REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7795/2021-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Potočnjak & Šušnjar d.o.o. u Zagrebu protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 22. prosinca 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice HC, odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnika tuženika IC, odvjetničke vježbenice, dana 29. prosinca 2025. godine,
p r e s u d i o je
I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, da tužiteljici LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 462,95 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 29. prosinca 2025.g. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, da tužiteljici LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 2.900,11 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to od dospijeća do 31. prosinca 2007.g. po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koje zatezne kamate teku:
– na iznos od 2,00 EUR od dana 15. srpanj 2006. do isplate,
– na iznos od 1,74 EUR od dana 15. kolovoz 2006. do isplate,
– na iznos od 3,48 EUR od dana 16. rujan 2006. do isplate,
– na iznos od 2,94 EUR od dana 17. listopad 2006. do isplate,
– na iznos od 1,50 EUR od dana 16. studeni 2006. do isplate,
– na iznos od 1,58 EUR od dana 16. prosinac 2006. do isplate,
– na iznos od 0,39 EUR od dana 16. siječanj 2007. do isplate,
– na iznos od 0,12 EUR od dana 16. veljača 2007. do isplate,
– na iznos od 0,93 EUR od dana 16. ožujak 2007. do isplate,
– na iznos od 0,18 EUR od dana 15. prosinca 2007. do isplate,
– na iznos od 2,66 EUR od dana 16. veljača 2008. do isplate,
– na iznos od 4,30 EUR od dana 21. listopad 2008. do isplate,
– na iznos od 3,55 EUR od dana 20. studeni 2008. do isplate,
– na iznos od 3,24 EUR od dana 11. prosinac 2008. do isplate,
– na iznos od 11,31 EUR od dana 21. siječanj 2009. do isplate,
– na iznos od 12,18 EUR od dana 19. veljače 2009. do isplate,
– na iznos od 8,65 EUR od dana 21. ožujak 2009. do isplate,
– na iznos od 8,99 EUR od dana 21. travanj 2009. do isplate,
– na iznos od 9,32 EUR od dana 21. svibanj 2009. do isplate,
– na iznos od 7,98 EUR od dana 11. lipanj 2009. do isplate,
– na iznos od 8,11 EUR od dana 23. srpanj 2009. do isplate,
– na iznos od 8,05 EUR od dana 25. kolovoz 2009. do isplate,
– na iznos od 7,91 EUR od dana 20. rujan 2009. do isplate,
– na iznos od 6,95 EUR od dana 21. listopad 2009. do isplate,
– na iznos od 8,53 EUR od dana 20. studeni 2009. do isplate,
– na iznos od 9,45 EUR od dana 23. prosinac 2009. do isplate,
– na iznos od 10,99 EUR od dana 12. siječanj 2010. do isplate,
– na iznos od 12,06 EUR od dana 10. veljača 2010. do isplate,
– na iznos od 13,75 EUR od dana 24. ožujak 2010. do isplate,
– na iznos od 14,00 EUR od dana 22. travanj 2010. do isplate,
– na iznos od 16,11 EUR od dana 20. svibanj 2010. do isplate,
– na iznos od 18,66 EUR od dana 22. lipanj 2010. do isplate,
– na iznos od 19,91 EUR od dana 15. srpanj 2010. do isplate,
– na iznos od 24,05 EUR od dana 26. kolovoz 2010. do isplate,
– na iznos od 24,84 EUR od dana 17. rujan 2010. do isplate,
– na iznos od 24,21 EUR od dana 21. listopad 2010. do isplate,
– na iznos od 25,32 EUR od dana 20. studeni 2010. do isplate,
– na iznos od 33,54 EUR od dana 21. prosinac 2010. do isplate,
– na iznos od 32,00 EUR od dana 19. siječanj 2011. do isplate,
– na iznos od 32,48 EUR od dana 03. ožujak 2011. do isplate,
– na iznos od 33,91 EUR od dana 23. ožujak 2011. do isplate,
– na iznos od 32,17 EUR od dana 22. travanj 2011. do isplate,
– na iznos od 36,39 EUR od dana 22. svibanj 2011. do isplate,
– na iznos od 42,64 EUR od dana 22. lipanj 2011. do isplate,
– na iznos od 48,80 EUR od dana 21. srpanj 2011. do isplate,
– na iznos od 53,87 EUR od dana 23. kolovoz 2011. do isplate,
– na iznos od 44,54 EUR od dana 12. listopad 2011. do isplate,
– na iznos od 39,18 EUR od dana 29. listopad 2011. do isplate,
– na iznos od 40,44 EUR od dana 25. studeni 2011. do isplate,
– na iznos od 43,01 EUR od dana 22. prosinac 2011. do isplate,
– na iznos od 45,43 EUR od dana 24. siječanj 2012. do isplate,
– na iznos od 45,88 EUR od dana 01. ožujak 2012. do isplate,
– na iznos od 44,19 EUR od dana 31. ožujak 2012. do isplate,
– na iznos od 44,77 EUR od dana 25. travanj 2012. do isplate,
– na iznos od 46,09 EUR od dana 22. svibanj 2012. do isplate,
– na iznos od 45,95 EUR od dana 07. srpanj 2012. do isplate,
– na iznos od 44,64 EUR od dana 21. kolovoz 2012. do isplate,
– na iznos od 44,03 EUR od dana 05. rujan 2012. do isplate,
– na iznos od 41,94 EUR od dana 17. listopad 2012. do isplate,
– na iznos od 44,86 EUR od dana 10. studeni 2012. do isplate,
– na iznos od 45,29 EUR od dana 04. prosinac 2012. do isplate,
– na iznos od 44,87 EUR od dana 28. prosinac 2013. do isplate,
– na iznos od 40,53 EUR od dana 22. siječanj 2013. do isplate,
– na iznos od 42,70 EUR od dana 02. ožujak 2013. do isplate,
– na iznos od 44,00 EUR od dana 27. ožujak 2013. do isplate,
– na iznos od 45,28 EUR od dana 26. travanj 2013. do isplate,
– na iznos od 41,23 EUR od dana 25. svibanj 2013. do isplate,
– na iznos od 40,64 EUR od dana 28. lipanj 2013. do isplate,
– na iznos od 40,71 EUR od dana 17. kolovoz 2013. do isplate,
– na iznos od 41,32 EUR od dana 13. rujna 2013. do isplate,
– na iznos od 43,15 EUR od dana 20. rujan 2013. do isplate,
– na iznos od 43,21 EUR od dana 09. studeni 2013. do isplate,
– na iznos od 43,66 EUR od dana 29. studeni 2013. do isplate,
– na iznos od 44,83 EUR od dana 31. prosinac 2013. do isplate,
– na iznos od 44,13 EUR od dana 01. veljače 2014. do isplate,
– na iznos od 46,10 EUR od dana 04. ožujak 2014. do isplate,
– na iznos od 46,48 EUR od dana 27. ožujak 2014. do isplate,
– na iznos od 45,51 EUR od dana 26. travanj 2014. do isplate,
– na iznos od 44,56 EUR od dana 31. svibanj 2014. do isplate,
– na iznos od 44,69 EUR od dana 15. srpanj 2014. do isplate,
– na iznos od 46,12 EUR od dana 08. kolovoz 2014. do isplate,
– na iznos od 46,54 EUR od dana 06. rujan 2014. do isplate,
– na iznos od 47,27 EUR od dana 10. listopad 2014. do isplate,
– na iznos od 48,00 EUR od dana 14. studeni 2014. do isplate,
– na iznos od 49,01 EUR od dana 12. prosinac 2014. do isplate,
– na iznos od 48,59 EUR od dana 13. siječanj 2015. do isplate,
– na iznos od 44,10 EUR od dana 13. veljača 2015. do isplate,
– na iznos od 44,10 EUR od dana 11. ožujak 2015. do isplate,
– na iznos od 44,10 EUR od dana 15. travanj 2015. do isplate,
– na iznos od 44,10 EUR od dana 13. svibanj 2015. do isplate,
– na iznos od 44,10 EUR od dana 11. lipanj 2015. do isplate,
– na iznos od 44,10 EUR od dana 16. srpanj 2015. do isplate,
– na iznos od 44,10 EUR od dana 13. kolovoz 2015. do isplate,
– na iznos od 44,10 EUR od dana 17. rujan 2015. do isplate,
– na iznos od 44,10 EUR od dana 16. listopad 2015. do isplate,
– na iznos od 44,10 EUR od dana 19. studeni 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, da tužiteljici LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.081,81 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 29. prosinca 2025. godine do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Utvrđuje se da je osnovan tuženikov prigovor radi prijeboja u iznosu od 1.381,74 eura (prije: 10.410,71 kn), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. siječnja 2016.g. do isplate, po navedenoj kamatnoj stopi.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da su stranke sklopile Ugovor o kreditu dana 28. lipnja 2006. godine i da je tužiteljici odobren kredit u svoti od 15.500,00 CHF, koje se obvezala vratiti u 120 jednakih mjesečnih anuiteta. Navodi se da je čl. II. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatnim stopama, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 7,35% godišnje. Tužiteljica navodi da se radi nepoštenih i ništetnih jednostranih odluka tuženika, kamatna stopa nezakonito mijenjanja tijekom razdoblja otplate. Poziva se na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj PŽ-6632/2017, koji je vođen povodom kolektivne tužbe u tzv. slučaju FRANAK, u kojoj je utvrđeno da je ništetna ugovorna odredba o načinu jednostrane promjene kamatne stope, jednostranom odlukom tuženika i da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, s obzirom da se tečaj CHF mijenjao tijekom otplate kredita. Tužiteljica ovom tužbom traži isplatu preplate s osnove promjene tečaja prilikom otplate kredita i isplatu preplate zbog ništetne jednostrane promjene kamatne stope.
2. Stoga prema preciziranom tužbenom zahtjevu u podnesku od 15. siječnja 2025. godine, traži od tuženika isplatu iznosa od 462,95 eura sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, te isplatu iznosa od 2.900,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, uz naknadnu parničnog troška sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.
3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prije svega ističe prigovor zastare potraživanja. Osim toga, navodi da utvrđenja iz parnice POTROŠAČ nisu primjenjiva na ovaj slučaj, te da nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda RH u ovom postupku i automatskoj vezanosti ovoga suda utvrđenjima iz spomenute presude. Tuženik naglašava da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Nadalje navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe da je navedena odredba jasna i lako uočljiva. Tuženik napominje da je u ovom slučaju, tužiteljica sklopila s tuženikom sporazum o konverziji, odnosno Aneks broj jedan Ugovora o kreditu, što ima značenje novog pravnog posla kojim su regulirana prava i obveze u pravnom odnosu tužitelja i tuženika. Tuženik navodi da je čl. 2. Dodatka ugovora o kreditu, utvrđena preplata tužitelja po osnovi ugovora o kreditu u iznosu od 10.410,71 kn. Navodi da je tuženik tijekom daljnjeg razdoblja otplate kredita iznos utvrđene preplate koristio za podmirenje 50% dospjelih anuiteta i na taj način tužitelju isplatio utvrđeni iznos preplate. Stoga navodi da je tuženik u korist tužitelja već isplatio iznos preplate pa da bi usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelj bio dva puta podmiren za isti navodni dug po istoj pravnoj osnovi. Ukoliko sud utvrdi tužbeni zahtjev osnovanim, tuženik ističe prigovor radi prijeboja i predlaže sudu utvrditi postajanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 10.410,71 kn, uvećano za zatezne kamate tekuće od 25. siječnja 2016. godine do isplate, te predlaže donijeti konstitutivnu odluku o prijeboju uzajamnih potraživanja i odbiti tužbeni zahtjev. Prigovara visini tužbenog zahtjeva i predlaže tužbeni zahtjev odbiti te obvezati tužiteljicu da naknadu tuženiku parnični trošak.
4. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu, početnog otplatnog plana, prijepisa knjigovodstvene kartice, financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković dipl.oec. i saslušanjem tužiteljice osobno kao parnične stranke.
5. Nakon provedenih dokaza i ocjene istih, sud nalazi da je osnovan tužbeni zahtjev preciziran u podnesku od 15. siječnja 2025. godine. Osnovan je i tuženikov prigovor radi prebijanja.
6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (odnosno prednik tuženika Volksbank d.d.) 28. lipnja 2006. godine sklopili Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 15.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 120 mjeseca.
7. Nije sporno da je ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti koji je vezan uz valutu švicarski franak (CHF), da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF i do promjene kamatne stope koju je banka jednostrano mijenjala, što je dovelo do povećanja anuiteta koje je tužitelj otplaćivao.
8. Nije sporno da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu dana 24. siječnja 2016.g. po kojem su provele postupak konverzije iz kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u eur.
9. Sporno je pitanje zastare, pitanje svojstva potrošača, pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi. Nadalje, sporno je pitanje izravne primjene utvrđenja iz parnice Potrošač na ovaj slučaj.
10. Sporno je pitanje je li tužitelj priznatom preplatom u postupku konverzije, u cijelosti obeštećen za sve preplaćene iznose koje je tuženiku platio tijekom otplate kredita do dana konverzije.
11. Sporna je osnovanost visina tužbenog zahtjeva.
12. Tuženik osporava da se presuda donesena u sporu radi zaštite kolektivnih interesa u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od dana 04. srpnja 2013.g., (potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018.g.), može koristiti u ovom postupku i da se odnosi na predmetni ugovor o kreditu.
13. Tuženik nije u pravu. Naime, u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12, te povodom žalbe pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 (II. stupanjska presuda donesena 14. lipnja 2018.g.), utvrđeno je da je i tuženik Hrvatska poštanska banka d.d., odnosno njegov pravni prednik Volksbank i Sberbank d.d., uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita. Naime, utvrđeno je da je u ugovorima o kreditu zaključenim u vremenskom razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 31. prosinca 2008.g. , korištena valutna klauzula koja predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno niti pošteno. Ugovorne odredbe u dijelovima u kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu za valutu CHF, bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa se radi o nepoštenim i ništetnim dijelovima ugovornih odredbi.
14. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. godine.
15. Za naglasiti je da čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.
16. Osim toga, odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP- a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
17. Ovdje se radi upravo o takvom slučaju, jer se tužitelj poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž- 6632/17).
18. Svejedno je sud proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, koja je na ročištu 23. siječnja 2025.g. navela da je namjena kredita bila rješavanje određenih privatnih, obiteljskih potreba. Sjetila se da je kupila perilicu rublja i još neke stvari za kućanstvo i da se sve utrošeno za potrebe obitelji, dakle u privatnu svrhu, a ne ni za kakvo poslovanje ili profesionalnu djelatnost. Izjavila je da nije imala obrt niti trgovačko društvo. Tužiteljica je navela da su joj tijekom otplate kredita anuiteti drastično porasli a da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije bila upozorena od bankara o riziku značajnijeg porasta tečaja valute CHF u odnosu na kunu. Naglasila je da se raspitivala kod tuženik koji kredit je za nju najbolji i upravo je od zaposlenika banke upućena da je za nju najpovoljnije da uzme kredit u CHF. Tvrdi da joj bankari nisu objasnili što znači promjenjiva kamatna stopa ni po kojim kriterijima će se kamatna stopa mijenjati tijekom otplate kredita. Ne sjeća se je li prilikom konverzije banka uračunala određeni iznos koji je preplatila tijekom dotadašnje otplate kredita.
19. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice jer je djelovao iskreno, istinito i uvjerljivo, a osim toga njezini navodi se podudaraju s podacima iz pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu. Tužiteljica je navela da je namjena kredita bila za zadovoljavanje privatnih obiteljskih potreba, te da sredstva kredita nije iskoristila ni za kakvu profesionalnu niti poslovnu djelatnost. S obzirom na navedeno, utvrđeno je da je tužiteljica sklopila ugovor o kreditu u svojstvu potrošača. Naime, tužiteljica je fizička osoba i sklapala je pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tuženik je bio dužan dokazati suprotno, što u ovom postupku, tuženik nije učinio.
20. S obzirom na sve navedeno, sud je u ovom postupku (kao prethodno pitanje) utvrdio ništetnost ugovorne odredbe u dijelu u kojem se govori o vezanosti glavnice uz valutu CHF, pa kako je tužitelj preplatio predmetni kredit s te osnove, to je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju takvog ugovora, s osnova preplate radi valutne klauzule u CHF, sukladno čl. 1111. i čl. 323. ZOO/05.
21. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju. Ali zbog „divljanja“ tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih, pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.
22. Utvrđeno je (kao o prethodnom pitanju) da je ništetna i ugovorna odredba u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. Naime, radi se o dijelu ugovornih odredbi o kojima se nije posebno pregovaralo, a zaposlenik banke nije tužitelju objasnio parametre niti kriterije po kojima će se kamatna stopa mijenjati tijekom otplate kredita. Radi se o tipskom ugovoru, unaprijed pripremljenom, te tužitelj nije imao mogućnost promijeniti unaprijed sročenu ugovornu odredbu. Upravo su takve ugovorne odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te se tužitelj nije mogao suprotstaviti jednostranoj odluci banke, pa se radi o nepoštenim i ništetnim odredbama sukladno čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača.
23. Valja spomenuti i Direktivu 93/13 EEZ koja je implementirana u naše zakonodavstvo, a koja govori o kreditima s promjenjivom kamatnom stopom, te propisuje da je nepoštena odredba o kojoj se nisu vodili posebni pojedinačni pregovori i koja je na štetu potrošača prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.
24. Dakle, kako se radi o djelomično ništetnim ugovornim odredbama, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvih odredbi ( čl. 323. ZOO-a).
25. Radi utvrđivanja visine preplaćenih iznosa, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković dipl. oec. iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. U svom nalazu i mišljenju vještak je, pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana konverzije, nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj, izračunao:
- ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 3.363,06 eura, od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 462,95 eura, te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 2.900,11 eura.
- ukupan iznos koji je tužitelj manje platio zbog pada tečaja ispod tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 28,79 eura.
26. Vještak u svom mišljenju navodi da sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana konverzije, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 3.334,28 eura i to:
- ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana konverzije iznosi ukupno 462,95 eura
- ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i početnog tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do dana konverzije iznosi ukupno 2.871,32 eura.
27. Vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da ukupan iznos obračunate i naplaćene naknade za obradu kredita prilikom prvog korištenja kredita iznosi ukupno 167,07 eura. Nadalje, ukupan iznos obračunate i naplaćene naknade za osiguranje kredita iznosi ukupno 279,25 eura.
28. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a kako je izrađen po pravilima struke, objektivno i obrazloženo, sud ga je u cijelosti prihvatio.
29. U pogledu tuženikovog prigovora o primjenjivosti presude donesene u kolektivnom sporu, na ovaj slučaj, navodi se da nije točno da je u postupku kolektivne zaštite, pravna zaštita pružena samo na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena prava pojedinih članova grupacije, koji traže zaštitu. Naime, sudska praksa je već zauzela stav o takvim prigovorima, naglašavajući da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. Zakona o zaštiti potrošača, u smislu postojanja povrede iz čl. 106.1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, o čemu se radi u ovom slučaju.
30. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje isplatu s osnova preplate radi vezanosti uz valutu CHF, i tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu s osnova jednostrano promjenjive kamatne stope, prigovor zastare nije osnovan. Naime, primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05), a zastara teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama. Kako je ova tužba podnesena dana 01. listopada 2021.g., to proizlazi da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.
31. Ovakav stav zauzeo je Vrhovni sud RH u svojoj odluci poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine, u kojoj presudi se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, došlo do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
32. U pogledu sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu, navodi se da je neravnoteža u pravima i obvezama otklonjena za buduće razdoblje, jer je istim Dodatkom kredit s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit s valutnom klauzulom u eur, što ne znači da je tužiteljica (iako joj je tom prilikom priznata preplata) doista obeštećena kao da ništetnih odredbi u Ugovoru o kreditu nije bilo, dakle, tužiteljica nije u potpunosti dovedena u pravni položaj u kojem b bila da u predmetnom Ugovoru o kreditu nije bilo nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.
33. Vrhovni sud Republike Hrvatske se u odluci poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019.g. izjasnio o postojanju pravnog interesa za pokretanje i vođenje parnica u kojima tužitelj ističe ništetnost ili traži utvrđenje ništetnosti ugovora o kredita zaključenog u valuti CHF, u slučajevima kada su stranke zaključile Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija. Na pitanje gubi li sklapanjem dodatka ugovora o kreditu korisnik kredita pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio stav da činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu, na temelju ZID ZPK /15, kojim je izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit uz valutnu klauzulu u valuti eur, a kojim su u prethodno zaključenom ugovoru o kreditu izmijenili odredbe gleda valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te kojim su postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu u valuti CHF ništetne. Ovo stoga što korisnik kredita i dalje tvrdi da mu nije u cijelosti podmiren dug, odnosno da provedbom konverzije nije u potpunosti obeštećen glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe, slijedom čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu, pri čemu treba imati u vidu i to da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, kao i da ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO. Isto stajalište je taj sud izrazio i u kasnije donesenoj odluci poslovni broj Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020. g.
34. I po stavu ovog suda, tužiteljica ima pravni interes za pokretanje ove parnice(unatoč sporazumu o konverziji) i ovlaštena je pozivati se na ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, odnosno tražiti utvrđenje ništetnosti, kako bi ostvarila zaštitu povrijeđenih prava i pravo na obeštećenje zbog primjene ništetnih odredbi. Takav zaključak je u skladu i s pravnim shvaćanjem zauzetim u odluci Suda EU od 14. ožujka 2019.g. u predmetu C-118/17 (Dunai protiv Erste bank Hungary), prema kojem shvaćanju odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama uvijek treba tumačiti na način da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošače i to kao da isu postojale, tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, sve t s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala.
35. Stoga, u situaciji kada su nepoštene ugovorne odredbe izmijenjene ili zamijenjene drugim odredbama s ciljem da se neki ugovor održi na snazi i to ne samo onda kada do toga dođe izravnom intervencijom zakonodavca, već i onda kada do toga dođe intervencijom ugovornih strana izvršenom temeljem neke zakonske odredbe, kao što je to ovdje slučaj, to nikako ne može imati za posljedicu smanjenje zajamčene pravne zaštite potrošača, što znači da potrošač u svakoj situaciji, pa tako i tužiteljica u ovoj situaciji, mora imati mogućnost uspostave činjenično i pravno, one situacije u kojoj bi se nalazila da takva nepoštena odredba nje postojala, a osobito mora imati mogućnost ostvarivanja povrata koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njezinu štetu temeljem nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.
36. Naglašava se da konverzija kredita u valuti CHF, kako je uređena navedenim zakonom odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu i niti jedna odredba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje ZID ZPK) ne širi primjenu konverzije na izvanugovorne odnose stranaka, kao što su restitucijski zahtjevi (stečeno bez osnove) temeljem ništetni ugovornih odredbi. Osim toga, napominje se da se tužiteljica niti jednom odredbom sklopljenog Dodatka Ugovoru ne odriče prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu u valuti CHF.
37. Prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim se traži da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici preplatu s osnova promjenjive kamatne stope u iznosu od 462,95 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te preplatu s osnova valutne klauzule u iznosu od 2.900,11 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
38. U pogledu prava na zakonske zatezne kamate, bitno je razlučiti tko su stranke u ugovornom odnosu i o kakvom se ugovoru radi, a u ovom slučaju se radi o ugovoru o kreditu u kojem je na jednoj strani fizička osoba, potrošač (tužitelj) kao korisnik kredita, a na drugoj strani je banka (tuženik), dakle ovlaštena financijska institucija. Radi se o ugovoru o kreditu koji je unaprijed formuliran od strane tuženika i o čijim ugovornim odredbama tužitelj nije mogao pregovarati sa tuženikom. Tuženik je financijska institucija koja se u svom poslovanju bavi zaključenjem ugovora ove vrste, te je u pogledu stručnosti i kompetentnosti dominantan u odnosu na potrošača. S obzirom na stručne službe koje djeluju unutar tuženika, tuženik je znao ili morao znati za rizike ugovaranja ovakvog kredita u kojem je glavnica vezana uz valutu CHF, te tužitelja nije upozorio na sve rizike takvog ugovaranja kredita. Prema tome, tuženik nije bio savjestan, pa kako se radi o stjecanju bez osnove propisanom odredbom čl. 1111. ZOO/05, to tužitelju temeljem čl. 1115. ZOO/05, pripadaju zatezne kamate koje teku od dana kada je tuženik kao nesavjestan stjecatelj pojedine iznose stekao bez osnove (kako je precizirano u izreci presude).
39. Kamatna stopa teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007.g. po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate (NN 153/04), od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
40. U pogledu tuženikovog prigovora radi prijeboja, navodi se da je prigovor osnovan, jer je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu dana 24. siječnja 2016.g. tužiteljici priznat iznos preplate (više plaćeni iznos utvrđen konverzijom na dan 30.09.2015.g.) u svoti od 10.410,71 kn, sada 1.381,74 eura (po fiksnom tečaju konverzije 1 eur = 7,53450 kn), što je razvidno i iz nalaza vještaka (list 82 spisa). Međutim, taj iznos nije uračunat u izračun vještaka, niti su to stranke tražile. Tužitelj se nije protivio tuženikovom prigovoru radi prijeboja, niti se o njemu uopće očitovao. Spomenute okolnosti navode na zaključak da se radi o okolnosti koja nije dvojbena. Po stavu suda, iznos koji je priznat kao preplata u konverziji, trebao se uzeti u obzir prilikom izračuna od strane vještaka, što međutim, nije učinjeno, pa bi tuženik, u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva a odbijanja prigovora radi prijeboja, platio tužiteljice dva puta isti iznos. Stoga je osnovan prigovor radi prebijanja u svoti od 1.281,74 eura, sa zakonskim zateznim kamatama o dana 25.01.2016.g. do isplate.
41. Za navesti je da je tijekom postupka došlo do statusne promjene na strani tuženika, tako da je tuženik sada: Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217.
42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.
43. Troškovi tužiteljice obuhvaćaju: sastav tužbe – 100 bodova, sastav podneska od 11.01.2022. – 100 bodova, pristup na ročište 04.05.2022. – 100 bodova, pristup na ročište 16.09.2022. – 100 bodova, sastav podneska od 15.01.2025. - 100 bodova, pristup na ročište 23.01.2025. - 100 bodova, pristup na ročište 22.12.2025. - 100 bodova, ukupno 700 bodova, odnosno 1.400,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 350,00 eura, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, pa sveukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 2.081,81 eura.
44. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 29. prosinca 2025. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
U Zagrebu, dana 29. prosinca 2025. godine
Sutkinja
Nives Šimunović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
