Poslovni broj: Us I-1491/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Katije Stermšek kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Mladenu Kuzmaniću, odvjetniku u Splitu, Zoranićeva 1, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, zastupanog po zakonskoj zastupnici ČA, višoj građevinskoj inspektorici i zaposlenici tuženika, na temelju odredbe čl. 21. st. 3. Zakona o upravnim sporovima, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 25. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i zakonske zastupnice tuženika, objavljene 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/25-02/320, URBROJ: 443-02-03-21-25-3 od 17. svibnja 2025. te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 23. lipnja 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/25-02/320, URBROJ: 443-02-03-21-25-3 od 17. svibnja 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, pa navodi kako tuženik nije odlučio o prethodnom pitanju. Pobijanim rješenjem tuženik utvrđuje da je izvršio uvid u kompletni spis Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje gradnju i komunalne poslove, Šibensko-kninske županije, Klasa: UP/I-3540-05-/13-02-17284, te da je utvrđeno da po zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nije odlučeno. Dakle, naslovno tijelo je utvrdilo da postoji pravodoban i valjan zahtjev za ozakonjenje predmetne građevine o kojem upravno tijelo nije odlučilo u zakonskom roku, te već 12 godina kasni s izdavanjem akta o građenju za predmetni objekt. Odluka u toj upravnoj stvari je odlučna za donošenje pobijanog rješenja. Pobijano rješenje ne sadrži razloge niti odluku o prethodnom pitanju. Sukladno čl. 55. ZUP-a tuženik je bio dužan odlučiti o prethodnom pitanju ili prekinuti postupak, no tuženik nije učinio niti jedno, već je samo utvrdio da je spis u rješavanju. Bez odluke o prethodnom pitanju pobijano rješenje je suprotno čl. 55. ZUP-a, s obzirom da je nesporno kako postupak ozakonjenja nužno predstavlja prethodno pitanje u postupku uklanjanja istog tog objekta. Naslovno tijelo nije postupilo sukladno čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu u pogledu izricanja 3 novčane kazne koje prethode izdavanju naloga za uklanjanje objekta, već tuženik utvrđuje da sukladno čl. 115. st. 3. nije bilo potrebno izricanje novčanih kazni. Nadalje, čl. 41. PPUO Tisno dopuštena je gradnja u zoni P3 sukladno uvjetima iz prostornog plana. Predmetni objekt kao prizemnica pomoćni objekt izgrađen je na parceli površine 1119 m2, te je u skladu s prostornim planom. Iz ovog razloga tužitelj je bio dužan tuženiku izreći novčane kazne prethodno uklanjaju objekta. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu da donese rješenje o odgodnom učinku tužbe, dok tužbenim zahtjevom predlaže donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a pored toga predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 25. studenog 2025., čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupile zamjenica opunomoćenika tužitelja i zakonska zastupnica tuženika.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da sud pribavi i pregleda spis Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje gradnju i komunalne poslove, Klasa UP/I-3540-05-/13-02-17284, to na okolnosti precizirane u tužbi i na održanoj raspravi kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/25-02/320, URBROJ: 443-02- 03-21-25-3 od 17. svibnja 2025. točkom 1. naređeno je tužitelju kao investitoru da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni prizemnu građevinu drvene konstrukcije s dvostrešnim krovištem pokrivenim limom, max. tloc. dim. cca 6,20 x 8,20 m + nadstrešnicu drvene konstrukcije tloc. dim. cca 6,20 x 3,20m, prekrivenu plastičnim pokrovom, što je sve izgrađeno izvan granica građevinskog područja, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predio Kokoć, bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, dok je točkama od 2. do 4. tužitelj upozoren o posljedicama ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u provedenom upravnom inspekcijskom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim Zakonom.

Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe. St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor. St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.

Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18. , 117/21. i 67/23) propisano je da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana. Stavkom 3. istog članka propisano je da rješenjem kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava se putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. ovog Zakona.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je naredio tužitelju kao investitoru da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni predmetne građevine pobliže opisane točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je on investitor konkretnih građevina koje su izgrađene bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez pravomoćne građevinske dozvole, što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

13.Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku tužitelj nije osporavao da je investitor predmetnih građevina u odnosu na koje mu je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a isto tako tužitelj nije osporavao da za konkretne građevine nije ishodio potreban akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu , koja činjenica nije ni prijeporna, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužitelju naredio uklanjanje predmetnih građevina, zbog čega je isto zakonito.

14.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako vođenje postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju koji se vodi pred Šibensko-kninskom županijom, Upravnim odjelom za zaštitu okoliša, prostorno uređenje gradnju i komunalne poslove, Klasa: UP/I-3540-05-/13-02-17284 predstavlja prethodno pitanje za postupak u kojem je doneseno rješenje tuženika u smislu odredbe čl. 55. Zakona o općem upravnom postupku, pa da je tuženik stoga trebao sam riješiti prethodno pitanje ili postupak prekinuti do okončanja postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju, a kako na takav način nije postupio, da je donio nezakonito rješenje, za navesti je kako su ovakvi prigovori u cijelosti neutemeljeni.

15.Naime, s prethodnim u vezi za istaknuti je kako pravomoćno okončanje postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju ne predstavlja prethodno pitanje za postupak u kojem je doneseno rješenje tuženika u smislu odredbe čl. 55. Zakona o općem upravnom postupku, naprotiv tuženik uopće nema zakonsku obvezu provjeravati takvu okolnost, već je dužan utvrditi radi li se u konkretnom slučaju o nezakonitoj gradnji, te ukoliko utvrdi da je riječ o takvoj gradnji, ovlašten je donijeti rješenje kojim nalaže inspekcijsku mjeru uklanjanja, na koji način je tuženik u predmetnoj upravnoj stvari i postupio. Nadalje, za navesti je kako postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju može imati utjecaj isključivo na postupak izvršenja rješenja o uklanjanju, o čemu se ovdje ne radi, slijedom čega okolnost vođenja postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, to pak stoga što je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 17. svibnja 2025. kojim je tužitelju naređena inspekcijska mjera uklanjanja, s tim da je takva mjera naređena iz razloga što se ovdje radi o nezakonitoj gradnji s obzirom da tužitelj, prije početka građenja nije ishodio potreban akt za građenje, dok okolnost vođenja postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju u smislu odredbe članka 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19) može samo biti od utjecaja na izvršenje rješenja o uklanjanju, pri čemu ukoliko su ispunjene pretpostavke iz navedene odredbe je upravo tužitelj ovlašten podnijeti zahtjev za prekidom postupka izvršenja rješenja o uklanjanju, dok na strani tuženika ne postoji obveza provjeravanja vodi li se takav postupak, kao niti obveza donošenja rješenja o prekidu postupka po službenoj dužnosti.

16.U odnosu pak na tužbene prigovore u kojima tužitelj navodi kako je sukladno mjerodavnom prostornom planu u zoni u kojoj su predmetni objekti izgrađeni dopuštena gradnja sukladno uvjetima iz Prostornom plana, prije svega je za kazati kako iz podataka upravnog spisa, kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, nedvojbeno proizlazi da su građevine u odnosu na koje je tužitelju naređena inspekcijska mjera uklanjanja izgrađene u granicama obuhvata Prostornog plana uređenja općine Tisno ("Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije", broj 1/07 i 14/09 i "Službeni glasnik Općine Tisno" broj: 2/14, 8/15, 4/16, 6/18, 4/19, 3/20, 3/21, 5/22 i 10/22, 2/23 i 3/23), prema kojem se pak k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi izvan granica građevinskog područja u zoni P3 - poljoprivredna tla isključivo osnovne namjene, ostala obradiva tla, i to u području Ekološke mreže Natura 2000, te u prostoru ograničenja (ZOP). Također, za istaknuti je kako predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti Prostornog plana uređenja općine Tisno, s obzirom da su prvostupanjski upravni sudovi isključivo nadležni za ocjenjivanje zakonitosti pojedinačnih upravnih akata, dakle u konkretnom slučaju osporenog rješenja tuženika od 17. svibnja 2025., slijedom čega ukoliko tužitelj smatra da bi Prostorni plan uređenja općine Tisno kao opći akt bio nezakonit, ima na dispoziciji pokrenuti postupak ocjene zakonitosti istog pred za to nadležnim Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, dok takve prigovore nije s uspjehom moguće isticati u ovom sporu.

17.U svezi prethodno izloženog, dodatno je za navesti kako pitanje jesu li građevine izgrađene izvan granica građevinskog područja ili na nekom drugom posebno zaštićenom području uopće nije relevantno za utvrđenje radi se o zakonitoj ili nezakonitoj gradnji, već je takvo što relevantno isključivo za određivanja roka u kojem je investitor, odnosno vlasnik dužan ukloniti nezakonito izgrađene građevine te kod donošenja rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju, o čemu se ovdje ne radi jer je osporenim aktom tuženika tužitelju tek naređena inspekcijska mjera uklanjanja, te će se rješenje o izvršenju donijeti samo ukoliko tužitelj ne postupi po inspekcijskom rješenju. Stoga, imajući u vidu da je odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a na koju se tuženik u obrazloženju osporenog rješenja pravilno pozvao, propisano da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana, kao i da je odredbom stavka 3. istog članka propisano da rješenjem kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području izvršava se putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. ovog Zakona, to je nedvojbeno da je rok od 15 dana za uklanjanje predmetnih građevina iz točke 1. izreke osporenog rješenja sukladan odredbi čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, kao i da je točka 2. izreke osporenog rješenja kojom je tužitelj upozoren da će se izvršenje naredbe o uklanjanju provesti putem treće osobe na njegovu odgovornost i trošak, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke, bez prethodnog izricanja novčanih kazni, u cijelosti u suglasju s odredbom stavka 3. istog članka spomenutog Zakona, kod kojeg stanja stvari je neutemeljeno pozivanje tužitelja na odredbu čl. 114. Zakona o Državnom inspektoratu jer se ista uslijed prethodno obrazloženog ne primjenjuje na konkretan slučaj.

18.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

19.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

20.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da je donošenju osporenog rješenja prethodila nezakonita gradnja i to u posebno zaštićenom području, kojom se devastira prostor, odgoda bi iz tog razloga bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

21.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 29. prosinca 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Mladenu Kuzmaniću, odvjetniku u Splitu, Zoranićeva

1, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik o objavi,

- u spis.