REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-2152/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja/protutuženika SPAZZONI S.E. EUROPE d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 06045207401, kojeg zastupa punomoćnik Gordan Škare, odvjetnik u Zagrebu, Mažuranićev trg 4, protiv tuženika/protutužitelja BZ, vl. obrta „ [obrt], obrt za proizvodnju i usluge“, Veliko Trojstvo, Braće Radića 24, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jacinta Toš Špehar, odvjetnica u Bjelovaru, Trg kralja Tomislava br. 3, radi isplate i naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka 22. prosinca 2025., na ročištu za objavu presude 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku/protutužitelju isplatiti tužitelju/protutuženiku iznos od 8.256,05 EUR/ 62.205,20 HRK uvećano za zateznu kamatu koja teče na taj iznos počevši od 16. ožujka 2022. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku/protutužitelju isplatiti tužitelju/protutuženiku parnični trošak u iznosu od 2.531,00 eur sa zateznim kamatama, tekućim od 29. prosinca 2025. do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj-protutuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eur.

r i je š i o j e

Odbacuje se protutužba tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski postupak

1.1. Tužitelj-protutuženik (dalje tužitelj) 22. ožujka 2023. podnio je tužbu naslovnom sudu u kojoj navodi da je tužitelj kao kupac s tuženikom-protutužiteljem (dalje tuženik) kao prodavateljem 22. veljače 2022. sklopio ugovor o kupoprodaji robe (Ugovor br. 64_2022_SE) kojim se tuženik obvezao prodati tužitelju merkantilni kukuruz rod 2021. u količini od cca 100 tona po cijeni od 1.880,00 kn/tona uvećano za PDV, uz ugovoreni rok isporuke do 15. ožujka 2022., po dinamici i organizaciji tužitelja kao kupca. Od ukupno ugovorene količine kukuruza, tuženik je prema ugovorenim kondicijama isporučio ukupno 24.140 kg, a što je vidljivo iz elektroničke korespondencije između stranaka. Preostalu količinu od 75.860 kg tuženik je odbio isporučiti s objašnjenjem da mu ugovorena cijena više ne odgovara jer je u međuvremenu došlo do povećanja cijene kukuruza na tržištu.

1.2. Slijedom navedenog tuženik je predložio izmjenu u pogledu cijene tako da se povisi na iznos od 2.500,00 kn/tona umjesto ugovorenih 1.880,00 kn/tona, uvećano za PDV. Navedeno je tuženik iznio u pisanom dopisu od 9. ožujka 2022. uz napomenu da njegova ponuda za izmjenu ugovora traje tri dana, a ako tužitelj ne bi prihvatio ponudu, tuženik raskida ugovor. Tužitelj pojašnjava da nije prihvatio predloženu izmjenu Ugovora, već je inzistirao na poštivanju sklopljenog Ugovora te je višekratno pozivao tuženika na ispunjenje preuzete ugovorne obveze točnije isporuke ugovorene količine kukuruza po ugovorenoj cijeni.

1.3. Tužitelj napominje da je iz sadržaja sklopljenog Ugovora razvidno da je između stranaka ugovorena fiksna (nepromjenjiva) cijena kukuruza (1.880,00 kn/tona plus PDV) uz fiksni rok isporuke (najkasnije do 15. ožujka 2022.).Tužitelj smatra da činjenica da se tržišna cijena kukuruza u vremenu od sklapanja ugovora do ugovorenog roka isporuke promijenila na način da je povišena na cca 2.700,00 kn/tona uvećano za PDV ni na koji način ne predstavlja izvanredne i nepredviđene okolnosti u smislu odredbe članka 369. Zakona o obveznim odnosima na koje se tuženik poziva. U konkretnom slučaju radi se o ugovoru o prodaji kukuruza roda 2021. dakle, robe koju po prirodi stvari prodavatelj (tuženik) već ima na skladištu, a ne robe koju bi tek trebalo proizvesti, pa da bi eventualno zbog iznenadnog i neočekivanog porasta npr. troškova proizvodnje za prodavatelja postalo prekomjerno otežano ili nemoguće ispuniti ugovor.

1.4. Osim toga, tuženik je profesionalac koji se bavi proizvodnjom i prodajom poljoprivrednih proizvoda, između ostalog i kukuruza, koji je morao u vrijeme sklapanja ugovora biti svjestan činjenice da se radi o robi koja je i inače podložna fluktuacijama tržišne cijene te je prilikom sklapanja ugovora bio ili morao biti svjestan činjenica da se ista može promijeniti do roka isporuke. Iz istih razloga u konkretnom slučaju ne dolazi u obzir niti eventualno pozivanje tuženika na nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara nijedna strana. Neosnovanim jednostranim odustankom od sklopljenog ugovora odnosno njegovim neispunjenjem, tuženik je tužitelju prouzročio štetu jer je tužitelj očekivanu ugovorenu količinu koju tuženik nije isporučio, morao nabaviti na tržištu po višoj cijeni od ugovorene. Tuženik je pao u zakašnjenje istekom roka za isporuku robe (15. 3. 2022.), stoga tužitelj trpi štetu od 16. ožujka 2022. od kada potražuje i tijek zatezne zakonske kamate. Spisu privija pisane dokaze (isprave):

Ugovor br: 64 2022 SE (list 6-7 spisa), Račun-otpremnicu br: 7/P1/1 (list 8 spisa), Račun R2. 4/1/1-2022 (list 9 spisa) i elektroničku korespondenciju (list 10-15 spisa).

1.5. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja. Prethodno ističe da su stranke ugovorile arbitražu pa bi predmetnu tužbu valjalo odbaciti. Navodi da tužitelj nije osigurao uzrokovanje na kvalitetu robe koju je preuzeo te osporava da bi stranke ugovorile fiksnu cijenu kako to navodi tužitelj. Dodaje da je tuženik na isti način postupio po Ugovoru broj 73/2021 te smatra da je došlo do izvanrednih okolnosti zbog kojih je imao pravo na izmjenu cijene. Osporava da bi tužitelj pretrpio štetu jer se bavi preprodajom robe na tržištu te je činjenica da je tužitelj nabavljao robu po višoj cijeni od 2,70 kn dokaz da je došlo do izvanrednih okolnosti. Upire na općepoznatu činjenicu rata u Ukrajini koja je uzrokovala povećanje usluga i roba na tržištu.

1.6. Tuženik nije sudjelovao u daljnjem tijeku postupka, sud je smatrao da je predmet sazrio za donošenje odluke pa je zaključio glavnu raspravu, odredio ročište za objavu i uručenje presude i usvojio u cijelosti tužbeni zahtjev. Vezano uz pravnu osnovu na kojoj je zasnovana odluka, sud je u obrazloženju naveo da je uvidom u Ugovor br. 64_2022_SE (u daljnjem tekstu; Ugovor) utvrdio da stranke nisu u ugovor uključile arbitražnu klauzulu već su ugovorile nadležnost naslovnog suda. Sud je primijenio primarno odredbe sklopljenog ugovora, a supsidijarno odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21 i 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO). Tužitelj svoj zahtjev za naknadu štete temelji na odredbi čl. 342. st. 1. ZOO-a prema kojoj je vjerovnik od dužnika ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi, kao i na odredbi čl. 342. st. 2. ZOO-a prema kojoj kada dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je on zbog toga pretrpio. U smislu odredbe čl. 346. ZOO-a tužitelj kao vjerovnik ima pravo na punu naknadu pretrpljene štete.

1.7. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da se radi o ugovoru o kupoprodaji kod kojeg je rok ispunjenja bitan sastojak ugovora. Sud je tako zaključio jer u Ugovoru pod naslovom "ISPORUKA" ugovoreno da isporuka mora uslijediti do 15. ožujka 2022. Stoga je slijedom odredbe čl. 361. st. 1. ZOO-a zbog neispunjenja ugovora u roku od strane tuženika kao prodavatelja došlo ex lege do raskida Ugovora. Kada je rok bitan sastojak ugovora, dužnik ne pada u zakašnjenje ako ne ispuni svoju obvezu, već se ugovor raskida po samom zakonu. Iz odredbe čl. 368. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 342. st. 2. ZOO-a proizlazi ovlaštenje tužitelja da potražuje naknadu štete koju je pretrpio u predmetnom vjerovničko-dužničkom odnosu.

1.8. Razlika između cijene po kojoj se tuženik obvezao prodati tužitelju kukuruz (1.880,00 kn/tona uvećano za PDV) i cijene koju je tužitelj morao zbog tuženikovog neispunjenja Ugovora plaćati na tržištu kako bi nadomjestio ugovorenu i neisporučenu količinu kukuruza (2.700,00 kn/tona uvećano za PDV) iznosi 820,00 kn/tona uvećano za PDV. S obzirom da je ugovorena, a neisporučena količina po Ugovoru 75.860 kg (75,86 tona), tužitelj zbog tuženikovog neispunjenja ugovora pretrpio štetu u iznosu od 62.205,20 kn (820,00 kn/tona x 75,86 tona). Zaključno, sud je istaknuo da su oscilacije cijena na tržištu nešto na što svaki poduzetnik i gospodarstvenik mora računati, pa to ne predstavlja izvanrednu okolnost koja bi bila opravdan razlog za raskid ugovora u smislu odredbe čl. 369. ZOO-a.

2. Žalbeni postupak i odluka drugostupanjskog suda

2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi ističe da iz dostavljenih računa proizlazi da je tužitelj i prije nego što je istekao rok za isporuku sklopio ugovore o otkupu kukuruza s drugim prodavateljima te da je sud činjenicu da se tužitelj bavi preprodajom robe na tržištu vršeći otkup od raznih prodavatelja trebao više cijeniti. Tuženik smatra da kupnja robe od drugih prodavatelja nikako ne može biti dokaz da tužitelj trpi štetu, te smatra da bi tužitelj u konkretnim okolnostima mogao tražiti samo ispunjenje ugovora, a ne i isplatu.

2.2. Drugostupanjski sud je povodom izjavljene žalbe tuženika odlučio:

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1792/2022-20 od 27. siječnja 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

2.3. Prije svega, ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je predmetni Ugovor raskinut ex lege jer tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu u ugovorenom fiksnom roku ispunjenja. U konkretnom slučaju, iako iz Ugovora proizlazi da su stranke ugovorile isporuku do 15. ožujka 2022. po dinamici i u organizaciji kupca, iz navedenog ne proizlazi da je taj rok za ispunjenje tuženikove obveze ugovoren kao bitan sastojak ugovora, a niti proizlazi da je tužitelj pozvao tuženika na ispunjenje obveze u primjerenom naknadnom roku.

2.4. Nadopunjavajući takvo shvaćanje, drugostupanjski sud elaborira pravnu osnovu spora te u tom smislu navodi da se zbog promijenjenih okolnosti ugovor može izmijeniti ili raskinuti samo konstitutivnom odlukom suda, a ne jednostranom izjavom. Naime, prema odredbi čl. 369. st. 1. ZOO-a ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine. Ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obvezati stranu koja ga je zahtijevala da ovoj naknadi pravičan dio štete koju trpi zbog toga (st. 5.). Nadalje, s obzirom na to da tužitelj zahtijeva naknadu štetu zbog povrede tuženikove obveze iz ugovora o kupoprodaji, radi se o ugovornoj odgovornosti za štetu za koju su mjerodavne odredbe čl. 342.-349. ZOO-a. Odredbom čl. 342. st. 2. ZOO-a propisano je da kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

2.5. Drugostupanjski sud ističe da je jedna od pretpostavki ugovorne odgovornosti za štetu u smislu citirane zakonske odredbe da dužnik nije ispunio obvezu (uopće, ili manjkavo, odnosno ne u svemu kako ona glasi), ili da je zakasnio s njezinim ispunjenjem. Do odgovornosti dužnika za štetu dolazi samo u slučaju kad je šteta doista i nastala zbog neispunjenja ili manjkavog ispunjenja, odnosno zakašnjenja s ispunjenjem ugovorne obveze. Vjerovnik kao oštećenik treba dokazati postojanje štete, njezinu vrstu (imovinska ili neimovinska), kao i visinu. Osim toga, nastala šteta mora biti u uzročnoj vezi s dužnikovom štetnom radnjom, što također mora dokazati vjerovnik. S druge strane, tuženik kao dužnik je taj koji je dužan dokazati postojanje eventualnih okolnosti koje ga oslobađaju od odgovornosti za štetu.

2.6. Naime, dužnik ugovorne obveze može se (u potpunosti) osloboditi odgovornosti ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu (odnosno da je zakasnio s njezinim ispunjenjem) zbog okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 343. ZOO-a), odnosno ako dokaže da je na vjerovniku odgovornost (krivnja) za neispunjenje obveze. S druge strane, dužnik se može samo djelomično osloboditi od odgovornosti ako dokaže da za nastalu štetu ili njezinu veličinu ili za otežanje dužnikova položaja ima krivnje do vjerovnika ili do osobe za koju on odgovara, tj. da su vjerovnik ili osoba za koju on odgovora (samo djelomično) pridonijeli nastanku štete. U tom slučaju naknada se smanjuje razmjerno (čl. 347. ZOO-a). Što se tiče samog obujma naknade štete može se zahtijevati naknada kako obične štete (koja se očituje u gubitku ili pogoršanju imovine ili imovinske koristi koja je do prouzročenja štete postojala na strani oštećenika), tako i izmakle koristi. U daljnjem dijelu odluke drugostupanjski sud citira i navodi pojedine odredbe ZOO-a i objašnjava ugovornu odgovornost za štetu, kao i institut štete općenito.

2.7. Drugostupanjski sud zaključno navodi da je prvostupanjski sud u ponovljenom suđenju dužan otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano rješenjem te utvrditi je li tužitelju neispunjenjem ugovorne obveze od strane tuženika nastala šteta, te ako zaključi da jest, ima li tužitelj pravo na naknadu cjelokupne štete ili predvidive štete. Potom će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju je dužan obrazložiti na način propisan čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), tako da će, pored ostalog, navesti činjenice koje je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, te koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka.

3. Ponovljeni postupak i provedeni dokazi

3.1. U ponovljenom postupku sud je odredio pripremno ročište kako bi svakoj stranci dao mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke. Sud je također omogućio strankama da se izjasne o pravnim pitanjima spora, imajući u vidu pravno shvaćanje drugostupanjskog suda koje je donekle različito od stajališta prvostupanjskog suda. To iz razloga što sud nije ovlašten odlučiti o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni te posebno zbog toga što ne može svoju odluku utemeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti (čl. 5. ZPP-a).

3.2. Tužitelj u ponovljenom postupku predlaže sudu provesti dokaz saslušanjem svjedoka JZ na okolnost ugovorne volje stranaka, bitnih elemenata ugovora te nastale štete te provođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost razlike ugovorene cijene te cijene koja je morala biti plaćena da bi se nadomjestila količina robe koja po ugovoru nije isporučena. Navedenim dokaznim prijedlozima tuženik se nije protivio.

3.3. Tuženik predlaže sudu provesti dokaz saslušanjem tuženika te svjedoke ZZ, OZ koji je kontaktirao sa tužiteljem vezano uz osiguranje prijevoza robe. Predlaže sudu da obveže tužitelja na dostavu izvornika ugovora, iako ne osporava sklapanje navedenog ugovora. Predlaže sudu provođenje poljoprivrednog vještačenja na okolnost promjene cijene kukuruza i ostalog repromaterijala. Tužitelj se protivio dokaznim prijedlozima tuženika.

3.4. Nakon što su stranke iznijele dokazne prijedloge, sud je izradio plan upravljanja postupkom u skladu s odredbom čl. 292.t. b. .st. 1. ZPP-a. Sud je odlučio provesti predloženo financijsko vještačenje, odbio je provođenje poljoprivrednog vještačenja te je odredio da će o izvođenju personalnih dokaza odlučiti u daljnjem tijeku postupka.

3.5. Tuženik se podneskom od 25. rujna 2025. očitovao o pravnoj osnovi spora (pravnim pitanjima) u bitnome se referirajući na drugostupanjsku odluku. Stalni sudski vještak za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, ŠZ sačinio je nalaz i mišljenje, pa je sud pozvao stranke da se u roku od 15 (petnaest) dana očituju na zaprimljeno vještvo.

3.6. Tužitelj se podneskom od 11. prosinca 2025. u skladu s pozivom suda očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje na koji nije imao primjedbi te je naveo da potražuje iznos od 8.256,05 eur, a koji iznos predstavlja stvarnu štetu koju je tužitelj pretrpio. Tuženik se usprotivio izrađenom nalazu i mišljenju zahtijevajući dopunu. Podnosi i protutužbu kojom predlaže sudu donošenje presude kojom bi se izmijenio predmetni Ugovor u dijelu ugovorene cijene isporuke merkantilnog kukuruza tako da visina cijene iznosi 358,35 eur po toni plus PDV umjesto 249,51 eur.

3.7. Na ročištu za glavnu raspravu 9. rujna 2025. vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje i odgovorio na postavljeno pitanje tuženika, nakon čega je tuženik predložio sudu provesti dokaz saslušanjem tuženika na okolnost zaključenja ugovora te na okolnost da bi isplata po ugovorenoj cijeni prouzročila veliki gubitak u poslovanju tuženika, čemu se tužitelj usprotivio navodeći pri tom da je navedeni dokazni prijedlog usmjeren na dokazivanje činjenica iz protutužbenog zahtjeva koji je procesno nedopušten. Sud je, obzirom na rezultate raspravljanja i činjenicu da je protutužba podnesena nakon zaključenja prethodnog postupka, odbio navedeni dokazni prijedlog tuženika te je obzirom na to da stranke nisu ustrajale u zahtjevu za provođenjem ranije predloženih dokaznih prijedloga (personalnih dokaza), zaključio glavnu raspravu i odredio ročište za objavu presude.

3.8. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprava koje prileže sudskom spisu i proveo je financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine utuženog potraživanja .

4. Odluka o tužbenom zahtjevu i mjerodavno pravo

4.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 8.256,05 eur koja mu je nastala zbog ne isporuke merkantilnog kukuruza u ugovorenom roku.

4.2. Između stranaka nije sporno sklapanje Ugovora o kupoprodaji broj 64_2022_SE od 22. veljače 2022. kojim se tuženik kao prodavatelj obvezao tužitelju kao kupcu prodati cca 100 T (+2% u opciji kupca) merkantilnog kukuruza roda 2021. po cijeni od 248,52 EUR / 1.880,00 kn/toni uvećano za PDV s rokom isporuke do 15. ožujka 2022. po dinamici i u organizaciji kupca.

4.3. Stranke nisu osporile vjerodostojnost isprava koje priležu spisu predmeta, pa iz njih sud utvrđuje dinamiku poslovnog odnosa između stranaka, koja samim time nije sporna. Iz Računa R-2 br. 9/1/1 (list 27. spisa) i Otpremnice br. 26/2022 (list 28. spisa) sud utvrđuje da je tuženik 3. ožujka 2022. isporučio tužitelju 21,14 tone suhog kukuruza po cijeni od 1.880,00 kn neto, čija ukupna vrijednost je iznosila 45.383,20 kn (6.023,39 eur) neto. Uz primjenu poreza na dodanu vrijednost od 13% , bruto iznos računa iznosio je 51.283,02 kn (6.806,43 eur). Nadalje iz spisa predmeta proizlazi da je 7. ožujka 2022., tužitelj elektroničkom poštom tuženiku najavio utovar drugog kamiona od ukupno dogovorena četiri, no nesporno je da nije došlo do realizacije utovara. 8. ožujka 2022. tužitelj upućuje mail tuženiku u kojem ga obavještava da je utovar po poslanoj najavi odbijen, te od tuženika zatražio prijedlog utovara za preostala 3 kamiona. Dana 9. ožujka 2022. tuženik dopisom predlaže izmjenu Ugovora zbog nastupanja izvanrednih okolnosti koje su utjecale na povećanju cijena na tržištu roba, tako da je cijena merkantilnog kukuruza narasla za 33%. Tužitelj je stoga daljnje potrebne količine merkantilnog kukuruza nabavio po cijeni od 2.700 kn (358,35 eur) po toni neto, što je razvidno iz: računa R2. 4/1/1-2022 od 14. ožujka 2022. i računa- otpremnice br. 7/P1/1 od 16. ožujka 2022. Prilikom nabavke robe 14. ožujka 2022. radilo se o 204,36 tona suhog kukuruza, dok je 16. ožujka 2022. kupljeno daljnjih 105 tona.

4.4. U ovom predmetu sud je strankama omogućio da se izjasne o pravnoj osnovi spora (pravnim pitanjima spora) i da predlože dokazna sredstva pogodna za utvrđivanje odlučnih činjenica. U vezi s time sud ističe da se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, pa se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što znači da je provođenje personalnih dokaza supsidijarno i služi kao dopuna okolnosti koje sud ne može utvrditi iz isprava. Navedeno je važno istaknuti u kontekstu provedenog dokaznog postupka. Naime, tijekom postupka stranke su predložile izvođenje personalnih dokaza, na kojem prijedlogu nisu ustrajale s time da je tuženik ostao kod dokaznog prijedloga za saslušanjem tuženika na okolnost enormnog porasta cijene kukuruza. Sud je odbio navedeni dokazni prijedlog, prvenstveno jer se ta okolnost ne dokazuje saslušanjem stranke (nepodobno dokazno sredstvo), a podredno jer tu okolnost tužitelj primarno nije ni osporavao, nego je tek isticao da ona nije u vezi s predmetnim ugovorom u smislu prava na izmjenu cijene.

4.5. Sud je svojoj odluci već obrazložio da su oscilacije cijena na tržištu nešto na što svaki poduzetnik i gospodarstvenik mora računati, pa to ne predstavlja izvanrednu okolnost koja bi bila opravdan razlog za raskid ugovora u smislu odredbe čl. 369. ZOO- a, pa u ovom dijelu obrazloženja taj stav reafirmira. Ističe se da je tuženik mogao spisu predmeta priviti pisani iskaz stranke, što je sud naložio u t. IX Rješenja od 9. studenoga 2022., a što nije učinio niti u prethodno provedenom, niti u ponovljenom postupku.

4.6. Nadalje, sud ističe da nije vezan pravnim shvaćanjima drugostupanjskog suda, no dužan je postupiti po uputi, što je i učinio u granicama svojih ovlaštenja. U smislu odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a, u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Drugostupanjski sud navodi da je prvostupanjski sud propustio dati jasne razloge o navedenim odlučnim činjenicama, odnosno propustio je jasno obrazložiti jesu li u konkretnoj situaciji ispunjene pretpostavke ugovorne odgovornosti za štetu, sve imajući u vidu tuženikove prigovorne tvrdnje. Prvostupanjski sud smatra da je jasno iznio svoj pravni stav o tome da je na temelju odredbe čl. 361. st. 1. ZOO-a zbog neispunjenja ugovora u roku od strane tuženika kao prodavatelja došlo ex lege do raskida Ugovora. Sud je nadalje istaknuo da je rok bitan sastojak predmetnog ugovora te da dužnik ne pada u zakašnjenje ako ne ispuni svoju obvezu, već se ugovor raskida po samom zakonu. Iz odredbe čl. 368. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 342. st. 2. ZOO-a proizlazi ovlaštenje tužitelja da potražuje naknadu štete koju je pretrpio u predmetnom vjerovničko-dužničkom odnosu. Sud smatra da ne postoje razlozi za odstupanje od ranije izraženog pravnog stava odnosno da u ponovljenom postupku nisu utvrđene neke nove činjenice koje bi dovele do promijene ranije zauzetog stava.

4.7. Ovdje se ponavlja da je drugostupanjski sud naložio naslovnom sudu utvrditi je li tužitelju neispunjenjem ugovorne obveze od strane tuženika nastala šteta, te ako zaključi da jest, utvrdit će ima li tužitelj pravo na naknadu cjelokupne štete ili predvidive štete. S tim u vezi, sud ističe da tužitelj nije potraživao predvidivu štetu niti se o tome u smislu odredbe čl. 5. ZPP-a u postupku raspravljalo te da je načelo inkvizitornosti napušteno još 2003. pa je sud vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Stoga sud utvrđuje činjenice isključivo na temelju navoda stranaka i provođenjem dokaza po prijedlogu stranaka, a ne može na vlastitu inicijativu umjesto stranaka elaborirati činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva niti izvoditi dokaze. Tome valja nadodati da ako drugostupanjski sud smatra da bi odluku trebalo donijeti na temelju pravne osnove koja se bitno razlikuje od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti, pozvat će stranke da se izjasne o takvoj pravnoj osnovi. Stranke se mogu o toj pravnoj osnovi izjasniti na sjednici vijeća, raspravi ili u podnesku u roku koji odredi sud, a koji ne može biti kraći od 15 dana. U mjeri u kojoj takva pravna osnova traži utvrđivanje novih činjenica i izvođenje novih dokaza, stranke se u svome očitovanju mogu na njih pozvati (čl. 367.a. ZPP-a).

4.8. Dakle, ni prvostupanjski, ni drugostupanjski sud nisu ovlašteni donositi odluke na temelju pravne osnove koju stranke nisu izlagale tijekom postupka niti su pozvane da se o njoj izjasne pa je ovaj sud mišljenja da bi svako izlaženje iz navedenih okvira predstavljalo svojevrsno narušavanje stranačke ravnopravnosti. S tim u vezi, ostajući u okviru aktivnih parničnih dispozicija stranaka, valja istaknuti da poljoprivredno vještačenje koje je predložio tuženik (koji dokazni prijedlog je sud odbio provesti) svakako nije usmjereno na utvrđenje eventualno nastale štete, već na eventualno pravo tuženika na izmjenu cijene, a o čemu se drugostupanjski sud nije u svojoj odluci očitovao pa ovaj sud drži da to ne cijeni osnovanim. Jedini dokazni prijedlog koji je vezan uz eventualnu štetu i koji je podoban za utvrđenje visine štete jest prijedlog tužitelja za provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja na koje će se sud osvrnuti u nastavku odluke.

4.9. Prije toga, sud smatra bitnim dodatno se očitovati o tome zašto smatra da je rok bitan sastojak predmetnog ugovora te da dužnik ne pada u zakašnjenje ako ne ispuni svoju obvezu, već se ugovor raskida po samom zakonu. Rok je naime bitan sastojak ugovora ako su suugovaratelji predvidjeli raskid kao posljedicu neispunjenja u ugovorenom roku ili to proizlazi iz prirode posla (čl. 361. st. 4. ZOO-a, tzv. fiksni ili strogi rok). U ovom slučaju on proizlazi iz prirode posla budući da je jedan od kriterija za takav zaključak koji se uvriježio u judikaturi, da su fiksni rokovi tako određeni rokovi protekom kojih stranke više nemaju interesa za ispunjenje. Određuju ih stranke svojom voljom, a postoje i uvriježene klauzule koje pomažu razlikovanju fiksnog od običnog raka. U praksi se spominje npr. krajnji rok isporuke je je 19. lipnja 1990. (Odluka VTSH Pž-2838/93 od 22. ožujka 1994.) i «... roku od 11. do 17. svibnja 1990. (Odluka VTSH Pž-2401/94 od 14. rujna 1994.). Fiksni rok isporuke kukuruza je ovdje dogovoreni, obvezujući datum u ugovoru o kupoprodaji koji stranke (prodavatelj i kupac) pri čemu se ističe da se u praksi definira ovisno o specifičnim potrebama tržišta, sezone i količine pri čemu se naglasak stavlja na transparentnost i poštene trgovinske prakse.

4.10. Sud posebno naglašava da ako judikatura, razdoblje od nekoliko dana između dva točno određena datuma smatra fiksnim rokom, jasno je da se u predmetnom slučaju gdje je naveden točan datum koji predstavlja krajnji rok isporuke (do 15.3. 2022.) radi o fiksnom roku. U prilog tome da je rok isporuke bio bitan jer nakon njega tužitelj nije imao interes za ispunjenje, govori i činjenica da je nabavljao istu robu od drugih prodavatelja te da nije tražio ispunjenje u naknadnom roku. Tuženikovo isticanje da je tužitelj preprodavač, ovaj sud ne dovodi u nikakvu vezu s predmetnim sporom, niti je tuženik takvu tvrdnju u postupku dokazao. U ostalom dijelu prvostupanjski sud ostaje kod ranije iznesenog obrazloženja.

4.11. Visinu nastale štete sud je utvrdio provođenjem financijsko - knjigovodstvenog vještačenja koje u cijelosti prihvaća, budući da nije argumentirano osporen od tuženika, da je prihvaćen od tužitelja, da je matematički ispravan, utemeljen na dokumentaciji u spisu, nepristran i stručan. Pri tom se ističe da je obzirom na različite stavove prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, vještak odgovorio na dva pitanja, čime je prvostupanjski sud postupio u granicama svojih ovlasti te po uputi drugostupanjskog suda i otklonio je moguću bitnu povredu postupka, a također i potrebu drugostupanjskog suda za provođenjem rasprave (čl. 373.b. st. 2-5 ZPP-a).

4.12. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju dokumentacije dostupne u spisu vještak je u nalazu i mišljenju naveo da je:

- razlika između ugovorene i cijene koju je tužitelj stvarno platio iznosi 108,83 EUR/tona neto (konvertirani iznos), iz čega proizlazi razlika (iznos kojeg je tužitelj više platio) u iznosu od 8.256,05 eur (na bazi neisporučenih 75,86 tona),

- razlika ugovorene i cijene koju je tuženik ponudio tužitelju iznosi 82,29 EUR/tona neto (konvertirani iznos), iz čega proizlazi razlika (iznos kojeg je tužitelj više platio) u iznosu od 6.242,38 eur (na bazi neisporučenih 75,86 tona).

4.13. Obzirom na utvrđene činjenice u ovom sporu koje uglavnom među strankama nisu sporne i izražene pravne stavove ovog suda, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i dosuditi tužitelju iznos od 8.256,05 eu, a koji predstavlja stvarnu štetu koju je pretrpio tužitelj. Na temelju odredbe čl. 368. st 1. raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, koju tužitelj osnovano potražuje u ovom postupku. Tužitelj osnovano ističe da je tuženik pao u zakašnjenje istekom roka za isporuku robe (15. 3. 2022.), stoga tužitelj trpi štetu od 16. ožujka 2022. od kada potražuje i tijek zatezne kamate koja mu je dosuđena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO- a (ostali odnosi).

4.14. Protutužba koju je podnio tuženik je nepravovremena u smislu odredbe čl. 189. st 1. ZPP-a budući da je podnesena nakon zaključenja prethodnog postupka. Iz navedenog razloga sud je protutužbu odbacio, bez daljnjeg raspravljanja i ulaženja u meritum.

5. Troškovi postupka

5.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. te čl. 164. st. 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 51/23.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21., dalje: Uredba o tarifi).

5.2. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7.1. Tarife), sastava podneska od 26. travnja 2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8.1. Tarife), sastav žalbe u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 10.5. Tarife), sastav podneska od 7.11.2022. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8.4. Tarife) te zastupanja na ročištu 9.1.2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9.1. Tarife), sastav podneska od 11.12.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8.1. Tarife) te zastupanja na ročištu 22. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9.1. Tarife) što zajedno iznosi 1.150,00 eur, a uvećano za PDV 25 % iznosi 1.437,50 eur.

5.3. Tome valja pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 64,50 eur, pristojbe na presudu u iznosu od 129,00 eur te uplaćeni predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 900,00 eur, što iznosi 1.093,50 eur. Stoga je tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.531,00 eur.

5.4. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu parničnog troška za sastav podneska od 16.9.2025. u iznosu od 50,00 eur uvećano za PDV 25 %, za sastav podneska od 11.10.2022. u iznosu od 50,00 eur, uvećano za PDV 25 %, ukupno 125,00 eur budući da taj podnesak nije bio potreban za zastupanje (čl. 155. 1. ZPP-a).

5.5. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelju su dosuđene zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 29. prosinca 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate

(čl. 151. st. 3. ZPP-a)

6. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. prosinca 2025.

SUDAC:

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.