Poslovni broj: Us I-1617/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Katije Stermšek kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NOĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Andreju Kuželičkom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu KUŽELIČKI & MUČNJAK, Zagreb, Nova Ves 3, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, zastupanog po zakonskoj zastupnici NO, višoj građevinskoj inspektorici i zaposlenici tuženika, na temelju odredbe čl. 21. st. 3. Zakona o upravnim sporovima, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 2. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice, opunomoćenika tužiteljice i zakonske zastupnice tuženika, objavljene 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Zagreb I, KLASA: UP/I-362- 02/24-02/853, URBROJ: 443-02-05-12-25-14 od 4. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice zaprimljenoj kod Upravnog suda u Zagrebu 24. lipnja 2025. po kojoj je oformljen spis tog suda poslovni broj: Us I-2375/2025, a koji je rješenjem Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-21 od 27. lipnja 2025. ustupljen Upravnom sudu u Splitu pred kojim je zaveden kao spis poslovnog broja Us I-1617/2025, podnesenoj protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Zagreb I, KLASA: UP/I-362-02/24-02/853, URBROJ: 443-02-05-12-25-14 od 4. lipnja 2025., tužiteljica u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako podnosi tužbu osporavajući zakonitost osporenog rješenja u cijelosti. Prvotno se ističe kako je u obrazloženju istog navedeno da je 4. travnja 2025. pokušana provedba kontrolnog inspekcijskog nadzora na lokaciji u Zagrebu, međutim da nadzor nije bilo moguće provesti s obzirom da tužiteljica nije zatečena u stambenoj zgradi. Nadalje, da vlasnica nije dostavila dokaz da je postupila po rješenju, KLASA: UP/I-362-02/24-02/853, URBROJ: 443-02-05-12- 24-2, od 16. rujna 2024. Slijedom navedenog, tuženik je utvrdio da su se stekli uvjeti za izricanje novčane kazne. Ističe da tuženik nije ispravno utvrdio činjenično stanje s obzirom da nije imao pristup na lokaciji radi neposrednog opažanja stanja. Stoga, s obzirom na to da kontrolni inspekcijski nadzor 4. travnja 2025. nije adekvatno proveden, te da nije izvršen nikakav drugi oblik neposredne provjere stanja na lokaciji, tuženik nije mogao temeljem neposrednog opažanja utvrditi da tužiteljica nije postupila po rješenju tuženika od 16. rujna 2024. Utvrđenje tuženika da su se stekli uvjeti za izricanje novčane kazne predstavlja paušalnost pri zaključivanju, donesenu bez provedbe odgovarajućeg nadzora i bez prikupljanja relevantnih dokaza. Ističe kako nije životno niti logično da je tuženik na ovako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje mogao donijeti zakonito rješenje. Dodatno, ukazuje da je tuženik osporenim rješenjem donio i drugu novčanu kaznu, premda nije ni prethodno – prilikom donošenja prve novčane kazne – na temelju neposrednog opažanja ili drugih valjanih dokaza utvrdio da tužiteljica nije postupila po obvezi iz ranijeg rješenja. Naime, kako za prvu tako i za drugu novčanu kaznu, tuženik se isključivo poziva na činjenicu da 4. travnja 2025. nije mogao obaviti inspekcijski nadzor jer tužiteljica nije bila prisutna, što ne može predstavljati dostatan dokaz o nepostupanju po obvezi. Takvo postupanje tuženika pokazuje obrazac donošenja represivnih mjera bez prethodno zakonito provedenog nadzora, odnosno bez činjenične potvrde da prethodno izrečena mjera nije ispoštovana, čime se krši načelo zakonitosti i proporcionalnosti upravnog postupanja. Iz pobijanog rješenja proizlazi da je predmetno spremište građevina svrstana u 2.b skupinu, pri čemu je tuženik odmjerio kaznu u iznosu od 10.610,00 EUR sukladno članku 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“ broj 109/2023, u daljnjem tekstu: Naputak o načinu rada građevinske inspekcije). Međutim, tuženik pogrešno zaključuje kako se radi o građevini iz skupine 2.b. Sukladno odredbama članka 4. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, 145/24, u daljnjem tekstu: Zakon o gradnji), spremište pripada 3.a skupini, s obzirom da za takvu vrstu građevine nisu utvrđeni posebni uvjeti (gradnje). Prema članku 4. stavku 2. Zakona o gradnji, građevine se razvrstavaju u četiri skupine (1., 2.a, 2.b, 3.a, 3.b) i to s obzirom na tehničko-tehnološku složenost, namjenu, površinu, visinu, volumen, utjecaj na okoliš te postojanje posebnih uvjeta gradnje koje propisuju posebni propisi (npr. zaštita okoliša, zaštita kulturnih dobara, zaštita voda, zaštita od požara itd.). Skupina 2.b obuhvaća građevine za koje jesu propisani posebni uvjeti prema posebnim zakonima i propisima, dok skupina 3.a obuhvaća jednostavne građevine i zahvate koji nemaju posebnih zahtjeva u pogledu sigurnosti, stabilnosti, zaštite okoliša ili kulturne baštine, te ne zahtijevaju uklapanje u širi prostorni kontekst. Slijedom navedenog, skupina 3.a ne podliježe niti posebnim uvjetima gradnje. Stoga, prema članku 4. Zakona o gradnji, spremište ne pripada skupini 2.b, već skupini 3.a. Pogrešno razvrstavanje građevine i pogrešna primjena materijalnog prava od strane tuženika dovela je do neproporcionalnog izricanja novčane kazne, kao i do pravno neutemeljenog rješenja. Naime, iz članka 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije, proizlazi da je za 3.a skupinu građevina propisana kazna u iznosu od 5.300,00 EUR dok je tužiteljici, temeljem pogrešne klasifikacije u skupinu 2.b, izrečena znatno viša kazna u iznosu od 10.610,00 EUR. Sve navedeno je dovelo do povrede načela zakonitosti i razmjernosti iz Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, 110/21, u daljnjem tekstu: Zakon o općem upravnom postupku). Iz pobijanog rješenja proizlazi sljedeće: „Predmetno rješenje vlasnica je zaprimila 10. lipnja 2024., te je rješenje postalo izvršno 10. veljače 2025.“. Međutim, predmetno nije niti činjenično niti pravno moguće. Naime, rješenje na koje se tuženik poziva (KLASA: UP/I-362-02/24-02/853, URBROJ: 443-02-05-12-24-2) doneseno je tek 16. rujna 2024. Slijedom toga, nije ga bilo moguće zaprimiti u lipnju 2024., odnosno prije nego što je doneseno, pa posljedično nije moglo ni postati izvršno. Netočna tvrdnja o datumu zaprimanja i izvršnosti predstavlja ozbiljan nedostatak u obrazloženju rješenja, kako slijedi: unosi pravnu nesigurnost glede tijeka i valjanosti provedenog inspekcijskog postupka, dovodi u pitanje zakonitost novog inspekcijskog postupanja koje se temelji na formalno neizvršnom prethodnom aktu, te otvara pitanje je li tuženik imao pravnu osnovu za donošenje novog rješenja. Zbog svega navedenog, pobijano rješenje temelji se na očigledno pogrešnim činjeničnim i pravnim pretpostavkama, čime je došlo do bitne povrede pravila upravnog postupka. Dodatno, tuženik je donošenjem rješenja povrijedio načelo razmjernosti iz članka 6. Zakona o općem upravnom postupku. Tuženik je izrekao mjeru uklanjanja i novčane kazne, bez da je razmotrio cilj i svrhu inspekcijske mjere te mogućnost postizanja istog cilja blažim sredstvom (npr. zahtjevom za legalizaciju, usklađenjem ili dopunom dokumentacije). Dakle, sukladno članku 6. Zakona o općem upravnom postupku, upravno tijelo je dužno odabrati mjeru koja je najblaža za stranku, a kojom se postiže cilj postupka. U konkretnom slučaju, ne samo da takva analiza nije učinjena, već nije razmotreno niti da se radi o pomoćnom prostoru bez utjecaja na treće osobe ili javni interes. Tuženik je bez obrazloženja primijenio najstrožu mjeru i najviši iznos kazne. Također, stranci nije omogućeno da na jednostavan način zaštiti svoja prava, što predstavlja povredu načela razmjernosti kao i načela zaštite prava stranaka. U izreci rješenja navodi se da je predmetna prostorija (spremište) izvedena bez potrebne dokumentacije, ali tuženik nije dostavio niti jedan dokaz da je za konkretne radove bila potrebna građevinska dozvola. Nema pozivanja na konkretnu odredbu Zakona o gradnji, nema podataka o eventualnom rješenju kojim se utvrđuje da se radi o zgradi za koju su propisani posebni uvjeti, a niti zapisnici ne sadrže opis radova koji bi bili izvan okvira dopuštenih prema Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine br. 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23, u daljnjem tekstu: Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima). Stoga, tužiteljica naglašava da je predmetno spremište izgrađeno u sklopu cjelokupne građevine, za koju je i izdana pravomoćna građevinska dozvola Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Središnjeg odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-361-03/19-001/1853, URBROJ: 251-13-22-1/051-20-11, od 21. srpnja 2020., te pravomoćna uporabna dozvola Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Središnjeg odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-361- 05/21-001/385, URBROJ: 251-13-22-1/047-21-7, od 15. listopada 2021. U tom smislu, tužiteljica ističe da se spremište, koje je bilo predmetom inspekcijskog nadzora, i dalje koristi kao spremište, odnosno da isto nikada nije prenamijenjeno u stambeni prostor, ili korišteno za bilo koju drugu svrhu. Dakle, predmetni prostor nije prilagođen za stanovanje u smislu trajne prenamjene ili izvedbe građevinskih radova koji bi mijenjali funkcionalnu namjenu istog, a za koje bi radove bila potrebna građevinska dozvola. Radovi koji su izvedeni u predmetnom prostoru (spremištu) izvedeni su u skladu s Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, a kojim se propisuju radovi koji se mogu izvoditi bez građevinske dozvole. Slijedom izloženog, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, te pored toga predlaže da sud na temelju odredbe čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima donese rješenje o odgodnom učinku tužbe, to stoga što joj je dan prekratak rok za plaćanje kazne, što uzdržava dvoje malodobne djece, što raspolaže ograničenim financijskim sredstvima potrebnim za pokriće osnovnih životnih troškova i tekućih obveza, što uzdržava i nezaposlenog supruga, a izrečena novčana kazna predstavlja znatno financijsko opterećenje za nju pa bi izvršenjem iste došlo do ozbiljne i nepopravljive imovinske štete za tužiteljicu, s tim da zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, a odluka o odgodi izvršenja rješenja nije u suprotnosti s javnim interesom.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužiteljice jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3.U sporu je održana rasprava 2. prosinca 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili tužiteljica, opunomoćenik tužiteljice i zakonska zastupnica tuženika, na kojoj su dotični ostali kod navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim da je opunomoćenik tužiteljice odustao od dokaznih prijedloga navedenih u tužbi i to da se u ovom sporu provede očevid na licu mjesta uz prisutnost vještaka građevinske struke, da se u svojstvu stranke sasluša tužiteljica, te da se u svojstvu svjedoka sasluša projektant SO, te nije imao nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Zagreb I, KLASA: UP/I-362-02/24-02/853, URBROJ: 443-02-05-12-25-14 od 4. lipnja 2025., točkom 1. utvrđuje se kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02//24-02/853 URBROJ: 443-02-05-12-24-2 od 16. rujna 2024., kojim je tužiteljici kao vlasnici naređeno da u roku od 120 dana od dana zaprimanja tog rješenja, ukloni prostorije približnih tlocrtnih dimenzija 1,65 x 1,60 m + 3,80 x 2,65 m, visine 2,60 m; sanitarni prostor približnih tlocrtnih dimenzija 0,65 x 1,37 + 2,92 x 1,80 m, visine 2,60 m; - gips kartonske stijene kuhinje dužine 85 cm i debljine 10 cm, visine 2,60 m na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], postalo izvršno 10. veljače 2025., točkom 2. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02//24-02/853 URBROJ: 443-02-05-12-24-9 od 7. travnja 2025. kojim se tužiteljica prisiljava na uklanjanje predmetnih građevina prvom novčanom kaznom postalo izvršno dana 26. travnja 2025., točkom 3. se utvrđuje kako tužiteljica nije postupila sukladno rješenju o uklanjanju nakon izvršnosti rješenja o prvoj novčanoj kazni, točkom 4. tužiteljicu se prisiljava na uklanjanje drugom novčanom kaznom u iznosu od 10.610,00 eura, točkom 5. se precizira kako je tužiteljica izrečenu kaznu dužan platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 6. tužiteljica se upozorava da u slučaju ako ne ukloni predmetne građevine nakon izricanja ove kazne da će se na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiliti trećom novčanom kaznom, dok je točkom 7. tužiteljica upozorena da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupi sukladno točki 4. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

9.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02//24-02/853 URBROJ: 443-02-05-12-24-2 od 16. rujna 2024., kojim je tužiteljici kao vlasnici naređeno da u roku od 120 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni naprijed opisane građevinu postalo izvršno 10. veljače 2025., kao i da je tužiteljica protiv tog rješenja pokrenula upravni spor koji se vodi pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Us I-4225/2024, u kojem do dana zaključenja rasprave u predmetnom sporu nije donesena sudska odluka.

10.Potom, neprijeporno je i da je tuženik donio rješenje KLASA: UP/I-362- 02//24-02/853 URBROJ: 443-02-05-12-24-9 od 7. travnja 2025. kojim je tužiteljici izrečena prva novčana kazna kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju koje je postalo izvršno 26. travnja 2025., kao i da je tužiteljica i protiv tog rješenja pokrenula upravni spor koji se vodi pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Us I-1501/2025, u kojem do dana zaključenja rasprave u predmetnom sporu nije donesena sudska odluka.

11.Nadalje, neprijeporno je i da je od strane građevinskog inspektora 4. travnja 2025. pokušana provedba kontrolnog inspekcijskog nadzora na lokaciji u [adresa], kojeg nije bilo moguće provesti jer tužiteljica nije zatečena u stambenoj zgradi, o čemu je sastavljen zapisnik o kontrolnom inspekcijskom nadzoru KLASA: UP/I-362-02/24-02/853, URBROJ: 443-02-05-12-25-8, koji prileže spisu, kao i da tužiteljica građevinskoj inspekciji nije dostavila dokaz da je postupila po rješenju o uklanjanju, te da je od strane građevinske inspektorice izvršen uvid u sustav e- dozvola kada je utvrđeno da nije podnesen zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole nadležnom tijelu.

12.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne, kao i jesu li okolnosti koje tužiteljica problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

13.Odredbom članka 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe. Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

15.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02//24-02/853 URBROJ: 443-02-05- 12-24-2 od 16. rujna 2024. postalo izvršno 10. veljače 2025. Osim toga, od važnosti je i činjenica da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02//24-02/853 URBROJ: 443-02- 05-12-24-9 od 7. travnja 2025. kojim je tužiteljici izrečena prva novčana kazna kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 26. travnja 2025., kao i da je proteklo više od 15 dana od izvršnosti rješenja kojim joj je izrečena prva novčana kazna do dana donošenja osporenog rješenja, ujedno, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužiteljica nije postupila sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nije uklonila predmetne građevine, pa kako je nedvojbeno da je tužiteljica u rješenju tuženika od 16. rujna 2024. upozorena da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, te u rješenju od 7. travnja 2025. da u slučaju ako ne ukloni predmetne građevine nakon izricanja prve novčane kazne da će se na uklanjanje prisiljavati drugom novčanom kaznom, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese svoje rješenje od 4. lipnja 2025., kojim ju se prisiljava na izvršenje citiranog rješenja drugom novčanom kaznom u iznosu od 10.610,00 eura.

16.Ovaj sud najprije primjećuje kako tužiteljica u značajnom dijelu u tužbi ističe prigovore koji se odnose na zakonitost samog rješenja o uklanjanju od 16. rujna 2024. s obzirom da se poziva na građevinsku i uporabnu dozvolu, kao i da se ne bi radilo o građevinama za koje bi bila u obvezi ishoditi pravomoćnu građevinsku dozvolu budući se iste mogu graditi na temelju Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima te slične prigovore, međutim s tim u vezi za istaknuti je kako predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 4. lipnja 2025., dakle rješenja kojim se izvršava rješenje o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne tužiteljici, s čim u vezi je dodatno za navesti kako tužiteljica prigovore koje sada ističe u tužbi ima priliku isticati u sporu koji se vodi pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Us I-4225/2024, u kojem je predmet spora ocjena zakonitosti samog rješenja o uklanjanju, u kojem do zaključenja rasprave u ovom sporu još nije donesena sudska odluka, kod kojeg nespornog stanja stvari je potpuno jasno da su prigovori koje tužiteljica ističe u pogledu zakonitosti rješenja o uklanjanju u cijelosti bespredmetni, to stoga što uslijed prethodno obrazloženog u ovom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na zakonitost tog rješenja.

17.Vezano za tužbene prigovore u kojima tužiteljica ističe kako je tuženik donio osporeno rješenje bez da je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje s obzirom da je od strane građevinskog inspektora 4. travnja 2025. pokušana provedba kontrolnog inspekcijskog nadzora, kojeg nije bilo moguće provesti jer tužiteljica tada nije zatečena u stambenoj zgradi, pa da tuženik nije mogao utvrditi da ona nije postupila sukladno rješenju o uklanjanju, za kazati je kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu doista proizlazi da je od strane građevinskog inspektora 4. travnja 2025. pokušana provedba kontrolnog inspekcijskog nadzora na lokaciji u [adresa], kojeg nije bilo moguće provesti jer tužiteljica nije zatečena u stambenoj zgradi, o čemu je sastavljen zapisnik o kontrolnom inspekcijskom nadzoru KLASA: UP/I-362-02/24-02/853, URBROJ: 443-02-05-12-25- 8, koji prileže spisu. Međutim, s tim u vezi sud najprije primjećuje kako tužiteljica u tužbi uopće ne tvrdi da bi ona postupila sukladno rješenju o uklanjanju, odnosno da bi uklonila građevine za koje joj je naređena inspekcijska mjera uklanjanja rješenjem od 16. rujna 2024., no što je još važnije tijekom upravnog postupka, kao niti tijekom ovog spora tužiteljica nije dostavila, niti je predložila izvođenje bilo kakvih relevantnih dokaza iz kojih bi se moglo zaključiti da bi ona doista postupila sukladno rješenju o uklanjanju, tj. da bi uklonila sporne građevine, pa kod nespornog stanja stvari i to da je građevinski inspektor pokušao obaviti kontrolni inspekcijski pregled u kojem je onemogućen od strane tužiteljice, te da se ovdje radi o izricanju druge novčane kazne, imajući u vidu odredbu čl. 18. st. 3. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 109/23) koja pak propisuje da sljedeća rješenja o novčanoj kazni, donose se bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od izvršnosti prethodnog rješenja, dok izvršenik ne dostavi dokaz da je izvršio uklanjanje građevine, to pak nedvojbeno znači da je u smislu citirane odredbe teret dokaza upravo na tužiteljici, odnosno da je ona bila u obvezi dostaviti dokaz da je izvršila uklanjanje građevine, no budući ona takav dokaz nije dostavila kako tijekom upravnog postupka, tako niti tijekom ovog spora, i po shvaćanju ovog suda u konkretnoj upravnoj stvari bile su ispunjene zakonske pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se tužiteljicu prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne.

18.Potom, vezano za tužiteljičino problematiziranje izrečene novčane kazne, u svezi s čim i skupine u koju predmetne građevine spadaju jer tužiteljica smatra da predmetne građevine spadaju u 3.a skupinu građevina, za navesti je i kako je novčana kazna zakonito i pravilno izrečena u propisanoj visini s obzirom da predmetne građevine spadaju u 2.b skupinu prema Zakonu o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), te kod stanja stvari da je odredbom čl. 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 109/23) propisano da se fizička osoba prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine novčanom kaznom drugi put u iznosu od 10.610,00 eura, pa kako se ovdje radi o izricanju druge novčane kazne, to je nedvojbeno da je ista pravilno i zakonito izrečena upravo u visini koju propisuje citirana odredba. Pored toga, za kazati je kako su neosnovane tvrdnje tužiteljice da predmetne građevine spadaju u 3.a skupinu građevina, ovo iz razloga što takvo što nije točno s obzirom da su svi predmetni radovi izvedeni u sklopu radova rekonstrukcije spremišta u stambenoj građevini, pa kako u postupku izdavanja građevinske dozvole za rekonstrukciju stambene građevine, a kojom se mijenjaju lokacijski uvjeti za građenje na građevinskoj čestici, investitor je dužan pribaviti suglasnosti javno pravnih tijela (vodovod i kanalizacija, elektroenergetska suglasnost i dr.), što nedvojbeno znači da predmetne građevine kao rekonstrukcija spremišta u stambenoj građevini spadaju po zahtjevnosti postupka u 2.b skupinu građevina u smislu Zakona o gradnji, uslijed čega je u ovoj upravnoj stvari neupitno pravilno određena visina kazne za neizvršenje rješenja o uklanjanju.

19.Također, u cijelosti je neutemeljeno problematiziranje izvršnosti rješenja o uklanjanju i o prvoj novčanoj kazni od strane tužiteljice, to pak stoga što prema dostavnicama koje prileže upravnom spisu nedvojbeno proizlazi da je rješenje o uklanjanju od 16. rujna 2024. tužiteljici dostavljeno 10. listopada 2024., a njenom opunomoćeniku 20. rujna 2024., dok je rješenje o prvoj novčanoj kazni od 7. travnja 2025. tužiteljici dostavljeno 11. travnja 2025., a njenom opunomoćeniku 14. travnja 2025., slijedom čega je nedvojbeno da je rješenje o uklanjanju postalo izvršno 10. veljače 2025., a rješenje o prvoj novčanoj kazni 26. travnja 2025., pa kod stanja stvari i to da je odredbom čl. 18. st. 3. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije propisano da sljedeća rješenja o novčanoj kazni, donose se bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od izvršnosti prethodnog rješenja, to znači da je osporeno rješenje tuženika kojim se tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju drugom novčanom kaznom doneseno protekom roka kakav u vidu ima citirana odredba.

20.Ujedno, za navesti je i kako je upravni postupak zakonito proveden, u kojem je pak činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, pa sud ne nalazi da bi u provedenom postupku došlo do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka, pa tako niti onih na koja se tužiteljica u tužbi neutemeljeno poziva, uslijed čega takve prigovore tužiteljice sud smatra u cijelosti neosnovanim, paušalnim i ničim argumentiranim.

21.Naposljetku, za ukazati je tužiteljici kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP-a, pa kako se sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude detaljno očitovao o prigovorima koji se odnose na način izvršenja rješenja (izricanje novčane kazne), dok tužiteljica u tužbi uopće ne spori vrijeme ni mjesto izvršenja, to je pak jasno kako su tužbeni prigovori tužiteljice neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

22.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, kada tužiteljica po istom nije postupila u određenom joj roku, kao i da je izvršno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanu izricanjem prve novčane kazne, nakon čega tužiteljica ponovno nije uklonila predmetne građevine, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju na način da se tužiteljici izriče druga novčana kazna u iznosu od 10.610,00 eura kojom ju se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužiteljice kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito.

23.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužiteljice i to kako u pogledu njezinih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužiteljice.

24.Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

25.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

26.Konačno, u odnosu na prijedlog tužiteljice za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužiteljica nije dokazala, niti učinila vjerojatnim da bi joj izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da je donošenju osporenog rješenja prethodila nezakonita gradnja kojom se devastira prostor, odgoda bi iz tog razloga bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

27.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 29. prosinca 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice Andreju Kuželičkom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu KUŽELIČKI & MUČNJAK, Zagreb, Nova Ves 3, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.