Poslovni broj: Ps-248/2019-42

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb (OIB: 61817894937), Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, kojega zastupa punomoćnica mr. sc. ŠL, dipl. iur. iz Stručne službe Gradske uprave, protiv I. tuženice FL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i II. tuženice ŠLC (OIB: [osobni identifikacijski broj]), obje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik u Zagrebu, radi iseljenja i predaje u posjed, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev:

"Nalaže se I. tuženici i II. tuženici iseliti iz stana u [adresa], 7. kat, stan br. 34, površine 52,45 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnikom te mu pripada i spremište, te predati opisani stan, slobodan od svih osoba i stvari u posjed tužitelju, u roku od 15 dana.

Nalaže se I. tuženici i II. tuženici naknaditi parnični trošak tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju Gradu Zagrebu naknaditi I. tuženici FL i II. tuženici ŠLC troškove parničnog postupka u iznosu od 497,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je u svojstvu najmodavca 26.1.2011. sa sada pok. KL kao najmoprimcem sklopio Ugovor o najmu stana na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom za stan u [adresa], 7. kat, stan br. 34, pobliže opisan u izreci presude. I. i II. tuženice su u spomenutom ugovoru navedene kao članice obiteljskog domaćinstva najmoprimca. Najmoprimac VL nije uredno podmirivao troškove u svezi korištenja predmetnog stana zbog čega je višekratno opominjan, pozivan uredno plaćati tekuće režije za stan te pozivan na predaju stana. Isti je umro **.**.2018., a stan su nastavile koristiti I. i II. tuženice s time da nisu podmirivale troškove stanovanja. Ujedno je I. tuženica i pozivana na reguliranje statusa u stanu te plaćanje dugovanja za korištenje stana, a na što se ista oglušila. Slijedom svega toga, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se I. i II. tuženicama naložiti iseljenje i predaja opisanog stana u posjed tužitelju uz naknadu troškova postupka.

2. I. i II. tuženice u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne osporavaju da su postojala nepodmirena dugovanja s osnova korištenja stana, ali ističu da su ista nastala uslijed dugotrajnog pobolijevanja ranijeg najmoprimca i teških imovinskih prilika njihovog domaćinstva. Sva ta dugovanja u međuvremenu su podmirena te tuženice sada redovno podmiruju najamninu i ostale troškove u svezi sa stanovanjem. Poriču da bi I. tuženica bila pozivana na reguliranje statusa u stanu i sklapanje ugovora o najmu. Ističu i prigovor poštivanja prava na dom (predmetni stan predstavlja njihov jedini dom te bi se u slučaju iseljenja praktično našle na "ulici" zajedno s u međuvremenu rođenim sinom II. tuženice) te u konačnici predlažu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o najmu stana na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom od 26.1.2011., potvrdu Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 16.9.2019. s izvodom iz posjedovnog lista, izvatke iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopise tužitelja od 28.2.2014., 22.12.2014., 3.5.2016., 5.5.2017., 12.3.2019., 10.4.2019., 5.12.2019., zapisnike Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 3.8.2015., 5.9.2017. i 29.10.2018., smrtni list za KL, pregled dospjelih potraživanja i knjigovodstveno stanje obveznika po Gradsko stambeno komunalnom gospodarstvu, rješenje ovoga suda po javnom bilježniku Domagoju Ranogajcu od 18.10.2019. br. O-9168/18-9, UPP-OS-72/18-9, uvide o podatku o visini dohodaka i primitaka za tuženice, podatke o provedenim plaćanjima tuženica s popratnom dokumentacijom, očitovanje HEP-Toplinarstva d.o.o. od 12.12.2018., sporazume o obročnoj otplati duga s izjavama o priznanju duga KL, rješenja Gradskog ureda za financije od 19.5.2015. klasa:

UP/I-415-07/15-006/79 i od 1.7.2016. klasa: UP/I-415-07/16-06/196, rješenja o ovrsi i ostale isprave o nepodmirenim troškovima stanovanja, dopis Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje od 18.9.2024., potvrde HEP- Toplinarstva d.o.o. od 29.10.2025. s knjigovodstvenom karticom kupca i Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 27.9.2025., karticu analitičkog knjigovodstva HEP Elektra d.o.o.. rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 16.9.2025. br. 1417522, saslušane su tuženice,

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj Grad Zagreb u svojstvu najmodavca s KL kao najmoprimcem 26.1.2011. sklopio Ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom i to za stan u [adresa], 7. kat, stan br. 34, površine 52,45 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om i hodnika te mu pripada i spremište. Ovdje tuženice navedene su kao članovi obiteljskog domaćinstva najmoprimca s kojima će koristiti predmetni stan. Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme do 13.1.2014., a prema toč. III. Ugovora najmoprimac je bio dužan najmanje 30 dana prije isteka vremena na koji je sklopljen podnijeti zahtjev za produženje ugovora o najmu stana dokazujući da ispunjava uvjete propisane člankom 33. Odluke o najmu stanova, a ako najmoprimac ne postupi sukladno tome, ili ne ispunjava uvjete za produženje najma, ugovor prestaje istekom vremena na koji je sklopljen, te je najmoprimac dužan zadnjeg dana roka stan predati slobodan od osoba i stvari najmodavcu. Tuženice ničim ne dokazuju da je raniji najmoprimac CL postupio na taj način i u gornjem roku podnio zahtjev za produženje ugovora, slijedom čega je isti ugovor prestao protekom roka tj. 13.1.2014. te je već od tada postojala obveza najmoprimca sukladno Ugovoru i odredbi čl. 17. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", br. 91/96., 48/98. i 22/06.) predati stan najmodavcu Gradu Zagrebu, a što nesporno nije učinjeno.

7. Nadalje, nije sporno i da je raniji najmoprimac CL umro **.**.2018. (prema rješenju ovoga suda po javnom bilježniku Domagoju Ranogajcu od 18.10.2019. br. O-9168/18-9, UPP-OS-72/18-9 njegova imovina koja se sastojala od pokretnina – račun kod Splitske banke d.d. u neutvrđenom iznosu prešla je u vlasništvo Grada Zagreba), dok su stan nastavile koristiti i sada koriste ovdje tuženice. Nesporno je i da je tužitelj Grad Zagreb vlasnik predmetnog stana (izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), dok je između stranaka svakako sporno imaju li tuženice pravo koje ih ovlašćuje na posjed stana, odnosno da li ova tužbe za iseljenje i predaju u posjed predstavlja neopravdano zadiranje u pravo tuženica na nepovredivost njihovog doma.

8. S tim u svezi prvenstveno je za istaknuti da također nije sporno da raniji najmoprimac nije uredno podmirivao najamninu i ostale troškove vezano za stanovanje u gornjem stanu te ga je Grad Zagreb višekratno pozivao da to čini (tako npr. dopis od 5.5.2017. u kojem se navodi dug od ukupno tadašnjih 70.388,91 kn, dopis od 3.5.2016. kojim se poziva na predaju stana, dopis od 22.12.2014. u kojem se navodi dug od tadašnjih 43.731,65 kn, dopis od 28.2.2014. kojim se opominje na plaćanje), odnosno nakon smrti najmoprimca to nisu činile niti tuženice (tužitelj navodi da je dug na ime I. tuženice 10.11.2020. iznosio tadašnjih 2.702,07 kn).

9. Tuženice tijekom postupka i u svojim iskazima u bitnom navode da su se od 2010. nalazili u teškoj situaciji s obzirom da je raniji najmoprimac prvotno pretrpio infarkt, nakon toga moždani udar i u konačnici karcinom, zbog čega su se prvenstveno bavili time. Osim toga, dobio je otkaz i od spomenute godine bio prijavljen na Zavodu za zapošljavanje gdje je primao naknadu od tadašnjih 1.200,00 kn mjesečno. Ne osporavaju postojanje dugovanja, ali isto su u međuvremenu gotovo u cijelosti podmirile. U stanu žive I. tuženica, II. tuženica i njezin sada šestogodišnji sin. Tuženice su zaposlene i I. tuženica prima plaću od oko tadašnjih 7.000,00 kn mjesečno koja je opterećena s dva kredita, a II. tuženica prima plaću u iznosu od tadašnjih 5.000,00 kn mjesečno. Sin ide u vrtić za što II. tuženica plaća iznos od tadašnjih 600,00 kn. II. tuženica je udana, ali njezin suprug ne živi s njima već sa ocem i braćom, budući da se brine o ocu koji boluje od Parkinsonove bolesti, odnosno o bratu koji je osoba s posebnim potrebama. Suprug joj je zaposlen te prima mjesečno plaću od oko tadašnjih 5.000,00 kn. Tuženice nemaju u vlasništvu nekretnine, kao niti suprug II. tuženice, a od vrijednijih pokretnina II. tuženica je vlasnica osobnog vozila marke Ford Fiesta god. proizvodnje 2006., kupljenog na kredit na ime I. tuženice koja je kasnije isti darovala II. tuženici. U spornom stanu neprekidno stanuju od 1998. kada je stan dodijeljen na korištenje njihovom suprugu i ocu KL, te isti stan predstavlja njihov jedini dom pa u slučaju iseljenja ne bi imali riješeno stambeno pitanje i završili bi doslovno na "ulici". Sud je prihvatio takve iskaze tuženica cijeneći ih iskrenim i uvjerljivim (faktično ih ne osporava niti tužitelj) te u suglasju s ispravama priležećim spisu. Tako npr. iz podataka o visini dohodaka i primitaka za 2019. proizlazi da je u istoj godini I. tuženica ostvarila dohodak u iznosu od tadašnjih 98.669,48 kn, a I. tuženica u iznosu od tadašnjih 30.450,39 kn. Postojanje ranijeg dugovanja kako je spomenuto nije sporno, kao i da je raniji najmoprimac s određenim davateljima usluga sklapao sporazume o obročnoj otplati istih (koji nisu realizirani) te su zbog toga pokretane ovrhe protiv ovdje tužitelja kao vlasnika, kao i da je svojevremeno bez uspjeha tražio obročnu otplatu i otpis dužne najamnine od Grada Zagreba (rješenja Gradskog ureda za financije od 19.5.2015. klasa: UP/I-415-07/15-006/79 i od 1.7.2016. klasa: UP/I-415-07/16-06/196). Iz dostavljene potvrde HEP Toplinarstva d.o.o. od 29.10.2025. proizlazi da nema duga za isporučenu toplinsku energiju kako po šifri potrošnje koja je glasila na pok. KL tako i šifri potrošnje koja glasi na I. tuženicu, dok je iz potvrde Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 27.9.2025. razvidno da je aktivni obveznik ovdje I. tuženica podmirila obveze plaćanja komunalne naknade i ugovorene najamnine, naknade za uređenje voda, javne usluge sakupljanja komunalnog otpada te utroška vode zaključno sa zaduženjem za mjesec rujan 2025. Iz kartice analitičkog knjigovodstva HEP Elektra d.o.o. također proizlazi da ne postoji dugovanje po toj osnovi. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 16.9.2025. br. 1417522 razvidno je da je I. tuženici od 1.9.2025. priznato pravo na starosnu mirovinu u svoti od 921,50 EUR mjesečno.

7. S obzirom na istaknuto pozivanje tuženica na prigovor prava na poštivanje doma u smislu odredbe čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, br. 18/97., 8/99., 14/02., 13/03. 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija) u svezi odredbe čl. 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 85/10. i 5/14.), sud je razmotrio primjenu gornje odredbe Konvencije, tj. ispitao razmjernost i nužnost miješanja u eventualno pravo na dom tuženica. Kako tuženice predmetni stan neprekidno koriste od 1998. kada je dodijeljen na korištenje ranijem najmoprimcu KL, sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju postoji dovoljna i kontinuirana veza tuženica s tim stanom očito manifestirana u volji da žive u tom stanu, zbog čega se može zaključiti da sporni stan predstavlja dom za tuženice. S obzirom da tužitelj predlaže donošenje presude kojom bi se tuženicama naložilo iseljenje iz stana koji predstavlja njihov dom, razvidno je da bi time došlo do miješanja u pravo tuženica na poštivanje njihovog doma. Takvo miješanje je u skladu sa zakonom (čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZV/) i ima legitiman cilj u vidu zaštite prava vlasništva tužitelja, odnosno i provođenja odgovarajuće stambene politike (zadovoljavanje stambenih potreba građana prema propisanim kriterijima) te promicanja gospodarske dobrobiti države (prodaja ili davanje stana u najam, koja novčana sredstva cijene ili najamnine svakako služe financiranju javnih funkcija države kao takve). No, takvo mjera mora biti i nužna u demokratskom društvu, slijedom čega je potrebno utvrditi može li se isti gornji legitiman cilj postići primjenom blaže mjere, postoji li "neodgodiva društvena potreba" za mjeru kojom se miješa u pravo na dom te je li miješanje razmjerno toj potrebi. Prema nalazu ovoga suda, a cijeneći sve gore utvrđene činjenice, takva mjera u konkretnom slučaju nije nužna. Naime, tužitelj kao osnovni razlog traženja iseljenja tuženica ističe njihovo korištenje stana bez ili s neurednim plaćanjem najamnine i troškova stanovanja, a koji razlog je (iako je postojao u vrijeme podnošenja tužbe) u međuvremenu otpao gotovo u cijelosti. Nije sporno općenito postojanje obveze tužitelja za stambeno zbrinjavanje socijalno i zdravstveno ugroženih osoba, ali iseljenjem tuženica (s predškolskim djetetom) stvorio bi se još jedan takav slučaj budući da tuženice nemaju mogućnosti riješiti stambeno pitanje na drugi način. Tužitelj ne dokazuje navode da je I. tuženica prethodno zaprimila dopise od 12.3.2019. i 10.4.2019. kojim je pozivana na reguliranje statusa u stanu, ali neovisno o tome podmirenjem gotovo svih zaostalih dugovanja u znatnom iznosu tijekom ovog postupka (koji su nastali u većoj mjeri uslijed objektivnih okolnosti prethodno razloženih po tuženicama) i sadašnjim plaćanjem tuženice su jasno iskazale volju za ostankom u predmetnom stanu koji predstavlja njihov dom, a koji prihod bi inače tužitelj ostvarivao i u slučaju iznajmljivanja stana nekoj trećoj osobi. U konačnici, stoga bi stavljajući u međusobni odnos ova dva suprostavljena prava (pravo vlasništva tužitelja kao osobe javnog prava i prava na dom tuženica), pravo tuženica pretezalo nad pravom tužitelja, slijedom čega se prigovor tuženica u tom pravcu ukazuje osnovanim.

8. Slijedom svega izloženoga, a s obzirom da bi prihvaćanjem zatražene vlasničko-pravne zaštite tužitelja u smislu odredaba čl. 161. i čl. 162. ZV-a došlo do nedopuštenog miješanja u prava na dom tuženica, valjalo je takav tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

9. Preostale navode stranaka i provedene dokaze sud nije posebice cijenio, a s obzirom da su činjenice utvrđivane istima između stranaka nesporne, odnosno kraj gornjih utvrđenja više nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

9. Trošak I. i II. tuženica odnosi se na trošak zastupanja istih po punomoćniku odvjetniku i to: jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak – 200 bodova (Tbr. 7 t. 2. al. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,

37/22. i 126/22. – dalje: Tarifa/ koja se ovdje primjenjuje sukladno Tbr. 52 st. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", br. 138/23./), koji primjenom Tbr. 50. Tarife daju iznos od 398,00 EUR, odnosno uvećano za trošak PDV-a od 25 % iznos od 497,50 EUR. Tuženicama nije priznat preostali zatraženi trošak poduzimanja pojedinih parničnih radnji, a s obzirom da se radi o sporu u kojem odvjetniku pripada pravo na jednokratnu nagradu bez obzira na broj poduzetih radnji.

10. Kako su I. i II. tuženice u cijelosti uspjele u sporu, to je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZOO-a odlučeno da im tužitelj troškove postupka naknadi u cijelosti, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova iz razloga neuspjeha u parnici valjalo odbiti.

U Zagrebu 29. prosinca 2025.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od l5 dana od dostave presude, putem ovog suda.

DNA:

tužitelju

tuženicama po pun.