Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te i Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika OČ, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko - dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, Klasa: 211-07/25-1/12358, Urbroj: 511-12-35-25-1 od 17. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenika OČ kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik MČ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga.
2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
3. Okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.
4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
5. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
6. Prigovor nije osnovan.
7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
8. Okrivljenik u prigovoru opisuje okolnosti počinjenja prekršaja te priznaje počinjenje istog, ističući da je višegodišnji vozač bez ikakvog počinjenja prekršaja do sada, dakle, uopće nije kažnjavan. Vodi skladan obiteljski život i prvenstveno je zemljoradnik koji skromno živi od tog rada za koji mu je potrebno imati vozačku dozvolu kako bi proizvedene poljoprivredne proizvode mogao odvesti do otkupnog centra. Njegova mjesečna primanja su mala, nema nikakve druge imovine osim roditeljske obiteljske kuće na selu. Stoga moli da se uzme u obzir da mu je ovo prvi prekršaj u životu, da nije kažnjavan niti da se protiv njega vodi neki drugi postupak, da nikoga nije izravno ugrozio ovim prekršajem i da nije nastupila štetna posljedica te da ga se blaže kazni umanjenjem novčane kazne, posebno da mu se ne izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom koja mu je potrebna kako bi sve obiteljske, svakodnevne njemu i obitelji egzistencijalne obveze mogao obaviti. .
9. U odnosu na navod prigovora kojim se ističe nekažnjavanost, treba navesti da članak 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i ukidanje zaštitne mjere i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog posebnog minimuma te duljini trajanja izrečene mjere u zakonom propisanom trajanju. Identično je i s okolnosti priznanja počinjenja prekršaja koje također ne može opravdati ublažavanje kazne i ukidanje zaštitne mjere.
10. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna od 1.320,00 eura primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
11. Naime za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura, pa novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura predstavlja novčanu kaznu propisanu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za predmetni prekršaj.
12. Imajući na umu da je za predmetni prekršaj zakonom propisana novčana kazna u visini od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, te cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i težinu počinjenog prekršaja, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac procijenio i predvidio da se za taj prekršaj može izreći, osim novčane, i kazna zatvora, i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
13. Ispitujući potom odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika, (upravljanje motornim vozilom pri koncentraciji od 1,82 g/kg alkohola u organizmu) takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru i o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog posla i svakodnevnih obveza, osim što nije dokazano, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere u konkretnom slučaju. Dapače, ovaj sud smatra da su navedene okolnosti bile razlog više da se okrivljenik u prometu ponaša sukladno zakonskim propisima.
14. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u visini blizu zakonom propisanog minimuma trajanja, a imajući na umu koncentraciju alkohola od 1,82 g/kg i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.
15. Nadalje, razmotrivši navode prigovora, potrebno je za napomenuti da je sukladno odredbi članka 237. stavak 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicamma na kojima temelji prigovor, što nije učininio pa su navodi u pogledu potrebe vozačke dozvole zbog poslovnih i privatnih obveza i eventualno slabija materijalna situacija ostali na razini paušalnog isticanja.
16. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora okrivljenika.
17. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka. Ovaj sud smatra, da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 20,00 eura, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
18. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. prosinca 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji granične policije Vrgorac, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
