P-980/2020-21

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Snježani Popović, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupana po OD Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate , nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 22. prosinca 2025., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su dijelovi odredbi članka 1., 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu, broj: 3207596497/06, od 9.10.2006. godine, a koji je zaključen između tužiteljice ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita i tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, a u kojim odredbama je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, nepoštene i ništetne te time ne proizvode pravne učinke.

II. Utvrđuje se da su dijelovi odredbi članka 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu, broj: 3207596497/06, od 9.10.2006. godine, a koji je zaključen između tužiteljice ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita i tužene ZAGREBAČKE BANKE d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, a u kojim odredbama je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i koja je vezana uz valutnu klauzulu te koja se određuje Odlukom tuženika o kamatnim stopama te time iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke.

III. Utvrđuje se da je dio odredbe članka 3. Dodatka ugovora o kreditu od 9.10.2025. godine, a koji je zaključen između tužiteljice ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita i tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, a u kojoj odredbi je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i koja je vezana uz valutnu klauzulu te koja se određuje Odlukom tuženika o kamatnim stopama te time ista odredba ne proizvode nikakve pravne učinke.

P-

980/2020-21

IV. Nalaže se tuženiku, Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, iz Zagreba, Trg bana J. Jelačića 10, da tužiteljici, ČL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana isplati iznos od:

- 2.651,30 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. rujna 2015., pa do isplate,

- 3.700,69 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. rujna 2015., pa do isplate,

- 2.057,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. rujna 2015., pa do isplate,

i to zakonsku zateznu kamatu za period od 2. rujna 2015. do 31.12.2022. u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koji se novčani iznosi zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski franak (CHF) ima vratiti tužiteljici.

V/. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, da tužiteljici, ČL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.”

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 9.10.2006. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3207596497/06, na iznos od 57.063,00 CHF po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, kojim ugovorom je ugovorena

P-

980/2020-21

kamatna stopa od 4,50 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem 9.10.2006. godine sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3207596497/06, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška. Predmetni kredit je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) te je sklopljen Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu te proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Bernardi Hunjadi, saslušao tužiteljicu ČL, te je utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev osnovani u cijelosti.

3.1. Tužiteljica ČL u svom iskazu navodi da je sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu za kupnju stana. Navodi da joj u banci nitko nije objasnio što znače promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, način na koji se one mijenjaju i kakve su eventualne posljedice tih promjena. Navodi da joj nitko nije rekao da je tada HNB štitila tečaj kune u odnosu na euro, ali ne i u odnosu na druge valute. Navodi da je od kredita kupila stan i nikada ga nije iznajmljivala, a u stanu i danas živi. Navodi da kredit još uvijek otplaćujem ona osobno. Navodi da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bila vlasnik trgovačkog društva, poslovnih udjela niti obrta. Navodi da je ugovor o kreditu pročitala, ali nije baš sve razumjela. Navodi da je početna rata kredita bila negdje oko 1.300,00 kuna, a misli da je narasla na preko 1.900,00 kuna. Naovi da je znala da će rata ovako narasti ne bi podigla ovakav ugovor o kreditu. Navodi da se raspitivala i u drugim bankama, a kada je došla u Zagrebačku banku, ovaj kredit su joj ponudili kao najpovoljniji u smislu valute jer je CHF bio najstabilniji i nisu joj tražili jamce niti sudužnike na kredit. Navodi da je sklopila i Dodatak ugovora o kreditu. Navodi da misli da se rata kredita nešto smanjila, a kako je CHF u to vrijeme jako rastao, morala je sklopiti Dodatak ugovoru budući će rata kredita biti stabilnija i izvukla bi se iz "dužničkog ropstva". Na pitanje punomoćnika tuženika navodi da je bila svjesna da se rata kredita može mijenjati, ali nije bila svjesna koliko rata kredita može narasti.

4. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Bernarde Hunjadi od 24.8.2025., sud utvrđuje da je preplaćeni iznos po osnovi povećanja kamatne stope 2.651,30 eura, pretplaćeni iznos anuiteta po osnovi promjene tečaja 3.700,69 eura, obračunate zakonske zatezne kamate na više plaćene kamatne stope 1.644,09 eura,

P-

980/2020-21

obračunate zakonske zatezne kamate na više plaćene anuiteta zbog promjene tečaja 1.013,38 eura. Tužitelju je na dan konverzije 30.9.2015. priznata pretplata u iznosu od 4.768,37 kuna odnosno 624,78 eura. Nakon umanjenja za navedeni iznos koju je tuženik priznato iz obračunate konverzije, a koje je umanjenje iskazano sukladno odredbama čl.172 ZOO-a iznos potraživanja je na ime zakonskih zateznih kamata na višak plaćene kamatne stope 2.057,80 eura na ime više plaćene kamate 2.651,30 eura i na ime više plaćene tečajne razlike 3.700,69 eura.

4.1. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

5. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja tužiteljem je svojim podneskom od 1. listopada 2025. postavio tužbeni zahtjev kako je to opisano u izreci presude.

6. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (u daljnjem tekstu ZID ZPK/15), imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19. a do čl. 19. e ZID ZPK/15).

7. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj (u daljnjem tekstu VSRH) Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji.

8. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao kada je u konkretnom slučaju od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu vrijedio punih deset godina i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju. Čak kada bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (tako i u odluci ovoga suda broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.)

9. Sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu, ali ničime nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije. VSRH je još u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih

P-

980/2020-21

odredbi Osnovnog ugovora o kreditu. Iako se radilo o procesnoj oduci jer su nižestupanjski sudovi odbacili tužbu zbog nedostatka pravnog interesa, potpuno je jasno da se radi o točno određenom pravnom interesu koji se odnosi na potraživanje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

10. Treba uzeti u obzir odluku Suda Europske unije u spojenim predmetima C-596/15 P i C-597/15 P u predmetu Bionorica SE i Diapharm GmbH & Co. KG gdje je pod toč. 85. odluke od 23. studenoga 2017. navedeno da postojanje pravnog interesa pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranci koja ju je podnijela, a nasuprot tomu, pravni interes ne postoji kada povoljan ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu. Iz navedene presude Suda Europske unije jasno proizlazi da ne može postojati apstraktni pravni interes, a koji je, kao što je navedeno u odluci ovoga suda broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. potpuno određeno i jasno naveden za koje zahtjeve takav pravni interes postoji. Ovaj sud je dužan postupati u duhu i prema načelima prakse Suda Europske unije temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001., a koji sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. (dalje: SSP), što znači i prije sklapanja spornog osnovnog ugovora o kreditu. Posebno je potrebno naglasiti odredbu čl. 74. st. 2. al. 1. SSP u kojoj se Republika Hrvatska obvezala osigurati usklađivanje zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj zaštiti koja je na snazi u Europskoj uniji.

11. Također je potrebno dodati da je odlukom Suda Europske unije broj C-118/17 DL protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. zauzeto načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK/15 potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.

12. Potrošač se, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek tri godine nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A. Stoga ako se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu DL protiv Erste Bank Hungary Zrt. potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

P-

980/2020-21

13. Nadalje, iz odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Č protiv Republike Hrvatske od 1. rujna 2022. Europski sud za ljudska prava je između ostalog naveo "da banka potpisivanjem aneksa (dodatak ugovoru o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", kako je to formulirao podnositelj, pa se može zaključiti kako Europski sud za ljudska prava smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

14. Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

15. Ovaj sud smatra da na ovaj način dolazi do izjednačenja prava korisnika kredita u CHF koji su sklopili dodatak Ugovoru o kreditu i proveli konverziju u odnosu na one korisnike kredita u CHF koji nisu sklopili takav dodatak ili isti nisu mogli sklopiti. U razdoblju od sklapanja ugovora o kreditu pa do dana konverzije takvi potrošači imali su jednak pravni status i trpjeli su jednake pravne posljedice nepoštenih ugovornih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.

16. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

16.1. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-u daljnjem tekstu ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Stoga je sud kao opravdan tužitelju

P-

980/2020-21

priznao trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 11.4.2025. i 3.10.2025., 22.12.2025., u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak sastava obrazloženih podnesaka 7.11.2019., 10.6.2020., 12.5.2025. i 29.9.2025., u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 16.6.2021., 26.5.2022., 24.3.2023. u visini 25 bodova, odnosno iznos od 50,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 4. Tarife, trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda od 29.12.2025. u visini od 50 bodova odnosno iznos od 100,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife što čini iznos od 1.850,00 eura.

17.1. Ovaj sud je tužitelju priznao trošak vještačenja u iznosu 500,00 eura.

17.2. Ovaj sud je tužitelju priznao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 98,21 eura sukladno Tbr. 1. st. 1.Tarife sudske pristojbe.

18. Stoga je ovaj sud temeljem tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu 2.448,21 eura.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 29. prosinca 2025.

SUDAC

SAŠA REŠETAR

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DOSTAVITI

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika