Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: Pn-72/2022-136

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MĐ, [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 14. studenog 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja EĐ, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Rešetar i partneri d.o.o iz Zagreba, te u prisutnosti zamjenika punomoćnika tuženika Hrvoja Jovića, odvjetnika u Vinkovcima, a koja presuda je donesena i objavljena 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176, isplatiti tužiteljici MĐ, [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete - troškova liječenja i u vezi s liječenjem ukupan iznos od 498,00 EUR (slovima: četiristotinedevedesetosameura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. prosinca 2025. kao dana presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2025., u roku od 15 dana, dok se tužiteljica odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova liječenja i u vezi s liječenjem preko dosuđenog iznosa, a do ukupno zatraženog iznosa od 1.088,33 EUR / 8.200,00 kn.

II. Tužiteljica MĐ, [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] se odbija sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na ime naknade imovinske štete - troškova liječenja i u vezi s liječenjem počevši od 27. rujna 2013. do 28. prosinca 2025.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176, isplatiti tužiteljici MĐ, [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku 15 dana, na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade ukupan iznos od 42.400,20 EUR (slovima:četrdesetdvijetisućečetiristotineeuraidvadesetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 246,80 EUR od 15. lipnja 2015.,

- na iznos od 246,80 EUR od 15. srpnja 2015.,

- na iznos od 246,80 EUR od 15. kolovoza 2015.,

- na iznos od 246,80 EUR od 15. rujna 2015.,

- na iznos od 246,80 EUR od 15. listopada 2015.,

- na iznos od 246,80 EUR od 15. studenog 2015.,

- na iznos od 246,80 EUR od 15. prosinca 2015.,

- na iznos od 246,80 EUR od 15. siječnja 2016.,

- na iznos od 274,33 EUR od 15. veljače 2016.,

- na iznos od 274,33 EUR od 15. ožujka 2016.,

- na iznos od 274,33 EUR od 15. travnja 2016.,

- na iznos od 274,33 EUR od 15. svibnja 2016.,

- na iznos od 274,33 EUR od 15. lipnja 2016.,

- na iznos od 274,33 EUR od 15. srpnja 2016.,

- na iznos od 274,33 EUR od 15. kolovoza 2016.,

- na iznos od 274,33 EUR od 15. rujna 2016.,

- na iznos od 274,33 EUR od 15. listopada 2016.,

- na iznos od 274,33 EUR od 15. studenog 2016.,

- na iznos od 274,33 EUR od 15. prosinca 2016.,

- na iznos od 274,33 EUR od 15. siječnja 2017.,

- na iznos od 251,51 EUR od 15. veljače 2017.,

- na iznos od 251,51 EUR od 15. ožujka 2017.,

- na iznos od 251,51 EUR od 15. travnja 2017.,

- na iznos od 251,51 EUR od 15. svibnja 2017.,

- na iznos od 251,51 EUR od 15. lipnja 2017.,

- na iznos od 251,51 EUR od 15. srpnja 2017.,

- na iznos od 251,51 EUR od 15. kolovoza 2017.,

- na iznos od 251,51 EUR od 15. rujna 2017.,

- na iznos od 251,51 EUR od 15. listopada 2017.,

- na iznos od 251,51 EUR od 15. studenog 2017.,

- na iznos od 251,51 EUR od 15. prosinca 2017.,

- na iznos od 251,51 EUR od 15. siječnja 2018.,

- na iznos od 283,77 EUR od 15. veljače 2018.,

- na iznos od 283,77 EUR od 15. ožujka 2018.,

- na iznos od 283,77 EUR od 15. travnja 2018.,

- na iznos od 283,77 EUR od 15. svibnja2018.,

- na iznos od 283,77 EUR od 15. lipnja 2018.,

- na iznos od 283,77 EUR od 15. srpnja 2018.,

- na iznos od 283,77 EUR od 15. kolovoza 2018.

- na iznos od 283,77 EUR od 15. rujna 2018.,

- na iznos od 283,77 EUR od 15. listopada 2018.,

- na iznos od 283,77 EUR od 15. studenog 2018.,

- na iznos od 283,77 EUR od 15. prosinca 2018.,

- na iznos od 283,77 EUR od 15. siječnja 2019.,

- na iznos od 278,26 EUR od 15. veljače 2019.,

- na iznos od 278,26 EUR od 15. ožujka 2019.,

- na iznos od 278,26 EUR od 15. travnja 2019.,

- na iznos od 278,26 EUR od 15. svibnja 2019.,

- na iznos od 278,26 EUR od 15. lipnja 2019.,

- na iznos od 278,26 EUR od 15. srpnja 2019.,

- na iznos od 278,26 EUR od 15. kolovoza 2019.,

- na iznos od 278,26 EUR od 15. rujna 2019.,

- na iznos od 278,26 EUR od 15. listopada 2019.,

- na iznos od 278,26 EUR od 15. studenog 2019.,

- na iznos od 278,26 EUR od 15. prosinca 2019.,

- na iznos od 278,26 EUR od 15. siječnja 2020.,

- na iznos od 202,33 EUR od 15. veljače 2020.,

- na iznos od 202,33 EUR od 15. ožujka 2020.,

- na iznos od 202,33 EUR od 15. travnja 2020.,

- na iznos od 202,33 EUR od 15. svibnja 2020.,

- na iznos od 202,33 EUR od 15. lipnja 2020.,

- na iznos od 202,33 EUR od 15. srpnja 2020.,

- na iznos od 202,33 EUR od 15. kolovoza 2020.,

- na iznos od 202,33 EUR od 15. rujna 2020.,

- na iznos od 202,33 EUR od 15. listopada 2020.,

- na iznos od 202,33 EUR od 15. studenog 2020.,

- na iznos od 202,33 EUR od 15. prosinca 2020.,

- na iznos od 202,33 EUR od 15. siječnja 2021.,

- na iznos od 228,29 EUR od 15. veljače 2021.,

- na iznos od 228,29 EUR od 15. ožujka 2021.,

- na iznos od 228,29 EUR od 15. travnja 2021.,

- na iznos od 228,29 EUR od 15. svibnja 2021.,

- na iznos od 228,29 EUR od 15. lipnja 2021.,

- na iznos od 228,29 EUR od 15. srpnja 2021.,

- na iznos od 228,29 EUR od 15. kolovoza 2021.,

- na iznos od 228,29 EUR od 15. rujna 2021.,

- na iznos od 228,29 EUR od 15. listopada 2021.,

- na iznos od 228,29 EUR od 15. studenog 2021.,

- na iznos od 228,29 EUR od 15. prosinca 2021.,

- na iznos od 228,29 EUR od 15. siječnja 2022.,

- na iznos od 266,84 EUR od 15. veljače 2022.,

- na iznos od 266,84 EUR od 15. ožujka 2022.,

- na iznos od 266,84 EUR od 15. travnja 2022.,

- na iznos od 266,84 EUR od 15. svibnja 2022.,

- na iznos od 266,84 EUR od 15. lipnja 2022.,

- na iznos od 266,84 EUR od 15. srpnja 2022.,

- na iznos od 266,84 EUR od 15. kolovoza 2022.,

- na iznos od 266,84 EUR od 15. rujna 2022.,

- na iznos od 266,84 EUR od 15. listopada 2022.,

- na iznos od 266,84 EUR od 15. studenog 2022.,

- na iznos od 266,84 EUR od 15. prosinca 2022.,

- na iznos od 266,84 EUR od 15. siječnja 2023.,

- na iznos od 327,00 EUR od 15. veljače 2023.,

- na iznos od 327,00 EUR od 15. ožujka 2023.,

- na iznos od 327,00 EUR od 15. travnja 2023.,

- na iznos od 327,00 EUR od 15. svibnja 2023.,

- na iznos od 327,00 EUR od 15. lipnja 2023.,

- na iznos od 327,00 EUR od 15. srpnja 2023.,

- na iznos od 327,00 EUR od 15. kolovoza 2023.,

- na iznos od 327,00 EUR od 15. rujna 2023.,

- na iznos od 327,00 EUR od 15. listopada 2023.,

- na iznos od 327,00 EUR od 15. studenog 2023.,

- na iznos od 327,00 EUR od 15. prosinca 2023.,

- na iznos od 327,00 EUR od 15. siječnja 2024.,

- na iznos od 676,00 EUR od 15. veljače 2024.,

- na iznos od 676,00 EUR od 15. ožujka 2024.,

- na iznos od 676,00 EUR od 15. travnja 2024.,

- na iznos od 676,00 EUR od 15. svibnja 2024.,

- na iznos od 676,00 EUR od 15. lipnja 2024.,

- na iznos od 676,00 EUR od 15. srpnja 2024.,

- na iznos od 676,00 EUR od 15. kolovoza 2024.,

- na iznos od 676,00 EUR od 15. rujna 2024.,

- na iznos od 676,00 EUR od 15. listopada 2024.,

- na iznos od 676,00 EUR od 15. studenog 2024.,

- na iznos od 676,00 EUR od 15. prosinca 2024.,

- na iznos od 676,00 EUR od 15. siječnja 2025.,

- na iznos od 805,00 EUR od 15. veljače 2025.,

- na iznos od 805,00 EUR od 15. ožujka 2025.,

- na iznos od 805,00 EUR od 15. travnja 2025.,

- na iznos od 805,00 EUR od 15. svibnja 2025.,

- na iznos od 805,00 EUR od 15. lipnja 2025.,

- na iznos od 805,00 EUR od 15. srpnja 2025.,

- na iznos od 805,00 EUR od 15. kolovoza 2025.,

- na iznos od 805,00 EUR od 15. rujna 2025.,

pa sve do isplate, i to do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te na ime rente po osnovi izgubljene zarade iznos od 805,00 EUR mjesečno počev od 1. listopada 2025. pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, s tim da dospjele obroke plati odjednom, a ostale kako budu dospijevali najkasnije do svakog 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2025., dok se tužiteljica odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu ove štete preko dosuđenih svakomjesečnih pojedinačnih iznosa iz točke III. izreke ove presude, a do zatraženih svakomjesečnih pojedinačnih iznosa od 1.061,78 EUR / 8.000,00 kn.

IV. Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176, da tužiteljici MĐ, [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 17.522,61

EUR  (slovima: sedamnaesttisućapetstotinadvadesetidvaeuraišezdesetjedancent), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2025. kao dana presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2025., u roku od 15 dana, dok se tužiteljica odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a do ukupno zatraženog iznosa od 59.574,09 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelji i to ranije AĐ, a sada MĐ, IĐ i ZĐ podnijeli su tužbu protiv tuženika radi naknade štete i to sada tužiteljica MĐ radi naknade neimovinske i imovinske štete, a tužitelji IĐ i ZĐ radi naknade neimovinske štete zbog teškog invaliditeta bliske osobe. Tijekom trajanja ovoga postupka tužitelji IĐ i ZĐ podneskom od 25. listopada 2019. povukli su tužbu u dijelu koji se odnosi na njihovo potraživanje za naknadom neimovinske štete, a sve to iz razloga jer su sa tuženikom 2. listopada 2019. zaključili izvansudsku nagodbu, iz kojeg razloga se tuženik nije protivio povlačenju tužbe od strane istih tužitelja (list 273 do 274 spisa), zbog čega je rješenjem ovog suda poslovni broj Pn- 38/19, od 12. siječnja 2021., utvrđeno da je povučena tužba u odnosu na tužitelje AĐ i ZĐ (list 307 do 308 spisa). U tužbi sada tužiteljica MĐ navodi da je nastradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 27. rujna 2013. na način da je na nju dok je hodala kolnikom [adresa] u [adresa] naletjelo vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika SĐ, koji je zbog navedenog događaja proglašen krivim zbog kaznenog djela 3 izazivanja prometne nezgode i kaznenog djela nepružanja pomoći i to presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj K-458/13, od 19. veljače 2014. U tom štetnom događaju tužiteljica navodi da je zadobila teške tjelesne ozljede u vidu jednostrane frakture lubanjske baze, frakturu trupa kralješka, frakturu temopralne kosti i još drugi niz teških ozljeda, zbog kojih je trpjela izrazito jake bolove, a iste bolove trpi i dalje s obzirom da provodi dugotrajno rehabilitaciju. Zbog istih ozljeda navodi da je bila podvrgnuta i dvama operativnim zahvatima i to 30. rujna 2013. i 29. siječnja 2014., da je u nekoliko navrata bila hospitalizirana, provodila niz fizikalnih terapija tijekom kojih je također trpjela fizičke bolove. Osim fizičkih bolova navodi da je u štetnom događaju pretrpjela intenzivan strah i to kako tijekom samog štetnog događaja, a da je isti strah trpjela i kasnije zbog neizvjesnog ishoda operacija i liječenja. Također ističe da joj je zbog zadobivenih ozljeda zaostala izražena desnostrana pareza lica, da ne može pomicati desni usni kut, da ne čuje na desno uho, a da zbog proživljenih trauma pati i od produžene reakcije na stres, ima poremećaj prilagodbe, te da su se razvili i depresivni poremećaji, zbog čega je emocionalno nestabilna i zabrinuta zbog mogućeg invaliditeta i neizvjesnog tijeka liječenja. U vrijeme štetnog događaja navodi da je bila u dobi od 26 godina, te da su zadobivene ozljede i njihove posljedice dovele do značajnog smanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice, te da će ubudućnosti ostaviti trag u odnosu na sve segmente njenoga života. Opisuje da je nakon štetnoga događaja kod nje zaostala i naruženost u vidu postoperativnog ožiljka a koji je vrlo uočljiv i posebno se očituje u zaostaloj desnostranoj parezi lica, što kod nje izaziva neugodu, a time i duševnu bol koju će trpjeti u budućnosti. Cijeneći sve naprijed navedeno, te uzimajući u obzir da joj je tuženik u mirnom postupku na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 80.000,00 kn, a čime smatra da ista šteta nije u cijelosti naknađena, to tužiteljica tužbom potražuje na ime razlike pravične novčane naknade neimovinske štete daljnji iznos od 629.080,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje se na isti iznos teku počev od 26. rujna 2016. kao dana podnošenja tužbe. Osim zahtjeva za naknadom neimovinske štete tužiteljica opisuje da je uslijed predmetnog štetnog događaja trpjela i imovinsku štetu, a koje se sastoji u izgubljenoj zaradi, šteti u vidu tuđe pomoći i njege, kao i troškova liječenja. Navodi da je u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena u knjigovodstveno-trgovačkom obrtu " [obrt]" iz [adresa] s ugovorenom plaćom od 3.000,00 kn bruto odnosno 2.600,00 kn neto, a da je zbog pretrpljenih ozljeda i njihovog liječenja od štetnog događaja pa do travnja 2015. bila na bolovanju, zbog čega nije bila u mogućnosti ostvarivati plaću koju bi ostvarila da nije nastupila nesposobnost za rad, iz kojeg razloga je tužiteljica tužbom potraživala na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade sveukupni iznos od 21.884,43 kn za razdoblje od rujna 2013. do zaključno travnja 2015. zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose. S obzirom da je ona po struci kuhar, a da zbog posljedica navedenih ozljeda nije sposobna raditi na istim poslovima, s tim što bi po redovitom tijeku stvari s tim zanimanjem bila u mogućnosti ostvariti zaradu od najmanje 8.000,00 kn mjesečno, te kako je od travnja 2015. nezaposlena i ne prima nikakvu naknadu, to je za razdoblje od svibnja 2015. do rujna 2016. tužiteljica tužbom zahtijevala da joj tuženik na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade svakomjesečno naknadi iznos od 8.000,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te joj nadalje na ime rente po osnovi izgubljene zarade isplaćuje iznos od 8.000,00 kn i to počevši od 1. listopada 2016. pa ubuduće sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.Zbog zadobivenih ozljeda ističe da joj je nakon izlaska iz bolnice bile nužna tuđa pomoć i njega, te je na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege tužiteljica za mjesec listopad 2013. potraživala iznos od 4.200,00 kn, za studeni 2013. 2.700,00 kn, za prosinac 2013. 9.300,00 kn, za siječanj 2014. 5.200,00 kn, za veljaču 2014. 3.450,00 kn, a od ožujka 2014. do rujna 2015. iznos od po 1.500,00 kn mjesečno. Nadalje navodi da je zbog odlaska na liječenje imala izdatke u vidu troškova putovanja automobilom iz [adresa] u [adresa] na fizikalne terapije i preglede i po toj osnovi je ukupno potraživala 8.200,00 kn, te također navodi da je išla i na elektrostimulacije ličnog živca a koje tretmane je platila ukupno 1.800,00 kn, tako da je tužiteljica tužbom na ime naknade imovinske štete u vidu troškova liječenja potraživala ukupni iznos od 10.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje je na tako postavljeni iznos potraživala počev od 27. rujna 2013.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornom svoju pasivnu legitimaciju, kao i nastanak štetnog događaja od 27. rujna 2013., ali se protivio visini tužbenog zahtjeva tužiteljice smatrajući da iznosi koje ona potražuje nisu u skladu sa medicinskom dokumentacijom, kao niti u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Posebno navodi da je tuženik tužiteljici prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 80.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete. Posebno je tuženik osporavao osnovu i visinu rente za tuđu pomoć i njegu u mjesečnim iznosima kako je to tužiteljica potraživala tužbom, odnosno ukoliko bi se i utvrdilo da njoj pripada pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu da iste iznose treba umanjiti za iznos naknada koje tužiteljica prima po osnovi socijalnog, mirovinskog i invalidskog osiguranja, zbog čega je tuženik predlagao da se u ovom postupku od nadležnih tijela pribave podaci da li tužiteljica zbog ozljeđivanja prima osobnu invalidninu i doplatak s naslova tuđe pomoći i njege, odnosno da li ostvaruje naknadu za tjelesno oštećenje u svezi ozljeđivanja, odnosno da bi, ukoliko tužiteljica nije podnijela zahtjev za ostvarivanjem istih prava, kao prethodno pitanje trebalo odlučiti da li njoj ta prava pripadaju, te da li bi tužiteljica ostvarivala naknadu za tjelesno oštećenje. Tuženik je prigovarao i zatraženoj visini cijene sata tuđe pomoći i njege, kao i samom tijeku kamate na taj vid imovinske štete smatrajući da kamata na taj vid štete može teći tek od presuđenja. Tuženik je osporavao i osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva za rentom. Stav je tuženika da kod tužiteljice postoji samo djelomična radna nesposobnost i da ista nije eventualno sposobna za posao kuharice koji posao nikada nije radila, ali da je po tuženiku sposobna za poslove koje je do tada radila. Zbog tog razloga, a kako kod tužiteljice postoji preostala radna sposobnost i da ista ima na raspolaganju široki opseg poslova koje može obavljati sa preostalom radnom sposobnošću, smatra kako ista nema pravo na naknadu zbog izgubljene zarade u obliku novčane rente. U odnosu na taj vid zahtjeva za naknadom štete tuženik je još posebno isticao prigovor da tužiteljica nakon predmetne prometne nezgode nije poduzimala nikakve mjere traženja aktivnog zaposlenja kako bi na taj način nastojala spriječiti nastajanje štete, pa je iz tog razloga smatrao da tužiteljici niti na koji način ne pripada pravo na rentu budući se ona nije niti pokušala zaposliti sa preostalom radnom sposobnošću. Isto tako je tijekom postupka, a nakon provedenog medicinskog vještačenja u ovom predmetu, tuženik je 14. ožujka 2019. pored već ranije isplaćenog iznosa od 80.000,00 kn isplatio tužiteljici i daljnji iznos od 82.646,43 kn, navodeći da se isplata istoga iznosa odnosi na 70.000,00 kn na ime daljnje neimovinske štete, 6.526,43 kn da se odnosi na plaćanje zateznih kamata na neimovinsku štetu od dana završetka liječenja tj. od 16. studenog 2017. do dana plaćanja, 6.120,00 kn da se odnosi na naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, odnosno tuženik smatra da je ukupnom isplatom od 162.646,43 kn u cijelosti naknadio cjelokupnu štetu nastalu tužiteljici. Posebno se tuženik protivio zahtjevu za naknadom troškova liječenja u iznosu od 10.000,00 kn smatrajući da računi kojima se opravdavaju isti troškovi uopće nisu čitljivi, niti se vide na što se odnose, a da iz navedenih računa nije vidljivo niti tko je iste podmirivao, zbog čega je tuženik osporavao da je tužiteljica uopće snosila iste troškove, odnosno da se navedeni troškovi ne odnose na putovanje tužiteljice radi liječenja.

3. Tužiteljica se protivila svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika. Isticala je da je nesporno da njeno liječenje nije dovršeno, niti će biti dovršeno još duže vrijeme, ali smatra da isto nema nikakvog utjecaja na tijek zateznih kamata, budući po tužiteljici neimovinska šteta nastaje kod oštećeniku postane poznat opseg štete i elementi njezine visine, a da je daljnje liječenje tužiteljice usmjereno samo na održavanje postojećeg stanja odnosno sprječavanje pogoršavanja zdravstvenog stanja. Protivila se i prigovoru tuženika u pogledu zahtjeva za osnovom i visinom rente za tuđom pomoći i njege smatrajući da je osnovanost istog vida štete vidljiva iz medicinske dokumentacije tužiteljice, te same prirode ozljede, a osim toga ističe da je na istu okolnost tužiteljica predložila i provođenje odgovarajućeg vještačenja, te da tužbom ne potražuje rentu na ime tuđe pomoći i njege, već istu potražuje zaključno do rujna 2015. do kada je postojala potreba za istom. Smatra da je neosnovan stav tuženika u pogledu toga kada dospijeva isti vid štete odnosno od kada bi trebale teći zakonske zatezne kamate na isti vid štete budući se po tužiteljici radi o obliku materijalne štete, pa i obveza naknade te štete dospijeva od trenutka nastanka iste od kada teku i zakonske zatezne kamate. Posebno se tužiteljica protivila prigovorima tuženika a koji se odnose na zahtjev za rentom zbog izgubljene zarade i to u dijelu gdje tuženik navodi kako tužiteljica nije poduzimala nikakve mjere da bi spriječila taj vid štete. Navodi da se ona nakon prestanka radnog odnosa u " [obrt]" uredno prijavljivala kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, ali da od strane istoga tijela nikada nije upućivana kod potencijalnih poslodavaca, niti na natječaje za radna mjesta čijim bi uvjetima odgovarala, a sve to iz razloga jer ona nije sposobna za poslove koji podrazumijevaju veća psihička i fizička naprezanja, prisilne i nefiziološke položaje tijela, duže stajanje, hodanje i slično, zbog čega je uvelike ograničen opseg poslova koje tužiteljica može obavljati.

4.Tijekom postupka tužiteljica je učinila nespornim iznose koji su joj od strane tuženika isplaćeni na ime naknade neimovinske i imovinske štete, ali je unatoč tome smatrala da istom isplatom nije obeštećena za cjelokupnu neimovinsku i imovinsku štetu koju je trpjela u predmetnom štetnom događaju.

5. Također je tijekom postupka tužiteljica učinila nespornim da je ista u jednom periodu nakon podnošenja tužbe bila zaposlena, pa tako navodi da je kod poslodavca "ADECCO HRVATSKA" d.o.o. bila zaposlena svega mjesec dana i to na isključivo statičnom poslu lijepljenja cijena, dok kod poslodavca "Lesnina H" d.o.o. formalno radi od 23. travnja 2018. pa nadalje, ali da je stvarno radila samo kratko vrijeme budući je u tom periodu bila na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći, nakon toga da je nastavila koristiti rodiljni, te roditeljski dopust, a nakon toga i dopust radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, te da je radni odnos kod istog poslodavca prestao 22. travnja 2021., odnosno da je stvarno radila samo pet mjeseci i to na radnom mjestu blagajnika, a nije sporno da je tužiteljica je od 01. lipnja 2022. zaposlena kao obrtnik u Spudić Petra, Obrt za čišćenje [obrt]. Upravo iz tog razloga smatra da bi se eventualna visina rente zbog izgubljene zarade za period od 27. travnja 2015. pa nadalje trebala utvrđivati uzimajući u obzir razliku između minimalne plaće koju bi tužiteljica ostvarivala na tim poslovima i plaće koju bi ostvarivala radeći u struci kao kuhar.

6. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Pn-38/2019-89 od 12. studenog 2021. naloženo je tuženiku da tužiteljici MĐ isplati na ime naknade štete vezano za razliku pravične novčane naknade neimovinske štete iznos od 105.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče počevši od 16. studenog 2017. do isplate; na ime pravične novčane naknade štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 3.030,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja na isti iznos teče počevši od 12. studenog 2021. do isplate; na ime troškova liječenja 1.800,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama; na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 21.244,92 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne svakomjesečne iznose počevši od listopada 2013. do travnja 2015. (točka I. izreke prvostupanjske presude); odbijena je tužiteljica sa preostalim dijelom zahtjeva za pravičnu novčanu naknadnu neimovinske štete u iznosu 524.080,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 26. rujna 2016. do isplate; kao i sa zahtjevom sa zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos neimovinske štete od 105.000,00 kuna za razdoblje od 26. rujna 2016. do 15. studenog 2017. (točka II. izreke prvostupanjske presude). Odbijena je tužiteljica sa preostalim dijelom zahtjeva za isplatu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u sveukupnom iznosu od 50.320,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od svakog 30. dana u mjesecu (točka III. izreke prvostupanjske presude). Odbijena je tužiteljica sa preostalim dijelom zahtjeva za imovinsku štetu zbog izgubljene zarade za razdoblje od rujna 2013. do travnja 2015. u iznosu od 639,51 kunu; te u cijelosti sa zahtjevom za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade od svibnja 2015. do rujna 2016. u iznosu od 8.000,00 kuna mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos počevši od 15. u mjesecu do isplate; kao i sa zahtjevom za plaćanje rente po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 8.000,00 kuna mjesečno počev od 1. listopada 2016. pa do ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke prvostupanjske presude). Odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja u sveukupnom iznosu od 8.200,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 27. rujna 2013. do isplate; kao i sa zahtjevom za plaćanje zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 968,00 kuna počev od 27. rujna 2013. do 6. svibnja 2014; te na dosuđeni iznos od 832,00 kune počevši od 27. rujna 2013. do 2. srpnja 2014. (točka V. izreke prvostupanjske presude); te je istom prvostupanjskom presudom naloženo tuženiku da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 13.974,37 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 12. studenog 2021. kao dana presuđenja do isplate (točka VI. izreke prvostupanjske presude).

7. Protiv navedene presude parnične stranke su izjavile pravodobnu žalbu, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično prihvaćena, a djelomično odbijena kao neosnovana, te je prvostupanjska Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj Pn-38/2019-89 od 12. studenog 2021. presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 1617/2021-2 od 31. svibnja 2022. potvrđena u točki I., III i IV. izreke u odnosu na odbijajući zahtjev od 639,51 kunu sa zateznim kamatama; preinačena je u točki II. izreke presude te je suđeno: "Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 80.000,00 kn (slovima: osamdesettisuća kuna) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. studenog 2017. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana. Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na preostali dio zahtjeva za pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 444.080,00 kn sa zateznim kamatama počev od 26. rujna 2016. do isplate, kao i sa zahtjev za zateznim kamatama na dosuđeni iznos neimovinske štete od 185.000,00 kn za razdoblje od 26. rujna 2016. do 15. studenog 2017."; ukinuta je točka IV. izreke u odnosu na naknadu štete zbog izgubljene zarade od svibnja 2015. do rujna 2016. u iznosu od 8.000,00 kn mjesečno zajedno sa zateznim kamatama te u odnosu na zahtjev za plaćanje rente po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 8.000,00 kn mjesečno počev od 1. listopada 2016. pa do ubuduće sa zateznim kamatama, te u točki V. (koji zahtjev se odnosi na troškove liječenja u sveukupnom iznosu od 8.200,00 kn, vezanih za troškove odlaska na kontrolne preglede i fizikalne terapije) i VI. izreke (koja se odnosi na dosuđeni parnični trošak), te je u ukinutom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Županijski sud u Bjelovaru u svojoj ukidbenoj odluci u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate naknade imovinske štete koja se odnosi na troškove liječenja i to radi odlaska na liječničke preglede i fizikalne terapije, smatra da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva budući da je tužiteljica, a što prihvaća i prvostupanjski sud, više od 70 puta odlazila na rehabilitaciju, pa je stoga imala i troškove puta radi odlaska na rehabilitaciju izvan mjesta stanovanja. Zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dostavila odgovarajuće dokaze i da iz dostavljenih računa o troškovima goriva s benzinskih crpki ne proizlazi tko je te račune platio ne može se prihvatiti kao pravilan, jer je općepoznato da na izdanim računima se ne navodi platitelj usluga, već samo izdavatelj računa, navodeći da je stoga u ovom dijelu valjalo prihvatiti žalbu tužiteljice i ukinuti prvostupanjsku presudu, te da će u nastavku postupka prvostupanjski sud ponovno ocijeniti izvedene dokaze i utvrditi koliki bi bili troškovi liječenja koji se odnose na odlaske na liječničke preglede.

9. U ukidbenoj odluci drugostupanjski sud dalje navodi da prvostupanjski sud prihvaća iskaz saslušane svjedokinje i utvrđuje da se tužiteljica pokušala zaposliti nakon ozljeđivanja, ali da u tome nije uspjela s obzirom na svoje psihofizičko stanje i zahtjeve radnog mjesta. Osim toga, prvostupanjski sud zaključuje da je tijekom postupka utvrđeno da zbog posljedica zadobivenih ozljeda tužiteljica nije sposobna obavljati poslove svog izučenog zanimanja, tj. poslove kuharice, niti poslove radnog mjesta na kojima je radila neposredno prije nastanka štetnog događaja, ali da zbog posljedica štetnog događaja ista nije u cijelosti izgubila radnu sposobnost, odnosno da je preostala radna sposobnost za obavljanjem određenih drugih poslova koje liječnik vještak medicine rada opisuje u svom nalazu i mišljenju i to kao npr. poslove pomoćne kuharice, druge pomoćne poslove u ugostiteljstvu, održavanje javnih površina i slično. Iz pribavljanih podataka Hrvatskog zavoda za zapošljavanje nesporno je utvrđeno da se nakon završetka bolovanja tužiteljica nalazila prijavljena na Zavodu za zapošljavanje i iz istih podataka je vidljivo da je 2015. bila upućena kod poslodavca, a u svrhu zapošljavanja kao kuhar, te da isti radni odnos nije zasnovan, kao što radni odnos kuhara nije uspjela zasnovati i prije samog štetnog događaja. Da prvostupanjski sud zaključuje da činjenica što se tužiteljica nakon štetnog događaja ne može više zaposliti na radnom mjestu kuhara, ne opravdava njen zahtjev za isplatom rente i to u visini plaće koju bi ostvarila na takvom radnom mjestu, da dakle, između štetnog događaja i smanjenja tužiteljičinih prihoda od svibnja 2015. pa nadalje ne postoji uzročno-posljedična veza, a sve to iz razloga jer okolnost da se u tom razdoblju tužiteljica nije mogla zaposliti na drugim poslovima nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. No drugostupanjski sud ne prihvaća ovakav zaključak prvostupanjskog suda. Naime, stoga što je utvrđeno da je tijekom postupka tužiteljica po zanimanju kuharica, da se pokušavala kao kuharica zaposliti i prije štetnog događaja što nije uspjela, ali i nakon štetnog događaja kada je mogla dobiti posao kuharice kao što to navodi svjedokinja ĐĐ, ali taj posao nije mogla obavljati zbog svog zdravstvenog stanja, a koje je posljedica povrjeđivanja u prometnoj nesreći. Kada se tome doda i nalaz vještaka koji potvrđuje da tužiteljica nakon povrjeđivanja ne može više obavljati posao kuhara, onda se, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, može zaključiti da činjenica da tužiteljica se ne može više zaposliti kao kuharica je u uzročnoj vezi s posljedicom povrjeđivanja u prometnoj nezgodi. S obzirom na to da postoji potreba za zapošljavanje kuhara, kao što to navodi i svjedokinja ĐĐ te da je tužiteljica i prije povrjeđivanja podnosila prijave za zaposlenje na tom radnom mjestu, a i nakon povrjeđivanja je činila isto, to znači da bi se tužiteljica izvjesno u budućnosti zaposlila na poslovima za koje je bila završila školu i to kao kuharica. Takvom zaključku pridonosi i činjenica da je tužiteljica u vrijeme povrjeđivanja bila mlađa osoba u dobi od 25 godina i iskazivala je jasnu namjeru i prije povrjeđivanja, a i kasnije da se bavi poslom za koji se školovala, a to je posao kuhara. Slijedom navedenog u ovom dijelu je ukinuta prvostupanjska presuda, a drugostupanjski sud u obveznoj uputi navodi da će prvostupanjski sud u nastavku postupka izvesti predloženi dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnosti utvrđenja razlike plaće između radnog mjesta za koji se isplaćuje minimalna plaća i plaće za radno mjestu kuhara na području gdje tužiteljica živi i ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice za isplatu rente na ime izgubljene zarade po tom osnovu.

10. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u slijedeću dokumentaciju i to: zapisnik o očevidu PPP Vinkovci od 28. rujna 2013. s lista 10-12 spisa, presudu Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 9-K-458/13 od 19. veljače 2014. s lista 13-16 spisa, medicinsku dokumentaciju s lista 17-70 spisa, ugovore o radu na neodređeno vrijeme s lista 71 i 72 spisa, potvrdu izdanu od HZMO PU Vukovar, Ispostava Vinkovci s lista 73-75 spisa, obračune plaće s lista 76-95 spisa, dokaz s lista 96-98 spisa, mišljenje o radnoj sposobnosti s lista 99, račune s lista 100- 115 spisa, rodni list s lista 116 spisa, preslike osobne iskaznice s listova 117 i 118 spisa, presliku osobne iskaznice s lista 145 spisa, dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje PU Vinkovci od 26. siječnja 2017 s lista 154 spisa, potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje PU Vinkovci od 26. siječnja 2017. s lista 155 spisa s pripadajućim privitkom s lista 156 i 157 spisa, dopis Centra za socijalnu skrb Vinkovci od 31. siječnja 2017. s lista 159 spisa, očitovanje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, PU Vukovar od 23. ožujka 2017. s lista 163 spisa, rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje PU Vukovar od 8. travnja 2016. s lista 164 spisa, iskaz svjedoka KĐ, tužiteljice AĐ, tužitelja AĐ, tužiteljice ZĐ, sve sa raspravnog zapisnika od 5. srpnja 2017. s lista 169-171 spisa, medicinsku dokumentaciju s lista 172 spisa, potvrdu HZMO PU Vukovar s lista 176-178 spisa, iskaz medicinskog vještaka dr. Marcela Marcikić i prof. dr. ŠĐ s raspravnog ročišta od 28. ožujka 2019. s lista 253- 254 spisa, nagodbu sklopljenu između AĐ i ZĐ s jedne strane, te Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. Zagreb s druge strane od 2. listopada 2019. s lista 274 spisa, dokumentaciju s lista 288 i 289 spisa, iskaz saslušanog svjedoka ĐĐ s raspravnog ročišta od 25. ožujka 2021. s lista 314-318 spisa, dopis HZMO Pu Vukovar od 12. travnja 2021. s lista 321 spisa, potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad s izvješćima o privremenoj nesposobnosti za rad s listova 328-330 spisa, rješenje HZZO, Regionalni ured Rijeka , Područna služba Pazin od 27. travnja 2021. s lista 331 spisa, u rješenje HZZO, Regionalni ured Rijeka , Područna služba Pazin od 27. travnja 2021. s lista 332-334, obavijest o prestanku ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme od 20. travnja 2021. s lista 335, ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 5. studenog 2018. s lista 336-340, podatak Državnog zavoda za statistiku od 24. listopada 2022. o prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj plaći SSS od 24. listopada 2022. s lista 489-490 spisa, potvrdu HZMO Područna služba Zagreb od 25. listopada 2022. s lista 491-494 spisa, obračun plaće za radno mjesto kuhara bez radnog staža s lista 496-498 spisa, isplatne liste s lista 525-570 spisa, prosječne mjesečne isplaćene neto i bruto plaće prema stupnju stručne spreme i po djelatnosti u 2018. s lista 618-622 spisa, nalaz i mišljenje knjigovodstveno- financijskog vještaka Đurđice Dominković od 21. studenog 2019. s lista 276-282 spisa te nalaz i mišljenje vještaka medicine rada dr. Ivana Radišić od 16. prosinca 2019. s lista 292-296 spisa, dodatnim knjigovodstveno-financijsko vještačenjem po vještaku Ivanu Šnajder, na okolnost razlike plaće koju gubi radeći na poslovima sa minimalnom plaćom a u odnosu na plaću koju bi mogla ostvariti radeći na radnom mjestu kuhara, dok drugih dokaza nije bilo.

11. Cijeneći navode stranaka i provedene dokaze stav je ovoga suda da je tužbeni zahtjev tužiteljice u pogledu naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade od svibnja 2015. do rujna 2016., te plaćanja rente po osnovi izgubljene zarade počev od 1. listopada 2016. pa nadalje po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu osnovan, te je stoga isti prihvaćen u cijelosti, kako je to navedeno u točki III. izreke ove presude, tužbeni zahtjev vezan za naknadnu imovinske štete vezane za troškove liječenja i u vezi s liječenjem (putni troškovi vezani za odlazak na fizikalne terapije i kontrolne preglede) osnovan, te je isti djelomično prihvaćen na način kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude, dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužiteljica odbijena, a na način kako je to navedeno u točki I. i II. izreke ove presude.

12. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u presudu Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj K-458/13, od 19. veljače 2014., među strankama je nesporno da se 27. rujna 2013. u [adresa] dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovala tužiteljica sada MĐ kao pješak i osiguranik tuženika SĐ koji je tom prilikom upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], te da je tom presudom isti proglašen krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nezgode i nepružanja pomoći.

13. Nesporno je također utvrđeno i to uvidom u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu da je u predmetnoj prometnoj nezgodi ista zadobila niz teških tjelesnih ozljeda koje se sastoje u frakturi lubanje i u drugim ozljedama, a zbog čega je ista provodila dugotrajno liječenje, bila podvrgnuta dvama operativnim zahvatima, te provodila niz različitih dijagnostičkih i terapijskih postupaka.

14. Uvidom u Ugovor o radu zaključen na određeno vrijeme između ovdje tužiteljice i poslodavca " [obrt]" iz [adresa] (list 71 do 72 spisa) nesporno je utvrđeno da je neposredno prije ozljeđivanja tužiteljica zasnovala radni odnos kod istog poslodavca i to na radnom mjestu telefonistice – dispečera, te da je sa radom započela 23. rujna 2013., dakle četiri dana prije nego što će doći do štetnog događaja. Nesporno je također utvrđeno da je na tom radnom mjestu ista trebala ostvarivati mjesečnu bruto plaću u iznosu od 3.000,00 kn.

15. U ovom postupku je također nesporno da je nakon ozljeđivanja tužiteljica bila nesposobna za rad, te da je na bolovanju provela period od ozljeđivanja tj. od 27. rujna 2013. do 26. travnja 2015. kada joj je i prestao radni odnos.

16. Uvidom u podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. travnja 2021. (list 321 spisa, te 491 do 494 spisa) utvrđeno je, a i što je nesporno među strankama da je nakon prestanka radnog odnosa kod prethodnog poslodavca tužiteljica tijekom trajanja ovoga postupka zasnovala novi radni odnos i to na način da je u periodu od 5. ožujka 2018. do 14. travnja 2018. bila zaposlena u tvrtki "ADDECO HRVATSKA" d.o.o. Zagreb, a u periodu od 23. travnja 2018. do 22. travnja 2021. kod poslodavca LESNINA H.D.O.O., te da je tijekom trajanja radnoga odnosa kod istoga poslodavca ista koristila bolovanje zbog komplikacija u trudnoći, da se nalazila na porodiljnom dopustu zbog rođenja djeteta, te da je koristila i dopust za dijete s težim smetnjama u razvoju, a da je tužiteljica od 1. lipnja 2022. prijavljena kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao obrtnik u Spudić Petra, Obrt za čišćenje [obrt].

17. Među strankama je nesporno i da je tuženik isplatio tužiteljici kako prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, a tako i tijekom trajanja ovoga postupka, sveukupni iznos od 162.646,43 kn, a koji se odnosi i to 150.000,00 kn na ime neimovinske štete, 6.526,43 kn na ime zateznih kamata na isplaćenu neimovinsku štetu za razdoblje od 16. studenog 2017. do dana plaćanja, te 6.120,00 kn na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i to uzimajući cijenu 1 sata pružanja tuđe pomoći i njege od 20,00 kn.

18. Među strankama je u ponovljenom postupku ostalo sporno da li tužiteljici pripada pravo na imovinsku štetu za troškove liječenja radi odlaska na fizikalne terapije i kontrolne preglede, te je sporno da li istoj pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade u periodu od svibnja 2015. do rujna 2016. i pravo na naknadu rente zbog izgubljene zarade od listopada 2016. pa nadalje.

19. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: Zakona o obveznim odnosima) propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu između ostalog i troškove liječenja i u vezi s liječenjem, a sukladno stavku 2. citirane zakonske odredbe i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad, te je ozlijeđenom odgovorna osoba dužna plaćati određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu. Za utvrđivanje granice prava i iznosa novčane rente potrebno je u svakom pojedinom slučaju utvrditi u čemu se konkretno sastoje tjelesna ograničenja koja su posljedica ozljede i u čemu i kako onemogućuju tužitelja da radom ostvaruje zaradu koju je ostvarivao na poslovima ili aktivnostima koje je radi stjecanja zarade ostvarivao prije nastupanja oštećenja zdravlja.

20. Radi utvrđivanja osnovanosti ovog dijela tužbenoga zahtjeva za naknadu štete zbog izgubljene zarade i rente u ovom postupku su prije svega provedeni dokazi i to vještačenjem po liječniku vještaku medicine rada a na okolnost u čemu se sastoje tjelesna ograničenja kod tužiteljice koje su posljedica zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi i na koji način je ista ograničenja onemogućuju da radom ostvaruje zaradu koju je ostvarivala prije štetnog događaja, kolika je preostala radna sposobnost tužiteljice, te koje točno poslove i radne zadatke ista može obavljati sa tako preostalom radnom sposobnošću. Osim naprijed navedenog vještačenja pribavljeni su podaci od nadležnog Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o radnopravnom statusu tužiteljice tj. da li se ona vodila nakon štetnog događaja u evidenciji nezaposlenih osoba, a osim toga pribavljen je podatak i o radnopravnom statusu tužiteljice nakon štetnog događaja, te je na iste okolnosti saslušan i svjedok ĐĐ.

21. Uvidom u dostavljene podatke Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured Vinkovci (list 154 do 157 spisa), te uvidom u dostavljene podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 176 do 177, te 491 do 494 spisa), utvrđeno je da se tužiteljica nakon prestanka radnog odnosa u " [obrt]" vodila kao nezaposlena osoba počev od 27. travnja 2015., a da je prije štetnog događaja i prije nego što će se zaposliti u " [obrt]" u rujnu 2013. ista od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, s obzirom na izučeno zanimanje za kuhara, upućivana kod određenih poslodavaca koji su zapošljavali osobe sa takvom stručnom spremom, ali da se niti u periodu prije štetnog događaja tužiteljica nije uspijevala zaposliti na poslovima kuhara, dok je iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje vidljivo da je u vremenu prije štetnog događaja ista osim u " [obrt]" bila zaposlena i kod drugih poslodavaca, i to najduži period u ugostiteljskom obrtu u [adresa] u periodu od 1. listopada 2004. do 19. prosinca 2011.

22. Nakon štetnog događaja nesporno je da se tužiteljica ponovno zaposlila i to prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje počev od 5. ožujka 2018. radeći najprije kod poslodavca "Adecco Hrvatska" d.o.o. Zagreb, a potom kod poslodavca "Lesninina" d.o.o. Zagreb gdje je bila u radnom odnosu sve do 22. travnja 2021., te je od 01. lipnja 2022. tužiteljica prijavljena kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao obrtnik u MĐ, [obrt], a ovo posljednje utvrđeno je iz podataka koje je sudu dostavio HZMO (sa lista 491 do 494 spisa).

23. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka specijaliste medicine rada dr. OĐ, od 17. prosinca 2019., a na čiji nalaz i mišljenja parnične stranke nisu imale primjedbi, te da stoga sud prihvaća kao stručnim i objektivnim, nesporno je utvrđeno da zbog posljedica štetnog događaja od 27. rujna 2013. tužiteljica nije trajno sposobna raditi posao na kojem je radila prije štetnog događaj tj. posao telefoniste dispečera, budući je za obavljanje istog posla potrebno imati koncentraciju pamćenja, sposobnost organiziranja i rukovođenja, a koje sposobnosti tužiteljica nema kao posljedica patoloških promjena organske strukture – povrede moždanih struktura u prometnoj nezgodi.

24. Mišljenje je liječnika vještaka da ista sa navedenim psihološkim promjenama nije sposobna raditi niti poslove kuhara, odnosno uvažavajući zaostale promjene nakon operacije kralježnice i reduciranja funkcije prsno-slabinskog segmenta iste, po vještaku tužiteljica nije sposobna raditi poslove gdje se dižu tereti teži od 10 kg kontinuirano, niti poslove koji se obavljaju na visini, već bi ona mogla raditi psihološki manje zahtjevne poslove npr. poslove pomoćne kuharice uz kontraindikaciju dizanja tereta težih od 10 kg, radove čišćenja, pomoćne poslove u ugostiteljstvu, održavanje javnih površina i slično.

25. Saslušanjem svjedoka ĐĐ, predložene od strane tužiteljice, nesporno je utvrđeno da je isti svjedok vlasnik restorana na otoku Krku, te da ju je jednom prilikom prije nekoliko godina kontaktirala tužiteljica budući je ona kao vlasnica restorana imala potrebu za radnikom i to kuharom. Navodi da je jednom prilikom tužiteljica došla na Krk gdje je probno radila jedan dan u njenom restoranu i da se s obzirom na opseg posla već taj prvi dan žalila da nije u mogućnosti raditi na taj način tj. žalila se na bolove u leđima, šepala je, te je od nje saznala da ima određenih zdravstvenih tegoba koje su zaostale nakon prometne nezgode. Upravo zbog toga, a budući je vidjela da tužiteljica ne bi uspjela izdržati tempo posla kakav je ljetnih mjeseci, navodi da s njom nije zasnovala radni odnos i ona je odmah nakon tog jednog dana napustila njen objekt, a postoji vjerojatnost da bi je zaposlila da je uspjela zadovoljiti tog prvog dana budući je tada vladala velika potražnja za takvom vrstom djelatnika. U njenom restoranu osim glavnog kuhara navodi da postoje i pomoćni kuhari, te smatra da im je u pogledu težine posla jednako budući su po cijeli dan na nogama i da su tijekom ljetnih mjeseci kuhari u njenom restoranu fiksno zarađivali oko 6.000,00 kn, a ovisno o opsegu posla nekada bi mjesečno zaradili i do 8.000,00 kn, dok su pomoćni kuhari fiksno zarađivali od 1.000,00 kn do 2.000,00 kn manje od glavnog kuhara. U pravilu restorani vrste kakav je njen rade po šest mjeseci godišnje i to na način da sezona počinje oko Uskršnjih praznika i traje sve do listopada ili studenog, dok je drugih šest mjeseci restoran zatvoren, ali navodi da bi ona i kada je restoran zatvoren uvijek u radnom odnosu zadržavala jednog do dva radnika koji su se pokazali dobrim, a sve to kako bi ih osigurala za iduću turističku sezonu, a tijekom tih drugih šest mjeseci takvim radnicima je isplaćivala minimalnu plaću.

26. Iskaz saslušanog svjedoka sud je cijenio uvjerljivim i istinitim budući isti svjedok niti na koji način nije zainteresiran za uspjeh tužiteljice u ovome postupku, već je isti svjedok samo iskazivao o načinu na koji je stupio u kontakt sa tužiteljicom, odnosno nesporno je utvrđeno da se tužiteljica kod istog svjedoka pokušala zaposliti nakon ozljeđivanja, ali da u tome nije uspjela s obzirom na svoje psihofizičko stanje i zahtjeve istog radnoga mjesta.

27. Sporno je ostalo u ovome postupku da li tužiteljici nakon mjeseca svibnja 2015. pa do rujna 2016. pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade, a nadalje na rentu u visini plaće koju bi ista ostvarivala radeći na radnom mjestu kuhara, odnosno podredno na rentu u visini razlike radnog mjesta sa minimalnom plaćom i plaće koja bi se mogla ostvariti na radnom mjestu kuhara.

28. Temeljem svih provedenih dokaza u ovom postupku nesporno je utvrđeno da zbog posljedica zadobivenih ozljeda tužiteljica nije sposobna obavljati poslove svog izučenog zanimanja tj. poslove kuharice, niti poslove radnog mjesta na kojima je radila neposredno prije nastanka štetnog događaja, ali da zbog posljedica štetnog događaja ista nije u cijelosti izgubila radnu sposobnost, odnosno da je preostala radna sposobnost za obavljanjem određenih drugih poslova koje liječnik vještak medicine rada opisuje u svom nalazu i mišljenju i to kao npr. poslove pomoćne kuharice, druge pomoćne poslove u ugostiteljstvu, održavanje javnih površina i slično.

29. Iz pribavljanih podataka Hrvatskog zavoda za zapošljavanje nesporno je utvrđeno da se nakon završetka bolovanja tužiteljica nalazila prijavljena na Zavodu za zapošljavanje i iz istih podataka je vidljivo da je 2015. bila upućena kod poslodavca a u svrhu zapošljavanja kao kuhar, te da isti radni odnos nije zasnovan, kao što radni odnos kuhara nije uspjela zasnovati i prije samog štetnog događaja, iako je činjenica da se tužiteljica nakon štetnog događaja ne može više zaposliti na radnom mjestu kuhara, no to ne isključuje osnovanost njenog zahtjeva za isplatom rente i to u visini plaće koju bi ostvarila na takvom radnom mjestu, a između štetnog događaja i smanjenja tužiteljičinih prihoda od svibnja 2015. pa nadalje postoji uzročno-posljedična veza.

30. Naime, nesporno je da je u ovom postupku tužiteljica pokušala dokazati i to saslušanjem svjedoka ĐĐ da bi se ona po redovitom tijeku stvari da nije bilo štetnog događaja uspjela zaposliti na radnom mjestu kuhara i stoga ostvarivati zaradu tog radnog mjesta, a nesporno je i da iz podataka Hrvatskog zavoda za zapošljavanje proizlazi da se i prije samog štetnog događaja, dok je bila potpuno zdrava tužiteljica nije uspijevala zaposliti na radnom mjestu kuhara, a to je utvrđeno i saslušanjem same tužiteljice kao stranke u ovom postupku.

31. Nesporno je da je kod tužiteljice preostala sposobnost za obavljanjem drugih poslova i da je tijekom ovoga postupka utvrđeno da se tužiteljica uspjela zaposliti na takvim drugim poslovima, no iz tog razloga njen zahtjev za isplatom rente nije neosnovan, pa je zbog toga, a i sukladno uputi drugostupanjskog suda u ukidbenoj odluci proveden dokazni dodatnim knjigovodstveno-financijsko vještačenje, a na okolnost utvrđenja razlike plaće koju tužiteljica gubi radeći na poslovima sa minimalnom plaćom u odnosu na plaću koju bi mogla ostvariti radeći na radnom mjestu kuhara.

32. Kako je u ovom postupku nesporno da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastalu prometnu nezgodu, te kako je nesporno da je zbog iste prometne nezgode tužiteljica gubila zaradu koju je mogla ostvariti da nije bilo štetnog događaja, to joj je iz tog razloga tuženik u obvezi isplatiti štetu a koja se sastoji u zaradi izgubljenoj zbog nesposobnosti za rad i troškove liječenja i u vezi sa liječenjem.

33. Vezano za osnov zahtjeva za naknadu imovinske štete po osnovi izgubljene zarade za period od svibnja 2015. do rujna 2016., te zahtjeva za plaćanje rente po osnovi izgubljene zarade počevši od 1. listopada 2016. pa ubuduće ovaj sud u cijelosti prihvaća stav drugostupanjskog suda. Ovo stoga što je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica po zanimanju kuharica, da se pokušavala kao kuharica zaposliti i prije štetnog događaja što nije uspjela, ali i nakon štetnog događaja kada je mogla dobiti posao kuharice kao što to navodi svjedokinja ĐĐ, no taj posao nije mogla obavljati zbog svog zdravstvenog stanja, a koje je posljedica povrijeđivanja u prometnoj nesreći. Kada se tome doda i nalaz vještaka medicine rada koji potvrđuje da tužiteljica nakon povrijeđivanja ne može više obavljati posao kuhara, onda se može zaključiti da je činjenica što se tužiteljica ne može više zaposliti kao kuharica je u uzročnoj vezi s posljedicom povrjeđivanja u prometnoj nezgodi. S obzirom na to da postoji potreba za zapošljavanje kuhara, kao što to navodi i svjedokinja ĐĐ, te da je tužiteljica i prije ozljeđivanja podnosila prijave za zaposlenje na tom radnom mjestu, a i nakon ozljeđivanja je činila isto, to upućuje da bi se tužiteljica izvjesno u budućnosti zaposlila na poslovima za koje je bila završila školu i to kao kuharica. Takvom zaključku pridonosi i činjenica da je tužiteljica u vrijeme povrjeđivanja bila mlađa osoba u dobi od 25 godina i iskazivala je jasnu namjeru i prije povrjeđivanja, a i kasnije da se bavi poslom za koji se školovala, a to je posao kuhara. Dakle, između štetnog događaja i smanjenja tužiteljičinih prihoda od svibnja 2015. pa nadalje postoji uzročno-posljedična veza.

34. Na okolnost visine izgubljene zarade u ovom periodu izveden je dokaz dodatnim financijsko-knjigovodstvenim vještaku Ivanu Šnajderu te je istom naloženo da sukladno ukidbenoj odluci Županijskog suda u Bjelovaru izračuna visinu izgubljene zarade tužiteljice za period od svibnja 2015. pa do rujna 2016. te nadalje za radno mjesto kuhara na području gdje tužiteljica živi i to kao razliku plaće za radno mjesto kuhara i radnog mjesta za koje se isplaćuje minimalna plaća, te je isti u svom pisanom nalazu i mišljenju od 18. kolovoza 2025. (list 580 do 589 spisa) utvrdio da visina izgubljene zarade čini svakomjesečne iznose, kako je to pobliže označeno u točki III. izreke ove presude.

35. Na pisani nalaz i mišljenje vještaka tužitelj je imao primjedbi, dok je tuženik naveo da ne stavlja prigovor na nalaz i mišljenje budući je isti sastavljen u skladu sa zadatkom koji je vještaku dao sud.

36. Tužiteljica je tužbom potraživala i isplatu rente u svakomjesečnom iznosu od po 8.000,00 kn za period od svibnja 2015. pa nadalje, (a sve to iz razloga jer je u tužbi i tijekom postupka iznosila činjenice da je ona po zanimanju izučena kuharica, te da nije bilo štetnog događaja da bi se zaposlila na radnom mjestu kuhara i ostvarivala mjesečna primanja od sigurno 8.000,00 kn).

37. Podneskom od 11. rujna 2025. (list 604 do 607 spisa) tužiteljica je sukladno nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka uskladila svoj tužbeni zahtjev za izgubljenu zaradu za period od svibnja 2015. do rujna 2016. i nadalje. Tim podneskom je tužbeni zahtjev smanjen na način da je tužiteljica umjesto prvobitnog svakomjesečnog iznosa od 8.000,00 kn/1.061,78 EUR, sada potraživala niže svakomjesečne iznose koji su točno navedeni u točki III. izreke ove presude (i to iznose od 246,80 EUR za 2015. godinu, 274,33 EUR za 2016. godinu, 251,51 EUR za 2017. godinu, 283,77 EUR za 2018. godinu, 278,26 EUR za 2019. godinu, 202,33 EUR za 2020. godinu, 228,29 EUR za 2021. godinu, 266,84 EUR za 2022. godinu, 327,00 EUR za 2023. godinu, 676,00 EUR za 2024. godinu, te 805,00 EUR za 2025. godinu i nadalje), a ovaj podnesak čini djelomično smanjenje tužbenog zahtjeva kojem se tuženik protivio. Dakle, podnesak od 11. rujna 2025 se smatra povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva, kojem se tuženik dakle protivio.

38. Čl. 193. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može povući tužbu, bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, st. 2. citirane zakonske odredbe propisano je da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, te da, ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

39. U smislu citirane odredbe, ako se tuženik upustio u raspravljanje u glavnoj stvari, i kada se tuženik protivi povlačenju tužbe bez odricanja od tužbenog zahtjeva, tada se ne treba donijeti rješenje o povlačenju tužbe, već se o tužbenom zahtjevu mora odlučiti presudom. Ovo stoga što već i sama uskrata pristanka tuženika na povlačenje tužbe ima za posljedicu obvezu suda da donese presudu na temelju koje će tužbeni zahtjev biti odbijen, a radi se o svojevrsnoj (sui generis) procesnoj presudi, koja se donosi već zbog samog izostanka pristanka tuženika na povlačenje tužbe. (presuda Županijskog suda u rijeci poslovni broj Gž-3701/2015 od 3. prosinca 2015., te odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3559/88 od 31. siječnja 1989., PSP 42/137).

40. Tužitelj je dakle djelomično povukao tužbu, čemu se tuženik izričito protivio.

41. Uzimajući u obzir navedeno, te da se tuženik koji se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari izričito protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, valjalo je odbiti tužiteljicu sa povučenim dijelom tužbenog zahtjeva, preko dosuđenih iznosa, te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

42. Na okolnost primjedbi tužiteljice saslušan je financijsko-knjigovodstveni vještak Ivan Šnajder na raspravnom ročištu od 15. listopada 2025.

43. Očitujući se na primjedbe tužiteljice financijsko-knjigovodstveni vještak Ivan Šnajder vezano za primjedbu tužitelja iz podneska od 11. rujna 2025. da se ne podudaraju iznosi koje je vještak utvrdio kao prosječnu mjesečnu neto plaću SSS i iznosi koje je DZ za statistiku naveo kao prosječnu mjesečnu neto plaću SSS da nije točno da DZ za statistiku ne vodi podatke prema stručnoj spremi i djelatnostima, da podatak sa kojim barata tužitelj je prosječna plaća SSS svih djelatnosti, da je vještak u svom vještačenju koristio podatak, a kako je već i naveo, o prosječnoj plaći za SSS i to u djelatnosti priprema hrane i posluga, da navedeno nije priložio na sudski spis, ali je isto priložio na ročištu, da su navedeni podaci javno dostupni na Web stranici Državnog zavoda za statistiku, te da je shodno tome sačinio kako ukupne tako i pojedinačne iznose u svom nalazu i mišljenju. Ovim odgovorom vještak smatra da je objasnio i dao odgovor i na drugu primjedbu tužitelja iz podneska od 11. rujna 2025., te je ostao u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 18. kolovoza 2025.

44. Na ovakvo očitovanje vještaka parnične stranke nisu imale primjedbi i pitanja, pa je nalaz i mišljenje ovog vještaka sud prihvatio u cijelosti kao istinit, stručan i vjerodostojan, pogotovo imajući u vidu da je vještak detaljno odgovorio na sva pitanja i primjedbe tužitelja, te da pitanja i primjedbe tužitelja nisu dovele ničim u sumnju, niti dvojbu vještački nalaz i mišljenje, pa ga tim više sud prihvaća u cijelosti.

45. Prema odredbi čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: Zakona o obveznim odnosima) Zakona o obveznim odnosima propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, da mu je odgovorna osoba dužna plaćati određenu novčanu rentu kao naknadu za štetu. U tom smislu za utvrđivanje granica prava i iznosa novčane rente potrebno je u svakom pojedinom slučaju utvrditi u čemu se konkretno sastoje tjelesna ograničenja koja su posljedica ozljede, te u čemu i kako onemogućuju tužitelja da radom ostvaruje zaradu koju je ostvarivao na poslovima ili aktivnostima koje je radi stjecanja zarade ostvarivao prije nastupanja štetnog događaja.

46. Temeljem svih provedenih dokaza u postupku, napose na temelju nalaza i mišljenja vještaka specijaliste medicine rada dr. OĐ od 17. prosinca 2019. je nesporno utvrđeno da zbog posljedica zadobivenih ozljeda tužiteljica nije bila sposobna obavljati poslove koje je obavljala do štetnog događaja, odnosno poslove koje je radila neposredno prije nastanka štetnog događaja (telefonist - dispečera, budući je za obavljanje istog posla potrebno imati koncentraciju pamćenja, sposobnost organiziranja i rukovođenja, a koje sposobnosti tužiteljica nema kao posljedica patoloških promjena organske strukture – povrede moždanih struktura u prometnoj nezgodi), ali da zbog posljedica štetnog događaja ona nije u cijelosti izgubila radnu sposobnost, odnosno da je kod nje preostala radna sposobnost za obavljanje drugih poslova pa tužiteljica sa navedenim psihološkim promjenama nije sposobna raditi, niti poslove kuhara, odnosno uvažavajući zaostale promjene nakon operacije kralježnice i reduciranja funkcije prsno-slabinskog segmenta iste, po vještaku tužiteljica nije sposobna raditi poslove gdje se dižu tereti teži od 10 kg kontinuirano, niti poslove koji se obavljaju na visini, već bi ona mogla raditi psihološki manje zahtjevne poslove npr. poslove pomoćne kuharice uz kontraindikaciju dizanja tereta težih od 10 kg, radove čišćenja, pomoćne poslove u ugostiteljstvu, održavanje javnih površina i slično.

47. Dakle, između štetnog događaja i smanjenja prihoda tužiteljice od štetnog događaja pa nadalje postoji uzročno-posljedična veza.

48. Kako je tijekom ovog postupka nesporno da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastalu prometnu nesreću, te kako je utvrđeno da je zbog iste prometne nesreće tužiteljica više nije mogla obavljati poslove koje je do tada obavljala, kao ni poslove kuhara za koji se školovala iz tog razloga je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad, te isplaćivati rentu zbog izgubljene zarade, odnosno isplatiti joj štetu koja joj je nastala zbog nesposobnosti za rad na poslu kuhara za koji se školovala i radnog mjesta za koje se isplaćuje minimalna plaća.

49. Sud je utvrdio da zbog posljedica štetnog događaja tužiteljica nije u mogućnosti baviti se poslovima koje je obavljala prije štetnog događaja, niti poslovima svoje struke (kuhara), pa je za očekivati da bi po redovnom tijeku stvari bez nastanka štetnog događaja oštećenik odnosno tužiteljica i nadalje nastavila ostvarivati prihode.

50. Vezano za preostalu radnu sposobnost kod tužiteljice koji su utvrđeni nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka dosuda izgubljene zarade i rente zbog izgubljene zarade temelji se na načelu naknade stvarne imovinske štete, a postojanje preostale radne sposobnosti ne isključuje pravo na dosudu izgubljene zarade i rente zbog izgubljene zarade, ali dakle utječe na visinu njena iznosa, pa je stoga sud utvrdio visinu ove štete kao razliku između zarade koju bi oštećena tužiteljica ostvarivala radeći na poslovima kuhara za koji se školovala da nije ozlijeđena i zarade koju može ostvariti sa preostalom radnom sposobnošću, a sa tako utvrđenom preostalom radnom sposobnošću tužiteljica po stavu ovoga suda ne može isplatiti plaća veća od minimalne plaće. Ovo pogotovo imajući u vidu da je tužiteljica s preostalom radnom sposobnošću uložila razuman trud da pronađe zaposlenje prilagođeno njenom stanju nakon ozljede odnosno njenoj preostaloj radnoj sposobnosti. Dakle, u situaciji preostale radne sposobnosti odnosno smanjenja radne sposobnosti, kao što je to slučaj sa tužiteljicom traži se proaktivno traženje posla na tržištu rada, a visina rente se određuje u odnosu na ono što bi tužiteljica mogla zaraditi da aktivno traži posao, a ona je dokazala aktivno traženje posla i zaposlenje (kroz prijavu na Hrvatski zavod za zapošljavanje i svoj rad na poslovima koje je radila sa nakon prometne nesreće sa preostalom radnom sposobnošću), čime je otklonila štetne posljedice. Stoga je imajući u vidu sve naprijed navedeno, a sukladno nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka, odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

51. Na pojedinačne mjesečne iznose izgubljene zarade i rente zbog izgubljene zarade tužiteljici su priznate i pripadajuće zakonske zatezne kamate, a koje teku počev od svakog 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec, sve sukladno članku 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

52. Zahtjev za naknadom imovinske štete na ime troškova liječenja u iznosu od 8.200,00 kn/1.88,33 EUR, a koji se odnose na troškove odlaska na liječničke preglede i fizikalne terapije, sud je cijenio osnovanim, te je isti djelomično prihvaćen.

53. Ove troškove tužiteljica opravdava dostavljenim računima sa benzinskih crpki, a koji se odnose na troškove plaćenoga goriva. Iz istih računa nije vidljivo tko je iste račune platio, te koja je svrha bila točenja goriva upravo na dane koji su navedeni u istim računima.

54. Iz iskaza tužiteljice vezano za troškove liječenja utvrđeno je da ju je na sve liječničke preglede, kontrole i fizikalne terapije morao voziti otac, obzirom da nije bila sposobna sama upravljati osobnim automobilom, te da su se zadržavali kod liječnika od 4 do 5 sati, da je fizikalne terapije provodila u Vinkovcima, a liječničke kontrole u Osijeku gdje je i operirana, a ovaj njen dio iskaza potvrdio je i njen otac IĐ.

55. Čl. 62. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13 i 137/13 – nastavno ZOZO) propisano da osigurana osoba ima pravo na naknadu za trošak prijevoza, ako je radi korištenja zdravstvene zaštite upućena u ugovornu zdravstvenu ustanovu, odnosno ordinaciju ugovornog doktora privatne prakse, u mjestu koje je udaljeno 50 i više km od mjesta njezina prebivališta, odnosno boravišta. Kako je notorno da je mjesto [adresa] udaljeno od mjesta Vinkovci manje od 50 km (udaljenost [adresa] – 9,8 km), očito je da tužiteljica ne ostvaruje pravo na naknadu putnog troška od HZZO, nego joj je isti dužan naknaditi tuženik.

56. Sud je tužiteljici mogao dosuditi na ime putnih troškova u vezi s liječenjem ukupni iznosu od 498,00 EUR, a imajući u vidu broj odlazaka tužiteljice na ukupno 83 fizikalne terapije u Vinkovce, imajući u vidu nespornu činjenicu da je tužiteljica tada živjela u [adresa], te da joj je Opća županijska bolnica Vinkovci u kojoj je obavljala fizikalne terapije bila udaljena minimalno 9,8 km od kuće.

57. Iz iskaza tužiteljice nije se moglo pouzdano utvrditi na koliko je točno fizikalnih terapija i kontrolnih pregleda išla, pa je sud svoja saznanja vezana za točan broj odlazaka crpio iz njene medicinske dokumentacije priložene u sudskom spisu.

58. Uvidom u sudski spis sud je na jasan i nedvojben način mogao utvrditi, i to iz iskaznica za fizikalnu terapiju s listova 66 do 70 spisa, da je ista obavila ukupno 83 fizikalne terapije i pregleda kod fizijatra u Općoj županijskoj bolnici u Vinkovcima. Imajući u vidu 83 odlazaka na fizioterapiju i preglede kod fizijatra, te da udaljenost od mjesta tužiteljice do Opće županijske bolnice Vinkovci iznosi 9,8 km, kao i visinu cijene autobusne putne karte od mjesta [adresa] do mjesta Vinkovci koja iznosi 3,00 EUR u jednom smjeru, odnosno ukupno 6,00 EUR u oba smjera, valjalo je tužiteljici dosuditi iznos od 498,00 EUR, posebno uzimajući u obzir da ovi troškovi ne bi, niti nastali tužiteljici da nije došlo do prometne nesreće i ozljeđivanja, a imajući u vidu sve naprijed navedeno, odnosno broj odlazaka na liječenje, te cijenu prijevoza, kao i čl. 223. ZPP. Dakle, tužiteljici je na ime putnih troškova za odlazak na 83 fizikalne terapije i fizijatru u Opću županijsku bolnicu Vinkovci, utvrđen ukupni iznos od 498,00 EUR, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

59. Na dosuđeni iznos imovinske štete vezane za troškove liječenja i u s vezi liječenjem tužiteljica ostvaruje pravo na zateznu kamatu sukladno čl. 1086., u vezi sa čl. 29. st. 1. ZOO, pa je sud dosudio zateznu kamatu na tu imovinsku štetu od 29. prosinca 2025., kao dana donošenja prvostupanjske odluke, jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti čija visina je utvrđena sudskom odlukom, a sve po stopi određenoj po čl. 29. st.2. ZOO, a ne od 27. rujna 2013. kao dana nastanka štetnog događaja kako to zahtijeva tužiteljica, pa je odlučeno kao u točki II. Izreke ove presude.

60. Iz medicinske dokumentacije koja je priložena na sudski spis i samog iskaza tužiteljice MĐ i njenog oca tužitelja AĐ, sud nije mogao na jasan i nedvojben način utvrditi da li je ona imala ostalih troškova nastalih vezano za liječenje i vezi liječenja. Naime, tužiteljica je u svom iskazu navela da je ona liječničke kontrole obavljala u Osijeku gdje je i operirana, no o točnom broju liječničkih kontrola niti ona, a niti njen otac se nisu detaljno očitovali, dok uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu se isto nije moglo utvrditi, odnosno ista se nije mogla dovesti u vezu sa njenim odlascima na kontrole u Osijek, stoga je s ovim dijelom zahtjeva za naknadu imovinske štete tužiteljica odbijena te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

61. Iskazivanje dosuđenoga iznosa tužiteljici u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).

62. Imajući u vidu sve izneseno odlučeno je da je tuženik tužiteljici pored već nesporno isplaćenih iznosa štete, te naknade štete koja je utvrđena pravomoćnom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Pn-38/2019-89 od 12. studenog 2021. i presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1617/2021-2 od 31. svibnja 2022. dužan isplatiti iznose iz točke I. i III. izreke ove presude.

63. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 2. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: OT), te uzimajući u obzir ispostavljeni troškovnik tužiteljice.

64. S obzirom da su parnične stranke djelomično uspjele u parnice najprije je utvrđen postotak u kojem je svaka od stranaka uspjela u ovoj parnici.

65. S obzirom da je na ročištu održanom 15. prosinca 2016. u odnosu na tužiteljicu utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.042.000,00 kn / 138.297,17 EUR, a da je u ovom postupku tužiteljici dosuđeno sveukupno 70.912,65 EUR to proizlazi da je tužiteljica s obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva uspjela sa 51,00%, a da je s obzirom na osnovu uspjela u cijelosti tj. sa 100%, tako da sveukupni uspjeh tužiteljice uzimajući u obzir kako uspjeh po osnovi i visini iznosi 76,00%, a iz čega onda proizlazi da je uspjeh tuženika u ovoj parnici 24,00%.

66. Od postotka tužiteljice kao one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu, a oduzimajući postotak tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, dolazi se do razlike od 52% koliko predstavlja konačni uspjeh tužiteljice u ovom postupku.

67. Utvrđujući iznos pojedinih i ukupnih troškova tužiteljice kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, istoj su priznati kao potrebni i nužni slijedeći troškovi i to: trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT, trošak sastava 4 obrazložena prema Tbr. 8. toč. 1. OT, trošak zastupanja na 9 ročišta za glavnu raspravu prema Tbr. 9. toč. 1. OT, svaka radnja po 780 bodova, te 390 bodova Tbr. 9. točka 2. OT na ime ročišta na kojem se nisu izvodili dokazi od 15. studenog 2016., kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 1560 bodova prema Tbr. 10. toč. 1 OT, ili sveukupno 12.870,00 bodova te pripadajući PDV u iznosu od 3.217,50 bodova. Dakle, tužiteljici je za sve poduzete parnične radnje u ovom postupku priznato ukupno 16.087,50 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda iznosi 32.175,00 EUR.

68. Pored ovoga iznosa tužiteljici je još priznat i iznos od 1.382,98 EUR na ime plaćenih vještačenja u ovom postupku, kao i iznos od 66,36 EUR na ime plaćene sudske pristojbe na tužbu, te iznos od 66,36 EUR na ime sudske pristojbe na presudu, te iznos od 6,64 EUR na ime materijalnih troškova slanja podnesaka četiri obrazložena podneska sudu (4 x 1,66 EUR) tako da sveukupno priznati troškovi tužiteljice iznose 33.697,34 EUR.

69. Uzimajući u obzir uspjeh tužiteljice u ovom postupku od 52,00% od naprijed utvrđenih troškova priznat joj je iznos od 17.522,61 EUR.

70. Tužiteljici nisu priznati kao potrebni i nužni sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku troškovi sastava podnesaka od 24. siječnja 2017. 10. svibnja 2017., 5. rujna 2017., 10. studenog 2017., 27. travnja 2018., 8. studenog 2018., 18. ožujka 2019., 25. travnja 2019., 3. lipnja 2019., 3. srpnja 2019., 6. rujna 2019., 25. listopada 2019., 23. prosinca 2019. i 29. prosinca 2020., a kojim podnescima većinom tužiteljica požuruje postupanje suda u ovoj pravnoj stvari, dostavlja dokaze o plaćenoj sudskoj pristojbi, zahtjeva odgodu plaćanja predujma za troškove vještačenja, dostavlja dokaze o plaćenim troškovima za vještačenje i slično, te podnesak od: 15. veljače 2021., 7 rujna 2021., 20. studenog 2021., 2. prosinca 2022., 9. studenog 2023., 23. rujna 2024., 17. listopada 2024., 30. prosinca 2024., 22. travnja 2025., 22. svibnja 2025., 11. rujna 2025., 15. listopada 2025., 3. studenog 2025., a pogotovo imajući u vidu da je Tbr. 8. toč. 1 u vezi s Tbr. 7. toč.1 OT propisano da stranci pripada pravo na samo četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku.

71. Isto tako tužiteljici nisu priznati kao potrebni i nužni i troškovi putovanja na relaciji Osijek – Vinkovci i Osijek – Županja, te troškovi izbivanja iz ureda, te troškovi putovanja na sud u Županju budući je tužiteljica samoinicijativno angažirala odvjetnika iz Osijeka i time prouzročila troškove njegovoga putovanja, pa stoga isti troškovi ne trebaju pasti na teret protivne stranke.

72. Nadalje, tužiteljici nije priznato niti uvećanje tarifnih stavki za 20% zbog zastupanja više tužitelja i to iz razloga jer je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je tužba AĐ i GĐ povučena i da su stranke u pogledu troškova postupka u odnosu na ove tužiteljice zaključile izvansudsku nagodbu od 2. listopada 2019. (list 274 spisa).

73. Tužiteljici nije priznat ni trošak na ime sastava zahtjeva za suđenje u razumnom roku, ovo stoga što joj je naknada troška na ime zahtjeva za suđenje u razumnom roku priznat rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Su-Gzp- 7/2024-10 od 4. prosinca 2024. (list 508 do 512 spisa).

U Županji, 29. prosinca 2025.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Rešetar i Partneri d.o.o. iz Osijeka, 2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. iz Zagreba