REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: Ovr-2594/2025-3

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Novom Zagrebu, stalna služba u Samoboru po višem sudskom savjetniku-specijalisti Almiru Travljaninu u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Eos matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, protiv ovršenika ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 29. prosinca 2025.,

z a k lj u č i o  je

I. Upućuje se ovršenik roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate, pokrenute na temelju ovršne isprave- zadužnice broj OV-1034/10 od 10. veljače 2010. na kojoj je ovjeren potpis ovršenice kod javnog bilježnika Gordane Frković-Ljubice Jožinec iz Samobora, nedopuštenim zbog nastupanja zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom odnosno iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, što čini razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), te se poziva u roku od 15 (petnaest) dana od dana takvog postupanja dostaviti dokaz o pokrenutoj parnici.

II. Upućuje se ovršenik u roku 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate, pokrenute na temelju ovršne isprave- zadužnice broj OV-1034/10 od 10. veljače 2010. na kojoj je ovjeren potpis ovršenice kod javnog bilježnika Gordane Frković-Ljubice Jožinec iz Samobora, nedopuštenim iz razloga ništetnosti ugovornih odredaba sadržanih u ugovoru o kreditu br. 038-50-4250997 od 10. srpnja 2007.

Obrazloženje

1. Dana 28. studenog 2024. ovršenik ČG (dalje: ovršenik) je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave – zadužnice broj OV- 1034/10 od 10. veljače 2010. ovjerene po javnom bilježniku Gordanu Frković-Ljubici Jožinec iz [adresa].

2. Ovršenik u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navodi da je ovrhovoditelj Eos matrix d.o.o. ( dalje u tekstu: ovrhovoditelj) na temelju zadužnice broj OV-1034/10 od 10. veljače 2010. ovjerene po javnom bilježniku Gordane Frković-Ljubice Jožinec iz [adresa] protiv ovršenika zahtjevom od 1. listopada 2025. zatražio izravnu naplatu tražbine koja proizlazi iz ugovora o cesiji sklopljenog između ovrhovoditelja, ali da se u Financijskoj agenciji nalazi Dodatak I. ugovora o cesiji. Pozivajući se na odredbe čl. 18. ZID OZ/14, kojom je izmijenjen čl. 32. st. 3. OZ-a i čl. 50. st. 1. ZOO smatra da predmetni ugovor o cesiji predstavlja ništav pravni posao (jer da mu nedostaje ono što proizlazi iz smisla navedene odredbe čl. 47. ZOO) i da kao takav ne može stvarati učinke ugovora o cesiji. Ističe da u ovom slučaju novi vjerovnik nije dokazao da je cesija ispunjena, tj. da je plaćena izvornom vjerovniku te da je izostala suglasnost dužnika za prijenos tražbine.

2.1. Također odriče zadužnici njeno izjednačavanje po učincima s pravomoćnom sudskom presudom. Ističe da zadužnica osigurava Ugovor o kreditu kao osnovni pravni posao i da nije prošla sudsku kontrolu te stoga proizlazi obveza suda da po službenoj dužnosti provjeri nepoštenost ugovornih odredbi smatrajući da je nesporno da je redovna kamatna stopa neodređena i neodrediva, promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Smatra da je točka 3. potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZPP budući da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita već da je sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, dužan uzeti u obzir da li je odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluga koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1 ZPP u svezi odredbi čl. 83. i 85. ZZP" 26.

2.2. Navodi da je predmetna zadužnica izdana radi naplate tražbine po ugovoru o kreditu, koji ugovor da je nesporno raskinut 29. kolovoza 2011. te da je Raiffeisenbank Austria d.d. je svoje potraživanje ustupila Eos Matrix d.o.o. koji da je aktivirao zadužnicu radi naplate duga po ugovoru koji više ne postoji niti proizvodi prema strankama pravne učinke. Smatra da naplata pokrenuta na temelju raskinutog ugovora nije dopuštena budući ugovor o kreditu za koji je izdana zadužnica u trenutku njena aktiviranja više ne postoji.

2.3. Ovršenik se poziva na zastaru smatrajući da u konkretnom slučaju plan otplate predmetnog kredita ne ostavlja nikakve dvojbe da je vraćanje kredita ugovoreno u jednakim unaprijed određenim, povremenim, mjesečnim iznosima koji sadrže glavnicu i kamatu, pa neovisno o tome što se radi o tražbini utemeljenoj na javnobilježničkom aktu ista zastarijeva u roku određenom čl. 226. st. 1. ZOO i to za svaki dospjeli anuitet. Tražbina po ugovorenom kreditu da dospijeva najkasnije 30.11.2007. i da se otplaćuje u mjesečnim anuitetima. Zadužnica datira 11.7.2007. dok da je naplata pokrenuta 19.7.2011. pred Financijskom agencijom. Navodi da zadužnice koje su sastavljene prije 1. siječnja 2011. i kod kojih je samo ovjeren potpis kod javnog bilježnika (nisu solemnizirane) zastarijevaju u roku od 5 godina pa da, kako je predmetna Zadužnica mogla biti predana radi naplate 30.8.2011. tj. prvi dan nakon otkaza kredita 29.8.2011., proizlazi da je tražbina po toj zadužnici u trenutku kada je ovrhovoditelj zatražio izravnu naplatu temeljem te zadužnice kao ovršne isprave 1.10.2025. u tom trenutku zastarjela.

2.4. Sukladno svemu navedenom, ovršenik predlaže donošenje rješenja kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

3. Postupak izravne naplate na temelju zadužnice pokrenut je podnošenjem zahtjeva 1. listopada 2025. Financijskoj agenciji pa se na isti primjenjuje Ovršni zakon ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24 dalje u tekstu OZ).

3.1. Prijedlog ovršenika je u skladu s odredbom čl. 52. st. 1. i 65. st. 2. OZ-a dostavljen ovrhovoditelju na očitovanje u roku 8 dana.

4. Ovrhovoditelj se do dana donošenja ovog rješenja nije očitovao na navode ovršenika.

5. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije osnovan.

6. Sukladno čl. 209. st. 1. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

7. Odredbom čl. 210. OZ-a određeno je da nakon što sazna da je protiv njega zatražena izravna naplata, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim (st.1.), s tim da se na to pravno sredstvo na odgovarajući primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. OZ-a (st. 2.).

8. Odredbom čl. 52. st.1 OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl.50. st.1. t. 7. i t. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

9. Ovršni zakon u čl. 51. st. 2. propisuje da sud može žalbu prihvatiti ako ocijeni da je osnovana te, u cijelosti ili djelomice, doneseno rješenje o ovrsi preinačiti i ovršni zahtjev odbiti, ili ukinuti rješenje o ovrsi i ovršni prijedlog odbaciti ili oglasiti se stvarno ili mjesno nenadležnim i predmet ustupiti nadležnom sudu, osim u slučajevima iz čl.52. OZ – a.

10. Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl.50.st.1.toč.7. i toč.9. – 11. OZ-a. Prvostupanjski sud nije ovlašten donositi odluku kojom odbija kao neosnovan prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u slučaju kada smatra da je isti neosnovan.

11. Sukladno čl. 214. st. 1. OZ-a dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplate vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Izvornik isprave iz stavaka 1. i 2. ovoga članka Agenciji dostavlja vjerovnik s učincima dostave sudskog rješenja o ovrsi izravno, putem davatelja poštanskih usluga preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom neposrednom dostavom ili preko javnog bilježnika. Dostavom te isprave zapljenjuje se tražbina po računu i prenosi se na vjerovnika.

12. Prema odredbi čl. 214. st. 7. OZ-a navedena isprava ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe. Iz navedene odredbe OZ-a proizlazi da ovrhovoditelj temeljem zadužnice ima mogućnost izravno zatražiti od Agencije da mu isplati s računa ovršenika iznos kojim će se namiriti njegova tražbina.

13. Uvidom u predmetnu zadužnicu (list 9-10 spisa) utvrđeno je kako je sastavljena i izdana 11. srpnja 2007. kada je na snazi bio Ovršni zakon (narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje OZ). Odredbom čl. 183a. tog zakona propisano je da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi njegovi računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novac sa tih računa, u skladu sa tom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i, nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. isprave iz stavka 1. ovoga članka s naknadno upisanim iznosom tražbine i podacima o vjerovniku Agenciji s učincima dostave sudskog rješenja o ovrsi, dostavlja vjerovnik izravno, preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom neposrednom dostavom ili preko javnog bilježnika. Dostavom te isprave zapljenjuje se tražbina po računu i prenosi se na vjerovnika (st. 2. istog članka)

13.1. Prema čl. 4. st. 1. t. 5. Pravilnika o obliku i sadržaju bjanko zadužnice (NN 57/96., 29/99, 13/10) isprava iz stavka 1. ovoga članka istimnita u pogledu sadržaja ako je vjerovnik naknadno upisao iznos tražbine koji je manji ili jednak onome za koji mu je dužnik dao suglasnost u trenutku kada je potvrđena kod javnog bilježnika te ako ima podatke o vjerovniku.

13.2. Sukladno čl. 183. st. 2. Ovršnog zakona na ispravi ili u dodatnim ispravama uz tu ispravu, istodobno kad i dužnik ili naknadno, obvezu prema vjerovniku mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu jamaca plataca, i to davanjem pisane izjave koja je po svojem sadržaju i obliku ista s izjavom dužnika. Na temelju tih isprava vjerovnik može po svom izboru zahtijevati od Agencije naplatu svoje tražbine od dužnika ili jamaca plataca, ili i od dužnika i jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe (čl. 214. st. 7. Ovršnog zakona)

14. Zadužnica je pisana isprava koja služi kao sredstvo osiguranja tražbine, a može se odrediti i kao strogo formalni jednostrani privatnopravni akt dužnika (jamca platca) kojim se preuzima obveza ispunjenja određene novčane tražbine i davanja suglasnost da se radi njezine naplate mogu plijeniti računi dužnika u korist vjerovnika. Zadužnica ima i javnopravni učinak jer joj se priznaje značenje rješenja o ovrsi i ovršne isprave, a prava iz zadužnice su prenosiva. Stroga formalnost zadužnice proizlazi iz obveze da se ona mora sastaviti u obliku pisane i solemnizirane isprave te mora biti sastavljena i popunjena sukladno podzakonskim aktima o zadužnici: Pravilniku o obliku i sadržaju zadužnice (NN 115/12. i 82/17.) i Pravilniku o obliku i sadržaju bjanko zadužnice (NN 57/96. i 29/99.). Zadužnica je prema tome i samostalni pravni posao koji prati neki glavni pravni posao sa svrhom pojačanja i/ili osiguranja novčane obveze iz tog drugog glavnog ugovornog odnosa, a isto tako i autonoman akt dužnika koji ima sve elemente jednostranog pravnog posla. Bjanko zadužnica se razlikuje od obične zadužnice po tome što iznos tražbine u odnosu na koju dužnik daje suglasnost za zapljenu i isplatu s njegovih računa nije upisan u zadužnicu prilikom njezina izdavanja te ne mora biti odmah određen ni upisan vjerovnik (čl. 215. st. 1. OZ-a). Za bjanko zadužnicu navedenim Pravilnikom se određuje najviši iznos koji se može upisati u pogledu pojedine svrhe te isprave. Tako npr. prema čl. 9. Pravilnika o bjanko zadužnici dužnik može izdati bjanko zadužnicu na propisanom obrascu s naznakom najvišeg iznosa koji može kasnije upisati vjerovnik je navedeno da su to iznosi: do 5.000,00 kn, do 10.000,00 kn, do 50,000,00,kn do 100,000,00 kn do 500.000,00 kn i do 1.000.000,00 kn. Propisano je i da je bjanko zadužnica istinita isprava u pogledu svojeg sadržaja, ako je vjerovnik naknadno upisao iznos tražbine koji je manji ili jednak onome za koji je dužnik dao suglasnost u trenutku solemniziranja kod javnog bilježnika i podataka o vjerovniku (čl. 215. st. 5. OZ-a).

14.1. Glavna karakteristika zadužnice je apstraktnost ugovorne obveze izdavatelja tj. vjerovnik može tražiti ispunjenje obveze iz tog papira, odnosno zadužnice, a izdavatelj ima mogućnost ograničenih prigovora iz čl. 1157. ZOO-a.

14.2. Zadužnica uvijek ima temelj u nekom pravnom poslu koji nije razvidan iz same zadužnice, a navedeni Pravilnik o zadužnici ne propisuje njegovu obvezu unošenja u zadužnicu, premda to ne zabranjuje. Kod bjanko zadužnice je tražbina koja se naknadno upisuje po prirodi stvari apstraktna te je isključena svaka mogućnost navođenja osnovnog pravnog posla, jer bi time ona izgubila osnovnu svrhu.

14.3. Pravilnici koji propisuju oblik i sadržaj zadužnice i bjanko zadužnice ne predviđaju mogućnost unošenja podataka o osnovnom pravnom poslu koji je bio povod za izdavanje te zadužnice. Pravilnik o zadužnici i Pravilnik o bjanko zadužnici prema odredbi čl. 4. st. 1. toč. 4. jedino propisuju nadnevak izdavanja zadužnice slijedom čega u zadužnici nije naznačen trenutak od kojeg je moguće zadužnicu podnijeti na naplatu tj. nije naznačeno kada dospijeva obveza iz zadužnice, a također nije naznačeno kada tražbina prestaje. Iz toga bi proizlazilo da tražbina iz zadužnice dospijeva odmah nakon njezina izdavanja, a mogla bi se podnijeti na naplatu nakon što je osnovna tražbina iz osnovnog pravnog posla i prestala postojati.

15. Prema čl. 32. st. 1. OZ-a Ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

16. Uvidom u predmetnu zadužnicu (l.9-10,) utvrđeno je da je dužnik ČG dala suglasnost da se radi naplate tražbine u iznosu od 64.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća zaplijene njegova novčana sredstva po računima u bankama i isplate vjerovniku Raiffeisenbank d.d. Potpis dužnika na predmetnoj ispravi je potvrđen kod javnog bilježnika pod brojem OV-24920/2007 (l. 10. spisa).

17. Uvidom u zahtjev od 29. 9. 2025. (l. 7 spisa) i dodatak I. uogovoru o cesiji od 5. listopada 2011. (l. 12 spisa) utvrđeno je da je Raiffeisennbank d.d. ustupila Eos matrixu d.o.o. (ovdje ovrhovoditelju) prava iz zadužnice OV-24920/2007. koja se odnose na ČG.

18. Uvidom u priloženi zahtjev za izravnu naplatu i specifikaciju tražbine ovrhovoditelja (l.5-7. i 11. spisa) utvrđeno je da je ovrhovoditelj temeljem predmetne bjanko zadužnice 1. listopada 2025. FINA-i podnio prijedlog za izravnu naplatu preostale glavnice u iznosu od 43.746,36 kuna/5.806,14 eura koja ne prelazi nominalni iznos na koji glasi zadužnica kao ovršne isprave (64.000,00 kuna) sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 29. rujna 2025. te obračunatom redovnom kamatom zateznom kamatom zu razdoblju od 29. kolovoza 2011 do 29. rujna 2025. .

19. Budući da je potpis ovršenika na zadužnici ovjeren te su u istu upisani iznos tražbine i podaci o vjerovniku, da je tražbina prešlla na novog vjerovnika, ovdje ovrhovoditelja te obzirom na to da je predmetna ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno nije na drugi način izgubila svoju djelotvornost niti je utvrđeno da je bez učinka, niti je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, niti je ovrha određena na predmetima koji su izuzeti iz ovrhe iz članka 4. stavaka 4. i 5. Ovršnog zakona, odnosno na kojima je mogućnost ovrhe ograničena, dakle, nije utvrđeno postojanje žalbenih razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti, sud je, obzirom na vezanost za zakonsku presumpciju o istinitosti sadržaja javnobilježničke ovjere zadužnice, utvrdio njezinu vjerodostojnost te zaključio da bjanko zadužnica kao ovršna isprava ispunjava sve potrebne uvijete za provedbu izravne naplate i da je ovrhovoditelj osnovano podnio prijedlog za izravnu naplatu.

20. Sud je prigovor ovršenika da tražbina iz ovršne isprave nije prešla na ovdje ovrhovoditelja razmatrao kao žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a donosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Kako je već ranije navedeno, suprotno mišljenju ovršenika, stav je ovog suda da se na se predmet, obzirom na dan podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, primjenjuje odredba čl.32. st. 1 OZ-a, koja je identična odredbi čl. 29. st. 1. Ovršnog zakona ( NN br.57/96, 29/99, 42/00,173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08). To iz razloga što je ovrhovoditelj podnio novi zahtjev za izravnu naplatu, a ne prijedlog za subjektivnu preinaku.

21. U odnosu na žalbeni razlog da je nastupila zastara tražbine (čl. 50. st. 1. t. 10. OZ-a) ovršeniku se ukazuje na odredbu čl. 241. zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO) kojom je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema čl. 245. st. 1. ZOO-a , nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način (st. 3.). Budući da se ovrhovoditelj nije očitoavo o prijedlogu ovršemnika, u ovom predmetu, niti odgovarajućom primjenom istaknutih odredbi, nije bilo mjesta donošenju rješenja kojim se prijedlog ovršenice prihvaća samo zato što je od dospijeća pa do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, proteklo razdoblje dulje od 5 godina. To stoga što naprijed navedene činjenice, i u slučaju da su dokazane javnom ispravom (datum dospjelosti tražbine te dan pokretanja postupka izravne naplate), nisu dostatne za donošenje pravilne ocjene o tome da li je ili nije kroz to vrijeme nastupila zastara predmetne tražbine, jer nedostaju ostale relevantne činjenice (da li je u međuvremenu došlo do prekida zastare, ako jeste kada i kada je zastara počela ponovo teći), koje nisu općepoznate, ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmjevama, a niti o postojanju istih ovršni sud može opravdano zaključivati s temelja naprijed istaknute pravne radnje (propuštanja) ovrhovoditelja, na što ovrhovoditelj s pravom u žalbi upire

21.1. Kako je ovršna isprava u ovom predmetu - zadužnica sastavljena 11. srpnja 2008., to je zastarni rok od 5 godina prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda broj Su-IV-4/18-7 od 19. studenog 2018., na koji se poziva ovršenik, prekinut podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i 29. kolovoza 2011. (l.8. spisa i navodi ovršenika iz prijedloga). Budući da ovršenik nije dostavio dokaz je li predmetna osnova za plaćanje isknjižena iz redoslijeda naplate zbog nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, to nije moguće utvrditi je li zastarni rok ponovno počeo teći.

22. Kako ovršenik u žalbi nije iznio niti jedan osnovan žalbeni razlog iz čl.50.st.1. OZ–a, niti je sud utvrdio postojanje bitnih povreda ovršnog postupka odnosno povrede materijalnog ovršnog prava, na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno čl.50. st.1. toč.5. OZ–a, a prvostupanjski sud nije ovlašten donositi odluku kojom odbija kao neosnovan prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u slučaju kada smatra da je isti neosnovan, te budući da ovršenik tvrdi da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, čime ističe žalbene razloge iz čl.50 st. 1. točke, 7. i 11. OZ-a, a na koje navode se ovrhovoditelj nije očitovao, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl.52. st.4 OZ-a) valjalo je temeljem odredbe čl. čl. 52 st.3. OZ-a, odlučiti kao u točki I. izreci ovog zaključka.

23. Sukladno zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022., poslovni broj Su IV – 87/2022 postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, slijedom čega sudovi koji postupaju po vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora. Prema tom shvaćanju, ovršni će sud postupiti na označeni način kod već donesenog rješenja o ovrsi te može preinačiti svoje rješenje i ovršni zahtjev odbiti u cijelosti ili djelomično odnosno, obustaviti ovrhu u cijelosti ili djelomično, a u sumnji jesu li pojedine odredbe nepoštene, sud će ovršenika uputiti u parnicu radi nedopustivosti ovrhe, do donošenja koje odluke će odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti. Tako je ovršni sud dužan po službenoj dužnosti sumarno provjeriti je li ovršenik potrošač, da li je potrošački ugovor priložen uz prijedlog za ovrhu, po potrebi zakazati ročište, utvrditi da li se potrošač izjasnio da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama koje odricanje mora biti unijeto u zapisnik ili službenu bilješku u spisu (odricanje od zaštite). Zauzeto je pravno shvaćanje po kojem su Ugovori o kreditu koji sadrže odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi neovisno o tome radi li se o CHF, eura ili kunskoj valuti nepoštene, a time i ništetne.

24. Obaviješću Europske komisije – Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27. rujna 2019.) zauzeto pravno shvaćanje prema kojem u slučaju kada se između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača sklapa akcesorni ugovor, isti je obuhvaćen Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, čak i u slučaju ako se glavni ugovor sklapa između trgovačkih društava pa nije obuhvaćen područjem primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

25. Sud je po službenoj dužnosti preispitao predmetni ugovor o kreditu te je utvrdio da isti predstavljaju potrošačke ugovore, s obzirom da se radi o namjenskom kreditu fizičke osoba sklopljenog s bankom.

26. Uvidom u Ugovor o kreditu je utvrđeno da ugovor sadržava odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke, a upravo su takve odredbe bile predmet spora u parnici za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača koja se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodila pod brojem P-1401/12, u kojem postupku je i utvrđena ništetnost navedenih ugovornih odredaba.

27. Imajući u vidu pravno shvaćanje sadržano u citiranoj odluke Vrhovnog suda i činjenicu da se ovršenik poziva na ništetnost odredbi predmetnog ugovora te traži sudsku zaštitu, sud ga je uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe određene nedopuštenom iz razloga ništetnosti ugovornih odredaba sadržanih u ovršnoj ispravi Slijedom navedenog je odlučeno kao u točki II-izreke zaključka.

U Samoboru, 29. prosinca 2025.

viši sudski savjetnik-specijalist:

Almir Travljanin

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek

(čl. 11. st. 5 Ovršnog zakona)

DNA: 1. ovršenik po pun. uz nalog za plaćanje pristojbe na:

- prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u iznosu od 104,51 eura sukladno Tbr. 3. st. 3 Tarife (VPS-5.806,14 eura)

2. ovrhovoditelj po pun