REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

[adresa]

Poslovni broj: Pp-2137/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Tonki Grgičević, uz sudjelovanje Jadranke Povoljnjak, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljene pravne osobe Tisak plus, d.o.o., te protiv II. okrivljene odgovorne osobe SZ, zbog prekršaja iz čl. 22.st.2. i 5., kažnjiv po čl.40.st.1.točka 44. i st.2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih I srodnih proizvoda ("Narodne novine" broj: 45/2017. i 114/2018.) odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Središnji ured, Sektor sanitarne inspekcije, Služba sanitarne inspekcije za javno zdravstvo i zdravstvenu ekologiju na temelju čl.238.st.9. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/17, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), nakon održane glavne i javne rasprave, 29. prosinca 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o

I. Na temelju čl.182. točka 3. Prekršajnog zakona

I. okrivljenik: TISAK PLUS, d.o.o. – pravna osoba, OIB: 32497003047, MBS: [matični broj subjekta], sa sjedištem u [adresa],

II. okrivljenik: SZ – odgovorna osoba u pravnoj osobi, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

"što su dana 26. studenog 2024. godine u prostorijama trgovine "TISAK MEDIA", PM: 927820, koja se nalazi na -1 razini [adresa], a koja posluje u sastavu trgovačkog društva TISAK PLUS d.o.o., OIB: 32497003047, [adresa], izravno reklamirali i prezentirali duhanske i srodne proizvode na način da na prodajnom pultu, sa lijeve strane od blagajne nalazi se plitica za novac, a unutar koje se nalazi letak na kojem piše "VELO NIKOTINSKE VREĆICE, PURPLE GRAPE, NAJNOVIJI DODATAK VELO SVIJETU OKUSA, DOSTUPAN U 3 JAČINE NIKOTINA – 4 mg, 8 mg i 14 mg". Iza prodajnog pulta, a na vidljivom mjestu kupcima su uočena dva otvorena ormara sa policama na kojima se nalaze različite vrste cigareta, umetci za "IQOS" uređaje naziva "HEETS" (IQOS uređaj je bezdimni elektronički uređaj za grijanje duhanskih umetaka naziva HEETS") i umetci za "GLO" uređaje, naziva "TEREA" (GLO uređaj je uređaj za zagrijavanje duhana bez sagorijevanja odnosno umetaka naziva "TEREA"). Iznad i sa desne strane od navedenih ormarića, a na vidnom mjestu kupcima, nalaze se otvorene

police na kojima se nalaze različite vrste kutija sa omotnicama za duhan (marke "GIZEH", "DARK HORSE", "OCB" i druge). Unutar prodajnog pulta, sa desne strane na zidu je istaknut cjenik sa duhanskim i srodnim proizvodima. Sa vanjske strane trgovine, na zidu okrenutom prema hodniku City Centra one East, istaknuto je upozorenje o zabrani prodaje duhanskih i srodnih proizvodima osobama mlađim od 18 godina,

čime su počinili prekršaj izravnog reklamiranja duhanskih i srodnih proizvoda iz članka 22.stavak 2. i 5. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda ("Narodne novine" br. 45/17 i 114/18), kažnjiv temeljem članka 40. stavak 1. točka 44. i članka 40. stavak 2. istog Zakona"

II. Na temelju čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st. 2. toč. 2. do 5. i toč.7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Ispostava u Bjelovaru, Klasa: 116-02/24-01/5427, Urbroj: 443-02-05-14-25-25 izdala je dana 26. svibnja 2025. prekršajni nalog protiv I. i II. okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Na navedeni prekršajni nalog I. i II. okrivljenik su pravovremeno podnijeli prigovor, zbog poricanja prekršaja, pa je na temelju čl.238.st.9. Prekršajnog zakona, prekršajni nalog stavljen izvan snage i nastavljeno je s prekršajnim postupkom.

3. I. i II. okrivljenik su u svojoj pisanoj obrani poricali izvršenje djela prekršaja, te su naveli: 1. U odnosu na pliticu s natpisom „VELO NIKOTINSKE VREĆlCE" naveli da je optužnim prijedlogom okrivljeniku stavljeno na teret da je izravno reklamirao i prezentirao duhanske i srodne proizvode na prodajnom mjestu na način da je na prodajnom pultu se s lijeve strane blagajne imao pliticu za novac unutar koje se nalazio letak na kojem piše „VELO NIKOTINSKE VREĆICE". Člankom 22. stavkom 1. Zakona propisano je „zabranjeno je sponzoriranje događaja, aktivnosti ili pojedinaca s ciljem, učinkom ili mogućim učinkom izravne ili neizravne promidžbe duhanskih i srodnih proizvoda, uključujući bezdimne duhanske proizvode, te biljnih proizvoda za pušenje, elektroničkih cigareta, spremnika za ponovno punjenje i uložaka za jednokratnu uporabu. ” Stavkom 2. istog članka propisano je „(2) Zabranjena je izravna i neizravna promidžba i oglašavanje proizvoda iz stavka 1. ovoga članka”. Budući da VELO NIKOTINSKA VREĆICA nije duhanski ni srodan proizvod na koju se odnosi odredba citiranog stavka 2. iz citiranog proizlazi da nije ostvareno biće prekršajnog djela koje im se stavlja na teret. Naveli su da proizvod VELO, za koji je tijelo inspekcijskog nadzora pogrešno utvrdilo da predstavlja duhanski proizvod te da okrivljenik vrši njegovu izravnu promidžbu, ne sadrži ni najmanju količinu duhana, već samo nikotin izdvojen kemijskim putem. Sastojci proizvoda VELO su: mikrokristalna celuloza, voda, natrijev klorid, ksilitol, aroma, natrijev alginat, propilen glikol, nikotin, sukraloza, natrijev bikarbonat. Dakle, iz samih sastojaka proizvoda je jasno da isti ne sadrži duhan, odnosno niti jedan od njegovih sastojaka nije derivat duhana, pa ne predstavlja niti duhanski niti srodni proizvod. VELO predstavlja posebnu kategoriju modernih oralnih nikotinskih proizvoda, a koja kategorija nije posebno regulirana niti hrvatskim niti EU zakonodavstvom, čime je, sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske, iste moguće tretirati isključivo kao proizvode opće upotrebe, na koje se ne primjenjuju ograničenja u pogledu promidžbe kakva vrijede za duhanske proizvode. Nadalje, Zakonom je u pravni sustav Republike Hrvatske preuzeta Direktiva EU 2014/40, a sve sa ciljem harmonizacije zakonskih propisa koji se odnose na duhanske i srodne proizvode. Sukladno navedenom, na teritoriju EU, a sukladno načelu zaštite pravne sigurnosti, trebao bi egzistirati ujednačen pristup kada je riječ o ovoj kategoriji proizvoda. Direktiva EU 2014/40, kao i zakonodavstvo RH ne ureduju ovu kategoriju proizvoda, stoga se zabrane propisane Zakonom ne mogu odnositi na iste. U prilog gore navedenom govori i činjenica da se u svim državama članicama EU ovaj proizvod deklarira kao "roba široke potrošnje” te sukladno navedenom ne postoji zabrana kako izlaganja proizvoda, tako i promidžbe.

1.2. Okrivljenici su se pozvali i na sudsku praksu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske navodeći da je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske prihvatio tvrdnje okrivljenika kojima je istaknuto primarno: da je tvrdnja prvostupanjskog suda da VELO proizvodi potiču ovisnost i konzumaciju duhanskih proizvoda protivna samoj svrsi tih proizvoda, a koja je zamjena za duhanske proizvode čime se smanjuje njihova potrošnja i time ostvaruju pozitivni učinci za zdravlje konzumenata duhanskih proizvoda, da konzumacija VELO proizvoda rezultira manjom, a ne većom potrošnjom duhanskih proizvoda i da je naslovni sud neutemeljeno i proizvoljno zaključio da oblik VELO proizvoda podsjeća na oblik duhanskih proizvoda.

1.3. Iako im je ovlašteni tužitelj optužnim prijedlogom stavio na teret izravnu promidžbu duhanskih proizvoda, a na koju su se u dijelu koji se odnosi na VELO proizvode očitovali u ranijoj točki, opreza radi, naglasili su i kako je isticanje naziva i logotipa proizvoda pliticama zakonodavac posebno izdvojio te isto ne predstavlja oglašavanje i promidžbu. Druga kvalifikatorna okolnost prekršaja iz stavka 4. članka 22. Zakona je da je zabranjeno isticanje proizvoda iz stavka 1. članka 22. Zakona, dakle zakonodavac je zabranio isticanje kroz pliticu samo duhanskih proizvoda, a što VELO, nije. Okrivljenici su nadalje istakli, u odnosu na dva otvorena ormara sa duhanskim proizvodima, da je tijelo inspekcijskog postupka tijekom ciljanog inspekcijskog nadzora utvrdilo kako su u otvorena dva ormara iza pulta prodavača izložene cigarete te uređaji za konzumaciju duhanskih proizvoda, koji su vidljivi kupcima. Naime, istakli su da ne spore kako su vratašca ormarića, u kojem se čuvaju duhanski proizvodi, bila otvorena u trenutku inspekcijskog nadzora, međutim vratašca nisu bila otvorena u svrhu promocije duhanskih proizvoda, niti je bilo ikakve namjere za kršenjem Zakonskih odredbi. Otvorena vratašca ormarića bila su rezultat činjenice da je prodavačica na prodajnom mjestu neposredno prije dolaska inspektorice u prodajni prostor usluživala kupce koji su tražiti cigarete, te je bilo nužno otvoriti ormariće kako bi ih uslužila. Dakle da bi prodajno mjesto obavljalo svoju funkciju prodajnog mjesta ono mora moći prodati artikle koje ima u ponudi. Već prilikom nabavke ormarića za duhanske proizvode odnosno opremanja prodajnog prostora bili su potpuno svjesni zakonskih ograničenja vezanih uz promociju tih proizvoda. Upravo iz tog razloga je odlučeno da ormarići budu opremljeni vratašcima koja omogućuju njihovo zatvaranje, čime je osigurana usklađenost s propisima o zabranama promidžbe duhanskih proizvoda. Uzimajući u obzir ovu okolnost, potpuno je nelogično da bi s ciljem promidžbe duhanskih proizvoda imali namjeru držati vratašca otvorenima, osim u situacijama kada je to nužno radi usluživanja kupaca. Otvorena vrata u trenutku inspekcije bila su isključivo rezultat potrebe za obavljanjem usluge, jer su kupci tražili cigarete, te nije bilo nikakve namjere za kršenjem zakona ili

promoviranjem duhanskih proizvoda. U odnosu na otvorene police iznad i sa desne strane navedenih ormarića tijelo inspekcijskog postupka je tijekom ciljanog inspekcijskog nadzora utvrdilo kako su na polici iznad i sa desne strane ormarića izložena pojedinačna pakiranja (kutije) cigaretnih papira na kojima je vidljiv naziv istih, te zaključuje kako je okrivljenik time vršio izravnu promidžbu duhanskih i srodnih proizvoda. Osnovni element bića prekršajnog djela promidžbe duhanskih proizvoda koje im ovlašteni tužitelj stavlja na teret je da proizvodi moraju biti duhanski ili srodni. Budući da i sam ovlašteni tužitelj u optužnom prijedlogu navodi kako su to kutije za omotnice jasno je da se ne može raditi o izravnom reklamiranju duhanskih proizvoda čime nisu ostvarena obilježja prekršajnog djela izravne promidžbe. U vezi s navodima iz prekršajnog naloga koji se odnose na izlaganje kutija s omotnicama za duhan, kako pojedinačna pakiranja cigaretnih papira nisu bila postavljena na polici iza pulta prodavača radi izlaganja, već isključivo zbog prostornog ograničenja prodajnog prostora unutar trgovačkog centra. Polica iza pulta prodavača uopće nije smještena na način koji bi omogućio strateško izlaganje proizvoda kupcima. Zbog udaljenosti i položaja police koja se nalazi iza pulta prodavača (a kojoj kupci niti ne mogu fizički pristupiti), kupci ne mogu lako pregledavati proizvode niti ih spontano birati, što su osnovne funkcije izlaganja proizvoda. Polica iza pulta u ovom kontekstu primarno služi kao radni prostor za prodavače, gdje se odlažu proizvodi koji se češće traže, kako bi se ubrzala usluga. Riječ je o funkcionalnom prostoru koji omogućuje efikasnu uslugu kupcima, a ne o izlogu za promoviranje proizvoda. Bitno je za istaknuti kako su proizvodi na polici bili smješteni na način koji nije bio usmjeren na privlačenje pažnje kupaca, niti su isti bili označeni bilo kakvim dodatnim marketinškim ili promotivnim oznakama, već su proizvodi bili u svojem originalnom pakiranju. Potvrda ove tvrdnje leži u činjenici da se većina tih proizvoda prodaje isključivo na zahtjev kupca, a ne kao rezultat vizualne prezentacije ili spontanog odabira temeljenog na izlaganju. Nadalje, tijelo inspekcijskog postupka pogrešno je primijenilo materijalno pravo kada je utvrdilo da je zabranjeno istaknuti cjenik duhanskih proizvoda i upozorenje o zabrani prodaje duhanskih proizvoda maloljetnim osobama na prodajnom mjestu, odnosno da se ovdje radi o izravnoj promidžbi duhanskih proizvoda. Naime, prema odredbama Zakona te sukladno provedbenim propisima iz područja trgovine, obveza je svih trgovaca duhanskim proizvodima da na vidljivom mjestu istaknu cjenik tih proizvoda, kao i upozorenje o zabrani prodaje maloljetnicima. Ove odredbe Zakona ne samo da omogućuju, već i zahtijevaju takvu vrstu informacija, a njihovo isticanje ne predstavlja promidžbu duhanskih proizvoda u zakonskom smislu. Tijelo inspekcijskog postupka je, stoga, pogrešno zaključilo da isticanje cjenika i upozorenja o zabrani prodaje maloljetnicima predstavlja izravnu promidžbu duhanskih proizvoda. Ove informacije imaju isključivo informativnu funkciju i uskłađene su s propisanim zakonskim normama, čiji je cilj zaštita javnog zdravlja i sprečavanje pristupa maloljetnicima. Okrivljenik je, djelujući u składu s tim odredbama Zakona, ispunio svoje zakonske obveze i nije izvršio nikakvu radnju koja bi mogła biti smatrana zabranjenom promidžbom, odnosno ispunjavanjem bića prekršajnog djela.

4. U dokaznom postupku sudac je pročitao i razgledao dokaze u spisu i to mail komunikaciju, izvadak iz sudskog registra, rješenje Odjela za gospodarske djelatnosti

i rad Klasa: UP/I-330-04/14-004/324, urbroj: 251-09-05/205-14-06 od 27.06.2014., isprint fotografija na str. 46. do 55., te izvod iz prekršajne evidencije.

5. Optužnim aktom okrivljenicima se stavlja na teret da su na prodajnom pultu držali pliticu za novac unutar koje se nalazio letak s natpisom "VELO" nikotinske vrećice, dostupno u 3 jačine nikotina, da su iza prodajnog pulta imali dva otvorena ormarića s policama na kojima su se nalazile različite vrste cigareta te umetci za IQOS i GLO uređaje, da su iznad i s desne strane ormarića bile otvorene police s kutijama za omotnice za duhan, te da je na vidljivom mjestu bio istaknut cjenik duhanskih proizvoda i upozorenje o zabrani prodaje osobama mlađim od 18 godina, čime su počinili prekršaj izravnog reklamiranja duhanskih i srodnih proizvoda iz čl. 22. stavak 2. i 5. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda.

6. Za postojanje prekršaja iz čl.22. stavak 2. i 5. cit. Zakona moraju biti kumulativno ispunjeni elementi i to: da se radnja odnosi na duhanske ili srodne proizvode iz čl.1. stavak 1. istog Zakona, da postoji isticanje, oglašavanje , promidžba, da radnja ima cilj, učinak ili potencijalni učinak poticanja potrošnje, te da se radnja odnosi na zabranjene oblike promidžbenih materijala. Slijedom toga ako i jedan od elemenata nedostaje, ponašanje okrivljenika nije protupravno ponašanje u smislu navedenog članka.

7. Ocjenjujući dio optužbe koji se odnosi na isticanje letka s natpisom "VELO nikotinske vrećice" sud smatra da VELO nikotinske vrećice nisu duhanski ni srodni proizvod. Prema čl. 1.st.1. Zakona, duhanski i srodni proizvodi su taksativno nabrojeni: duhanski proizvodi (koji sadrže duhan), bezdimni duhanski proizvodi, biljni proizvodi za pušenje, elektroničke cigarete i spremnici s tekućinom. Međutim iz sastava proizvoda VELO nesporno proizlazi da isti ne sadrži ni najmanju količinu duhana, nije bezdimni duhanski proizvod, nije biljni proizvod za pušenje, te nije elektronička cigareta niti tekućina.

8. Slijedom navedenog, proizlazi da se ovim proizvodom Zakon uopće ne bavi, niti ga svrstava u kategoriju "srodnih proizvoda", a što je zaključio i Visoki prekršajni sud RH u presudi Ppž-6840/2022 od 13.11.2024. kojom je zauzeo izričito stajalište da "VELO nikotinske vrećice" nisu duhanski ni srodni proizvod te stoga ne mogu biti predmet zabranjene promidžbe iz čl. 22. Zakona.

9. Dakle, kako VELO nije proizvod iz čl. 1. Zakona, zabrane iz čl. 22. se uopće ne mogu primijenit u konkretnom slučaju, te je eventualna radnja isticanja natpisa "VELO nikotinske vrećice" pravno irelevantna za postojanje prekršaja.

10. Ovaj sud smatra da sam letak "VELO ne predstavlja zabranjenu promidžbu. Ističe se, da čak i kada bi se proizvod VELO mogao podvesti pod Zakon, a što nije slučaj, navodi iz optužnog akta ne ispunjavaju obilježja promidžbe. Naime, letak ne sadrži logotip duhanskog proizvoda, ne sadrži promotivne poruke, nije marketinški materijal u smislu članka 22. stavak 4. Zakona, nije imao svrhu privlačenja kupaca, te se nalazio u plitici za novac, a što je uobičajena komercijalna praksa trgovačkih subjekata.

11. Stoga je sud prihvatio navode iz obrane okrivljenika da samo isticanje imena proizvoda koji nije duhanski ni srodni proizvod ne može predstavljati zabranjenu promidžbu u smislu odredbi Zakona koje se okrivljenicima stavljaju na teret.

12. Nadalje, sud smatra da otvoreni ormar s cigaretama, odnosno privremeno otvaranje ormara radi posluživanja nije promidžba nego nužno posluživanje.

13. Sud nije mogao isključiti navode obrane da su vrata ormarića bila otvorena isključivo radi posluživanja kupca neposredno prije dolaska inspektorice, odnosno da se radilo o redovnoj, svakodnevnoj aktivnosti trgovca, da ormarići u redovnom radu ostaju zatvoreni, te da nije postojao cilj isticanja duhanskih proizvoda.

14. Također se ističe da otvorene police s omotnicama za duhan (OCB, GIZEH, itd.) nisu obuhvaćene zabranama iz čl.22. st.5 Zakona jer kutije za duhan nisu duhanski niti srodni proizvodi, te nisu izjednačeni s duhanskim proizvodima.

15. Sud je utvrdio da nisu bile izložene kao promotivni stalak ili reklama, već jednostavno posložene u ograničenom prostoru prodajnog mjesta, te ne postoji radnja reklamiranja niti poticanja potrošnje.

16. U odnosu na cjenik i upozorenja sud je utvrdio da se ne radi o promidžbi, već o obveznim informacijama jer Zakon o zaštiti potrošača i podzakonski propisi trgovcima upravo nalažu isticanje cijene proizvoda i upozorenja o zabrani prodaje maloljetnicima.

17. Sud je prihvatio navode obrane koja je istakla da isticanje cjenika nije reklamni materijal, te da ne predstavlja promidžbu, već da se radi o ispunjenju zakonske obveze.

18. Slijedom navedenog, kako su okrivljenici poricali izvršenje djela prekršaja, te uzimajući u obzir njihovu obranu i sve provedene dokaze, sudac nije sa sigurnošću mogao utvrditi da su se u ponašanju okrivljenika stekla obilježja djela prekršaja koji im se stavlja na teret.

19. Glede navedenog sudac je, na temelju čl. 182. točka 3 Prekršajnog zakona, donio presudu kao u izreci i okrivljenike oslobodio optužbe.

20. Kako su I. i II. okrivljenik oslobođeni optužbe, to je shodno tome odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, 29. prosinca 2025.

Zapisničar

Sudac

Jadranka Povoljnjak

Tonka Grgičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Prekršajnom sudu u Zagreb, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Dostavna naredba:

1. I. okrivljenik Tisak plus, d.o.o.,.

[adresa],

2. II. okrivljenik SZ,

[adresa],

3. tužitelj - Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Ispostava u Bjelovaru

4. spis