REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1895/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice AKH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jadranka Laurić-Flego, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika KLINIKA ZA DJEČJE BOLESTI ZAGREB iz Zagreba, Klaićeva 16, OIB: 70641763756, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Jadranke Laurić-Flego, odvjetnice, te punomoćnice tuženika po zaposlenju AK, dana 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIKA ZA DJEČJE BOLESTI ZAGREB iz Zagreba, Klaićeva 16, OIB: 70641763756, da tužiteljici AKH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 35.462,17 eura, bruto, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

-za 1. mjesec 2018. iznos od 483,72 eura tekućim od 09.02.2018. do isplate,

-za 2. mjesec 2018. iznos od 519,46 eura tekućim od 09.03.2018. do isplate,

-za 3. mjesec 2018. iznos od 466,48 eura tekućim od 10.04.2018. do isplate,

-za 4. mjesec 2018. iznos od 254,40 eura tekućim od 10.05.2018. do isplate,

-za 5. mjesec 2018. iznos od 480,29 eura tekućim od 08.06.2018. do isplate,

-za 6. mjesec 2018. iznos od 914,16 eura tekućim od 10.07.2018. do isplate,

-za 7. mjesec 2018. iznos od 437,91 eura tekućim od 10.08.2018. do isplate,

-za 8. mjesec 2018. iznos od 717,02 eura tekućim od 10.09.2018. do isplate,

-za 9. mjesec 2018. iznos od 214,61 eura tekućim od 10.10.2018. do isplate,

-za 10. mjesec 2018. iznos od 382,23 eura tekućim od 09.11.2018.do isplate,

-za 11. mjesec 2018. iznos od 436,12 eura tekućim od 10.12.2018. do isplate,

-za 12. mjesec 2018. iznos od 418,30 eura tekućim od 10.01.2019. do isplate,

-za 1. mjesec 2019. iznos od 452,73 eura tekućim od 11.02.2019. do isplate,

-za 2. mjesec 2019. iznos od 430,67 eura tekućim od 11.03.2019. do isplate,

-za 3. mjesec 2019. iznos od 564,85 eura tekućim od 10.04.2019. do isplate,

-za 4. mjesec 2019. iznos od 502,70 eura tekućim od 10.05.2019. do isplate,

-za 5. mjesec 2019. iznos od 485,26 eura tekućim od 10.06.2019. do isplate,

-za 6. mjesec 2019. iznos od 625,71 eura tekućim od 10.07.2019. do isplate,

-za 7. mjesec 2019. iznos od 452,77 eura tekućim od 09.08.2019. do isplate,

-za 8. mjesec 2019. iznos od 524,46 eura tekućim od 10.09.2019. do isplate,

-za 9. mjesec 2019. iznos od 526,76 eura tekućim od 10.10.2019. do isplate,

-za 10. mjesec 2019. iznos od 621,03 eura tekućim od 11.11.2019. do isplate,

-za 11. mjesec 2019. iznos od 577,99 eura tekućim od 10.12.2019. do isplate,

-za 12. mjesec 2019. iznos od 633,89 eura tekućim od 10.01.2020. do isplate,

-za 1. mjesec 2020. iznos od 528,06 eura tekućim od 10.02.2020. do isplate,

-za 2. mjesec 2020. iznos od 466,55 eura tekućim od 10.03.2020. do isplate,

-za 3. mjesec 2020. iznos od 535,93 eura tekućim od 09.04.2020. do isplate,

-za 4. mjesec 2020. iznos od 561,98 eura tekućim od 11.05.2020. do isplate,

-za 5. mjesec 2020. iznos od 838,95 eura tekućim od 10.06.2020. do isplate,

-za 6. mjesec 2020. iznos od 874,26 eura tekućim od 10.07.2020. do isplate,

-za 7. mjesec 2020. iznos od 555,18 eura tekućim od 10.08.2020. do isplate,

-za 8. mjesec 2020. iznos od 1.144,90 eura tekućim od 10.09.2020. do isplate,

-za 9. mjesec 2020. iznos od 592,79 eura tekućim od 09.10.2020. do isplate,

-za 10. mjesec 2020. iznos od 624,66 eura tekućim od 10.11.2020. do isplate,

-za 11. mjesec 2020. iznos od 846,11 eura tekućim od 10.12.2020. do isplate,

-za 12. mjesec 2020. iznos od 129,55 eura tekućim od 11. 01.2021.do isplate,

-za 1. mjesec 2021. iznos od 1.150,52 eura tekućim od 08.02.2021. do isplate,

-za 2. mjesec 2021. iznos od 605,72 eura tekućim od 10.03.2021. do isplate,

-za 3. mjesec 2021. iznos od 522,11 eura tekućim od 09.04.2021. do isplate,

-za 4. mjesec 2021. iznos od 509,71 eura tekućim od 10.05.2021. do isplate,

-za 5. mjesec 2021. iznos od 819,63 eura tekućim od 10.06.2021. do isplate,

-za 6. mjesec 2021. iznos od 890,16 eura tekućim od 09.07.2021. do isplate,

-za 7. mjesec 2021. iznos od 601,72 eura tekućim od 10.08.2021. do isplate,

-za 8. mjesec 2021. iznos od 731,07 eura tekućim od 10.09.2021. do isplate,

-za 9. mjesec 2021. iznos od 926,39 eura tekućim od 08.10.2021. do isplate,

-za 10. mjesec 2021. iznos od 935,48 eura tekućim od 10.11.2021. do isplate,

-za 11. mjesec 2021. iznos od 887,54 eura tekućim od 10.12.2021. do isplate,

-za 12. mjesec 2021. iznos od 546,62 eura tekućim od 10. 01.2022..do isplate,

-za 1. mjesec 2022. iznos od 711,22 eura tekućim od 10.02.2022. do isplate,

-za 2. mjesec 2022. iznos od 472,13 eura tekućim od 10.03.2022. do isplate,

-za 3. mjesec 2022. iznos od 488,54 eura tekućim od 08.04.2022. do isplate,

-za 4. mjesec 2022. iznos od 752,44 eura tekućim od 10.05.2022. do isplate,

-za 5. mjesec 2022. iznos od 728,68 eura tekućim od 09.06.2022. do isplate,

-za 6. mjesec 2022. iznos od 705,05 eura tekućim od 08.07.2022. do isplate,

-za 7. mjesec 2022. iznos od 578,01 eura tekućim od 10.08.2022. do isplate,

-za 8. mjesec 2022. iznos od 381,96 eura tekućim od 09.09.2022. do isplate,

-za 9. mjesec 2022. iznos od 776,50 eura tekućim od 10.10.2022. do isplate,

-za 10. mjesec 2022. iznos od 717,14 eura tekućim od 10.11.2022. do isplate,

-za 11. mjesec 2022. iznos od 201,39 eura tekućim od 09.12.2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, a da joj tuženik isplati zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.450,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15.09.2014. a na radnom mjestu: anesteziološki tehničar VŠS, dakle obavljala je poslove i radne zadatke zdravstvenog radnika i za taj rad primala je plaću koja se sastojala od osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću , a sve temeljem članka 7. navedenog Ugovora o radu. Tužiteljica je tijekom obavljanja poslova svoga radnog mjesta, kroz duže razdoblje bila izložena negativnim i neposrednim utjecajem procesa rada i uvjetima rada, tako da je kod tužiteljice nakon liječničke obrade utvrđena i priznata profesionalna bolest pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: L24.8,: kontaktni iritativni dermatitis uzrokovan ostalim čimbenicima (dezinficijensima). Tuženik je, kao poslodavac tužiteljice, bio upoznat s postupkom utvrđivanja profesionalne bolesti kod tužiteljice, a nakon primitka Rješenja HZOO od 16.10.2017., tužiteljici je ponuđeno drugo radno mjesto i to radno mjesto voditeljice u Odsjeku čišćenja. Tužiteljica je pokušala sa tuženikom dogovoriti premještanje na drugo radno mjesto u okviru zdravstvene djelatnosti, dakle na radno mjesto koje je u skladu s njenom stručnom spremom i iskustvom, ali tuženik je decidirano obijao svaki prijedlog tužiteljice u navedenom smislu. Tužiteljica je na radnim sastancima bila izložena pritisku i prijetnjama od strane tuženika, te je konačno, ipak pristala potpisati Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. prosinca 2017. za obavljanje poslova radnog mjesta: Voditelj Odsjeka čišćenja. Tužiteljica je na drugom radnom mjestu, kao voditeljica Odsjeka čišćenja, primala znatno manji iznos bruto/neto plaće nego što je primala plaću na radnom mjestu anesteziološki tehničar (medicinska sestra), dakle plaća tužiteljice prije Rješenja o profesionalnoj bolesti i premještanja na drugo radno mjesto bila je viša, prema procjeni tužiteljice, za prosječno 2.900,00 kuna mjesečno. Tužiteljica je u više navrata, usmeno i pisanim putem, pokušavala dogovorno sa poslodavcem, sada tuženikom, riješiti svoj problem manje plaće, ali, osim usmenih obećanja, stanje je ostalo nepromijenjeno. Tužiteljica od 01.01.2018. prima manju bruto plaću isključivo zbog profesionalne bolesti, čime je tuženik, kao poslodavac, nezakonito postupao i na taj način materijalno ošteti tužiteljicu. Naime, tuženik, kao poslodavac, u konkretnom slučaju odgovara tužiteljici, kao radnici, za pretrpljenu štetu po načelu objektivne odgovornosti i prema općim propisima obveznog prava. Tužiteljica navodi da je u ovoj pravnoj stvari dovoljno dokazati postojanje uzročno posljedična veza između profesionalne bolesti koja je utvrđena kod tužiteljice i materijalne/novčane štete koju tužiteljica trpi s osnova manje isplaćivane bruto plaće. Tužiteljica je u mirnom postupku pokušala sa tuženikom riješiti pitanje pretrpljene materijalne štete i povratak na radno mjesto u zdravstvenoj djelatnosti i u tom je smislu tuženiku dostavljen odštetni zahtjev s prijedlogom za sklapanje izvansudske nagodbe. Tuženik je takav prijedlog u cijelosti odbio kao neosnovan. Stoga navodi da ima pravo na isplatu razlike plaće u bruto iznosu koji bi primala da nije radi profesionalne bolesti premještena, na niže plaćeno radno mjesto, pa potražuje naknadu štete s osnova manje isplaćene plaće za razdoblje od siječnja 2018. do zaključno studenog 2022., u ukupnom iznosu od 35.462,17 eura, zajedno sa zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka sa zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da se protivi pravnoj osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Ističe da je po obavijesti i primitku relevantne dokumentacije od strane tužiteljice u odnosu na utvrđenje profesionalne bolesti, naziva L24.8. kontaktni iritativni dermatitis uzrokovan ostalim čimbenicima (dezinficijensima) postupao sukladno odredbi članka 41. stavak 1. Zakona o radu (NN 3/14., 127/17., 98/19, dalje u tekstu: ZOR), a koja glasi: „Ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio.“ Tuženik ističe da iz gore citirane odredbe članka jasno proizlazi da je poslodavac dužan ponuditi radniku posao koji što više odgovara poslovima na kojima je isti prethodno radio, što neminovno ukazuje da ponuđeni posao u svakom pojedinom slučaju nije nužno istovjetan prethodnim pa posljedično i jednako plaćen. Upravo u konkretnom slučaju, prilikom razmatranja i stručne analize nastale zdravstvene situacije kod tužiteljice, poslodavac je poštujući relevantne zakonske odredbe te odredbe Kolektivnog ugovora istoj ponudio ugovor o radu koji odgovara njezinim radnim sposobnostima, a koji neće predstavljati daljnju ugrozu za njezino zdravlje, odnosno radno mjesto: Voditeljice Odsjeka čišćenja. Dakle, radno mjesto s kojim tuženik raspolaže, a koje odgovara tužiteljici sukladno njezinom utvrđenom zdravstvenom stanju pa tako i stručnom spremom i ostvarenim stažem. S obzirom na prirodu profesionalne bolesti poslodavac nije bio niti u prilici ponuditi neko drugo odgovarajuće slobodno radno mjesto, uzevši u obzir da radna mjesta za koje je tužiteljica osposobljena su upravo radna mjesta s opisom poslova kojima je svakodnevnica i prioritetna uporaba dezinficijensa. Dakle, sredstva koja su uzrok nastajanja predmetne profesionalne bolesti. Postupajući sukladno odredbama zakona tuženik je tužiteljici ponudio sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova voditeljice Odsjeka čišćenja koje poslove tužiteljica je mogla i može obavljati sukladno preostaloj radnoj sposobnosti. Tužiteljica je nakon toga zaključila sa tuženikom ponuđeni ugovor o radu bez ikakve prisile dakle dobrovoljno. Navodi tužiteljice da bi sklopila predmetni ugovor pod pritiskom su paušalni i nestvarni. Tužiteljica u svojoj tužbi traži razliku plaće između radnog mjesta koje više nije mogla obavljati zbog profesionalne bolesti i plaće koju dobiva temeljem novog ugovora o radu. Pravna osnova za isplatu takve razlike određena je člankom 59. Dodatka III Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18., 16/19., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20. - dalje u tekstu: KU) koja propisuje da u slučaju kada tijekom radnog vijeka radnika dođe do smanjenja njegove radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredne opasnosti od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom i jednog od sljedećih uvjeta, starosti - 5 godina pred starosnu mirovinu ili profesionalne bolesti ili pak ozljede na radu, poslodavac je obvezan radniku osigurati povoljniju normu i to bez smanjenja njegove plaće koju je ostvario u vremenu prije nastupa spomenutih okolnosti. Iz citirane odredbe je razvidno da u konkretnom slučaju je potrebno utvrđenje ovlaštenog tijela o nastanku smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost koja proizlazi iz profesionalne bolesti, kako bi se ostvarili uvjeti za zadržavanjem plaće radnika, ovdje tužiteljice. Tuženik stoga ovim putem naglašava da je tužiteljica priložila isključivo Rješenje o utvrđenju profesionalne bolesti, bez potrebnog Rješenja o nastanku smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost kao posljedice nastanka profesionalne bolesti, slijedom čega ista niti po opisanoj osnovi ne ostvaruje pravo koje bi tužiteljici omogućilo zadržavanje plaće, dakle bez njezinog umanjenja. Tuženik navodi da konačni iznos isplaćene neto plaće tužiteljice kao anesteziološkog tehničara podrazumijeva i odrađene prekovremene sate i dežurstva, što posljedično nosi veći iznos plaće, međutim takvi radni zadatci ujedno predstavljaju zadatke kod koje je primjena dezinficijensa neminovno prisutna. Takvo nastojanje su stranke i konačno postigle sklapanjem ugovora o radu za radno mjesto Voditelja Odsjeka čišćenja. Iako sam naziv predmetnog radnog mjesta implicira upotrebu sredstva za čišćenje, pa time i dezinficijensa, ipak sam opis posla navedenog radnog mjesta je isključivo u koordinaciji djelatnica koje čiste prostorije Klinike, a poslovi Voditelja su isključivo poslovi administrativnog karaktera koji su svakako primjereniji za tužiteljicu s obzirom na narav profesionalne bolesti. Naposljetku, u svezi sa objektivnom odgovornosti poslodavca, tuženik prilaže sljedeću sudsku praksu Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž R 797/2020-2 od 22. listopada 2022. Dodatno tuženik ističe da je tužiteljica imala alergijske probleme na dezinficijense nekoliko godina prije oficijelnog utvrđivanja profesionalne bolesti, ali da ništa po tome pitanju nije poduzimala te je izravno doprinijela nastanku njene profesionalne bolesti. Isto je razvidno je iz izjave tužiteljice u točki 9.1. zapisnika o inspekcijskom nadzoru klasa: 116-02/18-43/2 urbroj: 524-10-02-02/10-17-04 od 21. ožujka 2018. sačinjen u prostorijama tuženika od strane predstavnika Službe za nadzor zaštite na radu, Inspektorat rada, Područni ured Ministarstva rada i mirovinskog sustava i predstavnika tuženika. Nadalje, reagensi koji se upotrebljavaju u radu medicinskih sestara – anestezioloških tehničara određeni su prema pravilima struke i konstantna su u svim zdravstvenim ustanovama te nikad u povijesti bolnici nitko sa time nije imao nikakvih problema. To isto znači da je u pitanju apsolutno nepredvidiva okolnost za koju je odgovorno stanje imuniteta same tužiteljice. Iz same tužbe razvidno je da ista nije usmjerena prema povredi prava osobnosti, a ni prema naknadi za isplatu stalne rente. Naime, tužba i tužbeni zahtjev je postavljen prema razlici između radnog mjesta koje tužiteljica više nije mogla obavljati zbog profesionalne bolesti i plaće koju dobiva temeljem novog ugovora o radu sukladno odredbi članka 59. Dodatka III KU-a, a za koju isplatu u ovoj pravnoj stvari nema pravne osnove. Zaključno, uzevši u obzir sve iznesene činjenice i okolnosti, a naročito, odsustvo uvjeta za ispunjenje potraživanja tužiteljice na način kako je opisano u prethodnim točkama ovog podneska, tuženik smatra da ne postoji obveza tuženika za isplatu naknade štete s osnova manje isplaćene plaće. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Rješenje HZZO-a, Regionalnog ureda Zagreb, Odsjeka za zdravstveno osiguranje, zaštite zdravlja na radu, Klasa: UP/I-502- 03/17-03/26, Urbroj: 338-21-81-17-6 od 16.10.2017., Mišljenje Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu Klasa: 502-03/17-03/136, Urbroj: 381-05-17-2 od 1.9.2017., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen između stranaka 15.9.2019., ponudu tuženika za sklapanje dodatka ugovora o radu od 14.11.2017., dopis tužiteljice tuženiku od 17.11.2017., ponudu tuženika za zaključenje novog ugovora o radu od 30.11.2017., dopis tužiteljice tuženiku od 8.12.2017., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen između stranaka 11.12.2017., odluke o plaći od 11.12.2017. i 1.9.2019., obračunske isprave za isplatu plaće – naknade, dopis tužiteljice tuženiku od 8.4.2022. s potvrdom o primitku, odgovor tuženika na prijedlog za sklapanje izvansudske nagodbe od 26.4.2022., police osiguranja s privitcima, sudsku praksu, Zapisnik o inspekcijskom nadzoru RH, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zaštite na radu, Klasa: 116-02/18-43/2, Urbroj: 524-10-02-02/10-17-04 od 21.3.2018., ponudu tuženika za sklapanje novog ugovora o radu na radnom mjestu prvostupnice sestrinstva u Oftalmološkoj ambulanti od 17.11.2022., dopis tužiteljice tuženiku od 24.11.2022., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen između stranaka 20.12.2022., Zapisnik sa sjednice Radničkog vijeća tuženika održane 12.3.2021., saslušan je svjedok ČK, te tužiteljica i zz tuženika MK u svojstvu stranaka u postupku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev gotovo u cijelosti osnovan.

5. Iz Rješenja HZZO, Regionalnog ureda Zagreb od 16.10.2017. slijedi da je tužiteljici zaposlenoj kod tuženika, bolest pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: L 24.8, priznata kao profesionalna bolest, te su tužiteljici u pogledu toga priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti od dana 1.9.2017.; dok tužiteljici bolest pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikacije: L 23, nije priznata kao profesionalna bolest te joj se u pogledu toga ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti. Pravomoćnost i konačnost tog rješenja tuženik nije osporavao.

5.1. Iz Mišljenja Hrvatskog Zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu od 1.9.2018., slijedi da je tužiteljica kao medicinska sestra, kod tuženika radila 9 godina na Odjelu za intenzivnu njegu, a 15 godina kao anesteziološki tehničar. Nadalje da ima zdravstvene tegobe u pogledu promjene na koži dlanova unatrag 15 godina, a intenzivnije zadnje 2 godine, kada se pojavljuju i na koži lica i vrata. Konstatirano je da se tužiteljica dermatologu javila u siječnju 2017., nakon značajnijeg pogoršanja kožnih promjena nakon asistiranja operaciji gdje je korištena UV lampa. Iz Mišljenja zaključno slijedi da kod tužiteljice epikutano testiranje na seriju alergena s radnog mjesta nije pokazalo pozitivnu reakciju, pa stoga nema elemenata za priznavanjem profesionalne etiologije dijagnoze alergijskog kontaktnog dermatitisa (L 23), ali s obzirom na radnu anamnezu (prisutnost iritansa na radnom mjestu) kliničku sliku i dinamiku promjena tužiteljici se priznaje profesionalna etiologija dijagnoze kontaktnog iritativnog dermatitisa uzrokovanog ostalim čimbenicima (dezinficijensima) L 24.8. Iz anamneze i statusa u Mišljenju, utvrđeno je da je u studenom 2016. došlo do izrazitog pogoršanja promjena nakon što je u operacionoj Sali korištena UV lampa (fototoksična ili foto alergijska reakcija). Radi daljnjih šest tjedana koliko je tužiteljica bila odsutna s radnog mjesta zbog operacije karpalnog kanala u ožujku 2017. i korištenja godišnjeg odmora, je došlo do potpune regresije kožnih promjena, a povratkom na radno mjesto, već istog dana, javio se ponovno eritem uz rub zaštitne kape, eritomatozne papule po licu, dlanovima i vratu uz nadražajni kašalj. Također iz Mišljenja slijedi opis poslova kojeg je dostavio tuženik, u odnosu na radne zadatke koje je obavljala tužiteljica kao anesteziološki tehničar i to; rad u operacijskim salama, salama za endoskopiju i radiološkoj dijagnostici, uzimanje bioloških uzoraka bolesnika za laboratorijske analize, provođenje mjera za sprečavanje bolesničkih infekcija, sudjelovanje u postupcima reanimacije i primjene ordinirane terapije, asistiranje kod pregleda bolesnika i medicinsko-tehničkih postupaka, sudjelovanje u primjeni infuzije, transfuzije krvi i krvnih derivata, rukovanje odgovarajućim elektronskim i elektromedicinskim aparatima za održavanje vitalnih funkcija, asistiranje anesteziologu i dr. Navedeni poslovi su pobrojani i u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru RH, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zaštite na radu, Klasa: 116-02/18-43/2, Urbroj: 524-10-02-02/10-17-04 od 21.3.2018.

5.2. U pogledu navedenog, valja ukazati i da spisu prileži Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, od 15.9.2014., kojim se tužiteljica obvezala obavljati poslove anesteziološkog tehničara VŠS, kod tuženika.

6. Tužiteljica je potom prihvatila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a za radno mjesto Voditelja Odsjeka čišćenja, koji je sklopljen između stranaka 11.12.2017., sve kako iz istog proizlazi.

7. Tužiteljica je nakon toga prihvatila i novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto prvostupnice sestrinstva u oftalmološkoj ambulanti, kako to slijedi iz priloženog Ugovora od 20.12.2022.

8. Tužiteljica je u svom iskazu potvrdila da je 10 godina radila poslove u operacionoj sali kao anesteziološki tehničar, te je primjećivala da joj ponekad nastaju mjehurići po rukama, od kojih se stvaraju rane, što je povezivala s poslom budući da joj se tijekom godišnjih odmora, navedeno povlačilo. Međutim, 7.12.2016. je kod velike operacije, koja je trajala jako dugo, po izlasku iz sale vidjela da joj je na svim otvorenim dijelovima tijela koji nisu bili pokriveni uniformom, došlo do potpunog crvenila i pečenja, ukazujući da je prilikom te operacije koristila jako puno dezinficijensa. Potvrđuje da joj se povremeno i ranije pojavljivao iritativni dermatitis, što je prijavljivala svom liječniku, međutim se isti držao pod kontrolom. Tužiteljica ponavlja u svom iskazu da je okidač bio zračenje u operativnoj sali 7. prosinca 2016. Ovdje valja ukazati da i iz iskaza zz tuženika MK slijedi da je tuženiku bilo poznato da je u kolovozu 2017. donijeto mišljenje Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, iz kojeg su vidljive razne bolesti koje tužiteljica ima, a odnose se na alergije na dezinficijense i sredstva za čišćenje, koji se kod tuženika redovito upotrebljavaju, o čemu je u konačnici doneseno i rješenje kojim se određena dijagnoza priznaje kao profesionalna bolest. Iz ovog iskaza nedvojbeno proizlazi da svako medicinsko radno mjesto zahtijeva korištenje dezinficijensa, pa zz tuženika ukazuje da je tužiteljici jedino bilo moguće ponuditi administrativno radno mjesto, konkretno mjesto voditeljice Odsjeka za čišćenje, što je uredski posao u kojem je tužiteljica koordinirala i organizirala rad u odnosu na spremačice. U tom trenutku nije bilo moguće za tužiteljicu naći drugo radno mjesto medicinske struke. Iz iskaza svjedoka ČK, pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre Klinike, proizlazi da je pregledom sistematizacije utvrđeno da je bilo upražnjeno radno mjesto voditelja Odsjeka čišćenja, za koje se po sistematizaciji tražila prvostupnica sestrinstva. To radno mjesto je bilo jedino moguće ponuditi tužiteljici i nije bilo poslova u medicinskoj struci koji bi se mogli tužiteljici ponuditi s obzirom na njena zdravstvena ograničenja, mada su se povremeno pojavljivala radna mjesta koja nisu bila odgovarajuća, odnosno u skladu s preostalim zdravstvenim sposobnostima tužiteljice (medicinska sestra – prvostupnik). Svjedokinja također potvrđuje da je gotovo nemoguće pronaći radno mjesto medicinske sestre u cijeloj bolnici, a koje bi isključivalo rad s dezinficijensima. Iz oba iskaza zz tuženika i svjedoka proizlazi da je tužiteljici ipak ponuđeno radno mjesto u Ambulanti za okulistiku, gdje je ona mogla biti sigurna od upotrebe nekih kemikalija, jer se koriste u manjoj mjeri.

9. Iz navedenih iskaza proizlazi da je tužiteljica nakon utvrđenja profesionalne bolesti željela ostati u struci i obavljati poslove medicinske sestre – prvostupnika, ali da su joj ponuđeni poslovi voditelja Odsjeka čišćenja, što su administrativni poslovi, koji po ocjeni ovog suda nisu srodni poslovi u odnosu na poslove medicinske sestre, bez obzira na sistematizaciju radnih mjesta kod tuženika, kojim bi se eventualno kao uvjet tražila struka medicinske sestre – prvostupnika za to radno mjesto. Navedeno slijedi iz dokumentacije priložene u spisu i to ponude tuženika tužiteljici u dopisu od 14.11.2017., gdje joj se nude poslovi voditeljice Odsjeka čišćenja, nezadovoljstva tužiteljice ovim radnim mjestom, kako to slijedi iz dopisa tužiteljice tuženiku od 17.11.2017. U svakom slučaju, tužiteljica i nakon prihvata ugovora o radu kojim se obvezala obavljati poslove voditelja Odsjeka čišćenja nije bila u obvezi postupiti sukladno čl. 133. ZR-a, već samom činjenicom što je prihvatila takav Ugovor, koji se sklapa suglasnom voljom obiju ugovornih strana, te i iz razloga što u ovom sporu potražuje naknadu štete.

10. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužiteljici, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivan ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se ne može pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe.

11. U konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz navedenih odredaba, a kako bi se poslodavac oslobodio od odgovornosti, jer sud nalazi da tužiteljica nije u bilo čemu doprinijela nastanku profesionalnog oboljenja, niti je tuženik suprotno tome dokazao tijekom postupka. Naime, profesionalna bolest (o kojoj govori čl. 40. Zakona o radu, Narodne novine 3/14., 127/17., dalje u tekstu: ZR) je ona izazvana dužim neposrednim utjecajem procesa i uvjeta rada na određenim poslovima. O navedenim utjecajima procesa i uvjetima rada iskazuje tužiteljica opisujući koje je reakcije imala na tijelu prilikom izlaganja dezinficijensima, a sve kako je to utvrđeno i citiranim Mišljenjem Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu od 1.9.2017. Valja ukazati da o sadržaju Rješenja HZZO, Regionalnog ureda Zagreb od 16.10.2017., kojim je tužiteljici bolest pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: L 24.8, priznata kao profesionalna bolest, se više ne može odlučivati kao o prethodnom pitanju. Naime, odredbom čl.12. st. 1. ZPP-a propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja, postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo, sud može sam riješiti to pitanje, ako posebnim propisom nije drukčije određeno, pa sud ne može preispitivati pravomoćnu odluku donesenu u upravnom postupku i ulaziti u njezinu pravilnost. Stoga nema doprinosa tužiteljice vlastitoj šteti, niti obične nepažnje, niti je tuženik takvu činjenicu dokazao. Nije relevantna okolnost da li je tužiteljica i ranijih godina tijekom rada ispoljavala kontaktni iritativni dermatitis u pogledu primjene dezinficijensa (prije oficijelnog utvrđivanja profesionalne bolesti), jer je ovo oboljenje u konačnici priznato kao profesionalna bolest, povodom pojavljivanja iste u ekstremnom obliku (nakon velike operacije 7.12.2016.) kako iskazuje tužiteljica. Sve da je utvrđeno i ranije tuženik bi došao u nepovoljniju poziciju da tužiteljici isplaćuje naknadu štete i za ranija razdoblja. Nije relevantno niti stanje imuniteta kod tužiteljice što tuženi također smatra ekskulpacijskim razlogom. Naime, tuženik snosi rizik za sva sredstva koja nužno koriste zaposlenici i koja se koriste u radu u bolnici, jer su ista opasne tvari, sasvim neovisno kada će zaposlenik u konačnici na ista reagirati i razviti profesionalno oboljenje.

12. Stoga je sukladno odredbi članka 40. ZR-a tuženik bio u obvezi tužiteljici ponuditi poslove na kojima je prethodno radila, odnosno bio joj je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova, koji moraju što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je tužiteljica prethodno radila. Međutim, sasvim neovisno od primjene ove odredbe tužiteljica svakako ima pravo na naknadu štete koja se odnosi na gubitak zarade između radnog mjesta kojeg je obavljala prije nego li joj je utvrđena profesionalna bolest i onog radnog mjesta kojeg je potom prihvatila obavljati, pod uvjetom da su primanja koja bi ostvarila na radnom mjestu prije utvrđenja profesionalne bolesti, bila veća.

13. Naime, prema članku 1095. stavku 1. ZOO-a proizlazi da onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, je dužan naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu. U smislu odredbe članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO), riječ je o naknadi štete koja se očituje kao gubitak zarade, odnosno, kao nemogućnost ostvarivanja one imovinske koristi koju bi tužiteljica izvjesno ostvarila da joj nije utvrđena profesionalna bolest. Svaka zarada koju je tužiteljica ostvarivala ili mogla ostvariti, a zbog profesionalnog oboljenja nije ostvarivala, predmet je gubitka u njenoj imovini, te predstavlja pravni osnov za naknadu štete u smislu odredbe članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

13.1. Člankom 1089. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Stavkom 3. propisano je da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Dakle, temeljem i ove odredbe, tužiteljica ima pravo na naknadu osnovne plaće, kao obične štete, dok u odnosu na izgubljenu zaradu po osnovi prekovremenog rada, tužiteljica ima pravo na naknadu štete zbog izmakle koristi.

14. Visinu izgubljene zarade utvrdio je vještak Zrinko Ručević, koji navodi da je u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, mišljenja kako u utuženom razdoblju od siječnja 2018. do zaključno studenog 2022. razlika između potencijalnih bruto plaća tužiteljice na radnom mjestu VŠS anesteziološki tehničar i bruto plaće koje je tužiteljica ostvarila na radnom mjestu voditeljice odsjeka čišćenja, iznose ukupno 35.462,17 eura. U odnosu na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje, vještak se usmeno očitovao na ročištu navodeći da razlike između pretpostavljene plaće tužiteljice kako ih je izračunao i plaća koje iskazane u platnim listama usporednog radnika se kriju u činjenici da tužiteljica i usporedni radnik nemaju iste stope uvećanja za minuli rad, niti su u isto vrijeme bili na godišnjem odmoru ili na bolovanju. Izračuni su napravljeni na temelju obima i vrsta rada usporednog radnika kao i dodataka koji su za rad usporenog radnika obračunavani, uz korekcije za navedena tri elementa obračuna, kako bi se iskazale pretpostavljene plaće tužiteljice koje bi ostvarila na istom radnom mjestu na kojem je radio usporedni radnik. Vještak ističe i da je sam tuženik dostavio podatke o radu upravo onog usporednog radnika (JK), čiji su podaci korišteni u nalazu i mišljenju, pri čemu vještak ističe da je u pitanju metodološki odgovarajući izračun. Slijedom navedenog nalaz i mišljenje vještaka sud prihvaća, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, pri čemu je vještak uzeo u obzir upravo onog komparanta čije podatke je za potrebe nalaza i mišljenja dostavio tuženik. Stoga, bilo kakve daljnje komparante, odnosno njihove podatke na koje se tuženik naknadno poziva u svom podnesku kojim prigovara nalazu i mišljenju nema potrebe uzimati u obzir, odnosno određivati novo financijsko vještačenje. U odnosu na prekovremene sate koje je vještak uzeo u obzir, a da ih je ostvario komparant, valja ukazati da se radi o izmakloj koristi koju bi ostvarila i tužiteljica da kod nje nije utvrđena profesionalna bolest. Naime, pregledom obračunskih lista za tužiteljicu, utvrđeno je da je tužiteljica takvu naknadu i ostvarivala u razdoblju prije utvrđenja profesionalne bolesti, pa tako primjerice za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2017.

15. Kako je naknada štete zbog izgubljene zarade izvorno novčani zahtjev odgovorna osoba je dužna isplatiti onaj broj novčanih iznosa koliko je utvrđeno da iznosi šteta s time da oštećenik ima pravo na zateznu kamatu od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi zarade, a koji datum je utvrdio vještak u nalazu i mišljenju i nije bio sporan među strankama (čl. 21. i 29. st. 1. i čl. 1086. ZOO-a).

16. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare, budući je profesionalna bolest kod tužiteljice utvrđena navedenim rješenjem HZZO-a, Regionalnog ureda Zagreb, dana 16.10.2017., a tužba je podnesena 29.9.2022, unutar zastarnog roka od 5 godina. Naime, u konkretnoj pravnoj stvari u pitanju je potraživanje s osnove naknade štete zbog profesionalne bolesti što je potraživanje iz radnog odnosa (Pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 15. ožujka 2021.). U ovom slučaju kod tužiteljice je utvrđena profesionalna bolest kao posljedica djelovanja štetnosti u procesu rada (uvjeti rada), pa se primjenjuje zastarni rok od pet godina po ZR-u.

17. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti druge navode stranaka, sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke.

18. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R- 624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.). Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, a da joj tuženik isplati zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu.

19. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), a trošak je odmjeren tužiteljici koja je bila zastupana po odvjetniku temeljem VPS od 21.554,18 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini od 250 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima 27.10.2023. i 13.2.2023., za svako u visini od 250 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podneska od 17.4.2023. u visini od 250 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.). Prema VPS od 35.462,17 eura, trošak je priznat za zastupanje na ročištu 5.3.2025. u visini od 500 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podneska od 31.1.2025. u visini od 500 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 2000 bodova, odnosno 4.000,00 eura, imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 1.000,00 eura, te troškove financijskog vještačenja u visini od 450,00 eura, pa je ukupni parnični trošak tužiteljici priznat i dosuđen u visini od 5.450,00 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podnesaka od: 11.10.2023., 29.1.2024., budući je navode iz tih podnesaka mogla iznijeti i ranije u tužbi i podnesku od 17.4.2023.; za sastav podneska od 14.2.2024., budući da istim dostavlja dokaz o uplati predujma, što je sudu vidljivo u sustavu kojim raspolaže, te za sastav podneska od 17.1.2025., budući je u pitanju požurnica, što sud cijeni nepotrebnim za vođenje postupka.

21. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 29. prosinca 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Tuženiku