Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

Bjelovar

Poslovni broj: Pr-34/2025-101

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Klaudiu Čurinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zvone d.o.o. iz Bjelovara, Gornje Plavnice 1/L, OIB: 58140478237, zastupanog po punomoćniku Žarku Obradoviću, odvjetniku iz Bjelovara, radi isplate, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave, dana 13. studenoga 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, z. z. tuženika i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a), dana 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zvone d.o.o. Gornje Plavnice 1/L, 43000 Bjelovar, OIB: 58140478237, isplatiti tužitelju EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi terenskog dodatka iznos od 4.513,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

na iznos od 138,03 eura tekućom od 31.7.2013. do isplate

na iznos od 169,89 eura tekućom od 31.8.2013. do isplate

na iznos od 138,03 eura tekućom od 30.9.2013. do isplate

na iznos od 106,18 eura tekućom od 31.10.2013. do isplate

na iznos od 84,94 eura tekućom od 30.11.2013. do isplate

na iznos od 53,09 eura tekućom od 28.2.2014. do isplate

na iznos od 42,47 eura tekućom od 30.4.2014. do isplate

na iznos od 10,62 eura tekućom od 31.5.2014. do isplate

na iznos od 10,62 eura tekućom od 30.6.2014. do isplate

na iznos od 127,41 eura tekućom od 31.7.2014. do isplate

na iznos od 84,94 eura tekućom od 31.8.2014. do isplate

na iznos od 84,94 eura tekućom od 30.9.2014. do isplate

na iznos od 148,65 eura tekućom od 31.10.2014. do isplate

na iznos od 116,80 eura tekućom od 30.11.2014. do isplate

na iznos od 127,41 eura tekućom od 31.1.2015. do isplate

na iznos od 42,47 eura tekućom od 28.2.2015. do isplate

na iznos od 74,32 eura tekućom od 31.3.2015. do isplate

na iznos od 212,36 eura tekućom od 30.4.2015. do isplate

na iznos od 95,56 eura tekućom od 31.5.2015. do isplate

na iznos od 21,24 eura tekućom od 30.6.2015. do isplate

na iznos od 74,32 eura tekućom od 31.7.2015. do isplate

na iznos od 138,03 eura tekućom od 31.8.2015. do isplate

na iznos od 106,18 eura tekućom od 30.9.2015. do isplate

na iznos od 71,67 eura tekućom od 31.10.2015. do isplate

na iznos od 35,84 eura tekućom od 30.11.2015. do isplate

na iznos od 107,51 eura tekućom od 31.1.2016. do isplate

na iznos od 95,56 eura tekućom od 29.2.2016. do isplate

na iznos od 119,45 eura tekućom od 31.3.2016. do isplate

na iznos od 131,40 eura tekućom od 30.4.2016. do isplate

na iznos od 59,73 eura tekućom od 30.6.2016. do isplate

na iznos od 59,73 eura tekućom od 31.8.2016. do isplate

na iznos od 83,62 eura tekućom od 30.9.2016. do isplate

na iznos od 71,67 eura tekućom od 31.10.2016. do isplate

na iznos od 143,34 eura tekućom od 31.12.2016. do isplate

na iznos od 238,90 eura tekućom od 31.1.2017. do isplate

na iznos od 35,84 eura tekućom od 28.2.2017. do isplate

na iznos od 131,40 eura tekućom od 31.3.2017. do isplate

na iznos od 71,67 eura tekućom od 30.4.2017. do isplate

na iznos od 155,29 eura tekućom od 31.5.2017. do isplate

na iznos od 191,12 eura tekućom od 31.7.2017. do isplate

na iznos od 143,34 eura tekućom od 30.9.2017. do isplate

na iznos od 35,84 eura tekućom od 30.11.2017. do isplate

na iznos od 23,89 eura tekućom od 31.12.2017. do isplate

na iznos od 83,62 eura tekućom od 31.1.2018. do isplate

na iznos od 59,73 eura tekućom od 29.2.2018. do isplate

na iznos od 71,67 eura tekućom od 31.3.2018. do isplate

na iznos od 47,78 eura tekućom od 30.4.2018. do isplate

na iznos od 35,84 eura tekućom od 30.5.2018. do isplate

time da se zakonska zatezna kamata za period do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zvone d.o.o. iz Bjelovara, Gornje Plavnice 1/L, OIB: 58140478237, da tužitelju EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.994,72 eura sa zateznom kamatom tekućom od 29. prosinca 2025., kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj EG podnio je ovome sudu tužbu 17. rujna 2018. protiv tuženika Zvone d.o.o., Gornje Plavnice, radi isplate. U tužbi tvrdi da je tužitelj radnik tuženika zaposlen na radnom mjestu vozača, sa ugovorenom mjesečnom bruto plaćom od 4.617,00 kn koja je dospijevala 15. u mjesecu za prethodni mjesec, time da mu je plaća od srpnja 2017. povećana na bruto iznos 5.931,15 kn. Tvrdi da je poslove svog radnog mjesta obavljao u pravilu u radnom vremenu od 07,00 do 17,00 sati svaki radni dan (i subotama). Po nalogu poslodavca radio je u drugačijem rasporedu radnog vremena, pa i u noćnom radu.

2. Ističe da je obavljajući poslove iz radnog odnosa u razdoblju od srpnja 2013. do svibnja 2018. odradio ukupno 3491,65 prekovremenih sati za koje mu tuženik nije isplatio povećanu plaću na koju tužitelj ima pravo do 6. kolovoza 2014. primjenom čl. 86. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/01, 88/12, 73/13, dalje: ZR/09), a od 7. kolovoza 2014. pa nadalje temeljem čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR/14). Uvećanje plaće za prekovremeni rad tužitelju temeljem čl. 13. Ugovora o radu pripada u visini 50%.

2.1. Pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad tužitelju pripada i temeljem čl. 45. st. 2. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine broj, pročišćeni tekst, dalje: KUG/08) koji se primjenjuje na sve poslodavca i radnike u djelatnosti graditeljstva temeljem odluka ministra nadležnog za rad objavljenih u Narodne novine broj, 120/03, 75/05, 104/05, 81/07, 20/08 za razdoblje do prosinca 2015., a temeljem čl. 43. st. 2. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine broj, 115/15, dalje: KUG/15) koji je u proširenoj primjeni temeljem Odluke nadležnog ministra objavljene u Narodne novine broj, 134/15 za razdoblje od siječnja 2016. pa nadalje. Sve navedeno tužitelj tumači činjenicom da je poslove za tuženika obavljao u djelatnosti niskogradnje, koja je obuhvaćena proširenom primjenom KUG/08 i KUG/15, sukladno čl. 267. ZR/09 i čl. 203. ZR/14.

3. Ističe da je u razdoblju od kolovoza 2013. do svibnja 2018. odradio 13,65 noćnih sati za koje mu pripada uvećanje plaće od 30% temeljem čl. 13. Ugovora o radu i čl. 86. ZR/09, čl. 94. ZR/14, čl. 46. KUG/08 i čl. 44. KUG/15. pa mu za odrađenih 3491,65 prekovremenih sati i 13,65 sati noćnog rada pripada pravo na povećanu plaću u bruto iznosu od ukupno 151.785,90 kn.

4. Nadalje, kako je tužitelj zaposlen na radnom mjestu vozača, on je u sklopu svog radnog mjesta svakodnevno bio na službenom putovanju za koje mu temeljem čl. 55. KUG/08 odnosno čl. 53. KUG /15 pripada polovica dnevnice jer su putovanja trajala do 12 sati tj. pripada mu 85,00 kn po danu. Zbog obavljanja posla na terenu ima pravo na terenski dodatak i to sa dospijećem zadnjeg dana prethodnog mjeseca za sljedeći mjesec, primjenom čl. 56. st. 3. KUG/08 odnosno čl. 54. st. 3. KUG/15. Tužitelj nikada nije primio isplate dnevnice, a iste mu pripadaju u iznosu od ukupno 109.735,00 kn.

5. Tvrdi da mu je tuženik jednostrano u obračunu plaće za svibanj 2018. umanjio bruto plaću s iznosa 5.931,15 kn na iznos 4.617,00 kn, odnosno za iznos 1.314,15 kn. Smatra da je tuženik tako postupio jer je tužitelj 15. lipnja 2018. bio na bolovanju, dakle u vrijeme dospijeća plaće za svibanj 2018., pa tužitelj od tuženika potražuje ovu razliku neovlašteno umanjene plaće za svibanj 2018. u iznosu 1.314,15 kn s kamatom.

6. Tvrdi da mu tuženik u tijeku trajanja radnog odnosa nije omogućio korištenje niti jednog dana godišnjeg odmora, a na koji odmor je tužitelj imao pravo temeljem čl. 55. - 56. ZR/09 odnosno čl. 76. -77. ZR/14. To pravo tužitelju je zajamčeno i čl. 55. st. 3. Ustava Republike Hrvatske.

Za neiskorišteni godišnji odmor tužitelju pripada naknada plaće sukladno čl. 60. st. 1. ZR/09, odnosno čl. 81. i 82. ZR/14, pa kako mu je od 2013. do zaključno 2016. isplaćivana fiksna plaća u iznosu 4.617,00 kn, a u 2017. u iznosu 5.931,15 kn, tužitelj potražuje naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor za ovih pet godina u iznosu ukupno 24.399,15 kn.

6.1. S obzirom da godišnji odmor predstavlja jedno od temeljnih ljudskih prava priznatih čl. 55. st. 3. Ustava Republike Hrvatske, potom Konvencijom br. 132 Međunarodne udruge rada o plaćenom godišnjem odmoru (Narodne novine Međunarodni ugovori br. 3/02) i nizom drugih međunarodnih instrumenata, to je neomogućavanjem korištenja godišnjeg odmora tuženik tužitelju uzrokovao neimovinsku štetu i to u odnosu na tužiteljevo psihofizičko stanje, zbog dugotrajnog perioda nekorištenja nužnog odmora, pa tužitelj na ime naknade te neimovinske štete potražuje iznos od 20.000,00 kn sukladno čl. 1100. u vezi čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) sve u vezi s čl. 111. ZR/14.

7. Zbog svega navedenoga, određenim tužbenim zahtjevom u tužbi od 17. rujna 2018. tužitelj od tuženika potražuje isplatu:

- uvećanja plaće za prekovremeni i noćni rad za razdoblje od 1. kolovoza 2013. do 31. svibnja 2018. u iznosu bruto 151.785,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 15. u mjesecu za razliku plaće na ime navedenih uvećanja za prethodni mjesec - isplatu dnevnica za rad na terenu (terenski dodatak) za razdoblje od 1. kolovoza 2013. do 31. svibnja 2018. u iznosu od neto 109.735,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor za razdoblje od 2013. do zaključno 2017. u bruto iznosu 24.399,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 1. siječnja na naknadu za prethodnu godinu razliku neosnovano umanjene plaće za svibanj 2018. u iznosu bruto 1.314,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2018. naknadu neimovinske štete u neto iznosu 20.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. rujna 2018. pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

8. U odgovoru na tužbu tuženik ne poriče činjenicu da je tužitelj njegov radnik, no u cijelosti se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

Navodi da je tužitelj u tijeku radnog odnosa obavljao poslove vozača, ali ne u dužem tjednom radnom vremenu. Kako je tužitelj vozač, pripada skupini mobilnih radnika čiji su radni sati određeni Zakonom o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, a kojim je radno vrijeme propisano od 48 sati tjedno. Stoga poriče da bi tužitelj ostvario prekovremene sate rada kako to navodi u tužbi, te da bi mu pripala povećana plaća za prekovremeni rad. Kako je tužitelj radnik tuženika na radnom mjestu vozača, to je tužitelju jedino radno mjesto pa se ne može govoriti da je on bio na službenom putovanju jer se za službena putovanja mora izdati nalog, a jedino radno mjesto tužitelja je mjesto vozača kamiona. Ističe da tužitelj nije imao pravo ni na terenski dodatak jer je navedenim Zakonom o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu određeno na koji način se ti poslovi radnog mjesta tužitelja obavljaju. Stoga osporava pravo tužitelju na dnevnice za službena putovanja i na dnevnice za terenski dodatak.

9. Nadalje, tuženik osporava da bi tužitelju neovlašteno umanjio plaću. Tužitelj je bio na bolovanju u svibnju 2018. pa do 15. lipnja 2018., a za vrijeme bolovanja isplaćuje se naknada plaće a ne plaća sukladno Zakonu o zdravstvenom osiguranju. Tvrdi da je tužitelju omogućio korištenje godišnjeg odmora na koji je tužitelj imao pravo, pa osporava sva potraživanja tužitelja prema tuženiku za neiskorišteni godišnji odmor (dakle kako za naknadu za navodno neiskorišteni godišnji odmor, tako i u odnosu na naknadu neimovinske štete) te je predložio da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka.

10. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u ugovore o radu, obračunske listiće plaće, obračun prekovremenih sati, tahografske listiće, putne radne listove, odluke o korištenju godišnjeg odmora, popis stajanja i razgledane su fotografije, pročitane su evidencije o radnom vremenu, preslika osobnog zdravstvenog kartona tužitelja, dokumentacija iz preslika spisa Prekršajnog suda u Bjelovaru broj PpG-40/19 i to optužni prijedlog od 27. veljače 2018., zapisnik Inspektorata rada od 23. veljače 2018., predstavka, obavijest oštećeniku kaznenog djela od 13. kolovoza 2019., novinski članci, putni radni listovi, presuda Općinskog suda u Virovitici broj K-196/2021-5 od 17. veljače 2022. Pročitani su iskazi svjedoka OG, VG, HG, PG, tužitelja te z.z. tuženika ČG. Pročitan je nalaz i mišljenje i dopune nalaza i mišljenja te iskaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka Ivanke Špehar.

11. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

12. Tužbeni zahtjev je osnovan.

13. Predmetom tužbenih zahtjeva tužitelja je isplata razlike plaće na ime uvećanja za prekovremeni i noćni rad za razdoblje od 1. kolovoza 2013. do 31. svibnja 2018., dnevnice za rad na terenu (terenski dodatak) za razdoblje od 1. kolovoza 2013. do 31. svibnja 2018., naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor za 2013., 2014., 2015., 2016. i 2017., razliku plaće za svibanj 2018. i naknadu neimovinske štete.

14. Nesporno je između stranaka da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu vozača u cijelom utuženom razdoblju od 1. kolovoza 2013. do 31. svibnja 2018. te da su stranke sklopile Ugovor o radu na određeno vrijeme od 15. lipnja 2013., 30. studenoga 2013., 30. travnja 2014., 30. lipnja 2014., 31. listopada 2014., 31. prosinca 2014., 31. ožujka 2015., 30. lipnja 2015., 30. rujna 2015. i 31. prosinca 2015. (list 805-844 spisa) i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2016. (list 9-10 spisa) iz kojih proizlazi da je u razdoblju obuhvaćenom tužbom tužitelj bio u radnom odnosu vozača.

15. Tijekom postupka, s obzirom na činjenične navode navedene u tužbi i tijekom postupka, bilo je sporno između stranaka da li je tužitelj radio prekovremeno i noću te pripadaju li mu dnevnice za rad na terenu (terenski dodatak) za razdoblje od 1. kolovoza 2013. do 31. svibnja 2018., je li mu neovlašteno umanjena plaća za svibanj 2018. u odnosu na ugovorenu, je li mu isplaćena naknada za godišnji odmor od 2013. do uključivo 2017. (odnosno je li ga koristio), te je li pretrpio neimovinsku štetu u odnosu na psihofizičko zdravstveno stanje zbog nekorištenja godišnjeg odmora.

16. Sud je donio presudu broj Pr-202/18-60 od 28. srpnja 2022., protiv koje presude su stranke podnijele žalbu (dana 8. kolovoza 2022.), koje žalbe stranaka su djelomično osnovane, dok je žalba tuženika dijelom utvrđena kao nedopuštena, a žalba od 8. rujna 2022. nepravovremena.

16.1. Naime, prvostupanjskom presudom presuđeno je da je tuženik tužitelju u obvezi isplatiti bruto iznos od 120.421,27 kn sa zateznim kamatama tekućom na pojedine iznose glavnice (točka I.) i to na ime neisplaćene bruto plaće za prekovremeni rad od srpnja 2013. do kraja svibnja 2018., dok je odbijen radi isplate razlike plaće za prekovremeni rad i noćni rad iznad dosuđenog iznosa točke I. izreke presude pa do zatraženog bruto iznosa od 150.785,90 kn sa zateznim kamatama kao pod točkom I. tužbenog zahtjeva (točka II. izreke presude).

16.2. Nadalje, citiranom presudom tuženiku je naložena isplata neto iznosa od 40.240,00 kn sa zateznim kamatama radi isplate dnevnica za rad na terenu (terenski dodatak) sa zateznom kamatom tekućom na dosuđene iznose točke III. izreke citirane presude, dok je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim iznad dosuđenog iznosa točke III. izreke presude pa do zatraženog iznosa od 109.735,00 kn sa zateznom kamatom tekućom kao pod točkom II. tužbenog zahtjeva (točka IV. izreke presude).

16.3. Citiranom presudom je nadalje tužitelju dosuđen bruto iznos od 19.242,95 kn na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor sa zateznom kamatom tekućom na dosuđene iznose točke V. citirane presude, dok je odbijen sa neosnovanim tužbenim zahtjevom (točka VI. tužbenog zahtjeva), protiv tuženika radi isplate naknade za neiskorišteni godišnji odmor iznad dosuđenog pa do zatraženog bruto iznosa od 24.399,15 kn sa zateznim kamatama (kao pod točkom III. tužbenog zahtjeva u tužbi od 17. rujna 2018.).

16.4. Nadalje, citiranom presudom tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom radi isplate bruto iznosa od 1.314,15 kn sa zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2018., a na ime razlike plaće (točka VII. izreke presude).

16.5. Tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim radi isplate neto iznosa od 20.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete sa zateznom kamatom tekućom od 17. rujna 2018. pa do isplate (točka VIII. izreke presude).

16.6. Odbijen je tužitelj sa citiranom prvostupanjskom presudom radi isplate zateznih kamata tekućim na iznose poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 120.421,27 kn, dosuđen pod točkom I. izreke presude i u bruto iznosu od 19.242,95 kn dosuđen pod točkom V. izreke presude.

16.7. Citiranom prvostupanjskom presudom (točka X. izreke presude) naloženo je da tuženik tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.690,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. srpnja 2022., kao od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

17. Obzirom na podnesene žalbe po strankama, Županijski sud u Rijeci presudom i rješenjem broj Gž R-1123/2022-3 od 29. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena presuda ovoga suda od 28. srpnja 2022. i to u točkama II. i VIII. izreke, kao i u dijelu točke IV. izreke kojom je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja radi isplate dnevnica za rad na terenu (terenski dodatak) iznad dosuđenog iznosa točke III. izreke presude do zatraženog iznosa od 41.040,00 kn sa zateznim kamatama na taj iznos kao pod točkom II. tužbenog zahtjeva u tužbi od 17. rujna 2018.

17.1. Djelomično je uvažavanjem žalbe tužitelja Županijski sud u Rijeci preinačio je presudu ovoga suda od 28. srpnja 2022. pod točkom VII. izreke te je presudio da je tuženik u obvezi tužitelju nadoknaditi bruto iznos od 174,42 eura/1.314,15 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2018. pa do isplate.

17.2. Odbijena je žalba tuženika te je potvrđena citirana prvostupanjska ovosudna presuda od 28. srpnja 2022. pod točkom I., III. i V. izreke.

17.3. Županijski sud u Rijeci rješenjem je odbacio kao nedopuštenu žalbu tuženika od 8. kolovoza 2022. u dijelu koji se odnosi na točku II., IV., VI., VII., VIII. i IX. izreke, dok se žalba tuženika od 8. rujna 2022. koja je izjavljena protiv iste presude, u cijelosti odbacio kao nepravovremenu.

17.4. Županijski sud u Rijeci djelomično je uvažio žalbu tužitelja te ukinuo ovosudnu presudu broj Pr-202/18-60 od 28. srpnja 2022. u dijelu točke IV. izreke kojom je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva radi isplate dnevnica za rad na terenu (terenski dodatak) preko zatraženog neto iznosa od 41.040,00 kn do zatraženog neto iznosa od 109.735,00 kn, tj. za iznos od 68.695,00 kn sa zateznim kamatama na taj iznos, kao pod točkom II. tužbenog zahtjeva u tužbi od 17. rujna 2018. te je ukinuta presuda pod točkom X. izreke (o odluci o troškovima) te je predmet u odnosu na te ukinute dijelove vraćen sudu na ponovno suđenje, a točkom III. rješenja Županijskog suda u Rijeci je riješeno da će se o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, odlučiti u konačnoj odluci.

18. S obzirom na citiranu prvostupanjsku presudu ovoga suda te presudu i rješenje Županijskog suda u Rijeci, u prethodnom postupku nedvojbeno je utvrđeno da:

- je prema navedenim Ugovorima o radu (čl.13.) između stranaka tužitelju kao radniku ugovorena osnovna bruto plaća za cijelo razdoblje trajanja radnog odnosa 4.617,00 kn, da stranke nisu sklapale nikakve pisane dodatke Ugovora o radu u kojima bi sporazumno izmijenile visinu bruto plaće različitu od naprijed navedene.

- prema odredbi čl.13. svih navedenih Ugovora o radu ugovoreno je i da tužitelju pripada uvećanje od 50% po osnovu dodatka na plaću za prekovremeni rad, te 30% uvećanja na plaću za noćni rad, da mu je tuženik plaću s dodacima dužan isplaćivati do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec.

- prema odredbi čl. 18. odnosno 19. navedenih Ugovora o radu stranke su ugovorile i da ako je neko pravo iz tih Ugovora različito riješeno u odnosu na Kolektivni ugovor ili Pravilnik o radu, primijenit će se povoljnije pravo, odnosno ako neko pravo nije propisano tim Ugovorima da će se tada primijeniti pravo iz Zakona, Kolektivnog ugovora ili Pravilnika o radu,

- tužitelj u utuženom razdoblju radio uglavnom više od 8 sati dnevno, tj. od 07,00-17,00 sati, i to na terenima koji su od Bjelovara bili udaljeni više od 30 kilometara (Zagreb, Sisak, Petrinja, Dvor na Uni, Glina i Velika Gorica),

- tuženik, tužitelju nije osiguravao nikakve troškove na terenu, osim prijevoza pa tako niti trošak prehrane, u vezi čega utvrđuje da su putni radni listovi koje su vozači tuženikovih službenih vozila uredno i pravilno ispunjavali svakoga dana i krajem mjeseca predavali za to ovlaštenom radniku poslodavca relevantan dokaz o količini radnog vremena tužitelja, tim više što je navedenu dokumentaciju i tuženik pohranjivao u svojim evidencijama, jer je bila uručivana skladištaru E,

- nadalje je utvrđeno, da su tahografski listići točni i potpuniji podaci o vremenu tužitelja provedenom na radu, jer da su u istima zabilježena točna razdoblja kretanja i stajanja kamiona kojima je on upravljao,

- utvrđeno je da je nelogičan i neprihvatljiv iskaz z.z. tuženika ČG u tvrdnji da je tužitelj manipulirao tahografskim listićima na način da je iste tijekom radnog dana mogao izvaditi iz uređaja kamiona u kojem vremenu na listiću ne bi bilo bilježeno kretanje kamiona, jer da to ne bi imalo nikakvog smisla, budući bi navedena činjenica išla u prilog tuženiku i ukazivala samo na stajanje kamiona, dok tužitelju u prilog ide činjenica da se iz tahografskih listića upravo vidi duže vrijeme kretanja kamiona kojim je on upravljao, jer je upravljanje kamionom upravo obilježje njegovog rada, a da u skladu s opisom poslova iz tužiteljevog ugovora o radu proizlazi da njegov posao nije bila samo vožnja, već i utovar i istovar robe, pa mu u radno vrijeme mora ulaziti i vrijeme čekanja na utovar, te stajanja prilikom utovara i istovara robe, stajanja u prometu radi prometnih uvjeta i dr.,

- utvrđeno je da vrijeme koje je tužitelj proveo radeći kod tuženika su najrelevantniji podaci koji proizlaze iz tahografskih listića, a podredno i iz putnih radnih listova u kojima je upisivano točno vrijeme provedeno na radu te je upravo navedena dokumentacija relevantna za provođenje vještačenja ista korištena i od strane vještaka Ivanke Špehar prilikom izrade nalaza i mišljenja, osim za one dane rada za koje ne postoji ta dokumentacija, za koje razdoblje je vještak uzeo podatke iz tuženikove evidencije o radnom vremenu, iz koje proizlazi da je tužitelj radio po 8 sati dnevno,

- odbijen je dokazni prijedlog tuženika prometno-tehničkim vještačenjem na temelju dostavljene dokumentacije o satelitskom praćenju vozila, jer je utvrđeno da je vrijeme koje je tužitelj proveo na radu vidljivo iz tahografskih listića i putnih radnih listova, na temelju kojih je vještak financijsko-knjigovodstvene struke Ivanka Špehar sačinila predmetni nalaz i mišljenje, a da bi tuženik kao poslodavac, kako bi se temeljem satelitskog praćenja prometno-tehničkim vještačenjem moglo utvrditi vrijeme provedeno na radu po radniku, pri tom imao u vidu i odluke o upućivanju tužitelja kao radnika na teren, u kojim odlukama bi bilo izričito navedeno na koje sve lokacije je radnik išao raditi tog dana, jer da nije sporno da je tužitelj istog dana radio na raznim lokacijama, tj. i na više od po jedne lokacije dnevno, pa da bi se u tim odlukama trebalo navesti adresu svake lokacije na koju je tužitelj upućen, a koje odluke tuženik nije predočio vještaku, niti je u postupku uopće isticao da ih ima te se navedenim vještačenjem ne bi moglo utvrditi gdje se tužitelj nalazio u vrijeme snimanja tih snimki, odnosno je li za to vrijeme bio na radu na lokaciji na koju je upućen ili na nekom drugom mjestu,

- nadalje, utvrđeno je da niti jedna stranka ne raspolaže dokumentacijom o broju sati rada za one dane za koje ne postoje tahografski listići, niti putni radni listovi, zbog čega je vjerodostojnom i prihvatljivom jedino tuženikovu evidenciju o radnom vremenu u kojoj je tužitelju priznato 8 sati rada dnevno provedenih na radu,

- knjigovodstveni vještak je nalazom i mišljenjem, koji je prihvaćen od strane suda, kao i temeljem iskaza vještaka utvrđeno je da je fond sati tužitelja iznosio ukupno 10272 sata, u razdoblju od srpnja 2013. do kraja svibnja 2018., da je iz putnih radnih listova i tahografskih listića vidljivo da je tužitelj ostvario ukupne sate rada od 13186 sati i 15 minuta, pri čemu utvrđuje da sati rada preko redovnog fonda sati iznose 2914 sati i 15 minuta, od čega su 2903 sata i 45 minuta sati prekovremenog rada, a 10 sati i 30 minuta su prekovremeni sati rada po noći,

- tužitelju tuženik nije isplatio bruto plaću za prekovremeni rad tužitelja od srpnja 2013. do kraja svibnja 2018., tako da bruto plaće za prekovremeni i noćni rad za utuženo razdoblje od kolovoza 2013. godine do zaključno kraja svibnja 2018. godine, tj. za iznos od 120.421,27 kuna, sa zateznom kamatom tekućima na pojedine mjesečne iznose bruto plaće od dospijeća tj. od petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s odredbom članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u nastavku teksta: ZOO),

- tužitelj u utuženom razdoblju svaki dan radio na terenu, čime tužiteljev zahtjev prema tahografskim listićima i putnim radnim listovima utvrđeno da je isti radio na terenu na udaljenosti većoj od 30 kilometara od svojeg prebivališta i sjedišta poslodavca (tuženika),

- tužitelju pravo na terenski dodatak pripada u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine br. 12/08 i 142/13-pročišćeni tekst), kao i odredbama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine br. 115/15, u nastavku teksta: KU/15),

- utvrđeno je da tužitelj nije mobilni radnik te se na njega ne primjenjuju odredbe Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Narodne novine br. 75/13 i 36/15, u nastavku teksta: ZRV, čl. 4. stavak 1. točka 4. ZRV-a), jer tuženik nije tvrtka koja obavlja cestovni prijevoz putnika ili tereta kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe, obzirom da je prema Ugovorima o radu ugovoreno radno vrijeme od 40 sati tjedno,

- također je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od srpnja 2013. do uključivo svibnja 2018. bio na terenu na udaljenostima većima od 30 kilometara od svojeg prebivališta i sjedišta poslodavca u trajanju od ukupno 1020 dana, za koje mu pripada dnevnica za rad na terenu od srpnja 2013. do uključivo rujna 2015. po 80,00 kuna dnevno, a od listopada 2015. do uključivo svibnja 2018. po 90,00 kuna dnevno, sveukupno u iznosu od 45.100,11 kn (naime, u prethodnom postupku pogrešno je zbrojen ukupni iznos od 40.240,00 kn po tom osnovu, zbog čega je po prijedlogu tužitelja rješenjem ovoga suda broj Pr-34/2025-94 od 15. prosinca 2025. ispravljena prvostupanjska presuda, a koja je i u tom dijelu bila i potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci),

- tužitelju pripada pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca i to za 2013. za 160 sati u iznosu od 4.197,27 kuna, za 2014. za 160 sati u iznosu od 4.197,27 kuna, za 2015. za 160 sati u iznosu od 4.617,00 kuna, za 2016. za 32 sata u iznosu od 839,45 kuna, te za 2017. za 160 sati u iznosu od 5.391,96 kuna, odnosno ukupno 19.242,95 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 01. siječnja na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u prethodnoj godini u kojoj je ta naknada trebala biti isplaćena na pojedine iznose, u skladu s čl. 60. st.1. ZR/09,

- nadalje, utvrđeno je da tužitelju pripada i isplata razlike plaće za mjesec svibanj 2018. u bruto iznosu od 174,42 eura/1.314,15 kn, jer je tuženik od mjeseca lipnja 2017. do uključivo travnja 2018. tužitelju isplaćivao plaću u bruto iznosu od 5.931,15 kn, a ne u bruto iznosu od 4.617,00 kn kako je naznačeno u Ugovoru o radu, jer su stranke usmeno ugovorile bruto plaću u iznosu od 5.931,15 kn (stranke su usmeno izmijenile Ugovor o radu prema kojem je tužitelj u mjesecu svibnju trebao primiti plaću u navedenom bruto iznosu, čl. 247 i čl. 249 st. 1 ZOO-a, a koje se primjenjuju na sklapanje ugovora o radu u skladu s odredbom čl. 8 st. 4 ZR/14),

- ocijenjeno je da su neosnovani navodi tuženika da je knjigovodstveni vještak sačinio nalaz i mišljenje samo na temelju personalnog dokaza tj. iskaza tužitelja i da nje izvršio uvid u ukupnu dokumentaciju tuženika, obzirom da je nalaz i mišljenje vještaka sačinjen na temelju dokumentacije koja je bila dostupna vještaku,

- tužitelj u utuženo vrijeme nije svaki dan radio po 10 sati dnevno, dakle prekovremeno, obzirom da je bilo dana kad je radio i manje pa i 8 sati dnevno, a nekad je bio i na slobodnim danima.

19. Predmetom preostalog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja je isplata dnevnica za rad na terenu (terenski dodatak) za razdoblje od 1. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2018., koje dnevnice, kako je prethodno obrazloženo, a što je nedvojbeno utvrđeno u prethodnom prvostupanjskom postupku ovosudnom presudom broj Pr-202/18-60 od 28. srpnja 2022., a potvrđeno presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1123/2022-3 od 29. siječnja 2025.

19.1. Naime, člankom 56. stavak 1. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo („Narodne novine“ br. 12/08-pročišćeni tekst, u nastavku teksta: KU/08), bilo je propisano da radnik za vrijeme rada i boravka izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice poslodavca i izvan mjesta radnikovog prebivališta ili uobičajenog boravišta ima pravo na terenski dodatak u visini koja mu pokriva povećane troškove prehrane i ostalih troškova na terenu. Identična odredba sadržana je i u odredbi čl. 54. st. 1 KU/15, stoga tužitelj koji je u utuženom razdoblju svaki dan radio na terenu pripada u skladu s naznačenim odredbama navedenih kolektivnih ugovora koji su bili u proširenoj primjeni u utuženom vremenskom razdoblju pravo na terenski dodatak za svaki rad na terenu, tj. za vrijeme rada i boravka izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice poslodavca i izvan mjesta radnikovog prebivališta ili uobičajenog boravišta, pri čemu za priznavanje tog prava nije nužno da je isti u utuženom razdoblju obavljao rad na udaljenosti većoj od 30 kilometara od sjedišta poslodavca odnosno od svojeg prebivališta.

20. Budući je za to razdoblje bila sporna visina pripadajućeg terenskog dodatka tj. dnevnice za rad na terenu, to je izveden dokaz dopunskim knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku Ivanki Špehar, a kojoj je rješenjem ovoga suda broj Pr-34/2025-76 od 25. travnja 2025. dano u zadatak da utvrdi poslovne jedinice poslodavca i izvan mjesta radnikovog prebivališta ili uobičajenog boravišta, pri čemu za priznavanje tog prava nije nužno da je isti u utuženom razdoblju obavljao rad na udaljenosti većoj od 30 kilometara od sjedišta poslodavca odnosno od svojeg prebivališta.

21. Knjigovodstveni vještak dostavio je dopunu nalaza i mišljenja 30. srpnja 2025. iz koje proizlazi da tužitelju u utuženom razdoblju pripada terenski dodatak u iznosu od 6.513,90 eura.

Naime, vještak je u tabeli 1 dopune nalaza i mišljenja (list 1224-1282) prikazao relacije na kojima je tužitelju obračunato pravo na isplatu razlike dnevnice za rad na terenu, dok je rekapitulacija obračuna dnevnice za terenski rad na terenu naveden u tabeli 2 dopune nalaza i mišljenja (list 1221).

21.1. Naime, vještak je ukupni iznos obračunate dnevnice za rad na terenu utvrdio da iznosi 10.605,88 eura/79.910,00 kn, tako da ta razlika iznosi 4.513,90 eura ili 34.010,00 kn.

Ukupni iznos obračunate dnevnice za rad na terenu vještak je utvrdio od 45.900,00 kn/6.091,98 eura, koji iznos uključuje ukupni iznos obračunatih dnevnica za rad na terenu (10.605,88 eura/79.910,00 kn).

22. Tužitelj nije prigovarao nalazu i mišljenju, dok je tuženik, iako mu je dopuna nalaza i mišljenja dostavljena uz dopis od 31. srpnja 2025., koji je primio 16. kolovoza 2025., a kojim dopisom je pozvan (kao i tužitelj) da se očituje u roku od 15 dana od primitka dopune nalaza i mišljenja, jer će se u protivnom smatrati da nema primjedbe niti će se izvoditi dokaz saslušanjem vještaka, po proteku tog instruktivnog roka dodijeljenog od strane suda, tuženik se nije očitovao. Tek je tuženik na raspravi 28. listopada 2025., kada je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i z. z. tuženika zbog izmjene raspravnog suda (načelo neposrednosti), naveo da prigovara računskom izračunu dopuni nalaza i mišljenja, pri čemu je dostavio dokumentaciju (list 1308-1311), navodeći da je iz iste razvidno da je tužitelju obračunavan i isplaćivan terenski dodatak u razdoblju od 2014. do 2017. Sukladno tome, predložio da se sačini dopuna nalaza, odnosno da se vještak očituje da li su prilikom izračuna uzete u obzir isplate koje su sadržane u navedenoj evidenciji.

23. Sukladno odredbi čl. 260 st. 2 ZPP-a knjigovodstveni vještak usmeno je obrazložio pisanu dopunu nalaza i mišljenja na raspravi 30. studenoga 2025., navodeći da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, očitovanja i svog iskaza, kao i dopune nalaza i mišljenja od 30. srpnja 2025.

U odnosu na primjedbu tuženika, a vezano za dokumentaciju da temeljem koje je izvršeno vještačenje, vještak je naveo da je kontaktirala telefonom z.z. tuženika LG koji ju je uputio na računovodstvo tuženika, a prema informacijama djelatnice tuženika u računovodstvu, priopćila je knjigovodstvenom vještaku da je O, da je bolesna i da se ne može omogućiti pregled poslovnih knjiga. Tom prilikom je zahtijevala da se dostavi i Odluka o preraspodjeli radnog vremena, ispisi GPS-a ili omogući uvid u Pravilnike, također je priopćeno knjigovodstvenom vještaku da će se dokumentacija dostaviti za mjesec dana, po proteku roka vještak je ponovno kontaktirao osobu tuženika na koju je upućen, no dokumentacija vještaku nije dana na uvid.

23.1. Imajući u vidu iskaz knjigovodstvenog vještaka, u prethodnom postupku je utvrđeno, a što proizlazi i iz obrazloženja presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1123/22-3 od 29. siječnja 2025., nalaz vještaka temeljen je na dokumentaciji koja je bila dostupna vještaku pa kako je tuženik ustrajao kod navedenih prigovora da vještak nije sačinio nalaz na temelju cjelokupne dokumentacije, po ocjeni suda također su neosnovani, to iz razloga što je vještak, kako je to i potvrdio svojim iskazom, nalaz i mišljenje, kao i dopunu temeljio na dokumentaciji koja je istom bila dostupna. Osim toga, tijekom prethodnog postupka, tuženik nije priložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da navedenu dokumentaciju ne može dostaviti knjigovodstvenom vještaku iako je, kako to proizlazi iz iskaza vještaka, vještak opetovano u nekoliko navrata zahtijevao od tuženika, odnosno njegovih djelatnika, dok je samo naknadno dostavljen ispis za nekoliko relacija iz GPS-a, koji je odgovarao vremenu nalaza, što je uzeto u obzir.

23.2. Što se tiče dokumentacije koju je tuženik dostavio tek nakon citiranog rješenja i presude Županijskog suda u Rijeci (list 1308-1311), navodeći da navedena dokumentacija sadržava podatke o obračunatom i isplaćenom terenskom dodatku tužitelja, dakle koja je dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka do 31. svibnja 2019., a koja dokumentacija u naravi predstavlja Konto kartice koje je tuženik vodio samostalno, kako to osnovano ističe tužitelj i koje nisu dostavljene za potrebe nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka, činjenice da tuženik, iako je očito raspolagao s navedenom dokumentacijom, istu nije dostavio do zaključenja prethodnog postupka, a niti ranije za potrebe nalaza i mišljenja, to ista u smislu odredbe čl. 299 st. 3 ZPP-a nije uzeta u obzir. Naime, po ocjeni suda u smislu citirane odredbe, tuženik tijekom postupka nije dokazao da navedenu dokumentaciju nije mogao ranije dostaviti bez svoje krivnje, odnosno priložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

23.3. U kontekstu navedenog, knjigovodstveni vještak prilikom usmenog obrazlaganja dopune nalaza i mišljenja, naveo je da se niti ne može očitovati da li je na temelju te dokumentacije terenski dodatak isplaćen ili ne, jer iz iste nije vidljiv način isplate, da je na par isplata vidljivo da je isplata bila na blagajni, no da iz iste nije razvidno kome, a da sadrži i podatke o vjerojatnom dizanju novca preko banke, ali nije vidljivo kome je isplaćeno.

Uzimajući u obzir iskaz vještaka, proizlazi da je bilo potrebno uz istu dostaviti i obračune terenskog dodatka sa potpisom osobe koja je primila isplatu.

24. U odnosu na opetovano istaknuti prigovor tuženika da je tužitelj mobilni radnik, već je ocijenjeno da je taj prigovor tuženika neosnovano, kako je prethodno i obrazloženo, što je i razvidno iz obrazloženja citirane presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci. Osim toga, citiranom presudom i rješenjem (obzirom da je uz tužitelja i tuženik podnio žalbu na raniju prvostupanjsku presudu), nedvojbeno je utvrđeno pravo tužitelja na isplatu terenskog dodatka koji pripada tužitelju u utuženom razdoblju, a sukladno citiranim odredbama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo, a iz obrazloženja je razvidno da je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta i to radi dopune postupka u kojem je trebalo provesti dopunsko knjigovodstveno vještačenje, što je sud i učinio te je rješenjem suda broj Pr-34/2025-76 od 25. travnja 2025. dao i zadatak knjigovodstvenom vještaku koji je i dostavio dopunu nalaza i mišljenja 30. srpnja 2025.

25. Kako je dopuna nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka od 30. srpnja 2025., usmeno i obrazloženo na raspravi 13. studenoga 2025., sukladno odredbi čl. 260 st. 2 ZPP-a, vještak se usmeno na argumentiran način očitovao na prigovore tuženika, nakon čega je sud ocijenio da prigovori tuženika nisu doveli u sumnju objektivnost i stručnost dopune nalaza i mišljenja, nije utvrđeno da postoje proturječja ili nedostaci, da dopuna nalaza i mišljenja nije nejasna i nepotpuna, to je slijedom navedenog sud prihvatio dopunu nalaza i mišljenja.

Obzirom na to, sud je odbio dokazni prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza novim knjigovodstvenim vještačenjem.

26. Slijedom iznijetog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev (preostali dio zahtjeva o kojem je trebalo odlučiti u ponovljenom postupku obzirom na presudu i rješenje Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1123/22-3 od 29. siječnja 2025.) tužitelja za isplatu terenskog dodatka u ukupnom iznosu od 4.513,95 eura sa zateznom kamatom tekućom od posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a koji su iznosi dosuđeni i pobliže navedeni pod točkom I. izreke presude po stopi prema čl. 29. st. 2 ZOO-a.

26.1. Naime, knjigovodstveni vještak je u dopuni nalaza i mišljenja ukupno matematičkim izračunom utvrdio da razlika obračunate dnevnice za rad na terenu iznosi 4.513,90 eura, međutim, navedeni iznos nije točan, već je točan matematički zbroj pojedinačnih iznosa koji su dosuđeni pod točkom I. u iznosu od 4.513,95 eura, a kako je to konačno zahtijevao i tužitelj u ovom postupku.

27. Za napomenuti je da je ovosudnom presudom broj Pr-202/18-60 od 28. srpnja 2022. točkom III. izreke presude dosuđen terenski dodatak u iznosu od 40.240,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznose kako su i navedeni pod točkom III. izreke, no nakon što je po zahtjevu tužitelja sud izdao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti u odnosu na citiranu prvostupanjsku presudu, a nakon donošenja presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1123/22-3 od 29. siječnja 2025., tužitelj je, kako je to prethodno i obrazloženo, podneskom od 31. srpnja 2025. zatražio ispravak zbog pogrešno zbrojenog ukupnog iznosa., tak da je umjesto iznosa od 40.240,00 kn, trebalo ispravno pisati 45.100,11 kn (jer je tužitelj zatražio obračun poreza, prireza i doprinosa na dosuđene iznose iz citirane presude), slijedom čega je sud uvažio navedeni prigovor te je rješenjem ovoga suda broj Pr-34/2025-94 od 15. prosinca 2025. u tom dijelu i ispravio prvostupanjsku presudu (list 1322-1324).

U kontekstu navedenog, knjigovodstveni vještak je u dopuni nalaza i mišljenja od 30. srpnja 2025., također naveo da je kod obračuna dnevnice za rad na terenu u nalazu i mišljenju greškom ispušten zbir od siječnja 2018. do svibnja 2018. u iznosu od 645,03 eura pa da ukupan ispravni izračun dnevnice za rad na terenu iznosi 6.091,98 eura/45.900,00 kn.

Međutim, kako su odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2 st. 1. ZPP-a), činjenica da je rješenjem suda broj Pr-34/2025-94 od 15. prosinca 2025., ispravljen ranije dosuđeni iznos od 45.100,11 kn (a ne 45.900,00 kn), kako je to u dopuni nalaza naveo knjigovodstveni vještak (list 1222), to je tužitelju pored ranije dosuđenog iznosa od 45.100,11 kn, dosuđena razlika u iznosu od 4.513,90 eura/34.010,00 kn, a kako je i presuđeno pod točkom I. izreke presude (dakle, ranijom prvostupanjskom presudom i ovom, tužitelju je ukupno dosuđen iznos od 71.110,11 kn/9.437,93 eura).

28. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st 2 svezi čl. 155. ZPP- a.

Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od ukupno 40.776,99 eura/ 307.234,20 kn i to po pet točaka tužbenog zahtjeva tj. pet osnova: 1. prekovremeni i noćni rad, 2. dnevnice za terenski rad, 3. naknada za neiskorišteni godišnji odmor, 4. isplata neovlašteno umanjene plaće, 5. naknada neimovinske štete. U odnosu na osnov zahtjeva tužitelj nije uspio sa dva osnova i to 4. isplata neovlašteno umanjene plaće, 5. naknada neimovinske štete.

Tužitelj je uspio u parnici u odnosu na četiri osnova, stoga proizlazi da je tužitelj u odnosu na osnov zahtjeva uspio (4 : 5) u omjeru od 80%, a tuženik u omjeru od 20 %. Od ukupno zatraženog iznosa od 40.776,99 eur/307.234,20 kn, tužitelj je u parnici uspio sa ukupnim iznosom od 29.210,81 eura (15.982,65 eura/120.421,27 kn+10.499,76 eura (5.985,81 eura/45.100,11 kn+4.513,95 eura u odnosu na terenski dodatak-dnevnice+2.553,98 eura/19.242,95 kn+174,42 eura/1.314,15 kn), pa proizlazi da je u odnosu na visinu zahtjeva tužitelj uspio u omjeru od 71,64 %, a tuženik u omjeru od 28,36%.

Iz navedenog proizlazi da je tužitelj u parnici s osnovom i visinom (80%+ 71,64%=151,64%:2) uspio u omjeru od 75,82%, a tuženik u omjeru od 24,18% pa je stoga tuženik dužan tužitelju nadoknaditi (75,82%-24,18%) ukupno 51,64% tužiteljevih troškova.

29. Parnični troškovi tužitelja (vps 40.776,99 eura) sastoje se od sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura tbr. 1 t. 1, sastava obrazloženog podneska od 26. listopada 2018. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura, sastava obrazloženih podnesaka od 22. prosinca 2021., kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 1.000,00 eura i od 15. travnja 2022., kojim se očituje na dopunu nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 1.000,00 eura te dopunu nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka od 25. listopada 2025. u iznosu od 1.000,00 eura (sva tri podneska po tbr. 8 t. 1), zastupanje po punomoćniku na raspravama 31. svibnja 2019., 18. rujna 2019., 22. siječnja 2020., 9. ožujka 2020., 23. lipnja 2022., 28. listopada 2025. i 13. studenoga 2025., za svaku u iznosu od 1.000,00 eura (tbr. 9 t. 1), sastav podneska od 13. prosinca 2018., 14. siječnja 2019., 31. srpnja 2025. i 3. studenoga 2025., za svaki u iznosu od 250,00 eura (tbr. 8 t. 4), sastav žalbe protiv presude u iznosu od 1.250,00 eura (obzirom da je prihvaćena žalba i vraćeno na ponovni postupak u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatu terenskog dodatka), troška PDV-a u iznosu od 3.562,50 eura, u ukupnom iznosu od 17.812,50 eura, a što prema uspjehu u postupku u omjeru od 51,64% iznosi 9.198,38 eura.

30. Tužitelju je, neovisno o uspjehu u postupku, priznat trošak ukupno plaćenog predujma za knjigovodstveno vještačenje u ukupnom iznosu od 796,34 eura ( dva puta plaćeno u iznosu od 298,17 eura), pa ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 9.994,72 eura, na koje troškove je tužitelju priznata i zatezna kamata tekuća od 29. prosinca 2025., kao od dana donošenja presude pa do isplate, prema čl. 30 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22 dalje OZ), a kako je presuđeno pod toč. II. izreke presude.

31. Nisu priznati tužitelju troškovi za sastav podneska od 31. prosinca 2018. za koji potražuje 1.000,00 eura, jer istim traži produljenje roka za dostavu dokumentacije, a koji trošak mu ne pripada na teret tuženika.

Sud tužitelju nije priznao ni trošak za sastav podneska od 8. travnja 2020. za koji potražuje, jer istim traži produljenje roka za uplatu predujma za financijsko- knjigovodstveno vještačenje pravdajući se proglašenom epidemijom bolesti Covid-19, pa se ne radi o trošku potrebnom za vođenje ove parnice kojega bi trebao snositi tuženik. Nije mu priznat ni trošak zastupanja na ročištu radi objave i uručenja presude 28. srpnja 2022. zatražen u iznosu 500,00 eura, jer na isto nije ni pristupio, a koji troškovi u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje postupka.

32. Troškovi postupka odmjereni su prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, 107/25).

33. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru, 29. prosinca 2025.

Sutkinja

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Naredba:

Presudu dostavi:

- punomoćniku tužitelja Klaudiu Čurinu, objavom na e-oglasnoj ploči suda

- punomoćniku tuženika Žarku Obradoviću, objavom na e-oglasnoj ploči suda