Poslovni broj: UsI-2522/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Oćestvo (Knin), zastupan po opunomoćenici Slađani Čanković, odvjetnici u Zagrebu, Preradovićeva 18/1, protiv tuženika: Ministarstvo hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, koje zastupa opunomoćenik Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Gundulićeva 29a, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: 14 Su- 255/2012, radi priznavanja statusa člana obitelji civilne osobe poginule u Domovinskom ratu, nakon javne rasprave zaključene dana 24. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika opunomoćenice tužitelja Tadiše Miloševića, odvjetnika u Splitu, dana 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/II 562-05/24-01/117, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od dana 25. rujna 2024. II Poništava se rješenje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb, branitelje i civilne stradalnike iz Domovinskog rata, Odsjeka za zdravstvo i socijalnu skrb, Knin, KLASA: UP/I-562-03/23-02/3, URBROJ: 2182-11- 01/10-24-21 od dana 4. rujna 2024. i predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.

III Nalaže se prvostupanjskom tijelu da riješi o zahtjevu tužitelja u roku od šezdeset dana od dana dostave ove presude.

IV Tuženik je obvezan u ponovljenom postupku postupiti sukladno pravnom shvaćanju i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku Ministarstvu hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, da tužitelju ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Oćestvo (Knin), naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00€, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznosu teku od dana presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/II 562-05/24-01/117, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od dana 25. rujna 2024., tužitelj je osporavajući i prvostupanjsko upravno rješenje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb, branitelje i civilne stradalnike iz Domovinskog rata, Odsjeka za zdravstvo i socijalnu skrb, Knin, KLASA: UP/I-562- 03/23-02/3, URBROJ: 2182-11-01/10-24-21 od dana 4. rujna 2024., u bitnom, naveo da odluka nema obrazloženje o srazmjernosti te da je kontradiktorno takvo stajalište posebice ako se uzme u obzir da takva ponašanja predstavljaju bića kaznenih djela koja su opisana i kažnjiva po člancima 106. do 114. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske NN 31/1993. Naime, u pobijanim rješenjima da se navodi kako je od Općinskog kaznenog suda u Zagrebu zatraženo Uvjerenje da se protiv tužitelja ne vodi kazneni postupak te od Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije Uvjerenje prema kojem tužitelj nije osuđivan. Dakle, uzevši u obzir da tužitelj nikad nije osuđivan i da se protiv njega ne vodi kazneni postupak, da je nejasno na temelju čega je Povjerenstvo zauzelo shvaćanje da postoje zapreke za ostvarivanje statusa civilnog stradalnika Domovinskog rata. Prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo da su u cijelosti zanemarili odredbu čl. 11. Zakona o općem upravnom postupku. Visoki upravni sud Republike Hrvatske da se u presudi broj Usž-2665/17 od dana 21. studenoga 2018. pozvao na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj U-III-2086/2016 od dana 13. ožujka 2018. i na stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi T.G. protiv Hrvatske od dana 11. srpnja 2017. (zahtjev broj 39701/14.), prema kojem je u slučaju postojanja tajnih podataka trebalo navesti dostatne razloge zbog kojih je u konkretnom slučaju bilo nužno podnositelju zahtjeva potpuno ograničiti uvid u izvješće nadležne sigurnosne agencije u tom slučaju, a u ovom slučaju ekvivalent tome da je mišljenje Povjerenstva. Obrazloženje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja da ne sadrži razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza i kao takva da ne zadovoljavaju standarde postavljene odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku („NN“ br. 47/09., 110/21.). Iz navedenih razloga da tužitelj predlaže da Upravni sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje, da se predmet dostavi prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje i naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 24. listopada 2025. zamjenik opunomoćenice tužitelja naveo je da izlaže i predlaže kao u tužbi te da ustraje u svim dokaznim prijedlozima.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu opisuje provedeni postupak i navodi primijenjene zakonske odredbe te se poziva na mišljenje Povjerenstva za utvrđivanje zapreke iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, Ministarstva hrvatskih branitelja od dana 18. srpnja 2024., a koje predstavlja propisani dokaz za nesporno utvrđivanje postojanja navedene zapreke, a iz kojeg razloga ni prvostupanjsko tijelo niti tuženik nisu mogli donijeti drugačije rješenje. Slijedom navedenog predložio je sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Opunomoćenik tuženika Županijsko državno odvjetništvo u Splitu u podnesku od dana 3. prosinca 2024., u bitnom, iznosi identične navode koje je iznio tuženik u odgovoru na tužbu.

5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/II 562-05/24-01/117, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od dana 25. rujna 2024. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb, branitelje i civilne stradalnike iz Domovinskog rata, Odsjeka za zdravstvo i socijalnu skrb, Knin, KLASA: UP/I-562-03/23-02/3, URBROJ: 2182-11-01/10-24-21 od dana 4. rujna 2024., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev ZL, ovdje tužitelja, za priznavanje statusa člana obitelji civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu i prava na obiteljsku invalidninu, povećanu i uvećanu obiteljsku invalidninu, odnosno novčanu naknadu obiteljske invalidnine iza tužiteljevog pok. oca EL.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok je odbijen dokazni prijedlog tužitelja da se isti sasluša u svojstvu stranke u ovom upravnom sporu, cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.

7. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).

10. Prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja, s obrazloženjem da je Povjerenstvo za utvrđivanje zapreke iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata dalo mišljenje da u pogledu tužitelja i njegovog pokojnog oca GL postoji zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata („Narodne novine“, br. 84/21, dalje: Zakona) te da navedeno mišljenje predstavlja propisani dokaz iz čl. 20., 21. i 22. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata („Narodne novine“, br. 118/21, dalje: Pravilnika) radi čega da ni prvostupanjsko tijelo ni tuženik nisu mogli donijeti drugačije rješenje.

11. Odredbom čl. 5. st. 1. toč. 1. Zakona propisano je da statuse i prava utvrđena ovim Zakonom ne mogu ostvariti pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku i svi koji su na bilo koji drugi način pomagali neprijatelju, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja.

12. Člankom 21. Pravilnika propisano je da će povjerenstvo iz članka 5. stavka 1. ovoga Pravilnika od nadležnih tijela pribaviti podatke o podnositelju zahtjeva i civilnoj osobi poginuloj, umrloj ili nestaloj u Domovinskom ratu temeljem koje podnositelj zahtjeva izvodi svoj status, u svrhu utvrđivanja zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona.

13. Sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Pravilnika propisano je da će po pribavljanju dokaza iz članka 24. i 25. ovoga Pravilnika, prvostupanjsko tijelo cjelokupan spis predmeta dostaviti Ministarstvu radi utvrđivanja zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da će nakon utvrđivanja postoji li zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona, Ministarstvo predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na daljnji postupak.

14. Odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

15. Prema ocjeni ovog Suda, osporavanim rješenjem tuženika i prvostupanjskim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja. Naime, tužitelj u tužbi osnovano prigovara da u konkretnom slučaju ni tuženik ni prvostupanjsko tijelo nisu obrazložili na temelju kojih činjenica i dokaza je Povjerenstvo za utvrđivanje zapreke iz čl. 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata utvrdilo da u konkretnom slučaju na strani tužitelja ili njegovog pok. oca EL postoji zapreka iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata.

16. Dakle, spisu tuženika prileži samo dokaz u smislu dopisa navedenog Povjerenstva kojeg je predsjednik Povjerenstva dostavio prvostupanjskom tijelu navodeći postojanje zapreke iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, ali spisu tuženika ne prileži mišljenje navedenog Povjerenstva pa ni tužitelj niti sud u konkretnom slučaju ne mogu provjeriti osnovanost i pravilnost mišljenja i zaključka navedenog Povjerenstva, a iz kojeg razloga se niti prvostupanjsko niti drugostupanjsko rješenje ne mogu smatrati obrazloženima u smislu standarda iz prethodno citirane odredbe čl. 98. st. 5. ZUP-a.

17. Nadalje, i Visoki upravni sud Republike Hrvatske se u presudi broj Usž- 2665/17 od 21. studenoga 2018. pozvao se na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj U-lll-2086/2016 od 13. ožujka 2018. i na stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi T.G. protiv Hrvatske od 11. srpnja 2017. (zahtjev broj 39701/14.), prema kojem je u slučaju postojanja tajnih podataka trebalo navesti dostatne razloge zbog kojih je u konkretnom slučaju bilo nužno podnositelju zahtjeva potpuno ograničiti uvid u izvješće nadležne sigurnosne agencije u tom slučaju, a u ovom slučaju ekvivalent tome je mišljenje Povjerenstva. U presudi se ističe da pravo na uvid u sve dokaze nije apsolutno i može biti ograničeno zbog nekog drugog suprotstavljenog interesa, u ovom slučaju interesa nacionalne sigurnosti te zaštite slobode i prava drugih ljudi, međutim to ograničenje ne može biti tako široko da onemogući podnositelja da učinkovito i stvarno osporava zakonitost rješenja koje pobija u upravnom sporu. To ograničenje treba se svesti na najmanju moguću mjeru koja će istovremeno zaštititi javni interes, ali i pružiti mogućnost podnositelju da uvjeri sud u opravdanost svog zahtjeva. Članak 19. stavak 3. Zakona o tajnosti podataka (Narodne novine, broj: 79/07. i 86/12.) zahtjeva da se u pogledu onih dokaza otkrivanjem kojih bi mogla nastati šteta poduzmu mjere i radnje kojima će se to spriječiti, uz obrazloženje, a kako nadležni sudovi nisu proveli takav postupak, u kojem je podnositelj na djelotvoran način mogao zaštititi svoja prava u vezi s provedenom sigurnosnom provjerom, došlo je do povrede načela postupovne jednakosti stranaka, tj. povrede prava na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 85/10. - pročišćeni tekst).

18. Prema mišljenju ovog Suda, sukladno prethodno izraženom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, prema kojem ograničenje prava na uvid u dokaze treba svesti na najmanju moguću mjeru dostatnu za zaštitu javnog interesa, a s druge strane omogućiti stranci da dokaže osnovanost svog zahtjeva, ovaj Sud osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje nije ocijenio zakonitim.

19. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u presudi F.S. protiv Hrvatske od dana 5. ožujka 2024. u odnosu na Hrvatsku utvrdio povredu članka 1. Protokola 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer tajne informacije nisu bile izložene stranci, smatrajući da navedeno postupanje predstavlja značajno ograničenje procesnih prava stranke, a naročito u slučaju kada nema drugih alata za provjeru pravilnosti donesene odluke, te iako se navedeni Protokol odnosi na postupovne garancije glede protjerivanja stranaca, tim više navedene garancije moraju vrijediti i u odnosu na hrvatske državljane.

20. Iz navedenih razloga, ova Sud je poništio i drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak, jer je u konkretnom slučaju Sud mišljenja da se radi o slobodnoj ocjeni navedenog Povjerenstva kada Sud ne može sam riješiti upravnu stvar, ali isto tako sud je ovlašten u upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, ocijeniti je li odluka donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, a sukladno članku 5. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku, te je i kod rješenja donesenog po slobodnoj ocjeni, javnopravno tijelo dužno svoju ocjenu obrazložiti, tj. navesti činjenice na temelju kojih je utvrđeno činjenično stanje i donesen zaključak o pravnoj ocjeni kod primjene relevantnih zakonskih odredbi, radi čega je valjalo, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, presuditi kao u izreci.

21. U postupku nakon ove presude, prvostupanjsko tijelo će zatražiti od Povjerenstva da tijelu dostavi svoje mišljenje, jer se dopis dostavljen prvostupanjskom tijelu ne može smatrati nespornim dokazom da je navedeno Povjerenstvo zaista u konkretnom slučaju utvrdilo postojanje zapreke iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, a ispravnost kojeg mišljenja mora moći biti provjerljiva i od strane javnopravnih tijela, podnositelja zahtjeva i kasnije suda pri čemu je, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

22. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. ZUS-asmatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužitelju priznat trošak na ime sastava tužbe i zastupanja na ročištu održanom kod ovog Suda dana 24. listopada 2025. od po 500 bodova za svaku radnju, ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00€, uvećano za 25% PDV-a (500,00€) što sveukupno iznosi 2.500,00€, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a, riješeno kao u izreci.

U Splitu, 29. prosinca 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 148. st. 5. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćenici tužitelja Slađani Čanković, odvjetnici u Zagrebu, Preradovićeva 18/1

- opunomoćeniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a

- tuženiku Ministarstvu hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1 uz spis tuženog tijela KLASA: UP/II 562-05/24-01/117

- u spis