/23. i 64/23 dalje u tekstu ZR-a) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

6. Odredbom čl. 90. st. 3. ZR-a propisano je da se plaća može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka.

7. Dodaci iz st. 3. su novčani primitci radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), odnosno koje je u skladu sa propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima ili visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima rada i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.) (čl. 90. st. 4. ZR-a). Sukladno čl. 90. st. 6. ZR-a ostali primici radnika iz st. 3. su primitci radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

8. Odredbom čl. 90 a. st. 1. ZR-a propisano je da primitci koje radnik može ostvariti na temelju radnog odnosa su primitci koje poslodavac u skladu sa propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.), te primitci koji predstavljaju naknadu troška. Sukladno čl. 90 a. st. 2 ZR-a navedeni primitci ne smatraju se plaćom iz čl. 90. ZR-a.

9. Prethodno navedeno određenje pojma plaće uvedeno je Zakonom i izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 151/22.), koji je na snazi od 1. siječnja 2023., dok je ranijim člankom 90. ZR-a bilo određeno da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

10. Sukladno čl. 92. st. 4. ZR-a plaća i naknada plaće u smislu ZR-a su plaća i naknada plaće u bruto iznosu.

11. Tuženik je u cijelom utuženom razdoblju plaću tužitelju obračunavao na način da je uzimao u obzir osnovnu plaću, dodatke na plaću na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i dodatke na plaću koje radnik ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.) i iste obračunavao u bruto iznosu iz čega proizlazi da nema razlike u tumačenju pojma plaće prije i nakon 1. siječnja 2023.

12. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. sa zadatkom utvrđenja razlike isplaćene naknade za godišnji odmor i naknade koja je trebala biti obračunata u skladu sa čl. 81. ZR.

13. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 21.10.2025. proizlazi da za razdoblje od 1.1.2020. do 31.1.2025. manje obračunata naknada za godišnji odmor temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca, uzimajući u obzir sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad te da bi se kao isplaćena naknada plaće uzimao samo iznos koji je na obračunskoj listi naznačen pod stavkom „godišnji odmor“, iznosi 5.564,76 eura.

14. Navedenom nalazu i mišljenju prigovorio je tuženik podneskom od 10.11.2025. navodeći kako je vještak prekoračio granice svoje ovlasti zadirući u pravna pitanja koja su isključivo u nadležnosti suda, jer je samostalno određivao koja primanja sa platne liste predstavljaju naknadu za rad u smislu čl. 81. ZR-a, te da je vještaku dan pogrešan zadatak rješenjem od 1.9.2025.

15. Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije stavljao primjedbi, već je u skladu s istim precizirao tužbeni zahtjev, podneskom od 13.11.2025.

16. Iz usmenog očitovanja vještaka na ročištu 23.12.2025. proizlazi da je na primjedbe tuženika vještak naveo da je nalaz i mišljenje sačinio sukladno danom zadatku a u skladu s prijedlogom tužitelja dok tuženik nije zatražio vještačenje na okolnost da se izračuna potraživanje i u drugoj varijanti tj. da se uzmu u obzir i druge stavke na obračunskoj listi. Na poseban upit pun. tuženika je li vještak u mogućnosti utvrditi u odnosu na minuli rad koliko bi isti iznosio po satu vještak navodi da je navedeno moguće ukoliko to naloži sud.

17. Nakon usmenog očitovanja vještaka tuženik je predložio da vještak ispravi nalaz i mišljenje prema navodima tuženika, te je provođenje toga dokaza predložio provesti na trošak tužitelja, čemu se tužitelj protivio. Stoga je sud odbio takav prijedlog tuženika kao nepotreban, budući je već i temeljem provedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

18. Sud je nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovo očitovanje prihvatio u cijelosti, kao stručan i objektivan izrađen u skladu s dokumentacijom spisa i sukladno čl. 81. ZR-a, a vještak se argumentirano očitovao na sve prigovore stranaka.

19. Iz prethodno citiranih odredbi ZR-a jasno proizlazi da je tuženik prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor sukladno čl. 81. ZR-a trebao uzeti u obzir prosječnu mjesečnu plaću koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Vještak je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir prosječnu mjesečnu plaću tužitelja koja mu je isplaćena u tri mjeseca prije nego što je koristio godišnji odmor, pri čemu je pravilno uzeo u obzir da sva primanja izražena u bruto iznosu navedena u obračunskoj listi (pa tako i sporni dodaci na plaću) sukladno čl. 90. ZR-a predstavljaju plaću. Tužitelj i tuženik nisu prigovarali da je vještak prilikom obračuna uzeo u obzir neke primitke iz obračunskih listi koji se u smislu čl. 90. a. ZR-a ne bi smatrali plaćom. Činjenica što je tuženik tužitelju i za dane u kojima je koristio godišnji odmor isplatio i neke druge dodatke (npr. dodatak za minuli rad, dodatak za otežane uvjete rada i sl.) ne utječe na pravo tužitelja da mu se predmetna razlika naknada plaće obračuna na način da se od isplaćene naknade za godišnji odmor oduzme prosječna mjesečna bruto plaća koju je tužitelj ostvario u tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora. Pritom se za isplaćenu plaću sukladno čl. 90. ZR-a uzima u obzir osnovna plaća, dodaci koji radniku pripadaju temeljem ugovora o radu, pravilnika o radu, kolektivnog ugovora ili posebnog propisa (npr. otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.), dodaci koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), kao i primici koji se isplaćuju u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

20. Tužitelj je visinu tužbenog zahtjeva postavio sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju, slijedom čega je valjalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju dosuditi bruto iznos od 5.564,76 eura kao pod točkom I. izreke presude.

21. Člankom 92. st. 3. ZR-a propisano je da ako kolektivnim ugovorom, ili ugovorom o radu nije drugačije određeno plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije od 15-tog dana u mjesecu.

22. Budući da je tuženik tužitelju naknadu plaće za godišnji odmor isplaćivao u dane kako je to za utuženo razdoblje navedeno u obračunskim listama, tužitelj na dosuđene iznose sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a ima pravo na zatezne kamate od dana koji je u obračunskim listama naveden kao dan isplate, a kako je to tužitelj i predložio.

23. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji na članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a).

24. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07-21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u dosuđenom bruto iznosu.

25. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP-a, te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023., u daljnjem dijelu teksta: OT/23). Tako su tužitelju priznati troškovi: sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/23), sastava podnesaka od 13.11.2025., (100 bodova svaki prema Tbr.8/1 OT), pristupa na ročišta 1.9.2025., 19.11.2025., 23.12.2025. (100 bodova svako prema Tbr.9/1 OT), odnosno ukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 50. OT/23) i PDV od 25% ukupno iznosi 1.250,00 eura. Tome treba pridodati troškove financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, obzirom su bili nužni za postupak. Stoga je tužitelju na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 1.550,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO).

27. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

28. Tuženiku nije priznat parnični trošak, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom je isti u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu 29. prosinca 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika