Poslovni broj: Us I-1541/2025-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Katije Stermšek kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon javne i usmene rasprave zaključene 2. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 29. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/25-014/20, URBROJ: 251-02-01/001-25-2 od 21. svibnja 2025. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za podršku djeci i obiteljima, Odsjeka za obiteljske potpore, KLASA: UP/I-551-06/25-014/117, URBROJ: 251-09-14-2/004-25-3 od 31. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice zaprimljenoj kod Upravnog suda u Zagrebu 13. lipnja 2025. po kojoj je oformljen spis tog suda poslovni broj: Us I-2272/2025, a koji je rješenjem Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-19 od 20. lipnja 2025. ustupljen Upravnom sudu u Splitu pred kojim je zaveden kao spis poslovnog broja Us I-1541/2025, podnesenoj protiv rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/25-014/20, URBROJ: 251-02- 01/001-25-2 od 21. svibnja 2025., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 25. studenog 2025., tužiteljica u bitnom navodi kako su osporena rješenja donesena od strane nenadležnih tijela. Ujedno, ističe kako je pravomoćno rješenje doneseno na temelju podzakonskog propisa koji je prestao vrijediti stupanjem na snagu Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18, 20/21 i 25/22) te drži da se ne može u pravo koje je istim dodijeljeno intervenirati primjenom Odluke, već isključivo primjenom propisa na temelju kojega je donijeto. Tužiteljica se poziva na odredbu članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 25/22) te navodi da iz spomenute odredbe proizlazi kako donositelj rješenja nema ovlast donositi akt pozivanjem na Odluku, odnosno postupati nakon 31. prosinca 2022., i to iz razloga što je, izmjenama iz 2022. godine Odluka postala tzv. vremenski propis, kojim je donositelj propisa unaprijed odredio vremensko važenje ovlasti nenadležnih gradskih upravnih tijela. Potom, tužiteljica ukazuje na procesne povrede koje su na njenu štetu počinjene tijekom upravnog postupka, pa tako navodi i da nije kao stranka saslušana u provedenom postupku, ujedno ukazuje i na manjkavost obrazloženja prvostupanjskog akta. Ukazuje da se ne može utvrditi je li prvostupanjsko rješenje doneseno po službenoj dužnosti na osnovi članka 7. Odluke ili članka 7. Odluke/22, a s obzirom da je odredba članka 7. različita u Odluci, odnosno u Odluci/22. Uslijed navedenog, drži kako je prvostupanjsko rješenje nezakonito jer je o prestanku prava odlučila Gradska skupština Grada Zagreba Odlukom, a ne upravno tijelo koje samo provodi u djelo odluku Gradske skupštine donoseći rješenje. U tom pravcu ističe kako je isto u suprotnosti sa pravnim shvaćanjima Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojima nije dopušteno predstavničkim tijelima odlučivati o prestanku ili izmijeni pojedinačnih prava koja su utvrđena pojedinačnim upravnim aktima donesenima u pojedinačnom upravnom postupku. Tužiteljica također u tužbi citira brojne podzakonske propise koji se odnose na ustrojstvo i nadležnost upravnih tijela, u svezi kojih navodi da su osporena rješenja donesena od strane nenadležnih tijela. Pored toga, ukazuje da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta pokretanju postupka po službenoj dužnosti, da akt tuženika ne sadrži vlastoručni potpis jer potpis ne sadrži niti jedno čitljivo slovo latiničnog pisma, ime i prezime donositelja ili barem inicijale već se, navodi, radi o crtežu, a ne slovima. Isto tako, napominje kako je i drugostupanjsko rješenje doneseno od strane neovlaštene osobe, da joj u provedenom postupku nije bilo omogućeno prethodno izjašnjavanje što je protivno odredbi članka 30. ZUP-a, kao i da je u konkretnom slučaju trebalo provesti ispitni postupak, da je obrazloženje prvostupanjskog rješenja u suprotnosti s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a, a izreka u suprotnosti s odredbom čl. 98. st. 3. ZUP-a jer ne sadrži njezin osobni identifikacijski broj, te zaključno navodi kako je tuženik neosnovano odbio njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog postupka. Slijedom izloženog, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela , a ujedno predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljici.
2.Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio svim tužbenim navodima tužbe i tužbenom zahtjevu tužiteljice, pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.
3.U sporu je održana rasprava 2. prosinca 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica opunomoćenika tužiteljice, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.
4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika dijelom uz odgovor na tužbu, a dijelom uz podnesak od 19. kolovoza 2025.
5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice i to da ju se u ovom sporu sasluša u svojstvu stranke, to na okolnosti precizirane u tužbi, podnesku od 25. studenog 2025. i održanoj raspravi kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom dijelom uz odgovor na tužbu, a dijelom uz podnesak od 19. kolovoza 2025. i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za podršku djeci i obiteljima, Odsjek za obiteljske potpore, KLASA: UP/I-551-06/25-014/117, URBROJ: 251-09-14-2/004-25-3 od 31. ožujka 2025., donesenim po službenoj dužnosti, određeno je da HM roditelju ŽM prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 31. ožujka 2025., a predmetno rješenje doneseno je pozivom na odredbu čl. 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18, 20/21 i 25/22).
10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/25-014/20, URBROJ: 251-02-01/001-25-2 od 21. svibnja 2025. točkom I. odbijen je prigovor tužiteljice iz ovog spora izjavljen protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja, dok je točkom II. odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka.
11.Među strankama spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju bilo mjesta donošenju rješenja kojim tužiteljici kao roditelju ŽM prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 31. ožujka 2025., u svezi s čim je li u tom pogledu primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kao i je li u provedenom postupku došlo do povrede procesnih prava tužiteljice koje bi bile od utjecaja na zakonitost akata čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, uslijed čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.
12.Odredbom članka 7. st. 1. al. 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18, 20/21 i 25/22) propisano je da novčana pomoć prestaje posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023., dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da će o prestanku novčane pomoći iz ovog članka nadležno gradsko upravno tijelo odlučiti po službenoj dužnosti.
13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po prigovoru tužiteljice iz ovog spora isti odbio i time potvrdio prvostupanjsko rješenje, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke da tužiteljici kao roditelju ŽM prestane novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 31. ožujka 2025., a kako to u vidu ima mjerodavna naprijed citirana odredba Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, uslijed čega sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
14.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako iz podataka upravnog spisa dostavljenog od strane tuženika, proizlazi da je prvostupanjsko tijelo donijelo svoje rješenje od 31. ožujka 2025. naprijed citirane izreke na temelju odredbe članka 7. stavka 1. alineje 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 10/18., 20/21 i 25/22.), a to nakon utvrđenja da je dijete tužiteljice, za koje je podnositeljica ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, navršilo 7 godina života, koja činjenica među strankama nije ni sporna, a protiv kojeg rješenja je tužiteljica podnijela prigovor, koji je odbijen osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje je tužiteljica pokrenula predmetni upravni spor.
15.Sud nadalje primjećuje da su tužbeni prigovori koje tužiteljica ističe u tužbi u bitnom identični onima koje je već istaknula u prigovoru izjavljenom protiv prvostupanjskog rješenja, a koje je pak tuženik pravilno otklonio u obrazloženju svog akta, koje obrazloženje je u cijelosti prihvatljivo i ovom sudu, kod kojeg stanja stvari tužbeni prigovori tužiteljice koje ističe u ovom sporu nisu, niti mogu biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnoj upravnoj stvari.
16.Vezano za tužbene navode kako je prvostupanjsko rješenje doneseno od strane nenadležnog tijela, za kazati je kako je to rješenje po shvaćanju ovog suda doneseno od strane nadležnog tijela, to pak stoga što je danom stupanja na snagu Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela (Službeni glasnik Grada Zagreba 17/21), sukladno članku 36. stavku 1. alineji 9. ove Odluke, prestalo postojati gradsko upravno tijelo koje je donijelo zaključak, KLASA: 551-06/18-013/341, URBROJ: 251-21-21-1/001-18-2 od 14. studenog 2018. kojim je tužiteljica ostvarila pravo na novčanu pomoć, odnosno Ured za demografiju, dok sukladno članku 37. točki 7. navedene Odluke sve poslove dotadašnjeg Ureda za demografiju preuzeo je Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, koje upravno tijelo je i donijelo prvostupanjsko rješenje. Ujedno, to rješenje doneseno je od strane ovlaštenog službenika, ovo iz razloga što je odredbom članka 23. stavka 1. ZUP-a propisano kako u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela, pa s obzirom da iz predmetnog rješenja proizlazi da je isto donesenog od strane službenika zaposlenog na radnom mjestu stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu demografske politike, kod stanja stvari da je Pravilnikom o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (Službeni glasnik Grada Zagreba 13/22, 31/22, i 26/23) u opis poslova navedenog radnog mjesta, između ostalog, spada i rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, to je pak potpuno jasno da je to rješenje donijeto kako od strane nadležnog tijela, tako i od strane ovlaštenog službenika.
17.Nadalje, u odnosu na rok iz odredbe članka 6. Odluke, za navesti je kako je taj rok nije prekluzivne naravi, već je riječ o roku instruktivnog karaktera, što znači da propuštanjem takvog roka radnja se može izvršiti bez negativnih posljedica, odnosno da ju je moguće izvršiti i protokom takvog roka, kod kojeg stanja stvari Odluka/22 ne predstavlja nikakav vremenski propis, kako to tužiteljica pogrešno smatra, već je odredbom članka 6. Odluke/22 nadležnom gradskom upravnom tijelu dana svojevrsna, neobvezujuća uputa. Također, neosnovano tužiteljica tvrdi da su obrazloženje i izreka prvostupanjskog rješenja u suprotnosti s odredbom čl. 98. ZUP-a, to pak stoga što je prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svog akta dalo jasne i nedvojbene razloge zbog kojih tužiteljici prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 31. ožujka 2025., a s kojima je u cijelosti suglasan i ovaj sud, dok je obveza navođenja osobnog identifikacijskog broja (OIB [osobni identifikacijski broj]a) u smislu odredbe čl. 98. st. 2. ZUP-a propisana isključivo za uvod rješenja, u kojem je OIB nesporno naveden, no navođenje istog nije propisano za izreku rješenja, s tim da je izreka tog rješenja jasna i određena, iz koje se nedvojbeno može utvrditi kako novčana pomoć prestaje upravo tužiteljici, dok prvostupanjsko rješenje ne sadrži OIB djeteta tužiteljice budući da dijete nije stranka postupka, a obveza navođenja OIB [osobni identifikacijski broj]a u uvodu rješenja određena je isključivo za stranke.
18.U odnosu na navode tužiteljice u kojima ukazuje na procesne povrede u provedenom postupku, pri čemu apostrofira da je trebalo provesti ispitni postupka, kao i da joj je trebalo omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, za kazati je kako ovaj sud takve prigovore na nalazi osnovanim, to iz razloga što je prvostupanjsko tijelo svoje rješenje donijelo prema pravilima neposrednog rješavanja u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 49. stavak 1. alineje 1. ZUP-a, kojom je propisano da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa, koje pretpostavke su u konkretnoj upravnoj stvari bile zadovoljene s obzirom da se pravo stanje stvari nedvojbeno moglo utvrditi samo na temelju podataka iz spisa kojim raspolaže prvostupanjsko tijelo, te nije bilo potrebno posebno izjašnjenje tužiteljice radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Osim toga, tužiteljica je sve prigovore koji su se odnosili na zakonitost prvostupanjskog rješenja imala mogućnost iznijeti u prigovoru podnesenom protiv prvostupanjskog rješenja, dok je u odnosu na zakonitost osporenog rješenja tuženika sve prigovore imala priliku istaknuti u ovom sporu, što znači da je tužiteljici neprijeporno omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari.
19.S prethodnim u vezi, dodatno je za kazati kako je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju odredbe članka 7. stavka 2. Odluke/22 u kojoj su navedeni slučajevi u kojima prestaje pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, kod kojeg nespornog stanja stvari nije uopće pravno relevantno to što u navedenoj odredbi pa time ni u prvostupanjskom rješenju nije navedeno kako tužiteljici prestaje pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s obzirom se radi o istoj stvari, ovo tim prije što je logično da tužiteljici ova novčana pomoć prestaje iz razloga prestanka prava na istu, s tim da je ona novčanu pomoć za roditelja odgojitelja ostvarila osobno ispunjavanjem uvjeta iz Odluke koje je bila na snazi u vrijeme odlučivanja o njezinom zahtjevu.
20.Što se pak tiče podzakonskih propisa na koje se tužiteljica poziva, a koji po njenom mišljenju ukazuju na to da prvostupanjsko tijelo nije bilo nadležno za donošenje rješenja od 31. ožujka 2025., prije svega je za navesti kako je odredbom članka 15. Odluke o ustrojstvu i djelokrugu gradskih upravnih tijela (Službeni glasnik Grada Zagreba 17/21) određeno kako Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (u daljnjem tekstu: nadležni Ured) obavlja poslove koji se odnose na: socijalnu zaštitu i prava iz socijalne skrbi, humanitarnu pomoć, zdravlje, zdravstvo i zdravstvenu zaštitu, ostvarivanje prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, pirotehničara i članova njihovih obitelji, zaštitu prava vojnih i civilnih invalida rata i žrtava rata, sudionika rata i članova obitelji, provedbu gradskih strategija, izradu i provedbu planova i programa na području zdravstvene zaštite, promicanja zdravlja te prevencije i suzbijanja ovisnosti, socijalne zaštite, zaštite osoba s invaliditetom, socijalne skrbi o umirovljenicima te zaštite i drugih kategorija stanovništva, zaštite obitelji, zaštite od nasilja u obitelji i djece, praćenje i analizu tekućih demografskih i drugih društvenih kretanja i analizu promjena u demografskim i društvenim strukturama Grada, utvrđivanje prioriteta te mjera i aktivnosti od utjecaja na ukupni demografski razvoj i povećanje kvalitete života, koordinaciju i provedbu mjera populacijske politike , poticanje i potpore programima i projektima udruga i drugih oblika organiziranog djelovanja i rada u pojedinim područjima, koordinaciju i kontrolu socijalnih, zdravstvenih i braniteljskih ustanova kojih je Grad osnivač te na druge poslove koji su mu stavljeni u nadležnost. Sve poslove dotadašnjeg Ureda za demografiju, koji je donio rješenje od 14. studenog 2018., a kojim rješenjem je tužiteljica ostvarila pravo na novčanu pomoć, preuzeo je Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom. Pravilnikom o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (6/24, 13/24, 30/24) utvrđen je unutarnji red nadležnog Ureda, način rada i upravljanje Uredom, unutarnje ustrojstvo, nazivi i djelokrug unutarnjih ustrojstvenih jedinica te upravljanje njima, sistematizacija radnih mjesta, nazivi i opisi poslova radnih mjesta, stručni i drugi uvjeti za raspored na radna mjesta, broj izvršitelja i druga pitanja od značaja za rad Ureda. Tako je odredbom članka 4. ovog Pravilnika određeno kako je u Sektoru za socijalnu politiku, među ostalim, ustrojen i Odjel za podršku djeci i obiteljima u čijem je djelokrugu poslova i provedba i praćenje primjene gradskih odluka o obiteljskim potporama (novčana pomoć za roditelja odgojitelja te novčana pomoć za opremu novorođenog djeteta), rješavanje upravnih postupaka u prvom stupnju po gradskim odlukama o obiteljskim potporama, itd. Također, unutar navedenog Odjela ustrojen je i Odsjek za obiteljske potpore. U Odsjeku za obiteljske potpore obavljaju se poslovi provedbe i praćenja provedbe gradskih odluka o obiteljskim potporama (novčana pomoć za roditelja odgojitelja i novčana pomoć za opremu novorođenog djeteta), rješavanje upravnih postupaka u prvom stupnju po gradskim odlukama o obiteljskim potporama, neposredan rad sa strankama, poslovi vođenja propisanih evidencija i analiza podataka korisnika obiteljskih potpora, te ostali poslovi iz djelokruga Odsjeka.
21.Stoga, je nesumnjivo kako je navedenim Pravilnikom određeno da postupanje po Odluci nedvojbeno uključuje i donošenje rješenja, odnosno obavljanje upravnih poslova. Osim toga, relevantnom odredbom članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 25/22) određeno je kako će o razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte. Kod izloženog stanja stvari, potpuno je jasno da se radi o upravnim aktima s obzirom da se istima odlučuje o pravima fizičkih osoba neposredno primjenjujući Odluku kao opći upravni akt. S tim u vezi, dodatno je za navesti kako je o naravi pojedinačnih akata koji se donose na temelju Odluke Visoki upravni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VUSRH) zauzeo stav te je u presudi, broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022., istaknuo kako ovi akti imaju „pravnu narav upravnog akta“. Također, citiranim Pravilnikom određeno je da poslovi radnog mjesta unutar Odsjeka za obiteljske potpore obuhvaćaju i „rješavanje u najsloženijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (radna mjesta - voditelj odsjeka za obiteljske potpore , viši stručni savjetnik za demografsku politiku, stručni savjetnik za provedbu i kontrolu mjera demografske politike, viši stručni suradnik za provedbu mjera demografske politike), pa uzimajući u obzir navedeno neprijeporno je kako je prvostupanjsko rješenje doneseno u okviru propisanog djelokruga nadležnog gradskog upravnog tijela te po ovlaštenom službeniku.
22.Nadalje, u odnosu na pokretanje postupka po službenoj dužnosti dodatno je za navesti kako je VUSRH u presudi, broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. koja je donesena u postupku ocjene zakonitosti Odluke, ponovno, kao i u ranijoj presudi, broj:
Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Dakle, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći te je pobijano rješenje donijeto upravo na temelju Odluke. Navedena pravna stajališta potvrđena su Odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023.
23.Vezano za tužiteljičine navode kojima problematizira potpis donositelja drugostupanjskog rješenja, za kazati je kako iz podataka upravnog spisa proizlazi da je osporeno rješenje tuženika vlastoručno potpisano, s čim u vezi je dodatno za kazati kako niti jednim važećim propisom nije definirano kako vlastoručni potpis treba izgledati, pa su tužbeni prigovori koje tužiteljica u tom pravcu iznosu potpuno neosnovani. Što se pak tiče prigovora koji se odnose na to da bi i drugostupanjsko rješenje bilo doneseno od strane neovlaštene osobe, za navesti je kako je predmetna Odluka sukladno izraženom stavu VUSRH zakonita, pa tako i odredba članka 10. iste koja određuje prigovor gradonačelniku kao pravni lijek. VUSRH presudom, broj: Usoz- 254/2023 od 19. prosinca 2023. odbija zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti odredbe članka 10. Odluke 25/22, uz obrazloženje da određivanjem prigovora kao pravnog lijeka protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije. Nadalje, VUSRH ističe kako je zakonom propisana mogućnost pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta te je time osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata, a slijedom čega je prigovor kao takav definiran Odlukom zakonit.
24.U odnosu na navode tužiteljice o žalbi kao pravnom lijeku, skreće se pozornost tužiteljici na stajalište izraženo u navedenoj presudi VUSRH u kojoj se ističe stajalište Ustavnog suda RH iz odluke, broj: U-I-2911/2017, od 5. veljače 2019. prema kojem sustav zaštite ljudskih prava uspostavljen Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pravo na žalbu protiv sudske odluke u prvom stupnju, kao temeljno pravo, prepoznaje samo u okviru kaznenog postupka. Također se navodi kako ni konvencijski sustav zaštite ljudskih prava, ni EU sustav zaštite temeljnih prava zajamčenih Poveljom o temeljnim pravima Europske unije ne prepoznaju pravo na žalbu u okviru građanskih odnosno upravno sudskih postupaka kao temeljno pravo. Ujedno se navodi kako oba navedena sustava jamče pristup sudskoj zaštiti odnosno pravo na sudski nadzor nad odlukama tijela državnih vlasti kojima se odlučuje o konkretnim interesima građana, ali ne jamči pravo na žalbu protiv odluke suda u građanskim odnosno upravnim sporovima. (iz točke 10.1 odluke USRH).
25.Zaključno, u pogledu tužbenih navoda u kojima tužiteljica ističe kako je tuženik nezakonito postupio kada je točkom II. osporenog rješenja odbio njen zahtjev za naknadom troškova postupka, za kazati je kako je po stajalištu ovog suda i navedena točka izreke akta tuženika zakonita, to pak stoga što je odredbom članka 161. stavkom 5. ZUP-a propisano da kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, da troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano, no kako je u konkretnom slučaju nesporno da je upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, međutim, isti nije povoljno okončan za podnositeljicu, to je nedvojbeno da tužiteljica nije imala pravo na naknadu troška postupka, slijedom čega je takav zahtjev tužiteljice pravilno odbijene primjenom citirane odredbe.
26.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa kako tužiteljica u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njezine tužbe.
27.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
28.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
29.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.
U Splitu, 29. prosinca 2025.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- opunomoćeniku tužiteljice Martinu Sherriju, odvjetniku u Zagrebu, Kordunska
1, uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Gradu Zagrebu, Gradonačelniku, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, uz zapisnik od 2. prosinca 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- u spis.
