Zakon.hr

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-389/2024-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja ABBA TRANS d.o.o., OIB: 29320862649, Slovenija, Ptuj, Prešernova ulica 20, kojeg zastupa punomoćnica Ana Petrić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Petrić i partneri d.o.o., Varaždin, Anina ulica 2/III, protiv tuženika MARITIM BAŠIĆ d.o.o., OIB: 08952432194, Glavina Donja, Glavina Donja 469, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Knezović, odvjetnica u Makarskoj, Ante Starčevića 20, radi isplate, 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Juroša u Imotskom, Šetalište Stjepana Radića 8, poslovni broj Ovrv-2479/2024, UPP/OS-Ovrv-618/2024 od 10. srpnja 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženiku MARITIM BAŠIĆ d.o.o. da u roku od 8 dana plati tužitelju ABBA TRANS d.o.o. iznos od 3.600,00 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.800,00 eura od 28. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 1.800,00 eura od 27. srpnja 2023. do isplate,

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Juroša u Imotskom, Šetalište Stjepana Radića 8, poslovni broj Ovrv-2479/2024, UPP/OS-Ovrv-618/2024 od 10. srpnja 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženiku MARITIM BAŠIĆ d.o.o. da u roku od 8 dana naknadi tužitelju ABBA TRANS d.o.o. nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 346,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. srpnja 2024. do isplate.

r i j e š i o j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja ABBA TRANS d.o.o. da se održi ročište u ovoj pravnoj stvari.

II. Nalaže se tuženiku MARITIM BAŠIĆ d.o.o. da tužitelju ABBA TRANS d.o.o. naknadi troškove postupka u iznosu od 1.261,90 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja ABBA TRANS d.o.o. prema tuženiku MARITIM BAŠIĆ d.o.o. u iznosu od 3.600,00 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.800,00 eura od 28. srpnja 2023. do isplate,

- na iznos od 1.800,00 eura od 27. srpnja 2023. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 27. srpnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i radi osiguranja troškova ovršnog postupka u iznosu od 346,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se

p r e t h o d n a m j e r a

zabranom svim bakama kod kojih se vodi račun tuženika MARITIM BAŠIĆ d.o.o., da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplate s tuženikovih računa novčani iznos za koji je određena ova prethodna mjera.

IV. Dostavom ovog rješenja bankama kod kojih se vode računi tuženika ova prethodna mjera smatra se provedenom. Provedbom ove prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

V. Iznos novčanih sredstava za koji je određena ova prethodna mjera ne smije se prenijeti s računa tuženika dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

VI. Ova prethodna mjera traje najduže do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu u predmetu koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem Povrv-389/2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 31. svibnja 2024. podnio Općinskom sudu u Makarskoj prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojnih isprava - računa broj 227/2023 od 26. lipnja 2023. i računa broj 230/2023 od 26. lipnja 2023., a koji prijedlog je ispravio 7. lipnja 2024. Prijedlog za ovrhu je potom automatski povjeren u rad javnom bilježniku Mati Jurošu u Imotskom, Šetalište Stjepana Radića 8, kao povjereniku suda. Navedenim prijedlogom za ovrhu ovrhovoditelj predlaže da se naloži ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 3.600,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 346,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose. Također, predlaže da se radi naplate navedene novčane tražbine odredi ovrha općenito na imovini ovršenika (sada tuženika). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Juroša u Imotskom, Šetalište Stjepana Radića 8, poslovni broj Ovrv-2479/2024, UPP/OS-Ovrv-618/2024 od 10. srpnja 2024., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor, pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti. Izjavio je da osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja tužitelja, te je istaknuo prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti. Predložio je da se predmetno rješenje o ovrsi stavi izvan snage, da se Općinski sud u Makarskoj oglasi stvarno i mjesno nenadležnim, te da postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred nadležnim sudom. Ovršenik u prigovoru nije predložio izvođenje nikakvih dokaza.

3. Radi provedbe postupka u povodu prigovora javni bilježnik je spis proslijedio Općinskom sudu u Makarskoj.

4. Rješenjem Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Povrv-109/2024 od 3. rujna 2024., taj sud se oglasio stvarno nenadležnim, te je određeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Splitu.

5. Nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet je dostavljen ovom sudu na daljnje postupanje, pa je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-389/2024 od 25. studenoga 2024. predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem sud je upozorio stranke na sadržaj odredbi članka 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), budući da se u konkretnom slučaju, a sukladno članku 502. stavku 1. ZPP-a, radi o sporu male vrijednosti.

6. Podneskom od 19. prosinca 2024. tužitelj je, sukladno upozorenju iz rješenja ovog suda poslovni broj Povrv-389/2024 od 25. studenoga 2024., iznio činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, te je predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Tuženik je tužiteljev podnesak od 19. prosinca 2024. primio 3. siječnja 2025., međutim, na isti se, unatoč upozorenju iz rješenja ovog suda poslovni broj Povrv- 389/2024 od 25. studenoga 2024., u ostavljenom roku od 15 dana nije očitovao.

7. Tuženik, dakle, u ovom postupku, osim podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi, više nije aktivno sudjelovao. Pored toga, za naglasiti je da je tuženik u prigovoru samo paušalno osporio utuženo potraživanje tužitelja, a da pritom nije iznio nikakvo obrazloženje svojih navoda, te nije predložio izvođenje nikakvih dokaza.

8. S druge strane, tužitelj je u podnesku od 19. prosinca 2024. naveo da se njegovo potraživanje temelji na zaključenom Ugovoru o prijevozu, da je za izvršen prijevoz tužitelj tuženiku izdao dva računa, prvi račun broj 227/2023 od 26. lipnja 2023. na iznos od 1.800,00 eura i drugi račun broj 230/2023 od istog datuma, također na iznos od 1.800,00 eura. Izjavio je da tuženik navedene račune nije podmirio niti u dijelu. Nadalje, tužitelj je naveo da je poslovna suradnja stranaka započela na način da je zaposlenik tuženika, FA na europskoj internetskoj burzi tereta TIMOCOM tražio prijevoz za robu. Radilo se o prijevozu dijelova bagera od Amsterdama do Gornjeg Stupnika. Putem spomenute platforme da ga je kontaktirao ŽA, tada zaposlenik tužitelja na radnom mjestu disponenta. Nakon uspostavljenog inicijalnog kontakta putem navedene platforme da je kontakt nastavljen i putem e-pošte s adrese [adresa elektroničke pošte] na adresu [adresa elektroničke pošte]. Pojasnio je da je FA obavijestio ŽA da je tuženiku potreban prijevoz dijelova bagera te je zatražio ponudu cijene. Po primitku ponude za jedan prijevoz u iznosu od 1.850 eura, FA da je postavio upit je li moguće da se obave dva prijevoza za ukupno 3.600 eura, pri čemu bi drugi prijevoz bio sličan prvome (također prijevoz gusjenica i dijelova bagera, ali nešto manje mase). Po prihvatu ponude, stranke da su se dogovarale o tehničkim detaljima potrebnima da se prijevoz izvrši, pa da je tako **.**.2023. ŽA poslao FA podatke o registarskim oznakama kamiona koji će obaviti prijevoz, a FA da je potvrdio primitak e-poruke. Tužitelj je izjavio da se radilo o kamionu registarskih oznaka [registarska oznaka] / WMJOOA kojim je upravljao PA te kamionu registarskih oznaka [registarska oznaka] / TEL51F kojim je upravljao VA. Nakon toga, **.**.2023. FA da je poslao ŽA izvozne papire za oba kamiona i naloge za utovar broj 04/05/2023 i 05/06/2023 od 20. lipnja 2023. Na nalozima za utovar da je jasno naveden tuženik kao naručitelj prijevoza, tužitelj kao izvršitelj prijevoza, vrsta robe koja se prevozila, adresa utovara, adresa istovara, datum utovara i cijena prijevoza. Nalozi da su ovjereni pečatom tuženika i potpisani.

9. Nadalje, u podnesku od 19. prosinca 2024. tužitelj navodi da je prvi tužiteljev kamion registracijskih oznaka [registarska oznaka] / WMJOOA utovaren u Amsterdamu 22. lipnja 2023., a drugi kamion registracijskih oznaka [registarska oznaka] / TEL51F da je utovaren 23. lipnja 2023. Dana **.**.2023. FA da se raspituje kod ŽA je li dan ranije izvršen utovar, kao i hoće li drugi kamion toga dana biti utovaren, na što mu ŽA odmah potvrdno odgovara te ističe da će oba kamiona biti na istovaru u ponedjeljak 26. lipnja 2023. Sukladno dogovoru i uvjetima prijevoza, oba kamiona da su u ponedjeljak 26. lipnja 2023. došla na istovar u Gornji Stupnik. Kamioni da su tada iskrcani, da je roba pretovarena na kamione tuženika te da je dalje vršen transport za Bosnu i Hercegovinu kamionima tuženika. Na licu mjesta FA da je u ime tuženika kao primatelja pošiljke pečatom ovjerio i potpisao CMR listove. Dana **.**.2023. ŽA da je u prilogu e-poruke poslao FA CMR listove radi evidencije te račune za oba kamiona te je zamolio informaciju je li potrebno isto slati i u originalu poštom, međutim, da na taj upit nije primio odgovor FA. Budući da ni dva mjeseca po ispostavljanju izdani računi nisu plaćeni, ŽA da je 25. kolovoza 2023. poslao pisani poziv na plaćanje, na koji poziv nije odgovoreno, da je ponovni poziv na plaćanje upućen 5. rujna te ponovo 7. rujna 2023., međutim, da su svi pozivi ostali bez uspjeha. ŽA da je uspio dobiti FA telefonskim putem, da ga tada FA za razgovor oko plaćanja usmjerava na drugu osobu koja ŽA telefonski u više navrata obećava da će plaćanje biti izvršeno uskoro i da će u tom smislu kontaktirati AA, osobu koju je imenovao kao svog nadređenog, međutim, da su se potom svi spomenuti zaposlenici prestali javljati na pozive ŽA za plaćanjem računa. Nakon toga da je direktor tužitelja DA kontaktirao AA putem telefona i WhatsApp poruka. AA da je najprije obećao da će dug biti plaćen, da bi kasnije blokirao svu komunikaciju s DA i ignorirao njegove pozive na plaćanje, ali da postojanje i visinu duga nikad nije dovodio u pitanje.

10. Zaključno, tužitelj u podnesku od 19. prosinca 2024. ističe da je iz svih iznesenih činjeničnih navoda razvidno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o prijevozu robe, da je tužitelj izvršio traženi prijevoz kako je ugovoreno, a da mu tuženik za to nije platio naknadu. Stoga, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojem će održati na snazi predmetni platni nalog, a podneskom od 17. listopada 2024. je ujedno predložio da sud donese i rješenje kojim će radi osiguranja predmetne tražbine odrediti prethodnu mjeru sukladno članku 501.a ZPP-a.

11. Radi dokazivanja istinitosti navoda izjavljenih u prijedlogu za ovrhu i podnesku od 19. prosinca 2024. tužitelj je predložio sudu izvesti dokaze čitanjem isprava koje je dostavio u spis, i to: izvadaka iz sudskog registra za tužitelja i tuženika, računa broj 227/2023 od 26. lipnja 2023., računa broj 230/2023 od 26. lipnja 2023., poruka elektroničke pošte, carinskog dokumenta broj MRN 23NLLJ5TRGA3Z0WD52, tuženikovog naloga za utovar broj 04/06/2023 i 05/06/2023 od 20. lipnja 2023., CMR obrazaca od 22. lipnja 2023. i 23. lipnja 2023. te poruka razmijenjenih putem WhatsApp aplikacije. Pored toga, tužitelj je predložio izvesti dokaze saslušanjem svjedoka - zaposlenika tužitelja: ŽA, PA i VA, te saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja DA, radi čega je predložio i održavanje usmene rasprave na kojoj bi se izveli predloženi dokazi.

12. Člankom 461.a stavkom 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, a stavkom 4. istog članka propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.

13. S obzirom na to da je sud sve odlučne sporne činjenice u ovoj pravnoj stvari mogao utvrditi čitanjem isprava dostavljenih u spis, te imajući na umu da tuženik nije predložio održavanje ročišta, dok je tužitelj u podnescima od 24. lipnja 2025. i 25. rujna 2025. prvenstveno predlagao da sud odluku u ovoj pravnoj stvari donese u pisanom postupku, a tek podredno je predlagao da se održi ročište, to je ocjena ovog suda da se pravično vođenje ovog postupka može osigurati i bez održavanja usmene rasprave.

14. Stoga je sud odbio prijedlog tužitelja da se održi ročište u ovoj pravnoj stvari, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

15. Dakle, sud je sukladno članku 461.a stavcima 3 i 4. ZPP-a u ovom sporu male vrijednosti proveo pisani postupak i donio ovu presudu bez održavanja usmene rasprave.

16. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: izvatke iz sudskog registra za tužitelja i tuženika, račun broj 227/2023 od 26. lipnja 2023., račun broj 230/2023 od 26. lipnja 2023., poruke elektroničke pošte, tuženikove naloge za utovar broj 04/06/2023 i 05/06/2023 od 20. lipnja 2023., CMR obrasce od 22. lipnja 2023. i 23. lipnja 2023. te poruke razmijenjene putem WhatsApp aplikacije.

17. Sud nije izvodio dokaze saslušanjem od strane tužitelja predloženih svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja budući da je sud, kao što je gore navedeno, sve odlučne sporne činjenice mogao utvrditi čitanjem isprava u spisu, pa izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a isto bi utjecalo na povredu načela ekonomičnosti jer bi dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka.

18. Ocjenjujući, dakle, isprave u spisu, zasebno i u njihovoj ukupnosti, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

19. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.600,00 eura zajedno sa zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime dva neplaćena računa za prijevoz robe cestom.

20. Među strankama nije bilo sporno da tuženik utuženi iznos od 3.600,00 eura iz predmetnih računa broj 227/2023 i 230/2023 od 26. lipnja 2023. nije platio tužitelju.

21. Sporno je između stranaka je li tuženik naručio od tužitelja da izvrši prijevoz robe specificirane u nalozima za utovar cestom te je sporno je li tužitelj taj prijevoz izvršio. Posljedično tome, sporno je je li tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos od 3.600,00 eura zajedno s pripadajućim kamatama na ime naknade za izvršeni prijevoz robe cestom. Dakle, između stranaka je sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

22. Čitanjem računa broj 227/2023 od 26. lipnja 2023. sud je utvrdio da je taj račun tužitelj izdao tuženiku, za usluge transporta teretnim vozilom registracijskih oznaka MB [matični broj]-CEJ, prikolica WMJ 00A, u razdoblju od 22. do 26. lipnja 2023., sukladno radnom nalogu broj 04/06/2023. Nadalje, sud je utvrdio da je kao datum dospijeća računa naznačen 26. srpnja 2023. i da je naknada za taj prijevoz obračunata u iznosu od 1.800,00 eura.

23. Čitanjem računa broj 230/2023 od 26. lipnja 2023. sud je utvrdio da je taj račun tužitelj izdao tuženiku, za usluge transporta teretnim vozilom registracijskih oznaka MB [matični broj]-ZZU, prikolica TEL 51F, u razdoblju od 23. do 26. lipnja 2023., sukladno radnom nalogu broj 05/06/2023. Nadalje, sud je utvrdio da je kao datum dospijeća računa naznačen 26. srpnja 2023. i da je naknada za taj prijevoz obračunata u iznosu od 1.800,00 eura.

24. Čitanjem naloga za utovar 04/06/2023 sud je utvrdio da je taj nalog 20. lipnja 2023. tuženik izdao tužitelju, da je kao datum utovara naveden 22. lipnja 2023., da su kao roba koja se prevozi navedeni dijelovi bagera, da je kao mjesto utovara robe naveden Amsterdam, a da je kao mjesto istovara robe naveden Gornji Stupnik, te da je za cijenu prijevoza naveden iznos od 1.800,00 eura.

25. Čitanjem naloga za utovar 05/06/2023 sud je utvrdio da je taj nalog 20. lipnja 2023. tuženik izdao tužitelju, da je kao datum utovara naveden 23. lipnja 2023., da su kao roba koja se prevozi navedeni dijelovi bagera, da je kao mjesto utovara robe naveden Amsterdam, a da je kao mjesto istovara robe naveden Gornji Stupnik, te da je za cijenu prijevoza naveden iznos od 1.800,00 eura.

26. Čitanjem međunarodnih tovranih listova (CMR obrazaca) od 22. i 23. lipnja 2023. sud je utvrdio da je roba koja se predmetnih prigoda prevozila utovarena u Amsterdamu, a istovarena u Gornjem Stupniku, da je prijevoznik bio tužitelj, a da je pošiljku preuzeo tuženik. Pored toga, sud je utvrdio da su oba lista potpisana i pečatirana od strane tužitelja i tuženika.

27. Dakle, čitanjem navedenih isprava sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o međunarodnom prijevozu robe cestom, budući da je prijevoz robe izvršen teretnim vozilima cestom na relaciji Amsterdam (Nizozemska) – Gornji Stupnik (Republika Hrvatska), pa se u predmetnom postupku ne primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.; dalje: ZOO) koje uređuju ugovor o prijevozu, već odredbe međunarodne konvencije koja je sklopljena i potvrđena u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, a koja sukladno odredbi članka 140. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj br. 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010., 5/2014.) čini dio unutarnjeg pravnog poretka i po pravnoj je snazi iznad zakona.

28. To konkretno znači da se na ugovorni odnos između ovdje parničnih stranaka trebaju primijeniti odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR i Protokola uz tu Konvenciju ("Službeni list FNRJ" - Međunarodni ugovori broj 11/1958., "Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 1/1992., "Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 6-55/2016.; dalje: CMR Konvencija).

29. Naime, odredbom članka 1. stavka 1. navedene Konvencije određeno je da će se ona primjenjivati na svaki ugovor za prijevoz robe uz naknadu, cestom, na vozilima, kada se mjesto utovara i mjesto odredišta, kako je to određeno ugovorom, nalaze u dvjema različitim državama, od kojih je bar jedna ugovorna država, bez obzira na mjesto sjedišta i nacionalnost stranaka.

30. Iz navedene odredbe CMR Konvencije proizlazi da se ta Konvencija primjenjuje uvijek kada se radi o međunarodnom prijevozu robe cestom, a prijevoz se obavlja uz naknadu, time da se mjesto utovara tereta ili odredišno mjesto nalazi u jednoj od zemalja (država) koje su ratificirale tu Konvenciju. Prema tome, za primjenu navedene Konvencije bitno je da je prijevoz obavljen cestom između dviju država od kojih je bar jedna potpisnica Konvencije, dok je nebitno sjedište odnosno državljanstvo ugovornih stranaka.

31. Budući da je Republika Hrvatska ratificirala navedenu Konvenciju, a da je prijevoz obavljen cestom između Amsterdama (Nizozemska) i Gornjeg Stupnika (Republika Hrvatska), dakle, da se mjesto odredišta nalazi u Republici Hrvatskoj, to se u smislu odredbe članka 1. CMR Konvencije, navedena Konvencija primjenjuje u ovom parničnom postupku.

32. Nadalje, za navesti je da je odredbom članka 4. CMR Konvencije propisno da se ugovor o prijevozu potvrđuje izdavanjem tovarnog lista te da nepostojanje, nevaljanost ili gubitak tovarnog lista ne utječe na postojanje ili valjanost ugovora o prijevozu na koji se dalje primjenjuju odredbe Konvencije.

33. Člankom 9. stavkom 1. CMR Konvencije određeno je da će tovarni list predstavljati prima faciae dokaz o sastavljanju ugovora o prijevozu, uvjetima prijevoza i prijemu robe od strane prijevoznika.

34. Člankom 13. stavkom 2. CMR Konvencije određeno je da je primatelj robe koji se koristi svojim pravom na prijem robe i tovarnog lista dužan prijevozniku platiti naknadu za prijevoz predviđen tovarnim listom, naravno, ukoliko samim tovarnim listom nije što drugo ugovoreno.

35. Prema pravnom shvaćanju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske zauzetom na 17. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova održanoj 20. prosinca 2012., kad u tovarnom listu o međunarodnom prijevozu robe nije naznačeno tko plaća troškove prijevoza i kad nema dokaza da su stranke nakon sastavljanja toga lista izmijenile ugovor o prijevozu na način da su ugovorile da će troškove prijevoza platiti osoba različita od primatelja robe, onda je troškove prijevoza dužan platiti primatelj robe.

36. Imajući na umu citirane odredbe CMR Konvencije, kao i navedeno pravno shvaćanje, te sadržaj gore navedenih isprava koje je tužitelj dostavio u spis, ovaj sud zaključuje da je tuženik kao pošiljatelj zatražio od tužitelja kao prijevoznika da preveze određene stvari (dijelove bagera) na relaciji Amsterdam – Gornji Stupnik, te da je tužitelj kao prijevoznik izvršio zatraženi prijevoz, i to teretnim vozilom registracijskih oznaka MB [matični broj]-CEJ, prikolica WMJ 00A, u razdoblju od 22. do 26. lipnja 2023., te teretnim vozilom registracijskih oznaka MB [matični broj]-ZZU, prikolica TEL 51F, u razdoblju od 23. do 26. lipnja 2023. Pored toga, sud zaključuje da naknada za svaki izvršeni prijevoz iznosi 1.800,00 eura po prijevozu, odnosno da naknada za izvršena oba prijevoza ukupno iznosi 3.600,00 eura, kako je to tužitelj specificirao u predmetnim računima. Pritom je za dodati da navedene činjenice koje sud utvrdio čitanjem gore citiranih isprava proizlaze i iz poruka elektroničke pošte, kao i poruka razmijenjenih putem Whatsapp aplikacije, presliku kojih poruka je tužitelj također dostavio u spis. K tome, za navesti je i to da tuženik tijekom postupka nije osporio sadržaj isprava dostavljenih u spis od strane tužitelja.

37. S tim u vezi, sud dalje zaključuje da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu, te da su, prema ocjeni ovog suda, sklopili ugovor o međunarodnom prijevozu robe cestom, prema kojem je tužitelj kao prijevoznik bio dužan na izvršiti prijevoz robe cestom na relaciji između dvije različite države, a budući da u predmetnim međunarodnim tovarnim listovima nije bilo naznačeno tko plaća troškove prijevoza, odnosno da je ta rubrika ostala nepopunjena, to proizlazi daljnji zaključak da je tuženik kao primatelj robe bio obveznik plaćanja naknade za izvršeni prijevoz.

38. Budući da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj kao prijevoznik izvršio ugovoreni prijevoz robe cestom, dok mu tuženik kao pošiljatelj za to nije platio naknadu u ugovorenom iznosu od 3.600,00 eura, dužan je tuženik izvršiti svoju obvezu iz sklopljenog ugovora i tužitelju platiti naknadu u iznosu od 3.600,00 eura.

39. CMR Konvencija nije regulirala pravo na zatezne kamate, kao ni visinu kamatne stope, pa ovdje treba prvenstveno odrediti mjerodavno pravo.

40. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", broj 101/2017., 67/2023.) propisano je da se pravo mjerodavno za ugovorne obveze određuje prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze - Rim I (Službeni list Europske unije broj L 177/6, 4. srpnja 2008.) unutar njezinog polja primjene.

41. Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze - Rim I, u odredbi članka 5. stavka 1., kojom su regulirani ugovori o prijevozu, propisuje da ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, ugovor podliježe pravu države u kojoj prijevoznik ima uobičajeno boravište, pod uvjetom da se mjesto primitka ili mjesto dostave odnosno uobičajeno boravište pošiljatelja također nalazi u toj državi. Ako ovi zahtjevi nisu ispunjeni, mjerodavno je pravo one države u kojoj se nalazi mjesto dostave koje su utvrdile ugovorne stranke.

42. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju uobičajeno boravište prijevoznika i pošiljatelja ne nalazi u istoj državi, dok se mjesto dostave nalazi u Republici Hrvatskoj, to se sukladno citiranoj odredbi članka 5. stavka 1. navedene Uredbe na ugovor o prijevozu koji je predmet ovog spora primjenjuje hrvatsko pravo za sva pitanja koja nisu uređena CMR Konvencijom. Stoga se glede prava na kamate primjenjuju odredbe ZOO-a.

43. Kako je predmetna tražbina dospjela na naplatu 26. srpnja 2023. to tužitelj, sukladno članku 29. ZOO-a, ima pravo na zatezne kamate koje na iznos glavnice teku od prvog dana nakon dana dospijeća (27. srpnja 2023.) pa do isplate, i to po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora.

44. Kako je tužitelj podnescima od 17. listopada 2024. i 19. prosinca 2024. tražio da mu tuženik plati 3.600,00 eura sa zateznima kamatama po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora koje teku na iznos od 1.800,00 eura od 28. srpnja 2023. do isplate, a na iznos od 1.800,00 eura od 27. srpnja 2023. do isplate, to je sud, sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.600,00 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.800,00 eura teku od 28. srpnja 2023. do isplate, a na iznos od 1.800,00 eura od 27. srpnja 2023. do isplate, po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora.

45. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

46. Tužitelj je tražio da sud održi na snazi predmetni platni nalog i u dijelu kojim je odlučeno o naknadi troškova ovršnog postupka, međutim, platni nalog je u tom dijelu trebalo ukinuti.

47. Naime, odredbom članka 20. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022., 16/2013., 155/2023. i 36/2024., dalje: ZS) propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, dok odredba članka 27. stavka 3. ZS-a propisuje da će Vrhovni sud radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje, u svrhu ujednačavanja sudske prakse, svakih šest mjeseci, a po potrebi i češće, organizirati zajednički sastanak s predsjednicima sudskih odjela svih županijskih sudova. Zaključci sa sastanka objavit će se na internetskoj stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Upravo je na takvom sastanku održanom 2. lipnja 2017. prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak ovršnog postupka koji se odnosi na donošenje rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

48. Iako navedeno pravno shvaćanje nije obvezujuće za ovaj sud, radi osiguranja jedinstvene primjene prava, ovaj sud ga prihvaća, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

49. Dakle, o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova predmetnog ovršnog i parničnog postupka trebalo je odlučiti jednom odlukom.

50. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a, te članku 155. i 164. ZPP-a. Naime, s obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku, to je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove postupka koji su bili potrebni za njegovo vođenje.

51. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 71, 173, 175, i 221 spisa), tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje postupka, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja, i to za:

- sastav prijedloga za ovrhu (Tbr. 11. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 17. listopada 2024. (Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 46. i 54. Tarife) iznos od 250,00 eura;

- sastav prijedloga za osiguranje od 17. listopada 2024. (Tbr. 11. toč. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife) iznos od 250,00 eura;

- sastav podneska od 19. prosinca 2024. (Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 46. i 54. Tarife) iznos od 250,00 eura;

što ukupno iznosi 950,00 eura.

52. Pored navedenoga, tužitelju je, kao potrebne za vođenje postupka, trebalo priznati i troškove ovjerenih prijevoda u ukupnom iznosu od 126,00 eura (stranica 71, 130 i 131 spisa), trošak javnobilježničke naknade u iznosu od 20,00 eura, sukladno člancima 5., 7. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 9/2021., 18/2022., 154/2022.), trošak predujma Financijske agencije za provedbu rješenja o osiguranju u zatraženom i plaćenom iznosu od 132,72 eura (stranica 175 i 177 spisa), te trošak sudske pristojbe za prijedlog za osiguranje i rješenje o osiguranju u zatraženom i plaćenom iznosu od 33,18 eura (stranica 175- 176 spisa), sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018., 51/2023.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.).

53. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.261,90 eura.

54. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

55. Nadalje, podneskom od 17. listopada 2024. tužitelj je predložio da sud donese rješenje o osiguranju novčane tražbine tužitelja određivanjem prethodne mjere, sukladno članku 501.a ZPP-a.

56. Tim prijedlogom, tužitelj je predložio određivanje prethodne mjere radi osiguranja njegove novčane tražbine prema tuženiku, sadržane u platnom nalogu iz naprijed navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u iznosu od 3.600,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te radi osiguranja troškova ovršnog postupka u iznosu od 346,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

57. Člankom 501.a ZPP-a propisano je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

58. U predmetnom postupku ne samo da postoji veća vjerojatnost da će tužitelj uspjeti u sporu, već je isti u cijelosti i uspio u sporu, slijedom čega je trebalo odrediti prethodnu mjeru sukladno članku 501.a ZPP-a u vezi s člankom 335. stavkom 1. točkom 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.).

59. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

60. Odluka pod točkom IV. izreke ovog rješenja donesena je sukladno članku 335. stavku 3. OZ-a.

61. Odluka pod točkom V. izreke ovog rješenja donesena je sukladno članku 335. stavku 4. OZ-a.

62. Odluka pod točkom VI. izreke rješenja donesena je sukladno članku 337. stavku 2. OZ-a.

U Splitu 29. prosinca 2025.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi za presudu

- tuženiku po punomoćniku

- Financijskoj agenciji uz potvrdu o plaćenom predujmu sa stranice 177 spisa

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte