Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-375/2024-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, zastupanog po punomoćnicama DŽB, ŽŽB, DŽ i ŽŽ, dipl. pravnicama, protiv prvotuženika Uniqa osiguranje d.d., OIB: 75665455333, Zagreb, Planinska 13A, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rašica & partneri d.o.o., Zagreb, i drugotuženika LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vuljak & Vuljak d.o.o., Koprivnica, radi naplate regresne tražbine, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 20. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja LŽB, zamjenice punomoćnika prvotuženika odvjetnika Luke Smoljenovića i punomoćnika drugotuženika odvjetnika Krunoslava Vuljaka, na ročištu radi objave i uručenja odluke, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, i drugotuženiku KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, solidarno isplate iznos od 668,20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 20. prosinca 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"Nalaže se prvotuženiku UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, isplati iznos od 11.154,64 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da tužitelju solidarno naknadi prouzročeni trošak ovog parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana."

III. Nalaže se drugotuženiku KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, isplati iznos od 11.154,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 20. prosinca 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži da mu prvotuženik UNIQA osiguranje d.d. Zagreb i drugotuženik IŽ na dosuđeni iznos od 668,20 EUR plate zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe 13. studenog 2024. do 19. prosinca 2024. te da mu drugotuženik IŽ na dosuđeni iznos od 11.154,64 EUR plati zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe 13. studenog 2024. do 19. prosinca 2024.

V. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku UNIQA osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, parnični trošak u iznosu od 1.884,88 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 29. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku 15 dana.

VI. Nalaže se drugotuženiku KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, parnični trošak u iznosu od 400,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. studenog 2024. podnio tužbu protiv prvotuženika i drugotuženika kao solidarnih dužnika radi naplate regresne tražbine u iznosu od 11.822,84 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate.

1.1. U tužbi se navodi da je 3. lipnja 1996. u [adresa] došlo do prometne nesreće koju je skrivio drugotuženik IŽ upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod Osiguranje Zagreb d.d. - prednika prvotuženika kojom prilikom je osiguranik tužitelja EŽ kao putnik u navedenom vozilu zadobio teške tjelesne povrede, a do nesreće je došlo kad je drugotuženik upravljajući vozilom u alkoholiziranom stanju, brzinom neprilagođenom stanju i uvjetima na cesti, izgubio nadzor nad vozilom, što je imalo za posljedicu da je prednjim dijelom vozila udario u više drugih vozila i u dvorišnu ogradu uslijed čega je osiguranik tužitelja zadobio teške tjelesne ozljede koje su rezultirale amputacijom desne nadlaktice za što je drugotuženik proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Križevcima broj K-7/97-15 od 29. kolovoza 1997..

1.2. U tužbi se navodi da je upravnim rješenjem tužitelja osiguraniku ZŽ zbog ozljede izvan rada priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale kao direktna posljedica povreda zadobivenih u prometnoj nesreći te pravo na naknadu za tjelesno oštećenje.

1.3. Tužitelj navodi da su prednik tuženika, a kasnije prvotuženik, do zaključno 31. prosinca 2021. podmirili tužitelju štetu nastalu isplatom mirovinskih davanja.

1.4. U tužbi se navodi da je u ranijem postupku utvrđen doprinos oštećenog osiguranika tužitelja u nastanku štetnih posljedica u omjeru od 20%.

1.5. Tužitelj navodi da se ZŽ invalidska mirovina i naknada za tjelesno oštećenje isplaćuju i nadalje te je za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. listopada 2024. istom na ime invalidske mirovine isplaćen iznos od 13.943,30 EUR, a na ime naknade za tjelesno oštećenje iznos od 835,25 EUR odnosno sveukupno 14.778,55 EUR. Tužitelj od tuženika traži naknadu štete u visini od 80% navedenih isplaćenih mirovinskih davanja odnosno 11.822,84 EUR.

1.6. U tužbi se navodi da se tužitelj obratio prvotuženiku s odštetnim zahtjevom radi podmirenja nastale štete u mirnom postupku, no prvotuženik je odbio naknaditi štetu.

1.7. Tužitelj navodi da se u ovom predmetu radi o regresnom zahtjevu prema prvotuženiku kao osiguravatelju i drugotuženiku kao štetniku, sukladno odredbama čl. 161., čl. 162. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj navodi da je kao osiguravatelj isplatio davanja iz mirovinskog osiguranja koja regresno potražuje od tuženika s obzirom da šteta nije podmirena.

2. Prvotuženik je u odgovoru na tužbu prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda. Tužitelj se protivio navedenom prigovoru. Pravomoćnim rješenjem ovog suda broj P-375/2024-8 od 10. ožujka 2025. odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda za suđenje u ovoj pravnoj stvari.

3. Prvotuženik Uniqa osiguranje d.d. je u odgovoru na tužbu predložio da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3.1. Prvotuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3.2. Prvotuženik ne osporava da je rješenjem tužitelja od **.**.1999. EŽ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog nesposobnosti za rad.

3.3. Prvotuženik u cijelosti osporava osnovanost tužiteljevog regresnog potraživanja s osnova invalidske mirovine navodno isplaćene u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. listopada 2024. pozivajući se na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kad su izvršene pojedine isplate mirovine. Tuženik smatra da se tužitelj neosnovano poziva na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju jer je u predmetnoj pravnoj stvari ZOOP lex specialis koji uređuje odnose između stranaka budući da je prvotuženik osiguratelj po obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.

3.4. Tuženik navodi da se stvarnom štetom u smislu odredbi čl. 27. st. 1. do 3. ZOOP smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe koji se sukladno zakonskoj odredbi određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovina koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

3.5. Prvotuženik navodi da su tuženici jedinstveni suparničari pa se predmetni spor u smislu čl. 201. ZOO može riješiti samo na jednak način prema oboma te da se tumačenjem odredbe čl. 27. ZOOP dolazi do zaključka da se predmetna odredba mora primijeniti i na drugotuženika. Tuženik smatra da podnošenje tužbe direktno protiv drugotuženika kao osiguranika predstavlja zlouporabu prava. Navodi da je stajalište tužitelja da se na njegovo potraživanje primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju kontradiktorno s činjenicom da je tužbu podnio i protiv drugotuženika jer se primjenom čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju dolazi do zaključka da se naknada štete izravno od vlasnika odnosno korisnika motornog vozila može zahtijevati isključivo u slučaju neosiguranja vozila kojim je uzrokovana šteta.

3.6. Tuženik osporava i tijek zateznih kamata.

4. Drugotuženik IŽ je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti glede osnova i visine.

4.1. Tuženik se poziva na odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) te odredbe čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP.

4.2. Navodi da u predmetnom slučaju za tužitelja nije nastala šteta jer se osiguraniku isplaćuje invalidska mirovina utvrđena zbog ozljede na radu.

4.3. Drugotuženik smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje ZOOP kao lex specialis, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju.

5. Radi utvrđenja relevantnih činjenica tijekom dokaznog postupka pročitan je spis predmeta HZMO broj 2239, pročitane su sve priložene isprave: prilog tužitelja (str. 5), izvješće PU Koprivničko-križevačke III. PP Križevci od 23. prosinca 1999. (str. 6-7), rješenje HZMO Područna služba u Koprivnici broj spisa 002239, osobni broj 03303095928 od 22.7.1999. (str. 8-10), rješenje HZMO Područna služba u Koprivnici broj spisa 002239/OB 03303095928, Klasa: 141-02/06-01 od 17. listopada 2006. (str. 11-12), rješenje HZMO Područna služba u Koprivnici broj spisa 2239, Klasa: 141- 02/16-01/OB 03303095928 od 18. srpnja 2016. (str. 13-15), rješenje HZMO Područna služba u Koprivnici broj spisa 2239, Klasa: 141-02/17-01/ 03303095928 od 20. ožujka 2017. (str. 16-17), rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske Područna služba u Koprivnici broj IN 16265 od 8. svibnja 1997. (str. 18-19), nalaz i mišljenje od 30.4.1997. (str. 20-23), nalaz i mišljenje invalidske komisije (str. 24-27), obavijest o isplati od 20. travnja 2022. (str. 28), dopis tužitelja upućen Uniqa osiguranju d.d. od 11. travnja 2024. (str. 29), s prilozima (str. 30-31), obavijest o isplati Uniqa osiguranja od 19. travnja 2024. (str. 32-33), prilozi tužitelja: obračun isplaćene invalidske mirovine (str. 34-35), prilozi tužitelja (str. 36- 61), prilozi prvotuženika (str. 69-140), prilozi tužitelja (str. 148-225), prilozi prvotuženika (str. 230-235), provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku Nataliji Jambrečić te je pročitan nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 23. lipnja 2025. (str. 267-272), očitovanje vještaka na podnesak tuženika od 18. srpnja 2025. (str. 286-288), očitovanje vještaka na podnesak tuženika (2) i očitovanje na podnesak II. tuženika od 5. rujna 2025. (str. 303-305), očitovanje vještaka na podnesak tuženika (3) od 11. rujna 2025. (str. 308-310), očitovanje vještaka na podnesak tuženika (4) od 23. rujna 2025. (str. 317-320) i vještak je saslušan na ročištu glavne rasprave 26. rujna 2025. (str. 323).

6. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza primjenom odredbe čl. 8. ZPP- a presuđeno je kao u izreci.

7. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju tužitelj potražuje od tuženika s osnova naknade za tjelesno oštećenje i invalidske mirovine koja je isplaćena osiguraniku tužitelja EŽ za razdoblje 1. siječnja 2022. do 31. listopada 2024..

9. Između stranaka nije sporan štetni događaj ni doprinos sudionika štetnog događaja u nastanku prometne nesreće i štetnih posljedica. Iz sadržaja priloženih isprava proizlazi da se 3. lipnja 1996. dogodila prometna nesreća u kojoj je osiguranik tužitelja EŽ kao putnik u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ovdje drugotuženik IŽ zadobio teške tjelesne ozljede. Nije sporno da je predmetno vozilo u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod Osiguranja Zagreb d.d.. Također nije sporno da je prvotuženik Uniqa osiguranje d.d. slijednik Osiguranja Zagreb d.d.. Nije sporno da je osiguranik tužitelja pridonio nastanku štetnih posljedica u omjeru od 20%.

10. Između stranaka je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva.

10.1.Sporna je primjena materijalnog prava jer tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju, dok tuženici smatraju da se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

11. Tužitelj smatra da ima pravo potraživati naknadu štete na temelju priznatog prava iz mirovinskog osiguranja i to izvršene isplate invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada osiguraniku tužitelja EŽ i izvršene isplate navedenom osiguraniku na ime naknade za tjelesno oštećenje, sve za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. listopada 2024., primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju, s tim da su prema stajalištu tužitelja tuženici obični suparničari. Tužitelj navodi da solidarnost tuženika proizlazi iz odredbi čl. 162. st. 1. u vezi s čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju te da odredba čl. 164. st. 2. citiranog zakona ne isključuje tužiteljevo pravo solidarno tužiti štetnika i osiguravajuće društvo već normira da u slučaju kad vlasnik odnosno korisnik vozila nije osiguran od automobilske odgovornosti tužitelj može naknadu štete zahtijevati samo od vlasnika odnosno korisnika motornog vozila, što u konkretnom sporu nije slučaj. Tužitelj navodi da ima pravo potraživati naknadu štete na temelju pravomoćno priznatog prava iz mirovinskog osiguranja, dakle na temelju pravomoćnog akta nadležnog tijela donesenog u upravnom postupku te izvršenih uplata korisniku te da se na prvotuženika kao ni na drugotuženika ne primjenjuje čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik, a prema odredbi čl. 162. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Tuženici osporavaju navode tužitelja.

12. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je povodom predmetne prometne nesreće od 3. lipnja 1996. pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Križevcima broj K-7/97-15 od 29. kolovoza 1997. ovdje drugotuženik IŽ proglašen krivim radi predmetnog štetnog događaja od 3. lipnja 1996. u kojem je osiguranik tužitelja EŽ zadobio teške tjelesne ozljede koje su rezultirale amputacijom desne nadlaktice.

12.1. Parnični sud je u smislu odredbe čl. 12. st. 2. ZPP-a u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se tuženikov osiguranik proglašava krivim.

13. Građanskopravna odgovornost je šira od kaznene te pravomoćna kaznena presuda ne isključuje mogućnost stavljanja prigovora podijeljene odgovornosti u pogledu oštećenika u parničnom postupku.

13.1. U konkretnom slučaju između stranaka nije sporna podijeljena odgovornost za nastale štetne posljedice predmetne prometne nesreće i to 20% na strani tužiteljevog osiguranika EŽ i 80% na strani drugotuženika KŽ.

14. Tuženici nisu osporavali uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda koje je zadobio osiguranik tužitelja EŽ u predmetnom štetnom događaju i njegovog prava na invalidsku mirovinu i naknadu za tjelesno oštećenje.

15. Iz provedenih dokaza proizlazi da je provedenim vještačenjem invalidnosti po ovlaštenim vještacima utvrđeno da je posljedica ozljeđivanja ZŽ u navedenoj prometnoj nesreći invalidnost te je na temelju sadržaja priloženih isprava utvrđeno da je uzrok invalidnosti ozljeda izvan rada.

16. Iz Rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 8. svibnja 1997. godine proizlazi da se osiguraniku ZŽ kod kojeg je nastalo tjelesno oštećenje priznaje počevši od 11. rujna 1996. pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje u iznosu od 59,95 kn mjesečno, a naknada za tjelesno oštećenje isplaćivat će se iz sredstava Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske mjesečno unatrag. Iz rješenja proizlazi da je prema nalazu i mišljenju invalidske komisije od 30. travnja 1997. utvrđeno da kod osiguranika postoji tjelesno oštećenje, a iz nalaza i mišljenja invalidske komisije od 30. travnja 1997. proizlazi da kod osiguranika ZŽ postoji tjelesno oštećenje u visini od 80% od 11. rujna 1996., a prema listi tjelesnog oštećenja naziv oštećenja je gubitak ruke u visini nadlaktice s deformiranim bataljkom.

17. Iz Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Koprivnici, broj spisa 002239 od 22. srpnja 1999. proizlazi da se na temelju čl. 105. i 110. Zakona o mirovinskom osiguranju osiguraniku ZŽ određuje počevši od 1. siječnja 1999. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u iznosu od 138,86 kn mjesečno, a isplata ove mirovine pripada počevši od 1.1.1999. uz obračun isplaćenih svota mirovine određenih privremenim rješenjem, a mirovina će se isplaćivati iz sredstava HZMO mjesečno unatrag. Iz Rješenja HZMO Područna služba u Koprivnici broj 2239/OB:03303095928 od 17. listopada 2006. proizlazi da je u postupku radi određivanja invalidske mirovine prema čl. 105. i 110. Zakona o mirovinskom osiguranju osiguraniku ZŽ određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 6. listopada 2006. u iznosu od 962,08 kn mjesečno, a umjesto te mirovine određuje se najniža mirovina u iznosu od 1.063,15 kn mjesečno, a isplata te mirovine pripada korisniku počevši od 6. listopada 2006. od prvog idućeg dana nakon prestanka radnog odnosa odnosno osiguranja, a mirovina će se isplaćivati iz sredstava HZMO mjesečno unatrag te se tim rješenjem mijenja rješenje HZMO Područne službe u Koprivnici broj 2239 od 22. srpnja 1999.. Rješenjem HZMO Područni ured u Koprivnici 2239 od **.**.2016. EŽ, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, utvrđuje se mirovinski staž do 31. prosinca 1998. od 15 godina i 24 dana te se korisniku mirovine određuje počevši od 1. travnja 2016. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u iznosu od 1.331,68 kn mjesečno, a umjesto te mirovine određuje se počevši od 1. travnja 2016. najniža mirovina prema odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji u iznosu od 1.947,41 kn mjesečno, a dio mirovine ostvaren prema posebnom propisu iz mirovinskog osiguranja na dan 1. travnja 2016. iznosi 1.267,79 kn mjesečno, a dio mirovine ostvaren na temelju staža osiguranja na dan 1. travnja 2016. iznosi 679,62 kn mjesečno te isplata ovako određene mirovine pripada korisniku počevši od 1. travnja 2016., a mirovinu će isplaćivati HZMO iz sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske mjesečno unatrag te se ovim rješenjem mijenja rješenje HZMO Područne službe u Koprivnici broj 2239 od 17. listopada 2006. uz obračun isplaćenih svota mirovine prema tom rješenju. Prema Rješenju HZMO Područni ured u Koprivnici broj spisa 2239 od **.**.2017. EŽ, korisniku invalidske mirovine, jedinstvena svota mirovine na dan 1. siječnja 2017. iznosi 1.963,67 kn mjesečno, a isplata jedinstvene svote mirovine pripada počevši od 1. siječnja 2017. godine.

18. Sud je vezan rješenjima koja su donijeta u upravnom postupku u pogledu uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i nastupanja invalidnosti osiguranika tužitelja i u odnosu na utvrđenje razloga i omjera nastupanja gubitka radne sposobnosti.

18.1. Prema ocjeni suda, tuženici u ovom postupku ne mogu osporiti pravo koje je osiguranik tužitelja EŽ ostvario na temelju pravomoćnih rješenja donesenih u citiranom upravnom postupku.

19. Tužitelj je naveo da ZŽ isplaćuje naknadu za tjelesno oštećenje kao i invalidsku mirovinu na temelju citiranih rješenja.

20. Tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa koji je isplatio svojem osiguraniku EŽ na ime naknade za tjelesno oštećenje i na ime invalidske mirovine, sve za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. listopada 2024., pozivom na odredbe čl. 161. u vezi čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju.

21. Tuženici su osporavali visinu tužbenog zahtjeva, kao i visinu iznosa za koje je tužitelj naveo da ih je u utuženom razdoblju isplatio s osnova invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku EŽ.

22. Budući da su tuženici osporavali visinu isplaćenih iznosa s osnova invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje koje je tužitelj isplatio svojem osiguraniku, tijekom postupka je provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku Nataliji Jambrečić radi utvrđenja novčanih iznosa koje je tužitelj isplatio svojem osiguraniku EŽ s osnova invalidske mirovine i s osnova naknade za tjelesno oštećenje u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. listopada 2024. iskazano po svakom osnovu posebno.

22.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Natalije Jambrečić kao objektivan i stručan, jasan i neproturječan, te smatra da isti nije doveden u pitanje prigovorima prvotuženika koji nakon usmenog saslušanja vještaka nije predložio dopunsko knjigovodstveno-financijsko vještačenje ni vještačenje po drugom financijskom vještaku.

23. Na temelju provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja po vještaku Nataliji Jambrečić sud je utvrdio da je tužitelj svojem osiguraniku EŽ u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. listopada 2024. godine isplatio ukupno 14.778,55 eura, a od tog iznosa po osnovi invalidske mirovine isplaćeno je 13.943,30 eura sa specifikacijom kako je to navedeno u zaključku vještaka, a po osnovi naknade za tjelesno oštećenje isplaćeno je 835,25 eura sa specifikacijom pojedinačnih iznosa iz zaključka vještaka.

24. Između stranaka je sporna primjena materijalnog prava jer tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (i odredbe Zakona o obveznim odnosima), dok tuženici smatraju da se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

25. Odredbom čl. 170. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje ZOMO) propisano je da se pri utvrđivanju prava na naknadu štete nanesene Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima ako nisu u suprotnosti s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju.

26. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) onaj tko drugome prouzroči štetu dužan mu je naknaditi, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje time da se predmnijeva obična nepažnja.

27. Kod odgovornosti za štetu po načelu presumirane krivnje oštećenik je dužan dokazati štetnu radnju, štetu, uzročno-posljedičnu vezu između štetne radnje i štete i protupravnost u objektivnom smislu, a na štetniku je teret dokaza nepostojanja vlastite krivnje odnosno postojanja isključive krivnje ili doprinosa oštećenika, u konkretnom slučaju osiguranika tužitelja EŽ koji je u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovao kao putnik u vozilu kojim je upravljao drugotuženik, a koje je vozilo bilo osigurano kod prednika prvotuženika.

28. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

29. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. tog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu s tim da je st. 5. citiranog članka izričito određeno da se u tom slučaju u pogledu utvrđivanja i visine stvarne štete primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.

30. Primjenom citiranih zakonskih odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o obveznim odnosima ali i čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) sud je utvrdio da u konkretnom slučaju prvotuženik i drugotuženik odgovaraju tužitelju za štetu nastalu isplatom naknade za tjelesno oštećenje u utuženom razdoblju osiguraniku tužitelja EŽ, a s obzirom da je navedena šteta utvrđena u iznosu od 835,25 eura sud je naložio prvotuženiku i drugotuženiku da isplate tužitelju iznos od 668,20 eura, kao 80% iznosa koji je tužitelj isplatio svojem osiguraniku EŽ na ime naknade za tjelesno oštećenje zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, jer je nesporna suodgovornost osiguranika tužitelja od 20%.

31. Na dosuđeni iznos od 668,20 eura tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata od 20. prosinca 2024.. U konkretnom slučaju za tužitelja je šteta nastupila isplatom utuženog iznosa, dakle prije podnošenja tužbe. No, nesporno je da tužitelj nije drugotuženiku uputio zahtjev za naknadu štete prije podnošenja tužbe, a drugotuženik je predmetnu tužbu primio 4. prosinca 2024.. Stoga je zatezna kamata u odnosu na oba tuženika dosuđena od dana 20. prosinca 2024., primjenom odredbe čl. 165. st. 3. ZOMO, prema kojem tužitelj ima pravo na zatezne kamate na svotu potraživanja na ime naknade štete od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Kamata je dosuđena po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

32. U parnici za naknadu štete na temelju obveznog osiguranja prvotuženik kao osiguratelj i drugotuženik kao njegov osiguranik su prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje solidarni dužnici u smislu odredbi ZOO-a, a solidarna odgovornost osiguratelja s njegovim osiguranikom proizlazi iz jamstvenog karaktera osiguranja od odgovornosti. Također, solidarnost tuženika u odnosu na isplatu naknade novčanog iznosa koji je tužitelj isplatio svojem osiguraniku s osnova naknade za tjelesno oštećenje proizlazi i iz odredbi ZOMO. Prema ocjeni suda, neosnovano smatra tuženik da odredba čl. 164. st. 2. ZOMO isključuje tužiteljevo pravo solidarno tužiti štetnika i njegovog osiguratelja.

33. Iz obrazloženih razloga, presuđeno je kao u točki I. izreke ove presude.

34. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa koje je tužitelj isplatio svojem osiguraniku s osnova invalidske mirovine sud smatra da tuženici nisu jedinstveni već obični suparničari. Prema ocjeni suda neosnovani su navodi tuženika da se odredba čl. 27. ZOOP mora primijeniti i na drugotuženika.

34.1. Stoga je sud utvrdio da se na taj dio tužbenog zahtjeva u odnosu na prvotuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji je bio na snazi u vrijeme kad je tužitelj izvršio isplate s osnova invalidske mirovine svojem osiguraniku EŽ.

34.2. Obveza prvotuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i prvotuženik kao osiguravatelj motornog vozila drugotuženika odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine samo u okviru odredbi ZOOP. U konkretnom slučaju prvotuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja te odgovara prema odredbama obveznog osiguranja u prometu koje je normirano odredbama ZOOP te se obveznopravni odnos tužitelja i prvotuženika prosuđuje prema odredbama ZOOP i tuženik odgovara u okviru odredbi ZOOP i ugovora o obveznom osiguranju sklopljenog sa svojim osiguranikom. Stoga je obračun štete nastale isplatom invalidske mirovine trebalo utvrditi prema odredbama ZOOP kao specijalnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

35. Odredbama čl. 27. ZOOP propisano je u st. 1. da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svojeg osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a prema st. 2. citiranog članka Zakona stvarnom štetom u smislu st. 1. citiranog članka Zakona smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine sukladno st. 3. citiranog članka određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

36. Nesporno je utvrđeno da u konkretnom slučaju tužitelj osiguraniku EŽ isplaćuje invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom izvan rada, kako to proizlazi iz tužbe i sadržaja priloženih isprava.

37. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu novčanog iznosa koji je tužitelj isplatio svojem osiguraniku s osnova invalidske mirovine, tužitelj je i na pripremnom ročištu naveo da se u konkretnom slučaju radi o ozljedi izvan rada te da je tako isplaćena mirovina u svakom slučaju manja od mirovine koja bi se osiguraniku isplaćivala za slučaj ozljede na radu.

38. U smislu odredbi čl. 219. ZPP-a, na tužitelju je teret dokaza da je u konkretnom slučaju isplatom invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje svojem osiguraniku EŽ pretrpio štetu koju bi mu trebao naknaditi prvotuženik.

39. Primjenom odredbi čl. 27. ZOOP tužitelj bi u konkretnom slučaju trpio štetu da je u utuženom razdoblju svojem osiguraniku isplaćivao invalidsku mirovinu u većem iznosu od iznosa koji bi mu isplaćivao s osnova invalidske mirovine zbog ozljede na radu.

39.1. No, kako je to naprijed obrazloženo, tužitelj je izričito naveo da je u konkretno slučaju isplaćena mirovina zbog ozljede izvan rada manja od mirovine koja bi se osiguraniku isplaćivala u slučaju ozljede na radu.

40. Primjenom citiranih odredbi čl. 27. ZOOP-a u odnosu na naknadu za isplaćenu invalidsku mirovinu tužitelju bi pripadalo pravo na naplatu od prvotuženika samo razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine osiguraniku EŽ, a ne cijelog iznosa invalidske mirovne, no u konkretnom slučaju ne postoji pozitivna razlika između invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku na temelju citiranog rješenja tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena i isplaćivana u slučaju povrede na radu.

41. Sud je nesporno utvrdio da tužitelj nije dokazao da je isplatom invalidske mirovine pretrpio štetu u smislu odredbi čl. 27. ZOOP, odnosno da je isplaćeni iznos invalidske mirovine koja je isplaćivana na temelju citiranog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje veći od iznosa koji bi tužitelj isplaćivao svojem osiguraniku EŽ da je invalidska mirovina bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

42. Iz naprijed obrazloženih razloga, sud je primjenom citiranih odredbi čl. 27. ZOOP i čl. 219. ZPP-a odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženika UNIQA osiguranje d.d. Zagreb u dijelu koji se odnosi na naknadu za isplaćenu invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja te je presuđeno je kao u točki II. izreke ove presude.

43. Prema ocjeni suda neosnovani su navodi tuženika da se odredba čl. 27. ZOOP mora primijeniti i na drugotuženika.

44. Sud smatra da drugotuženik IŽ kao stvarni štetnik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine na temelju citiranih odredbi Zakona o obveznim odnosima i Zakona o mirovinskom osiguranju.

45. Budući da je utvrđeno da je štetni događaj i štetu uzrokovao drugotuženik IŽ, a doprinos osiguranika tužitelja nastaloj šteti je 20 %, drugotuženik IŽ je dužan naknaditi tužitelju štetu nastalu isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja EŽ u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. listopada 2024. i to u utuženom iznosu od 11.154,64 eura, kao 80 % od 13.943,30 eura, koji je iznos s osnova invalidske mirovine tužitelj isplatio svojem osiguraniku u navedenom utuženom razdoblju, kako je to utvrđeno na temelju sadržaja priloženih isprava i provedenim vještačenjem.

46. Primjenom odredbe čl. 165. st. 3. ZOMO sud je tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu na iznos od 11.154,64 eura od dana 20. prosinca 2024., jer je drugotuženik predmetnu tužbu primio 4. prosinca 2024. pa je tuženik došao u zakašnjenje s plaćanjem štete 20. prosinca 2024.. Kamata je dosuđena po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

47. Iz obrazloženih razloga presuđeno je kao u točki III. izreke presude.

48. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja radi plateža zakonske zatezne kamate i to u odnosu na drugotuženika LŽ na iznos od 11.154,64 eura od dana podnošenja tužbe 13. studenog 2024. do 19. prosinca 2024. te u odnosu na prvotuženika i drugotuženika na iznos od 668,20 eura od dana podnošenja tužbe 13. studenog 2024. do 19. prosinca 2024. primjenom odredbi čl. 165. st. 3. ZOMO jer su u odnosu na isplatu naknadu za tjelesno oštećenje tuženici solidarni dužnici a drugotuženik je tužbu primio 4. prosinca 2024. te mu prije toga tužitelj nije uputio zahtjev za naknadu štete.

48.1. Stoga je presuđeno kao u točki IV. izreke presude.

49. Stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

50. Parnični troškovi tužitelja utvrđeni su u iznosu od 400,00 eura, a odnose se na predujam za financijsko vještačenje.

51. Parnični troškovi prvotuženika UNIQA osiguranje d.d. Zagreb utvrđeni su u iznosu od 2.125,00 eura, prema troškovniku (str. 400 i 403) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, dalje Tarifa), a odnose se na nagradu punomoćniku odvjetniku prvotuženika za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 17. srpnja 2025., 24. srpnja 2025., 10. rujna 2025., 19. rujna 2025. i 3. listopada 2025. prvotuženiku je za četiri podneska priznat trošak u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), a za jedan podnesak u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8. točka 3.), za zastupanje na ročištima 20. svibnja 2025., 26. rujna 2025. i 20. studenog 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), PDV u iznosu od 425,00 eura (Tbr. 46).

51.Sud prvotuženiku nije priznao trošak sastava podnesaka od 4. veljače 2025. i 6. ožujka 2025. kojim se tuženik očituje na navode koje je tužitelj iznio u očitovanju na odgovor na tužbu jer ti podnesci nisu bili nužni, a sadržaj podneska od 6. ožujka 2025. prvotuženik je iznio ili ga je mogao iznijeti u odgovoru na tužbu.

52. O troškovima postupka prvotuženika UNIQA osiguranje d.d. Zagreb sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a te je naložio tužitelju da prvotuženiku naknadi dio troškova postupka razmjerno uspjehu prvotuženika u odnosu na tužitelja, a uspjeh prvotuženika u postupku je 94,35 % dok je uspjeh tužitelja u odnosu na prvotuženika 5,65 % pa je tužitelj dužan naknaditi prvotuženiku 88,70 % troškova postupka prvotuženika odnosno iznos od 1.884,88 eura.

53. Prvotuženiku je na dosuđeni iznos parničnih troškova dosuđena zakonska zatezna kamata od dana presuđenja do isplate primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

54. Stoga je o troškovima postupka prvotuženika UNIQA osiguranje d.d. Zagreb odlučeno kao u točki V. izreke presude.

55. O troškovima tužitelja u odnosu na drugotuženika KŽ sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a jer tužitelj u odnosu na drugotuženika nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na kamatu zbog čega nisu nastali posebni troškovi pa je naloženo drugotuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u cijelosti i odlučeno je kao u točki VI. izreke ove presude.

U Koprivnici, 29. prosinca 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Klasa: 140-01/19-29/2080

2. Odvjetnik Marko Rašica, Zagreb

3. Odvjetnik Krunoslav Vuljak, Koprivnica