Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
K-680/2025-45
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Laptalo Medarić, kao predsjednika vijeća te Vladimira Špelića i Ivice Anića-Milića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Andreje Vrbanić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČĆ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KO-DO-499/2025-3 od 25. rujna 2025., na raspravi dovršenoj 29. prosinca 2025., kada je presuda javno objavljena u prisutnosti RĆ, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu te optuženika osobno uz branitelja Hrvoja Butkovića, odvjetnika u Zagrebu,
p r e s u d i o j e
Optuženi DĆ, državljanin Ukrajine, sin Č i R, rođen **.**.1997. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Del Cortes El Viejo 8, policajac, neoženjen, bez djece, lošeg imovinskog stanja, podaci o osuđivanosti nedostupni,
k r i v j e
I. što je:
9. rujna 2025. oko 07,40 sati u Vojniću, Magarčevac, unaprijed i po prethodnom dogovoru s nepoznatom osobom, u cilju da se nepripadno materijalno okoristi ilegalnim prevoženjem stranih državljana za novčani iznos od 1.000,00-1.500,00 dolara koji bi dobio po izvršenom prijevozu, u kombi vozilo marke „Mercedes Sprinter“ registarskih oznaka i broja [registarska oznaka], na lokaciji koju je zaprimio putem mobilnog uređaja, preuzeo 21 ilegalnog migranta, državljane Sirije i Palestine koji su prethodno na nezakonit način, mimo granične kontrole ušli u Republiku Hrvatsku, na način da ih je smjestio u tovarni prostor vozila koji nije namijenjen za prijevoz ljudi jer u njemu nema sjedala, prozora, ventilacije i sigurnosnih pojaseva, te je iste prevozio, a kada su ga uočili policijski službenici, povećao je brzinu kretanja vozila te se dao u bijeg, sve dok zbog neprilagođene brzine s opisanim kombi vozilom nije sletio u jarak,
II. dakle iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj,
čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano u članku 326. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 -dalje u tekstu: KZ/11)
III. pa se na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.
IV. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ĐĆ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od lišenja slobode od uhićenja 9. rujna 2025. u 7,50 sati, pa nadalje.
V. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog ČĆ oduzima se mobilni uređaj marke iPhone model 14, ljubičaste boje, IMEI broja [IMEI broj], oduzet prema potvrdi Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Karlovac s ispostavom Vojnić, o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 9. rujna 2025., te će se isti nakon pravomoćnosti presude uništiti.
VI. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženi DĆ oslobađa se od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.
Obrazloženje
1. Optužnicom broj KO-DO-499/2025-3 od 25. rujna 2025. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu stavilo je na teret optuženom ĐĆ počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11.
2. Upitan o osnovanosti optužbe optuženi DĆ iskazao je da se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, ali ne i njegovog kvalificiranog oblika iz članka 326. stavka 2. KZ/11, koje mu se optužnicom stavlja na teret.
3. U dokaznom postupku saslušani su svjedoci BĆ i TĆ, pročitano je izvješće o postupanju policijskih službenika, zapisnik o očevidu, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj], zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj], zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa, zapisnik o vraćanju privremeno oduzetih predmeta.
4. Nesporno je da je optuženi DĆ dana 9. rujna 2025. kombi vozilom marke Mercedes Printer, reg. oznake [registarska oznaka], prevozio dvadesetjednog ilegalnog migranta, državljana Sirije i Palestine koji su prethodno nezakonito prešli državnu granicu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske i tako ušli u Republiku Hrvatsku.
5. Sporna je činjenica da li je optuženi DĆ svojim postupanjem ostvario subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, a pri počinjenju kaznenog djela dovedeni su u opasnost životi i tijela osoba koje su se nedozvoljeno kretale u Republici Hrvatskoj, opisano po članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11.
6. U svojoj obrani optuženi DĆ je naveo da je na Telegramu, za vrijeme dok je bio u Španjolskoj, pronašao ponudu za posao koja se odnosi na prijevoz vozila iz Poljske u Republiku Hrvatsku za "dobru naknadu". Po javljanju na oglas rečeno mu je da će za posao dobiti 150 dolara za prijevoz vozila uz plaćanje troškova puta. Poslodavac mu je poslao avionsku kartu do Krakova i avionsku kartu iz Krakova za Varšavu. U Varšavi je kontaktirao osobu koja mu je dala lokaciju gdje se nalazi vozilo koje je preuzeo i krenuo u Zagreb. U Zagrebu mu je rečeno da će voziti vozila s parkinga na parking, te da će mu za posao biti plaćen iznos od 1.000 do 1.500 dolara isplatom na Revolut karticu. Tada mu je uplaćen iznos od 150 dolara za prijevoz vozila iz Varšave u Zagreb, kao i troškovi puta u iznosu od 1.000 eura. Nakon tri dana poslodavac ga je kontaktirao rekavši mu da će voziti ljude unutar Hrvatske koji nemaju vizu. Uputio se na lokaciju koju je dobio putem Telegrama, u šumi udaljenoj 150 km od Zagreba, no kako je tu uočio policijska vozila nazvao je poslodavca i rekao da odbija prevesti ljude, zbog čega se vratio u hotel. Sljedećeg dana u jutarnjim satima poslodavac ga je kontaktirao rekavši da preveze ljude s lokacije te je po dolasku na lokaciju zatekao više osoba s kojima su bile dvije osobe koje su ih usmjeravale da uđu u vozilo. Nije znao o kojem broju ljudi se radi niti je s njima komunicirao jer je u vozilu postojala pregrada između putničke kabine i tovarnog prostora. U blizini lokacije gdje je preuzeo ljude mimoišao se s vozilom za koje nije znao da se radi o policijskom, a kada ga je uočio, prestrašio se, zbog čega se počeo kretati šumskom cestom, udaljavajući se od tog mjesta. Povećao je brzinu do 40 km/h, a kako je bilo maglovito i dan ranije je kišilo, udario je vozilom u drvo. Policijski službenici zatekli su ga u vozilu, dok su migranti pokušali izaći iz vozila. Posumnjao je da se radi o ilegalnim migrantima jer je i sam ilegalno napustio područje Ukrajine.
6.1. Obzirom da je optuženi prilikom prvog ispitivanja iskazivao različito od onoga što je iskazao prilikom iznošenja obrane na raspravi, to je sud pročitao zapisnik o prvom ispitivanju i pregledao pripadajuću AV snimku. Prilikom prvog ispitivanja optuženi DĆ naveo je da je na ''Telegramu'' pronašao ponudu za posao, da su tražili vozača da prevozi ljude koji nemaju vizu za što će dobiti "dobre" novce. Poslali su mu avionsku kartu do Krakova, a iz Krakova do Varšave je išao autobusom. U Varšavi su mu poslali lokaciju gdje će ga čekati auto, a dolaskom na lokaciju vozilo je bilo otključano s ključevima i dokumentima. Poslali su mu novac za gorivo i hranu i rekli da može otići u Hrvatsku. U Zagrebu je dobio rezervaciju hotela, a rečeno mu je i da može mijenjati aute „s parkinga na parking“. Dobio je lokaciju gdje treba pokupiti ljude, no po dolasku je uočio policiju pa se vratio „prazan". Drugi dan 9. rujna je dobio novu lokaciju gdje su ga po dolasku na lokaciju čekali ljudi. Kad je pokupio ljude, poslane su mu dvije lokacije, a na drugoj ga je zaustavila policija. Nije se zaustavio policiji jer je mislio da može pobjeći i kad stane da će pobjeći. Vozilom je sletio u odvodni kanal, no kako nije bila velika brzina, to nije ni bilo strašno da ljudi mogu poginuti. Bojao se da će biti uhićen pa je bježao jer je htio izbjeći postupak. Za putne troškove je dobio oko 1.000,00 dolara a iznos od 1.000,00 do 1.500,00 dolara je trebao dobiti po izvršenom prijevozu. Isplata je trebala biti na njegovu Revolut karticu, a bio je svjestan da se radi o ilegalnim migrantima.
7. U svom iskazu svjedok BĆ, policijski službenik koji je postupao kritične zgode prema optuženom ĐĆ, iskazao je da je s TĆ bio u obilasku sektora u području Petrove Gore, kada su uočili kombi vozilo bijele boje kako im ide ususret. Bili su u civilnom vozilu bez vidljivih oznaka, a kada su se mimoišli s kombi vozilom pokušali su ga zaustaviti uz uporabu palice ili svjetlosnih signala, zbog proteka vremena ne može točno reći, a kako se vozilo nije zaustavljalo, to su se uputili za njim. U području Ključara, na području "T raskrižja", na šumskoj nerazvrstanoj cesti, makadamskom putu, vozilo kojim je upravljao optuženi je zbog neprilagođene brzine udarilo u drvo. Brzina kojim se kretalo vozilo nije bila velika jer uvjeti ceste to nisu dopuštali budući se radi o makadamskom putu, oko 50-60 km/h, a cijela vožnja trajala je 5-6 km. Po zaustavljanju optuženi je pokušao pobjeći te se uputio za njim, dok je TĆ nastavio postupanje prema migrantima. Migranti nisu zatražili pomoć, a u vozilu ih je bilo više od dvadeset.
8. Svjedok TĆ u svom iskazu navodi da je s BĆ postupao u okviru OA Koridor, kada su kod Muljave, u blizini objekta Šumarije Vojnić, uočili vozilo kombi bijele boje, te su se za njim uputili prateći ga tri km. Nalazili su se u neobilježenom civilnom vozilu bez svjetlosnih i zvučnih signala te je u jednom trenutku vozilo počelo ubrzavati krećući se brzinom od 30-70 km/h, da bi u mjestu Ključar, u zavoju s glavne ceste skrenulo u jarak. Po zaustavljanju vozila optuženi je počeo izlaziti iz vozila, a postupanje prema njemu preuzeo je BĆ, dok je on postupao prema migrantima, njih dvadeset, koji su u tom trenutku počeli izlaziti iz vozila kroz stražnja vrata. Ističe da vozaču, optuženom, za vrijeme vožnje niti u jednom trenutku nisu signalizirali da se zaustavi. Vozilo kojim je upravljao optuženi bilo je kombi vozilo sa sjedećim mjestima u kabini, dok je ostatak bio teretni prostor, time da između tog prostora i kabine nije bilo pregrade.
9. Iz izvješća o postupanju policijskih službenika proizlazi da su 9. rujna 2025. u 07,40 sati uočili vozilo reg. oznake [registarska oznaka] marke Mercedes, kojim je upravljao optuženi DĆ, a koji se nije zaustavio na njihove svjetlosne signale zbog čega su se uputili za njim te je zbog neprilagođene brzine vozilo sletjelo u odvodni kanal. U tovarnom prostoru teretnog vozila zatečen je dvadeset i jedan ilegalni migrant.
10. Prema potvrdi i zapisniku o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od optuženog ČĆ oduzeto je kombi vozilo marke „Mercedes“ tip „Sprinter“ reg. oznake [registarska oznaka] s pripadajućim ključem, koje je naknadno vraćeno vlasnici ČĆK.
11. Iz zapisnika o očevidu koji je proveden na vozilu Mercedes reg. oznaka [registarska oznaka] te su na istom između ostalog vidljiva oštećenja u vidu probušene gume i uvinutog čeličnog naplatka te je utvrđeno da je kabina kombija širine 175 cm, dužine 155 cm i visine 180 cm s tri sjedeća mjesta. Isto tako, utvrđeno je da je tovarni prostor dužine 330 cm, širine 175 cm i visine 197 cm s bočnim i stražnjim vratima na kojima s unutarnje strane postoje mehanizmi za otvaranje vrata koji su ispravni.
12. Prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] od optuženog ČĆ oduzet je mobilni uređaj marke „iPhone“ model 14, ljubičaste boje, IMEI: 353843243777019 1.
13. Iz zapisnika o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa proizlazi da je pretragom mobilnog telefona koji je privremeno oduzet od optuženog ČĆ u aplikaciji ''WhatsApp'' pronađena komunikacija iz koje je vidljivo da je okrivljenik razmjenjivao poruke s organizatorima ilegalnog prijevoza u aplikaciji ''Telegram'', kao i uplate za prijevoz i plaćanja troškova na Revolut karticu. Isto tako su u ''Google Maps'' aplikaciji utvrđene lokacije.
14. Sud je u cijelosti prihvatio materijalnu dokumentaciju na spisu cijeneći ju istinitom, budući je izrađena jasno, u skladu s pravilima struke te u konačnici neosporena. Isto tako, sud je prihvatio iskaz policijskog službenika TĆ te ga cijenio istinitim, budući je u suglasju s materijalnom dokumentacijom i obranom optuženog ČĆ, koju je isti iznio prilikom prvog ispitivanja. Ovu obranu koju je optuženi iznio prilikom prvog ispitivanja sud cijeni istinitom u dijelu u kojem je u suglasju s prihvaćenim dokaznim prijedlozima, dok obranu koju je optuženi iznio na raspravi pred sudom sud ne cijeni istinitom već usmjerenom isključivo na otklanjanja, odnosno umanjenje njegove kaznenopravne odgovornosti. Iskaz svjedoka BĆ sud prihvaća i cijeni istinitim u dijelu koji je u suglasju s iskazom svjedoka TĆ, te materijalnom dokumentacijom, budući je u bitnim dijelovima iskaz ovog svjedoka kontradiktoran iskazu svjedoka TĆ, ali i obrani optuženog koju je iznio prilikom prvog ispitivanja kao i materijalnoj dokumentaciji.
15. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći i analizirajući sve izvedene dokaze i dovodeći ih u vezu s obranom optuženog ČĆ sud je utvrdio da je optuženi počinio kazneno djelo kako je to navedeno u izreci ove presude.
16. Iz obrane optuženog ČĆ koju je iznio prilikom prvog ispitivanja, sud je utvrdio da je optuženi kritične zgode došao u Republiku Hrvatsku po prethodnom dogovoru s nepoznatim osobama s kojima je u kontakt stupio na način da se javio na oglas za posao na Telegramu, te mu je rečeno da će prevoziti ljude koji nemaju vizu za što će dobiti "dobre" novce. Nakon dolaska u Hrvatsku odlazi na lokaciju koja mu je upućena putem mobitela, gdje zatiče policiju te odustaje od preuzimanja ljudi, nakon čega sutradan ponovno dolazi na lokaciju koju je dobio putem mobitela, gdje u vozilo ulaze osobe. Kreće prema lokaciji koja mu je upućena mobitelom, a u trenutku kada uočava policiju pokušava pobjeći, no zbog neprilagođene vožnje dolazi do slijetanja vozila u jarak.
17. Navedeno iskazuje i svjedok TĆ, policijski službenik, ističući da se sa BĆ nalazio u neobilježenom civilnom vozilu, bez svjetlosnih i zvučnih signala, kada su pokušali zaustaviti kombi bijele boje na Muljavi te ga pratili 3 km, gdje je vozilo u mjestu Ključar počelo ubrzavati te s glavne ceste skrenulo u jarak. U tom trenutku je vozač, optuženi, počeo izlaziti iz vozila te je prema njemu dalje postupao BĆ, dok je TĆ postupao prema migrantima koji su u tom trenutku počeli izlaziti iz vozila kroz stražnja vrata. Ovakav iskaz svjedoka potvrđuje navode optuženog i to one koje je iznio prilikom prvog ispitivanja.
18. Samim time, obrana optuženog ČĆ koju je iznio na raspravi u kojoj navodi da je dogovorio prijevoz vozila uz plaćanje troškova puta iz Varšave do Zagreba, a nakon toga prijevoz vozila u Zagrebu s parkinga na parking za iznos od 150,00 dolara i plaćene troškove puta te da je nakon toga trebao prevesti ljude prema lokacijama koje je dobivao od poslodavca za što mu je rečeno da je legalno pa je i preuzeo osobe na lokaciji koju je primio u kombi vozilo kojim je upravljao, pritom se krećući šumskom cestom, da bi u jednom trenutku zbog straha kada je uočio drugo vozilo, počeo ubrzavati te udario vozilom u drvo, te je tek tada posumnjao da se radi o ilegalnim migrantima, sud smatra krajnje neuvjerljivom. Ovo iz razloga što ovakva obrana nije niti životna niti logična, posebice kada se uzme u obzir iskaz optuženog prilikom prvog ispitivanja koji je životan i logičan te u skladu s ostalim izvedenim dokazima, a posebice iskazom svjedoka TĆ. Opisano postupanje, prijevoz vozila te u konačnici prijevoz osoba, je nedvojbeno takve prirode da bi kod prosječne osobe izazvala sumnju u zakonitost takvog postupanja, tim više što je za prijevoz vozila u Hrvatsku optuženom plaćeni svi troškovi, što samo po sebi dovodi u sumnju zakonitost postupanja te upućuje na neuvjerljivost njegove obrane. Isto tako, dio obrane u kojoj optuženi ističe da je u konačnici posumnjao da se radi o ilegalnim migrantima jer je i sam ilegalno napustio područje Ukrajine nije životan te je u tom smislu neuvjerljiv, posebice kada se u obzir uzmu njegovi navodi da je već prilikom prvog dolaska na prvobitno upućenu lokaciju postupanje bilo sumnjivo te da se vratio u Zagreb, a nakon toga drugi dan došao po ljude u šumsko područje kako bi ih prevozio na lokaciju koju je dobio putem mobitela, isto tako upućuje na protupravnost ovakvog postupanja, a posljedično na neuvjerljivost obrane optuženog.
19. Isto tako iskaz svjedoka BĆ, policijskog službenika koji je evidentno nezainteresiran za ishod postupka te samim time nepristran, sud nije prihvatio i cijenio istinitim usprkos ovoj činjenici obzirom da u bitnim dijelovima iskaz ovog svjedoka nije potkrijepljen personalnim i materijalnim dokazima. Naime, svjedok je naveo da su optuženog nakon uočavanja pokušali zaustaviti uz uporabu palice ili svjetlosnih signala, a kako se vozilo nije zaustavljalo, uputili su se za njim, da bi na makadamskom putu vozilo zbog neprilagođene brzine udarilo u drvo. Ovakvi navodi svjedoka u suprotnosti su sa iskazom TĆ, ali i obrane optuženog ČĆ koju je iznio prilikom prvog ispitivanja jer su i optuženi i svjedok TĆ iskazali da policijsko vozilo nije bilo obilježeno i da nije imalo uključene svjetlosne signale. Isto tako, obojica su iskazala da se vozilo na makadamskom putu zaustavilo, odnosno skrenulo u jarak, a ne u drvo. Utvrđeno je da su na kombi vozilu kojim je kritične zgode upravljao optuženi DĆ nastala oštećenja u vidu probušene gube i uvinutog čeličnog naplatka. Samim time, ovakva oštećenja potvrđuju navode obrane optuženog i iskaz svjedoka TĆ, da je došlo do slijetanja vozila u jarak, a ne u drvo. Proturječnosti iskaza BĆ imaju se pripisati velikom broju postupanja nalik na postupanje kritične zgode, obzirom da je sam svjedok naveo da redoviti postupa u okviru OA Koridor 2.
20. Prilikom slijetanja vozila u jarak, prema obrani optuženog ČĆ, ali i iskazu svjedoka TĆ nije došlo do stradavanja migranata koji su se prevozili u tovarnom prostoru vozila. Naime, nitko od migranata nije tražio pomoć niti je imao vidljive ozljede. Migranti su se prevozili, njih dvadeset i jedan, u tovarnom prostoru, odvojenom od prostora kabine pregradom, bez sjedala, prozora, ventilacije, sigurnosnih pojaseva, pri čemu su dimenzije tovarnog prostora 3,3 m dužine, 1,75 m širine i visine 1,97 m. Samim time, dvadeset i jedna osoba prevozila se u prostoru veličine 5,78 m², što svakako nije prostor primjeren prijevozu tolikog broja osoba, no ne u smislu da bi prijevozom u prostoru navedenih dimenzija i na način kako ih je prevozio optuženi bili dovedeni u opasnost život i zdravlje prevoženih ilegalnih migranata. Ovo iz razloga što u konkretnom slučaju nije nastupila realna opasnost za život i zdravlje migranata, budući prijevoz migranata u tovarnom prostoru kombi vozila pri brzini od 30-50 km/h, na makadamskom putu, nije takvo da bi bili dovedeni u opasnost život i zdravlje prevoženih ilegalnih migranata. Tim više što nakon što je vozilo sletjelo s ceste u odvodni kanal, migranti su otvorili stražnja vrata tovarnog prostora te počeli izlaziti iz vozila, no nitko od njih nije zatražio pomoć niti su kod ikoga bile utvrđene bilo kakve ozljede. Samim time sud je utvrdio da se u konkretnom postupanju optuženog kritične zgode nisu ostvarili elementi terećenog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2 KZ/11.
21. Naime, za postojanje kvalificiranog oblika ovog kaznenog djela potrebno je postojanje realne opasnosti za život i zdravlje migranata, koja u konkretnom slučaju nije postojala. Ovo iz razloga što je prijevoz migranata trajao iznimno kratko, 5-6 km, u kombi vozilu, na makadamskom putu, uz brzinu kretanja oko 30-50 km/h, usprkos činjenici da je došlo do slijetanja vozila u jarak. Naime, upravo je svjedok TĆ rekao da je do slijetanja došlo u zavoju s te glavne ceste na makadamskom putu, a brzina kretanja vozila nije bila velika, jer to niti uvjeti ceste nisu dopuštali. Pritom optuženi nije pokušao niti bježati jer mu policijski službenici nisu niti signalizirali da se zaustavi, iako je u jednom trenutku povećao brzinu kretanja. Navedeno ne upućuje na činjenicu da bi realno postojala opasnost za život i tijelo migranata.
22. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje sud je temeljem odredbe članka 449. stavka 2. ZKP/08 izmijenio činjenični i zakonski opis kaznenog djela za koje je optuženik DĆ proglašen krivim. Pritom iz provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da bi policijski službenici u svom postupanju kritične zgode davali svjetlosne signale optuženom za zaustavljanje, kao i da bi optuženi vozilom sletio u odvodni kanal, već je, prema navodima obrane optuženog i iskazu svjedoka TĆ, došlo do slijetanja u jarak, slijedom čega je u ovom smislu valjalo izmijeniti činjenični opis kaznenog djela. Naime, optuženik je svojim ponašanjem ostvario obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11, jer je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da je s namjerom iz koristoljublja pomogao drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj, pri čemu nisu dovedeni u opasnost život i tijelo migranata.
23. Sud je ovlašten na ovakve izmjene obzirom da nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela, a izmjena je učinjena u korist optuženog ČĆ jer je proglašen krivim za kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11, a koje djelo je lakše od kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, opisano u članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11 koje mu je optužbom stavljeno na teret.
24. U konkretnom slučaju, vijeće je utvrdilo da se ne može raditi o većem stupnju neprimjerenosti uvjeta prijevoza migranata odnosno njihov prijevoz nije vršen na način da bi migrantima bio ugrožen život i tijelo. Ovo iz razloga što su migranti bili smješteni u tovarnom prostoru kombi vozila dimenzija 330 cm dužine, 175 cm širine i 197 cm visine. Prijevoz je trajao kratko vrijeme, brzina kretanja nije bila velika, prijevoz je vršen na makadamskom putu te je sam taj prijevoz svakako neadekvatan no ne u smislu da bi osobama, bilo ugroženo zdravlje, odnosno da bi bili dovedeni u opasnost život i zdravlje migranata jer se u tom slučaju mora raditi o većem stupnju neprimjerenosti prijevoza što vijeće nije utvrdilo da bi vožnja optuženog bila takva da bi ugrožavala život i tijelo migranata.
25. Zbog toga ovo vijeće drži da je optuženi DĆ svojim naprijed opisanim postupanjem ostvario sve objektivne elemente kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma slijedom čega je u tom smislu izmijenilo činjenični i zakonski opis kaznenog djela stavljenog na teret optuženom.
26. Što se tiče subjektivnog elementa utvrđeno je da je optuženi DĆ postupao s oblikom krivnje koja se u kaznenom pravu zove izravna namjera, jer je bio svjestan svoga djela i htio je njegovo počinjenje, a ubrojivost optuženog tijekom postupka ničim nije dovedena u pitanje.
27. Navedeno proizlazi upravo iz obrane optuženog ČĆ gdje je utvrđena njegova namjera počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret jer je, kao što je i sam naveo, po prethodnom dogovoru sa osobama u Španjolskoj, javljajući se na oglas za posao, dogovorio prijevoz ilegalnih migranata za koje je znao da se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske nedozvoljeno. Njegova namjera bila je omogućiti migrantima kretanje u Republici Hrvatskoj, od lokacije gdje ih je preuzeo do lokacije koja mu je upućena putem mobitela, pri čemu je bio svjestan da je ovakvo postupanje protuzakonito jer je i sam naveo da je ilegalno napustio teritorij Ukrajine. Osim toga, u obrani je naveo da je u Republiku Hrvatsku došao na način da je iz Španjolske došao u Krakov, iz Krakova u Varšavu, iz Varšavu u Zagreb, koje troškove puta mi je organizator ilegalnog prijevoza migranata podmirio, za obećanu nagradu od 1.000,00. - 1.500,00 dolara. Ovakvo postupanje upućuje na povećan stupanj namjere protupravnog postupanja na strani optuženog.
28. Motiv optuženog ČĆ, kako je i naveo u obrani bila je zarada, dakle stjecanje imovinske koristi pri čemu se iskorištava želja osoba koje žele doći u zemlje zapadne Europe u potrazi za boljim životom, a nemaju uvjete za ulazak u te države. Na području Općinskog suda u Karlovcu ovo kazneno djelo je u stalnom porastu zbog slabije naseljenosti uz granicu Bosne i Hercegovine gdje se često ilegalno i mimo granične kontrole prevoze osobe iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku, a zatim i dalje. Na taj način ugrožava se prije svega sigurnost Republike Hrvatske, ali i Europske unije jer kod takvih osoba koje ilegalno ulaze u Republiku Hrvatsku ne vrši se kontrola od strane policije, nije moguće utvrditi kuda se one stvarno kreću i koji je njihov krajnji cilj. Upravo zbog svega navedenog ovaj sud smatra da je riječ o teškom kaznenom djelu kojim se ugrožava sigurnost Republike Hrvatske, njezinih građana i njihove imovine.
29. Zbog svega naprijed navedenog sud je utvrdio da je optuženi DĆ počinio kazneno djelo upravo na način kako je to navedeno u izreci presude pa je proglašen krivim i osuđen po zakonu. Vijeće je odlučujući o kaznenopravnoj sankciji, utvrđivalo sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža u odnosu na počinitelja kaznenog djela (olakotne i otegotne okolnosti).
30. Cijeneći stupanj krivnje optuženog ČĆ koji je maksimalan, iskazanu upornost i bezobzirnost te težinu počinjenog kaznenog djela ovaj sud smatra da se jedino i isključivo bezuvjetnom kaznom zatvora može postići svrha kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja visine kazne sud je cijenio sve naprijed navedene okolnosti imajući u vidu da je riječ o kaznenom djelu za koje je zakonom zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina.
31. Sud je kao otegotne okolnosti na strani optuženog ČĆ uzeo u obzir sve okolnosti počinjenja djela, činjenicu da je u Republiku Hrvatsku došao s jedinim isključivim ciljem činjenja kaznenog djela kao dio organiziranog načina ovakvog postupanja koji se ogleda kroz njegov put dolaska u Republiku Hrvatsku, od Španjolske, preko Krakova, Varšave do Zagreba. Posebno otegotnom je sud cijenio činjenicu da je optuženi u vozilu prevozio dvadeset i jednu osobu u uvjetima koji nisu adekvatni za prijevoz ovolikog broja osoba. Otegotnom je sud cijenio društvenu opasnost i težinu počinjenog kaznenog djela, činjenicu da se iskorištava teško stanje osoba u svrhu stjecanja imovinske koristi od 1.000,00 – 1.500,00 dolara, dok drugih posebno otegotnih okolnosti sud nije našao. Olakotnim je sud cijenio njegovo priznanje osnovnog kaznenog djela stavljenog mu na teret, dok drugih posebno olakotnih okolnosti sud nije našao.
32. Za počinjeno kazneno djelo iz članka 326 stavka 1. KZ/11 zakonom je propisana kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) do 8 (osam) godina pa je stoga s obzirom na navedene olakotne i otegotne okolnosti sud optuženog ČĆ osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Sud smatra da će odabrana izrečena sankcija za optuženog u potpunosti proizvesti svrhu i dovesti do toga da isti shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Odabir sankcije sadrži dostatnu količinu i moralne osude za zlo koje je optuženi počinjenjem ovog kaznenog djela nanio društvu u cjelini, a sve ovo imajući u vidu težinu kaznenog djela, prouzročenu posljedicu te nastalu štetu čime je u cijelosti ostvarena svrha kažnjavanja predviđena Kaznenim zakonom.
33. Sud je na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ĐĆ u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme od lišenja slobode od 9. rujna 2025. u 07,50 sati pa nadalje.
34. Isto tako, sud je na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog ČĆ oduzeo mobilni uređaj marke iPhone model 14, ljubičaste boje, IMEI broja [IMEI broj], oduzet prema potvrdi Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Karlovac s ispostavom Vojnić, o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 9. rujna 2025., te će se isti nakon pravomoćnosti presude uništiti budući je navedeni mobilni uređaj korišten za komunikaciju između optuženog i organizatora protupravnog prijevoza osoba.
35. Iako je optuženi DĆ proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela stavljenog mu na teret, temeljem članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 oslobođen je od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. – 6. ZKP/08 kao i obveze naknade troška nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika i njegove obitelji.
U Karlovcu 29. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Tihana Laptalo Medarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostavljeno:
1. ODO u Karlovcu na br. KO-DO-499/2025
2. Optuženi DĆ, Zatvor u Zagrebu
3. Hrvoje Butković, odvjetnik u Zagrebu