Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-579/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ljiljani Maravić-Pirš, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3022/2019-38 od 26. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3022/2019-38 od 26. svibnja 2023. u pobijanom dosuđujućem dijelu, točke I. -III. i V. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnima odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 3. i čl.6. Ugovora o kreditu broj 016-123/2007, koji je sklopljen u Zagrebu, dana 06.02.2007.g., solemniziran po javnom bilježniku Željka Horvat Pernar iz Zagreba, Savska ulica br. 9, posl.br. OU-161/2007, dana 09.02.2007.g., u iznosu od 20.874,00 CHF, a koji je sklopljen između tuženika tada tvrtke HYPO ALPE- ADRIA-BANK d.d., koja je dana 11.07.2016.g. promijenila tvrtku u ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao davatelja kredita i tužiteljice LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, a koje glase: …Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. … pa stoga navedena odredba ugovora, kao ni sve daljnje odluke banke – tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita ne proizvode nikakav pravni učinak između ugovornih strana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužiteljici LF iznos od 874,70 EUR / 6.590,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 1,89 EUR / 14,24 kn od 01.10.2007.g. do isplate,

- na iznos od 1,89 EUR / 14,22 kn od 01.11.2007.g. do isplate,

- na iznos od 1,91 EUR / 14,40 kn od 01.12.2007.g. do isplate,

- na iznos od 1,90 EUR / 14,32 kn od 01.01.2008.g. do isplate,

- na iznos od 1,94 EUR / 14,58 kn od 01.02.2008.g. do isplate,

- na iznos od 1,95 EUR / 14,72 kn od 01.03.2008.g. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR / 51,01 kn od 01.04.2008.g. do isplate,

- na iznos od 6,60 EUR / 49,75 kn od 01.05.2008.g. do isplate,

- na iznos od 6,54 EUR / 49,25 kn od 01.06.2008.g. do isplate,

- na iznos od 6,62 EUR / 49,87 kn od 01.07.2008.g. do isplate,

- na iznos od 6,50 EUR / 48,97 kn od 01.08.2008.g. do isplate,

- na iznos od 6,50 EUR / 49,01 kn od 01.09.2008.g. do isplate,

- na iznos od 6,55 EUR / 49,37 kn od 01.10.2008.g. do isplate,

- na iznos od 7,11 EUR / 53,58 kn od 01.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 6,75 EUR / 50,88 kn od 01.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 8,72 EUR / 65,72 kn od 01.01.2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,81 EUR / 66,36 kn od 01.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,85 EUR / 66,65 kn od 01.03.2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,74 EUR / 65,86 kn od 01.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 11,17 EUR / 84,14 kn od 01.05.2009.g. do isplate,

- na iznos od 10,96 EUR / 82,59 kn od 01.06.2009.g. do isplate,

- na iznos od 10,81 EUR / 81,45 kn od 01.07.2009.g. do isplate,

- na iznos od 10,85 EUR / 81,75 kn od 01.08.2009.g. do isplate,

- na iznos od 10,93 EUR / 82,35 kn od 01.09.2009.g. do isplate,

- na iznos od 10,92 EUR / 82,30 kn od 01.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 10,84 EUR / 81,69 kn od 01.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 10,99 EUR / 82,83 kn od 01.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 11,12 EUR / 83,75 kn od 01.01.2010.g. do isplate,

- na iznos od 11,29 EUR / 85,05 kn od 01.02.2010.g. do isplate,

- na iznos od 11,25 EUR / 84,75 kn od 01.03.2010.g. do isplate,

- na iznos od 11,48 EUR / 86,52 kn od 01.04.2010.g. do isplate,

- na iznos od 11,44 EUR / 86,19 kn od 01.05.2010.g. do isplate,

- na iznos od 11,53 EUR / 86,84 kn od 01.06.2010.g. do isplate,

- na iznos od 12,28 EUR / 92,50 kn od 01.07.2010.g. do isplate,

- na iznos od 12,12 EUR / 91,33 kn od 01.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 12,59 EUR / 94,89 kn od 01.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 12,28 EUR / 92,56 kn od 04.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 12,10 EUR / 91,18 kn od 02.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 12,77 EUR / 96,22 kn od 02.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 13,36 EUR / 100,68 kn od 03.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 13,00 EUR / 97,92 kn od 02.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 13,11 EUR / 98,77 kn od 03.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 12,82 EUR / 96,56 kn od 04.04.2011.g. do isplate,

- na iznos od 12,93 EUR / 97,45 kn od 02.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 13,85 EUR / 104,33 kn od 06.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 13,69 EUR / 103,16 kn od 06.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 15,94 EUR / 120,10 kn od 10.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 13,96 EUR / 105,20 kn od 12.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 13,70 EUR / 103,20 kn od 11.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 13,76 EUR / 103,70 kn od 11.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 13,88 EUR / 104,55 kn od 19.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 14,05 EUR / 105,85 kn od 12.01.2012.g. do isplate,

- na iznos od 14,22 EUR / 107,11 kn od 16.02.2012.g. do isplate,

- na iznos od 14,16 EUR / 106,71 kn od 14.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 14,06 EUR / 105,96 kn od 13.04.2012.g. do isplate,

- na iznos od 14,13 EUR / 106,44 kn od 14.05.2012.g. do isplate,

- na iznos od 14,25 EUR / 107,39 kn od 11.06.2012.g. do isplate,

- na iznos od 14,11 EUR / 106,31 kn od 16.07.2012.g. do isplate,

- na iznos od 14,07 EUR / 106,04 kn od 16.08.2012.g. do isplate,

- na iznos od 13,84 EUR / 104,31 kn od 14.09.2012.g. do isplate,

- na iznos od 14,06 EUR / 105,90 kn od 16.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 14,16 EUR / 106,66 kn od 15.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 14,07 EUR / 106,03 kn od 17.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 13,97 EUR / 105,29 kn od 15.01.2013.g. do isplate,

- na iznos od 13,94 EUR / 105,05 kn od 15.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 13,90 EUR / 104,76 kn od 15.03.2013.g. do isplate,

- na iznos od 14,15 EUR / 106,62 kn od 15.04.2013.g. do isplate,

- na iznos od 13,94 EUR / 105,03 kn od 10.05.2013.g. do isplate,

- na iznos od 13,79 EUR / 103,91 kn od 14.06.2013.g. do isplate,

- na iznos od 13,62 EUR / 102,65 kn od 10.07.2013.g. do isplate,

- na iznos od 13,73 EUR / 103,43 kn od 16.08.2013.g. do isplate,

- na iznos od 13,88 EUR / 104,60 kn od 11.09.2013.g. do isplate,

- na iznos od 19,98 EUR / 105,34 kn od 12.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 66,33 EUR / 499,77 kn od 31.10.2013.g. do isplate,

i to po kamatnoj stopi propisanoj za razdoblje do 31. prosinca 2007.g. čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 2. i 4. Ugovora o namjenskom kreditu broj 016-123/2007, koji je sklopljen u Zagrebu, dana 06.02.2007.g., solemniziran po javnom bilježniku Željka Horvat Pernar iz Zagreba, Savska ulica br. 9, posl.br. OU161/2007, dana 09.02.2007.g., u iznosu od 20.874,00 CHF, tada tvrtke HYPO ALPEADRIA-BANK d.d., koja je dana 11.07.2016.g. promijenila tvrtku u ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao davatelja kredita i tužiteljice LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, a kojima se glavnica kredita veže za promjenu ugovorene valute švicarskog franka te se nalaže tuženiku ADDIKO BANK d.d. isplatiti tužiteljici LF iznos od 3.003,40 EUR / 22.629,10 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 0,72 EUR / 5,46 kn od 01.04.2007.g. do isplate,

- na iznos od 0,46 EUR / 3,45 kn od 01.03.2008.g. do isplate,

- na iznos od 3,44 EUR / 25,95 kn od 01.04.2008.g. do isplate,

- na iznos od 12,64 EUR / 95,26 kn od 01.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 2,98 EUR / 22,42 kn od 01.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 15,26 EUR / 114,98 kn od 01.01.2009.g. do isplate,

- na iznos od 17,15 EUR / 129,21 kn od 01.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 18,00 EUR / 135,63 kn od 01.03.2009.g. do isplate,

- na iznos od 15,65 EUR / 117,91 kn od 01.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 16,10 EUR / 121,30 kn od 01.05.2009.g. do isplate,

- na iznos od 12,51 EUR / 94,22 kn od 01.06.2009.g. do isplate,

- na iznos od 9,86 EUR / 74,27 kn od 01.07.2009.g. do isplate,

- na iznos od 10,56 EUR / 79,57 kn od 01.08.2009.g. do isplate,

- na iznos od 11,96 EUR / 90,08 kn od 01.09.2009.g. do isplate,

- na iznos od 11,83 EUR / 89,17 kn od 01.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 10,42 EUR / 78,54 kn od 01.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 13,07 EUR / 98,48 kn od 01.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 15,19 EUR / 114,48 kn od 01.01.2010.g. do isplate,

- na iznos od 18,21 EUR / 137,23 kn od 01.02.2010.g. do isplate,

- na iznos od 17,52 EUR / 132,01 kn od 01.03.2010.g. do isplate,

- na iznos od 21,62 EUR / 162,89 kn od 01.04.2010.g. do isplate,

- na iznos od 20,84 EUR / 157,03 kn od 01.05.2010.g. do isplate,

- na iznos od 22,36 EUR / 168,44 kn od 01.06.2010.g. do isplate,

- na iznos od 35,47 EUR / 267,25 kn od 01.07.2010.g. do isplate,

- na iznos od 32,77 EUR / 246,90 kn od 01.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 41,02 EUR / 309,05 kn od 01.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 35,61 EUR / 268,34 kn od 04.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 32,42EUR / 244,24 kn od 02.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 44,10 EUR / 332,30 kn od 02.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 54,45 EUR / 410,24 kn od 03.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 48,05 EUR / 362,05 kn od 02.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 50,03 EUR / 376,92 kn od 03.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 44,89 EUR / 338,25 kn od 04.04.2011.g. do isplate,

- na iznos od 46,95 EUR / 353,75 kn od 02.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 62,91 EUR / 474,03 kn od 06.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 60,18 EUR / 453,46 kn od 06.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 99,46 EUR / 749,40 kn od 10.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 64,92 EUR / 489,12 kn od 12.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 60,29 EUR / 454,26 kn od 11.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 61,45 EUR / 462,96 kn od 11.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 63,41 EUR / 477,75 kn od 19.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 66,44 EUR / 500,60 kn od 12.01.2012.g. do isplate,

- na iznos od 69,35 EUR / 522,51 kn od 16.02.2012.g. do isplate,

- na iznos od 68,42 EUR / 515,48 kn od 14.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 66,69 EUR / 502,47 kn od 13.04.2012.g. do isplate,

- na iznos od 67,80 EUR / 510,84 kn od 14.05.2012.g. do isplate,

- na iznos od 70,00 EUR / 527,39 kn od 11.06.2012.g. do isplate,

- na iznos od 67,49 EUR / 508,48 kn od 16.07.2012.g. do isplate,

- na iznos od 66,88 EUR / 503,89 kn od 16.08.2012.g. do isplate,

- na iznos od 62,87 EUR / 473,66 kn od 14.09.2012.g. do isplate,

- na iznos od 66,55 EUR / 501,40 kn od 16.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 68,30 EUR / 514,63 kn od 15.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 66,86 EUR / 503,76 kn od 17.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 65,13 EUR / 490,71 kn od 15.01.2013.g. do isplate,

- na iznos od 64,57 EUR / 486,51 kn od 15.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 63,92 EUR / 481,57 kn od 15.03.2013.g. do isplate,

- na iznos od 68,22 EUR / 514,04 kn od 15.04.2013.g. do isplate,

- na iznos od 64,52 EUR / 486,12 kn od 10.05.2013.g. do isplate,

- na iznos od 61,92 EUR / 466,57 kn od 14.06.2013.g. do isplate,

- na iznos od 59,01 EUR / 444,63 kn od 10.07.2013.g. do isplate,

- na iznos od 60,82 EUR / 458,22 kn od 16.08.2013.g. do isplate,

- na iznos od 63,53 EUR / 478,68 kn od 11.09.2013.g. do isplate,

- na iznos od 65,24 EUR / 491,55 kn od 12.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 322,14 EUR / 2.427,14 kn od 31.10.2013.g. do isplate,

i to po kamatnoj stopi propisanoj za razdoblje do 31. prosinca 2007.g. čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za platež zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice u točci II. i III. izreke ove presude za razdoblje prije dosuđenog u točci II. i III. izreke.

V. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. nadoknaditi tužiteljici LF troškove parničnog postupka u iznosu od 2.767,09 EUR / 20.848,64 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), ali se iz sadržaja žalbe može utvrditi da istu pobija u dosuđujućem dijelu (točke I. - III. i V. izreke). Predlaže da se žalba prihvati i preinači presuda u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška tuženiku, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troška žalbe u iznosu od 311,07 eura.

2.1. U žalbi ukazuje na bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i točka 11. ZPP zbog nedostataka i proturječnosti u presudi i stoga što je sud neosnovano i neobrazloženo odbio sve prigovore tuženika. Navodi da je predložio saslušanje svjedoka (djelatnika tuženika) na okolnost pregovaranja o spornim odredbama, tako da osporava tvrdnje tužbe da tužiteljica nije bila informirana o svim značajkama ugovora. Prigovara zaključcima suda koji je odbio tuženikov prigovor zastare i prigovor na tijek zateznih kamata. Osporava nalaz i mišljenje vještaka, prvenstveno s obzirom na zadatak i način vještačenja, jer je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a krediti u HRK su imali znatno više kamatne stope od onih u valuti CHF, pa osporava primjenu početno ugovorene kamatne stope za sve anuitete. Smatra da je sud trebao uvažiti prigovore tuženika za razdoblje kada su anuiteti prema tečaju CHF bili niži od početno ugovorenih zbog tzv. negativne tečajne razlike, pri čemu se poziva na sudsku praksu drugih sudova. Smatra da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, o nepoštenosti ugovornih odredbi, te se poziva na čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03., 46/07., 79/07., dalje: ZZP/03), te smatra da su sporne odredbe ugovora bila lako uočljive i razumljive. Odredba o valutnoj klauzuli nije mogla biti nepoštena, jer nije razumno očekivati od tuženika da predvidi kretanje tečaja CHF, te osporava pravo tužiteljice na zatezne kamate sukladno odredbi članka 1115. ZOO koje bi trebale teći tek od podnošenja tužbe. Osporava odluku o parničnom trošku, posebice što sud nije odlučio o zahtjevu tuženika za naknadu troška (nije ga odbio), te stoga što je za sve radnje punomoćnice tužiteljice primijenjena retroaktivno Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 126/22., dalje: OT).

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava sve navode i pravna shvaćanja žalbe tuženika, ističe da je tuženik odustao od saslušanja svjedoka MF, djelatnice tuženika, dok saslušanje javnog bilježnika ne bi bilo svrsishodno za postupak. Naglašava da tužiteljica nije bila unaprijed upoznata s uvjetima pod kojima banka može mijenjati kamatnu stopu, te da se radilo o unaprijed formuliranim odredbama ugovora o kojima potrošači nisu prethodno pregovarali. U pogledu anuiteta koji su eventualno bili niži od početno ugovornih, tzv. negativne tečajne razlike, ako su one i postojale, do podnošenja tužbe su pale u zastaru, budući se na takve razlike anuiteta ne primjenjuju stajališta Vrhovnog suda o prekidu zastare pokretanjem kolektivnog spora, te se poziva na i na presudu Županijskog suda u Puli broj Gž-878/2022 od 19. rujna 2022. da plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila, pa ne postoji obveza vraćanja. Obrazlaže neosnovanost prigovora zastare i prigovora na tijek zatezne kamate, te neosnovanost prigovora na odluku o parničnom trošku. Predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane i potvrđivanje prvostupanjske presude uz obvezu naknade troška žalbenog postupka u iznosu od 292,62 eura.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, sud je za svoju odluku dao jasne razloge o odlučnim činjenicama, te ne postoje proturječnosti niti nedostaci zbog kojih se presuda ne bi mogla ispitati. Nije počinjena niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točke 6. ZPP, jer neutemeljeno tuženik smatra da je sud istu počinio odbijanjem svih prigovora tuženika. Ovaj sud ne nalazi niti bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno, osim u pogledu prigovora postojanja tzv. negativnih tečajnih razlika, ali u tom dijelu bi i pravilnom primjenom prava bio odbijen prigovor tuženika.

5.1. Neosnovni su prigovori u pogledu provođenja dokaznog postupka, jer sud nije odbio provesti dokaz saslušanjem MF, djelatnice tuženika, već je tuženik podneskom od 17. travnja 2023. odustao od njenog saslušanja, dok saslušanje javnog bilježnika nije niti predloženo do zaključenja prethodnog postupka.

6. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak u skladu s člankom 220. ZPP i savjesno ocijenio izvedene dokaze, odnosno dokazni postupak u cjelini, u skladu s člankom 8. ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od provedenih dokaza.

7. Neosnovano tuženik prigovara što je tužba u ovoj pravnoj stvari postavljena kao stupnjevita tužba, u smislu članka 186.b ZPP, jer je tuženik odbio dostaviti dokumentaciju tužiteljici prije podnošenja tužbe (dopis tuženika od 25. travnja 2019. - stranica 12 spisa), pa je tužiteljica konačno odredila tužbeni zahtjev nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

8. Nesporno je među strankama da su stranke sklopile, tužiteljica kao korisnica kredita, a prednik tuženika (HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.) kao kreditor ugovor o kreditu dana 6. veljače 2007. broj 016-123/2007 (dalje: ugovor), te je utvrđeno da je tužiteljici odobren potrošački kredit od 20.874,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti za kupnju motornog vozila, da je tužiteljica kredit trebala otplatiti u 84 jednaka mjesečna anuiteta po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, te da je kredit isplaćen 2014. godine.

8.1. Također nije sporno da je člankom 3. i 6. ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,25%, pri čemu je određeno da se promjena kamatnih stopa vrši u skladu s jednostranom odlukom prednika tuženika kao kreditora o čemu je prednik tuženika bio dužan obavijestiti tužiteljicu, te da je tijekom otplate kredita isti mijenjao kamatnu stopu svojim odlukama.

8.2. Nadalje, nije sporno da člankom 2. i 4. ugovora ugovorena valutna klauzula prema kojoj se iznosi glavnice kredita i otplata u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan korištenja kredita, odnosno dan dospijeća.

9. Sporno je da li su odredbe ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene ugovorne odredbe, a što iste čini ništetnim, slijedom čega tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih sredstava po osnovi ugovora od strane tuženika, zbog jednostrano povećane kamatne stope i zbog primjene valutne klauzule, u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) o stjecanju bez osnove, te je sporna osnovanost prigovora zastare i tijeka zatezne kamate, te je sporno da li treba umanjiti tuženikovu obvezu plaćanja razlika anuiteta za iznos od 381,74 kune kada su anuiteti bili manji od početno ugovorenih (tzv. negativna tečajna razlika).

9.1. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da postupanje prednika tuženika glede promjenjive kamatne stope nije bilo dopušteno, da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao stranke ugovora.

9.2. Odlučujući o ništetnosti odredbe članka 3. i 6. Ugovora, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sud se pozvao na sudske odluke koje predstavljaju opće poznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, kao što su presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015., presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i pravilno utemeljio svoju odluku u ovom predmetu na pravnim shvaćanjima zauzetim u navedenim pravomoćnim sudskim odlukama budući se iste neposredno odnose i na prednika tuženika, kao jednu od stranaka u tom predmetu, pozivom na odredbe ZZP/03, Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 133/09., 78/12., 56/13.) navedene u obrazloženju prvostupanjske odluke. Citirane sudske odluke se temelje na općeprihvaćenih odlukama Europskog suda koji je odlučivao o pravima potrošača u sličnim predmetima.

9.3. U takvom slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope radilo se o odredbama koje su bile jasne i uočljive, ali nisu bile razumljive. Formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila je takva da su potrošači temeljem takvih odredbi jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, tako da ugovorena buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva, kako se o tome izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.

9.4. Radi žalitelja se dodaje da je ugovaranje promjenjive kamatne stope i u spornom razdoblju bilo zakonito i dopušteno, ali samo uz navođenje u ugovorima o kreditu jasnih kriterija za promjenu ugovorene kamatne stope, te kada bi se radilo o odredbama ugovora o kreditu o kojima se pregovaralo, a ne da su iste bile sastavni dio unificiranog obrasca ugovora o kreditu, sastavljenog od strane banke kao kreditora, u kojem slučaju takve odredbe treba tumačiti u korist potrošača.

9.5. Neosnovano tuženik ističe da je u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, istu valjalo zamijeniti nekom drugom promjenjivom kamatnom stopom, te sud pravilno nije uvažio prijedlog tuženika da se vještački nalaz podesi takvom shvaćanju tuženika. Naime, kamate su ugovorene u visini od 5,25% i kada je otpala kao ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi pravilno je određeno da je tuženik, s obzirom na odredbu koja je ostala (ugovorenu kamatu od 5,25%), dužan vratiti razlike pretplaćenih anuiteta, budući da ugovor može opstati bez odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

9.6. Isto vrijedi i za prvostupanjsku odluku u dijelu kojim su odredbe članka 2. i 4. ugovora, u kojima je sadržana valutna klauzula, utvrđene nepoštenim ugovornim odredbama, što iste čini ništetnim, s pozivom na opće poznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, kao što su presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Ovaj sud podržava stajalište pobijane presude da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak, prosječnom potrošaču je bila nerazumljiva, nepoštena, pa prema tome i ništetna, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita o važnim činjenicama: o općem riziku prihvaćanja valutne klauzule i činjenici da je rizik promjena vezanih za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, o tome da je gotovo potpuno izvjestan rast tečaja CHF zbog skorog uvođenja Euro zone, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Stoga je ugovaranjem takve valutne klauzule postojala značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu prosječnog potrošača, jer je bio neizvjestan iznos glavnice kredita koji je u obvezi vratiti banci, kao i cijena takvog kredita, jer se kamata plaćala u istoj valuti i bila je promjenjiva. Zbog navedenih razloga pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je valutna klauzula bila nepoštena, a time i ništetna primjenom važećih odredbi ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

9. 7. Treba naglasiti da je tuženik imao mogućnost dokazivati u smislu čl. 81. st. 4. ZZP/03 da se o spornim odredbama u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, što nije dokazao. Iako je predložio saslušanje svjedoka, djelatnice tuženika, tijekom postupka je odustao od tog dokaznog prijedloga, a na okolnosti sklapanja ugovora je saslušana tužiteljica čijem iskazu je sud poklonio vjeru. Tako je utvrđeno da tužiteljica nije dobila potpunu informaciju o kamati koja je promjenjiva i kako će se takva kamata mijenjati, niti je potpune informacije dobila o riziku ugovaranja valutne klauzule, osim što su joj tvrdili da se radi o najpovoljnijem kreditu.

9.8. Slijedom svega navedenog, neosnovani su žalbeni prigovori glede provedenog dokaznog postupka, ocjene istog i utvrđenja odlučnih činjenica, kao i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare kao neosnovan, s obzirom na odredbe članka 241. ZOO, u vezi s člankom 245. i 328. ZOO, člankom 140. ZZP i člankom 502.c ZPP, kao i sudsku praksu u istovrsnim predmetima, odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. Prema toj odluci pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila. U konkretnom slučaju ništetnost ugovora je utvrđena tek u ovom postupku, pa niti s tog aspekta zastara nije nastupila.

11. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Svoju odluku glede visine tužbenog zahtjeva sud je opravdano utemeljio na nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije i bankarstvo VF, iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. kao stručnom, detaljnom i objektivnom.

12. U tom smislu prvostupanjska presuda ima jasne razloge o utvrđenom činjeničnom stanju, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, što žalba nije uspjela dovesti u sumnju, te se na iste upućuje žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

13. Tuženikov prigovor radi prebijanja zbog tzv. negativne tečajne razlike prvostupanjski sud je odbio s obrazloženjem da je takav prigovor tuženik mogao istaknuti samo do zaključenja prethodnog postupka pozivom na čl. 288.a stavak 6. ZPP. Iako takvo stajalište nije pravilno, jer je o postojanju negativne tečajne razlike, odnosno manje plaćenih anuiteta od početno ugovorenih tuženik mogao saznati tek nakon izvršenog vještačenja, općeprihvaćeno je stajalište sudske prakse da plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužiteljica nije primila niti stekla bez osnove ništa, jer je čitavu uplatu anuiteta primio tuženik, pa ne postoji njezina obveza za vraćanje nečega što nije primila, niti postoji tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi (Presuda ovog suda broj Gž- 982/24 ili presuda Županijskog suda u Puli broj Gž-878/2022).

14. Nadalje, pravilno je primjenom članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO) određeno da tuženik treba platiti zatezne kamate na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, s obzirom na to da je tuženik ugovorio nepoštene ugovorne odredbe, kao što je to odlučeno u prvostupanjskoj presudi.

15. Slijedom svega iznesenog, pravilnom primjenom materijalnog prava, odredaba Zakona o zaštiti potrošača i odredbi ZOO, u vezi s člankom 502.c ZPP, tužbeni zahtjev je i po ocjeni ovog suda trebalo usvojiti, kako je to odlučeno točkama I., II. i III. izreke prvostupanjske presude.

16. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, donesena uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 130/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: OT), cijeneći vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu. Neosnovano tuženik osporava primjenu OT koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke, budući Tbr. 48. točke 1 i 2. OT propisuju da odvjetnik primjenjuje tarifu i vrijednost boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade.

17. Cijeneći navedeno, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, točke I., II., III. i V. (članak 368. stavak 1. ZPP), dok nepobijani dio kojim je odbijen tužbeni zahtjev za dio kamata u točki IV. izreke presude ovaj sud nije ispitivao (članak 365. stavak 1. ZPP).

18. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku, a odgovor na žalbu nije bio neophodan za provođenje postupka, pa su zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka odbijeni kao neosnovani (članak 166. ZPP u svezi s člankom 154. stavak 1. i članak 155. ZPP).

Sisak, 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana Beloglavec