Poslovni broj: Us I-1724/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Katije Stermšek kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, Horvaćanska cesta 168, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi komunalne naknade, nakon javne i usmene rasprave zaključene 26. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje, podredno oglašavanje ništavim rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-363-03/24-03/63, Urbroj: 531-03-4-25-2 od 20. svibnja 2025., te rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa: UP/I-363-03/2022-03/0723, Urbroj: 251-10-01/01-2022-02 od 29. prosinca 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja zaprimljenoj kod Upravnog suda u Zagrebu 27. lipnja 2025. po kojoj je oformljen spis tog suda poslovni broj: Us I-2424/2025, a koji je rješenjem Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-23 od 4. srpnja 2025. ustupljen Upravnom sudu u Splitu pred kojim je zaveden kao spis poslovnog broja Us I-1724/2025, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-363-03/24-03/63, Urbroj: 531-03-4-25-2 od 20. svibnja 2025., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 25. studenog 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, nakon čega navodi kako podnosi tužbu iz svih razloga navedenih u čl. 38. st. 2. toč. 1. Zakona o upravnim sporovima. Tužitelj prvenstveno ističe kako pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te navedeni razlozi obrazloženja tuženika su u proturječju sami sebi, obrazloženju i izreci rješenja kao i s ispravama koje prileže spisu predmeta. Osim navedenog, tužitelj ističe da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu odluku. Naime, pobijano rješenje ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama, a tuženik nije proveo ispitni postupak radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Kako pobijano rješenje proturječni samo sebi, obrazloženju i izreci rješenja, to tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti, podredno oglasiti ništavima osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela , a ujedno predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio svim tužbenim navodima tužbe i tužbenom zahtjevu tužitelja, ističe kako ostaje pri navodima iz obrazloženja osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 26. studenog 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zamjenik opunomoćenice tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da sud pribavi i pregleda spis GSKG d.o.o., da se obavi očevid na licu mjesta, da se provede vještačenje po vještaku građevinske struke, te da se u svojstvu stranke sasluša tužitelj, to na okolnosti precizirane u tužbi, podnesku od 25. studenog 2025. i održanoj raspravi kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa: UP/I-363-03/2022-03/0723, Urbroj: 251-10-01/01-2022-02 od 29. prosinca 2022., točkom 1. određuje se da je tužitelj dužan na ime komunalne naknade za poslovni prostor, površine 40,12 m2, u [adresa], plaćati 5,79 kuna po m2 mjesečno, odnosno 69,48 kuna po m2 godišnje, što iznosi 232,29 HRK/30,83 EUR mjesečno, odnosno 2.787,48 HRK/369,96 EUR godišnje, točkom II. određuje se da je komunalnu naknadu iz točke I. rješenja obveznik dužan plaćati od 17. listopada 2022. godine nadalje, a dužni iznos do dostave tog rješenja obveznik je dužan platiti najkasnije do 15. dana sljedećeg mjeseca i dalje mjesečno najkasnije do 15. dana u mjesecu za protekli mjesec na naznačeni račun Grada Zagreba, točkom III. određuje se da ako utvrđeni iznos komunalne naknade za razdoblje od 17. listopada 2022. do dostave tog rješenja obveznik ne plati do 15. dana sljedećeg mjeseca, računajući od dostave rješenja, kao i ako nadalje ne plati mjesečni iznos do 15. u mjesecu za protekli mjesec, dužan je platiti zakonske zatezne kamate na dospjele, a neplaćene iznose do uplate, dok je točkom IV. određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-363-03/24-03/63, Urbroj: 531-03-4-25-2 od 20. svibnja 2025., odbijena je žalba tužitelja iz ovog spora izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja u bitnom iz razloga što je i tuženik smatrao da je u konkretnoj upravnoj stvari komunalna naknada zakonito utvrđena, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju bilo mjesta donošenju rješenja o komunalnoj naknadi, u svezi s čim je li sama obveza plaćanja predmetne naknade pravilno i zakonito utvrđena, uslijed čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

12.Odredbom članka 92. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18,110/18 i 32/20) propisano je da komunalna naknada plaća se za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i 5. neizgrađeno građevinsko zemljište. Stavkom 2. da komunalna naknada plaća se za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave.

Stavkom 3. da građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra se zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost.

Stavkom 4. da neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja na kojemu se u skladu s propisima kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja mogu graditi zgrade stambene ili poslovne namjene, a na kojemu nije izgrađena zgrada ili na kojemu postoji privremena građevina za čiju izgradnju nije potrebna građevinska dozvola. Neizgrađenim građevinskim zemljištem smatra se i zemljište na kojemu se nalazi ruševina zgrade. Člankom 93. stavkom 1. istog Zakona propisano je da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona. Člankom 97. stavkom 1. istog Zakona propisano je da koeficijent namjene (Kn) ovisno o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja iznosi za: 1. stambeni prostor 1,00. 2. stambeni i poslovni prostor koji koriste neprofitne udruge građana 1,00, 3. garažni prostor 1,00, 4. poslovni prostor koji služi za proizvodne djelatnosti ne može biti manji od 1,00 ni veći od 5,00, 5. poslovni prostor koji služi za djelatnosti koje nisu proizvodne ne može biti manji od 1,00 ni veći od 10,00, 6. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti može biti najviše 10% koeficijenta namjene koji je određen za poslovni prostor, 7. neizgrađeno građevinsko zemljište 0,05. Stavkom 2. propisano je da za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kad se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent namjene umanjuje se za 50%, ali ne može biti manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor odnosno za neizgrađeno građevinsko zemljište.

Člankom 99. stavkom 1. istog Zakona propisano je da se komunalna naknada obračunava po četvornome metru (m³) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, i to za: stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (»Narodne novine«, br. 40/97.), a za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište po jedinici stvarne površine, a stavkom 2. da se iznos komunalne naknade po četvornome metru (m³) površine nekretnine utvrđuje množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B). Člankom 100. stavkom 1. istog Zakona propisano je da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

Pema stavku 2. rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade. Stavkom 3. je propisano da se rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se ureduje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

Člankom 87. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18, 121/19, 42/20 i 114/22) propisano je da porezno tijelo može riješiti stvar bez provedbe ispitnog postupka: 1. ako je porezni obveznik u poreznoj prijavi naveo činjenice ili podnio dokaze na podlozi kojih se utvrđuje stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na podlozi općepoznatih činjenica ili činjenica koje su poreznom tijelu poznate; 2. ako se stanje stvari može utvrditi na temelju podataka iz službenih evidencija kojima porezno tijelo raspolaže ili ih je pribavilo od drugih nadležnih tijela, a nije potrebno posebno saslušanje stranke radi zaštite njezinih prava, odnosno pravnih interesa. Člankom 98. stavkom 1. istog Zakona propisano je da se porezno rješenje donosi se u pisanom obliku i mora se označiti kao porezno rješenje, dok prema stavku 2. porezno rješenje mora sadržavati: 1. naziv poreznog tijela, broj i datum rješenja, 2. uvod, izreku i obrazloženje, 3. uputu o pravnom lijeku i 4. potpis ovlaštene osobe i otisak pečata. Stavkom 3. je propisano da uvod poreznog rješenja osobito sadržava naziv poreznog tijela, propis o nadležnosti, kratku oznaku predmeta i datum donošenja poreznog rješenja, stavkom 4. da izreka poreznog rješenja sadržava ime i prezime, odnosno naziv poreznog obveznika, vrstu poreza, poreznu osnovicu, poreznu stopu i iznos utvrđenog poreza, razdoblje oporezivanja, nalog za uplatu poreza, rokove i uvjete plaćanja. U izreci poreznog rješenja obvezno se navodi da žalba ne odgađa izvršenje rješenja ako to proizlazi iz odredaba ovoga Zakona ili posebnog propisa, a stavkom 5. da se u obrazloženju rješenja osobito navodi: 1. utvrđeno činjenično stanje, 2. jasan i precizan sažetak dokaznog postupka, 3. razloge zbog kojih nije uvažen zahtjev stranke, 4. porezne propise i razloge koji upućuju na odluku danu u izreci rješenja i 5. porezni propis koji određuje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Člankom 186. stavkom 1. istog Zakona propisano je da žalba odgađa izvršenje pobijanoga poreznog akta do dostave rješenja o žalbi, a stavkom 2, da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, žalba ne odgađa izvršenje pobijanog poreznog akta koji je donesen neposrednim rješavanjem na temelju članka 87. ovoga Zakona.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio i time potvrdio prvostupanjsko rješenje, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke za donošenje rješenja o komunalnoj naknadi kakve u vidu imaju mjerodavne naprijed citirane zakonske odredbe, kao i da je visina komunalne naknade pravilno utvrđena, uslijed čega sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj problematizira samu osnovanost donošenja rješenja kojim mu se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade za predmetni poslovni prostor, najprije je za istaknuti kako osnovanost takvog rješenja proizlazi iz naprijed citirane odredbe čl. 93. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, kojom je pak propisano da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona, a kako je tom odredbom između ostalog propisano da se komunalna naknada plaća za poslovni prostor, imajući u vidu da je tužitelj nesumnjivo korisnik predmetnog poslovnog prostora na adresi u [adresa], površine od 40,12 m2, kod stanja stvari da je odredbom članka 17. Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Zagreba", br. 4/19, 11/20, dalje: Odluka) prema kojoj se komunalna naknada po m2 obračunske površine nekretnine utvrđuje množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B), a godišnja vrijednost boda komunalne naknade (B), prema članku 1. Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade za izračun komunalne naknade („Službeni glasnik Grada Zagreba" br. 23/18) iznosi 10,44 kuna po m2 nekretnine, odnosno mjesečno 0,87 kuna po m2 nekretnine, pa kako se predmetni poslovni prostor nalazi na gradskom području mjesnog odbora „ ŽI", koje se, prema članku 6. Odluke nalazi u II. zoni za koju, prema članku 7. Odluke, koeficijent zone (Kz) iznosi 0,95, s tim da sukladno članku 15. Odluke, koeficijent namjene za poslovni prostor u kojem se obavlja djelatnost iznosi 7,00, slijedom čega je potpuno jasno da je obveza plaćanja komunalna naknade za predmetni poslovni prostor pravilno i zakonito obračunata od strane prvostupanjskog tijela u iznosu od 232,29 HRK/30,83 EUR mjesečno, odnosno 2.787,48 HRK/369,96 EUR godišnje.

15.U odnosu pak na tužbene navode u kojima tužitelj problematizira način rješavanja konkretne upravne stvari, odnosno da je ista riješena bez provođenja ispitnog postupka, najprije je za istaknuti kako ZGK-om, a niti OPZ-om nije propisano da bi uz rješenje o komunalnoj naknadi trebao biti priložen bilo kakav podatak, a mogućnost, primjene odredbe članka 87. OPZ-a u postupku donošenja rješenja o komunalnoj naknadi ovisi o podacima kojima upravno tijelo raspolaže, odnosno koji su mu poznati jer prema odredbi tog članka porezno tijelo može riješiti stvar bez provedbe ispitnog postupka: 1. ako je porezni obveznik u poreznoj prijavi naveo činjenice ili podnio dokaze na podlozi kojih se utvrđuje stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na podlozi općepoznatih činjenica ili činjenica koje su poreznom tijelu poznate ili 2. ako se stanje stvari može utvrditi na temelju podataka iz službenih evidencija kojima porezno tijelo raspolaže ili ih je pribavilo od drugih nadležnih tijela, a nije potrebno posebno saslušanje stranke radi zaštite njezinih prava, odnosno pravnih interesa, slijedom čega se u konkretnom slučaju rješenje o komunalnoj naknadi moglo donijeti bez provedbe ispitnog postupka s obzirom da je uslijed prethodno obrazloženog upravno tijelo raspolagalo podacima predmetnog poslovnog prostora potrebnima za donošenje rješenja kojim se tužitelju utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, kod kojeg stanja stvari u provedenom postupku nije došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja, a koje bi bile od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

16.U svezi problematiziranja utvrđene obveze plaćanja komunalne naknade u pogledu samog poslovnog prostora za koji je takva obveza utvrđena, za kazati je kako tužitelj u upravnom postupku, niti tijekom ovog upravnog spora u odnosu na predmetni poslovni prostor za koji je utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade nadležnom upravnom tijelu nije prijavio nikakvu promjenu, niti je dostavio bilo kakve relevantne dokaze iz kojih bi bilo razvidno da bi glede korištenja predmetnog poslovnog prostora došlo do bilo kakve promjene. Stoga, kod izloženog stanja stvari, a pored nedvojbene činjenice i to da prvostupanjsko tijelo kao donositelj rješenja o komunalnoj naknadi raspolaže, odnosno poznati su mu podaci potrebni za donošenje takvog rješenja, nesporno je da je moglo isto donijeti bez provođenja ispitnog postupka, sve u smislu odredbe članka 87. Općeg poreznog zakona.

17.Konačno, za nadodati je i kako je tužitelj kao obveznik plaćanja komunalne naknade zadužen s datumom obveze od 17. listopada 2022. sukladno Odluci o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi (Sl. glasnik Grada Zagreba br. 29/22) te je kao prostor u kojem se ne obavlja poslovna djelatnost zadužen prema djelatnosti u čiju je svrhu prostor bio korišten, odnosno izgrađen, a što je pak u cijelosti u suglasju s presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-85/21-13 od 26. rujna 2022., s tim da prema upravnom spisu priloženom očitovanju GSKG d.o.o., Zagreb, od 10. siječnja 2024. proizlazi da je predmetnom prostoru dodijeljena crvena oznaka potresa, slijedom čega se nije ni vršio obračun i ispostava uplatnica za komunalnu naknadu od 1. travnja 2020.

18.Zaključno, za navesti je i kako su izreke osporenih rješenja sukladne mjerodavnoj odredbi čl. 98. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), te su i obrazloženja u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. istog Zakona, to pak stoga što sud zaključuje kako su u osporenim aktima dani jasni i nedvojbeni razlozi zbog kojih je tužitelj obveznik plaćanja komunalne naknade za predmetni poslovni prostor, u kojima je sadržan pravilan obračun predmetne obveze, te je tuženik u obrazloženju svog rješenja dao jasne, precizne i nedvojbene razloge u pogledu odlučnih činjenica na konjima se temelji tužiteljeva obveza plaćanja komunalne naknade, te je ujedno tuženik pravilno otklonio sve žalbene prigovore tužitelja i dao argumentirane razloge zbog kojih je prvostupanjsko rješenje zakonito, s kojima je u cijelosti suglasan i ovaj sud, uslijed čega su tužbeni prigovori u kojima tužitelj ukazuje na manjkavost obrazloženje osporenog rješenja tuženika, kao i na njegovu proturječnost u cijelosti neosnovani.

19.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

20.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

21.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

22.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 29. prosinca 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, Horvaćanska cesta 168, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 26. studenog 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.