REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-622/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 18. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.099,23 eur sa zateznim kamatama koje

-na iznos od 108,95 EUR teku od 15.09.2021.god. pa do isplate

-na iznos od 153,07 EUR teku od 15.10.2021.god. pa do isplate

-na iznos od 157,35 EUR teku od 15.11.2021.god. pa do isplate

-na iznos od 128,81 EUR teku od 15.12.2021.god. pa do isplate

-na iznos od 127,81 EUR teku od 15.01.2022.god. pa do isplate

-na iznos od 129,82 EUR teku od 15.02.2022.god. pa do isplate

-na iznos od 119,65 EUR teku od 15.03.2022.god. pa do isplate

-na iznos od 116,64 EUR teku od 15.04.2022.god. pa do isplate

-na iznos od 168,53 EUR teku od 15.05.2022.god. pa do isplate

-na iznos od 167,53 EUR teku od 15.06.2022.god. pa do isplate

-na iznos od 167,53 EUR teku od 15.07.2022.god. pa do isplate

-na iznos od 158,29 EUR teku od 15.08.2022.god. pa do isplate

-na iznos od 167,55 EUR teku od 15.09.2022.god. pa do isplate

-na iznos od 157,33 EUR teku od 15.10.2022.god. pa do isplate

-na iznos od 161,42 EUR teku od 15.11.2022.god. pa do isplate

-na iznos od 171,79 EUR teku od 15.12.2022.god. pa do isplate

-na iznos od 22,79 EUR teku od 15.01.2023.god. pa do isplate

-na iznos od 287,87 EUR teku od 15.02.2023.god. pa do isplate

-na iznos od 590,95 EUR teku od 15.03.2023.god. pa do isplate

-na iznos od 824,71 EUR teku od 15.04.2023.god. pa do isplate

-na iznos od 736,85 EUR teku od 15.05.2023.god. pa do isplate

-na iznos od 865,55 EUR teku od 15.06.2023.god. pa do isplate

-na iznos od 315,10 EUR teku od 15.07.2023.god. pa do isplate

-na iznos od 271,37 EUR teku od 15.08.2023.god. pa do isplate

-na iznos od 897,99 EUR teku od 15.09.2023.god. pa do isplate

-na iznos od 271,37 EUR teku od 15.10.2023.god. pa do isplate

-na iznos od 319,53 EUR teku od 15.11.2023.god. pa do isplate

-na iznos od 333,08 EUR teku od 15.12.2023.god. pa do isplate

po stopi koja se, do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.218,39 eur sa zateznim kamatama tekućim 29. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 500,00 eur sa zatraženim kamatama.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je 29. srpnja 2021. prilikom obavljanja redovitog rada stradao kao zaposlenik osiguranika tuženika, trgovačkog društva „Zagrebački holding“ d.o.o. – Podružnica Čistoća na način da je prilikom odvoza glomaznog otpada na platou za razvrstavanje otpada ozlijedio lijevi gležanj. Poslodavac „Zagrebački holding“ d.o.o. – Podružnica Čistoća je u vrijeme predmetnog štetnog događaja s tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje radnike. U nezgodi je zadobio ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, uslijed kojih mu je povrijeđeno pravo na tjelesno i duševno zdravlje te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. U mirnom postupku dana 14. veljače 2022. Odštetnim zahtjevom obratio se tuženiku koji mu je na ime naknade imovinske i neimovinske štete isplatio iznos od 21.000,00 kuna. Dana 17. veljače 2023., nakon utuženja, tuženik mu je na ime neimovinske i imovinske štete isplatio i daljnji iznos od 663,61 eur. Zbog štetnog događaja od 30. srpnja 2021. nalazio se na bolovanju. Tijekom redovitog rada ostvarivao je prosječna mjesečna bruto primanja u iznosu od 948,32 eur, dok je tijekom bolovanja ostvarivao manju naknadu, slijedom čega za razdoblje od kolovoza 2021. pa do rujna 2023. potražuje i izgubljenu zaradu. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 23. svibnja 2024. predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti mu na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 10.037,20 eur s pripadajućim kamatama, i zatezne kamate na isplaćeni iznos od 663,61 eur sa kamatama tekućim od 15. veljače 2022. pa do 17. veljače 2023., uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Osporava visinu potraživanja i tijek zateznih kamata. Osporava visinu izgubljene zarade te smatra da tužitelj ima pravo na naknadu razlike isplaćene neto plaće i naknade neto plaće isplaćene za vrijeme bolovanja. Tužitelj za vrijeme bolovanja nije trpio štetu u razlici između neto i bruto plaće, jer su mu za vrijeme bolovanja tekla sva prava iz zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Presudom ovog suda poslovni broj Pr-36/2023-24 od 18. rujna 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 10.037,20 eur sa pripadajućim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos 663,31 eur tekuće od 15.veljače 2022. pa do 17.veljače 2023. (točka II. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 3.193,56 eur tekućim od 15. veljače 2022. pa do 29. kolovoza 2023. (točka III. Izreke), dok je točkama IV. i V. odlučeno o troškovima parničnog postupka.

4. Presudom Županijskog suda u zagrebu, poslovni broj Gž R-911/2024-2 od 11. ožujka 2025. potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-36/2023-24 od 18. rujna 2024. u dijelu stavka I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu štete preko iznosa od 2.693,58 eur do iznosa od 3.193,58 eur (za iznos od 500,00 eura) s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2023. pa do isplate. Rješenjem je ukinuta navedena presuda u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju imovinsku štetu na ime izgubljene zarade u iznosu od bruto 6.843,62 eur sa zatraženim kamatama, i u stavku IV. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Također je ukinuto rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 36/2023-28 od 7. listopada 2024. i u tom dijelu je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Proizlazi da je tužitelj podneskom od 2. siječnja 2024. kojim je specificirao tužbeni zahtjev u odnosu na izgubljenu zaradu od bruto plaće koju bi u utuženom razdoblju primao da je radio na svom radnom mjestu odbio isplaćenu naknadu plaće u neto iznosu. Iz dostavljenih obračunskih lista proizlazi da je tužitelju za vrijeme bolovanja isplaćena naknada plaće u neto iznosu, a sve to jer naknada plaće koja se isplaćuje na teret HZZO-a ili državnog proračuna ne podliježe obvezi obračunavanja i plaćanja doprinosa iz/i na plaću poreza na dohodak i prireza (naknada plaće na teret HZZO-a podliježe samo obvezi doprinosa za mirovinsko osiguranje individualizirane kapitalizirane štednje (drugi stup), a obveznik obračunavanja i plaća tog doprinosa je HZZO. Za dodati je da za prva 42 kalendarska dana bolovanja, odnosno 7 dana za invalida rada naknadu isplaćuje poslodavac na svoj teret u visini utvrđene kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu uz obvezu obračunavanja i plaćanja doprinosa iz/i na plaću te poreza na dohodak i prireza. Od 43., odnosno 8. dana bolovanja za invalide rada, naknadu isplaćuje poslodavac samo u neto svoti utvrđenoj u visini prosječno isplaćenih plaća u 6 mjeseci prije mjeseca kada je počelo bolovanje bez obračunavanja doprinosa, poreza na dohodak i prireza, a zatim podnosi zahtjev za refundacije naknade HZZO-a ( čl. 41. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, "Narodne novine" broj 80/13, 137/13 i 98/19). Također sud nije dao razloge o tome zašto smatra da je kod tužitelja došlo do gubitka u zaradi, ukoliko je istome predmetna ozljeda priznata kao ozljeda na radu u kojem slučaju radnik ima pravo na naknadu plaće u visini od 100% od osnovice na naknadu plaće (čl. 54 i 55 ZOZO-a.).

5. U ponovljenom suđenju tužitelj je predložio izvesti dokaz financijskim vještačenjem te je po provedenom vještačenju podneskom od 15. listopada 2025. specificirao tužbeni zahtjev na ime izgubljene zarade za razdoblje od kolovoza 2021. pa do studenog 2023. u iznosu od 8.099,23 eur sa pripadajućim kamatama uz naknadu parničnih troškova.

6. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i kod svih navoda iznesenih tijekom postupka. Smatra da oštećena osoba ima pravo na naknadu štete koju je pretrpjela. Tužitelj nije pretrpio štetu u vidu razlike između bruto i neto plaće, jer je bio na bolovanju i priznata su mu sva prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, dok porez na dohodak nije njegov prihod nego prihod Republike Hrvatske. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, Odštetni zahtjev, dokumentaciju, obračunske liste, provedeno je medicinsko vještačenje te je provedeno financijsko vještačenje.

8. Među strankama je sporno pravo tužitelja na naknadu izgubljene zarade za razdoblje od kolovoza 2021. pa do studenog 2023., a nastavno i visina predmetne naknade.

9. Člankom 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje u tekstu: ZOO-a) propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle zarade. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari i prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (čl. 1089. st. 3. ZOO-a).

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj u razdoblju od kolovoza 2021. do studenog 2023. bio na bolovanju zbog ozljede na radu za koje vrijeme mu je isplaćivana naknada u neto iznosu.

11. Na temelju nalaza i mišljenja „Vještak Tkalec“ d.o.o. od 30. rujna 2025. utvrđeno je da je potencijala bruto plaća tužitelja za razdoblje od kolovoza 2021. pa do studenog 2023. utvrđena primjenom parametara iz obračunskih listi. Prema podacima iz obračunskih lista plaće tužitelja ostvarenih u 6 mjeseci prije spornog razdoblja, tj. od siječnja do lipnja 2021., proizlazi da je tužitelj uz rad u redovnom radnom vremenu radio u smjenama, subotom, blagdanom i prekovremeno. Kod izračuna potencijalne plaće tužitelja uzeti su u obzir prosječni sati koje je tužitelj u takvom radu odradio. Potencijalna neto plaća utvrđena je na način da je ista jednaka dohotku (bruto- doprinosi iz plaće). Tužitelj je uz naknadu plaće za bolovanje ostvario i potporu za dugotrajno bolovanje u iznosu od 331,81 eur neto, a koji iznosi su uzeti u obzir u prosječnom mjesečnom iznosu. U razdoblju od kolovoza 2021. pa do svibnja 2023. tužitelj je ostvarivao isključivo naknadu plaće za bolovanje na teret HZZO-a u neto iznosu. Od lipnja do studenog 2023. (osim u kolovozu 2023.) uz naknadu plaće za bolovanje na teret HZZO-a u neto iznosu tužitelj je ostvarivao i bruto iznos pod naslovom poslovna nezgoda-razlika u bruto iznosu. Kod utvrđivanja ostvarene bruto naknade plaće za bolovanje uzeto je u obzir da se na naknadu za bolovanje koju isplaćuje HZZO obračunavaju doprinosi na mirovinsko osiguranje u visini od 5% iznosa naknade, a sukladno odredbama čl. 179. do 181. Zakona o doprinosima U pojedinim mjesecima tužitelj je ostvario veći neto iznos od potencijalne neto plaće te je u tim mjesecima stavljena oznaka nema pojave. Mišljenja je da izgubljena zarada tužitelja na ime razlike između plaće koju bi ostvario da nije bilo štetnog događaja i naknade plaće za bolovanje zajedno da potporom koju je ostvario (koje iznose ne bi ostvario da nije bilo štetnog događaja) u razdoblju od kolovoza do studenog 2023. iznosi 8.099,23 eur bruto. Izgubljena zarada u neto iznosu na predmetno razdoblje iznosi 3.910,46 eur

– ako treba računati samo mjesece u kojima ima razlike u korist tužitelja, ili 3.694,38 eur – ako sporno razdoblje treba promatrati kao cjelinu.

12. Tužitelj je u utuženom razdoblju bio na bolovanju za koje vrijeme mu je isplaćivana naknada za bolovanje od strane HZZO-a u neto iznosu uz potporu za dugotrajno bolovanje u neto iznosu, u mjesečnim iznosima koji su navedeni na stranici 8. nalaza i mišljenja u koloni 3 „Ukupno ostvareno neto“, odnosno na stranici 9. u koloni 4 „Ostvareno u spornom razdoblju neto“.

13. Tuženik smatra da tužitelju pripada razlika isplaćene neto naknade, jer je to zaradio, i neto plaće koja bi mu bila isplaćena da je radio, jer su mu za vrijeme bolovanja priznata sva prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, dok porez na dohodak nije njegov prihod, nego je prihod Republike Hrvatske.

14. Tužitelj, pak, smatra da ima pravo na naknadu razlike u bruto iznosu, jer se radi o isplati razlike naknade plaće.

15. Sukladno čl. 90.b st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., dalje u tekstu: ZR-a) plaća mora biti ugovorena, utvrđena ili propisana u bruto iznosu.

16. Sukladno čl. 92. st. 1. ZR-a plaća, naknada plaće i ostali primici u novcu obračunavaju se i isplaćuju radniku na njegov transakcijski račun. Javna davanja iz plaće i na plaću uplaćuju se na propisane uplatne račune na način i u rokovima u skladu s propisima o porezima i doprinosima (čl. 92. st. 2. ZR-a).

17. Člankom 180. Zakona o doprinosima („Narodne novine“, broj: 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16., 106/18., 33/23., 114/23. i 152/24) propisano je da se doprinos obračunava prema mjesečnoj osnovici iz čl. 181. i to doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualizirane kapitalizirane štednje.

18. Mjesečna osnovica za obračun doprinosa jest naknada plaće za određeni mjesec (čl. 181. Zakona o doprinosima).

19. Iz prethodno citiranih odredbi čl. 90.b st. 1. i čl. 92. st. 1. ZR-a proizlazi da je imovina koju radnik stječe radom bruto plaća koja se sastoji od neto iznosa koji se isplaćuje radniku na njegov račun i od javnih davanja koji se isplaćuju na propisane uplatne račune.

20. Da u konkretnom slučaju nije došlo do predmetnog štetnog događaja, za koji je odgovoran tuženik, tužitelj bi radio i po redovitom tijeku stvari ostvario bruto plaću, i to u iznosima koje je stalna sudska vještakinja Danica Smojver u nalazu i mišljenju na stranici 4. i 5. naznačila kao „Potencijalna bruto plaća“. Navedena bruto plaća izračunata je na temelju parametara iz obračunskih listi plaća tužitelja za šest mjeseci prije predmetnog štetnog događaja , a iz kojih je vidljivo da je tužitelj uz rad u redovitom radnom vremenu radio i u smjenama, subotom, blagdanom i prekovremeno.

21. Budući da u utuženom razdoblju tužitelj zbog ozljede na radu za koju je odgovoran tuženik nije mogao zaraditi plaću koja se sastoji od neto iznosa i od doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, isti ima pravo na razliku isplaćene neto naknade za bolovanje (isplaćene na teret HZZO-a) i doprinosa na tu naknadu (isplaćenih na teret HZZO-a) koja je u nalazu i mišljenju na stranici 8. u koloni 6 naznačena kao „Ukupno ostvareno bruto“ i potencijalne bruto plaće koja je u nalazu i mišljenju na stranici 4. i 5. naznačena kao „Potencijalna bruto plaća“.

22. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da tužitelj u utuženom razdoblju nije gubio na zaradi, jer je usporedbom isplaćenih neto iznosa na ime naknade za bolovanje i potencijalnih neto iznosa koji bi mu na ime plaće bili isplaćeni da je radio vidljivo da je u pojedinim mjesecima naknada za bolovanje bila manja od potencijalne neto plaće. Osim toga, za tužitelja u razdoblju bolovanja nisu u smislu čl. 92. st. 2. ZR-a uplaćivani doprinosi za mirovinsko osiguranje u visini u kojoj bi za njega bili uplaćivani da je radio, već sukladno čl. 180. i 181. Zakona o doprinosima samo u visini doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualizirane kapitalizirane štednje i to na teret HZZO-a.

23. Iz svega navedenog proizlazi da zbog predmetne ozljede na radu za koju je odgovoran tuženik tužitelj nije mogao ostvariti dobitak koji odgovara visini potencijalne bruto plaće, odnosno izgubio je na zaradi u iznosu koji odgovara razlici potencijalne bruto plaće i isplaćene neto naknade uvećane za isplaćene doprinose na teret HZZO- a ("ukupno ostvareno bruto").

24. Zbog navedenog je prihvaćen nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Danice Smojver od 30. rujna 2025. u varijanti izračuna izgubljene zarade u bruto iznosu, na koji stranke u pogledu matematičkog izračuna nisu imale prigovora, pa ga je kao stručan i objektivan prihvatio i ovaj sud.

25. Tužitelj je visinu tužbenog zahtjeva postavio sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju, slijedom čega je valjalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju na ime izgubljene zarade dosuditi iznos od 8.099,23 eur s pripadajućim zateznim kamatama, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

26. Na dosuđene iznose tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od 15. -tog u mjesecu pa do isplate sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17. i 98/19., dalje u tekstu: ZR/14), dok se odluka o stopi temelji na čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22, u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023., u daljnjem dijelu teksta: OT/23).

28. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava Odštetnog zahtjeva (100 bodova prema Tbr. 32/1 OT/23), sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/23), sastava podnesaka od 3. ožujka 2024., 23. ožujka 2023., 7. lipnja 2023., 2. studenog 2023. i 15. listopada 2025. (po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23), sastava podnesaka od 17. veljače 2023. i 24. travnja 2023. (po 25 bodova prema Tbr. 8/3 OT/23), sastava podnesaka 2. siječnja 2024. i 23. svibnja 2024. (po 25 bodova prema Tbr. 8/3 OT/23), sastava žalbe (125 bodova prema Tbr. 10/1 OT/23), sastava odgovora na žalbu (100 bodova prema Tbr. 10/6 OT/23), pristupa na ročište 9. studenog 2023., 2. rujna 2024., 13. lipnja 2025. i 18. prosinca 2025. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23) te pristupa na ročište za objavu presude (50 bodova prema Tbr.9/3 OT/23) što uz vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 50. OT/23) i poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. OT/23) ukupno iznosi 3.687,50 eur. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eur i troškove financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eur, pa je tužitelju na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 4.218,39 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

29. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 1. rujna 2025., jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 500,00 eur sa zatraženim kamatama valjalo odbiti kao pod točkom III. izreke presude.

30. Tuženik je izgubio u sporu, pa je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti, kao pod točkom IV. izreke presude.

31. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku