REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. P Ob-24/2025-94

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici iz [adresa], protiv prvotuženika ČĐN iz [adresa], Č 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Orkić, odvjetnici iz Umaga i drugotuženice DĐ (ranije IĐ), s prebivalištem u [adresa], 90880 D OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po SĐ punomoćnici iz Odvjetničkog društva Stanić i partneri, odvjetnicima u Rijeci, radi utvrđenja izvanbračne stečevine, nakon zaključene glavne rasprave dana 11. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je imovina i to:

- k. č. [katastarska čestica] Pazin, Trg Slobode pov. 689 m2, dvorište pov. 5m2, dvorište pov. 6 m2, dvorište pov. 6 m2, dvorište pov. 10 m2, zgrada mješovite uporabe pov. 662 m2, 28.Suvlasnički dio:6435/217395 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-28) s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu na 3. katu u ulazu M na jugoistočnoj strani zgrade, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, kuhinje, blagavaonice, dnevnog boravka, lođe, spavaće sobe i balkona, ukupne tlocrtne površine 63,34 m2, odnosno ukupne korisne površine 62,08 m2, obojan svijetlo zelenom bojom u Etažnom elaboratu zgrade kao posebni dio nekretnine označen slovom „E-28“, Posebnom dijelu „E-28“ pripada spremište „E-28- S“ u suterenu u ulazu G istočno ukupne tlocrtne površine 4,54 m2, odnosno ukupne korisne površine 2,27 m2 obojano istom bojom, ukupna tlocrtna površina posebnog dijela „E-28“ sa pripatkom „E-28-S“ iznosi 67,88 m2, a ukupna korisna površina iznosi 64,35 m2, sve obojano svijetlo zelenom bojom u Etažnom elaboratu zgrade, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] etažno vlasništvo s određenim omjerima k. o. [katastarska općina], izvanbračna stečevina tužiteljice ČĐ i pok. ČĐN Ivana rođenog **.**.1938., a preminulog **.**.2016. i njihovo suvlasništvo, svakoga u ½ dijela slijedom čega se utvrđuje da u ostavinu iza pok. CĐ ne ulazi ½ dijela predmetne imovine koji suvlasnički udio predstavlja udio tužiteljice ČĐ u navedenoj izvanbračnoj stečevini te njezino vlasništvo, pa se ovlašćuje tužiteljica da temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti, u zemljišnoj knjizi koja se kod Općinskog suda u Pazinu zk. odjela Pazin za k. o. [katastarska općina] izvrši uknjižba prava suvlasništva u ½ dijela predmetne nekretnine u svoju korist, a što su tuženici dužni trpjeti.

II Svaka strana snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 18. rujna 2017. godine podnijela tužbu protiv tuženika kojom je tražila da se utvrdi da je između nje i sada pok. HĐ postojala izvanbračna zajednica od 1988. i koja je kontinuirano trajala do njegove smrti 26. listopada 2016., a time da je stekla i pravo na nasljeđivanje iza njega kao nasljednica prvog nasljednog reda. Zatim, da se utvrdi da imovina iza ostavitelja i to stan u [adresa], kuća u [adresa] suvlasnički dio od 176/576 k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i osobni automobil predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice i sada pok. HĐ svakoga u ½ dijela te da ½ dijela navedene imovine ne ulazi u ostavinu iza pok. HĐ. Tužiteljica je tražila ovlaštenje da se na temelju pravomoćne presude upiše kao suvlasnica u ½ dijela sve navedene imovine iza pok. HĐ. U tužbi je navela da se iza pok. HĐ vodi ostavinski postupak kod Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Rovinju, pod posl. br. O-2672/2016. U tijeku tog ostavinskog postupka da je istakla da se ostavinska imovina ostavitelja samo formalno vodi upisana na njegovo ime u cijelosti, međutim da se radi o zajedničkoj imovini ostavitelja i nje jer da je stečena za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice pa slijedom toga da ½ dijela te imovine ne ulazi u ostavinu iza pok. HĐ. Prvotuženik da je sin i zakonski nasljednik iza pok. HĐ, rođen u braku sa LĐ, a koji brak je razveden presudom Općinskog suda u Puli pod posl. br. P-302/85 od 22. ožujka 1985. Prvotuženik je u ostavinskom postupku osporio da bi tužiteljica bila u izvanbračnoj zajednici sa njegovim ocem kao i da bi ostavinska imovina bila izvanbračna stečevina tužiteljice i pok. HĐ, svakog u ½ dijela. Drugotuženica da se u ostavinskom postupku predstavila kao izvanbračna kćerka ostavitelja te da je priložila rodni list Matičnog ureda iz Slovačke Republike te da je osporila postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice i ostavitelja. Tužiteljica je navela da nije imala saznanja o drugotuženici jer da joj ostavitelj nije nikada o tome govorio. Neovisno o tome što ju ostavinski sud nije uputio u parnicu, tužiteljica je podnijela predmetnu tužbu. Dalje navodi da je rođena **.**.1944., da nikada formalno nije bila u braku, ali da je od 1988. pa do smrti HĐ s njim živjela u izvanbračnoj zajednici. Ona i sada pok. HĐ da su živjeli zajedno najprije u [adresa], a od početka 2000. g. kada je HĐ otišao u mirovinu da su preselili u [adresa] u obiteljsku kuću na adresi [adresa]. Između njih da je postojala životna, emotivna i ekonomska zajednica punih 28 godina, sve do njegove smrti 26. listopada 2016. Imali su zajedničku policu životnog osiguranja koju su zaključili 01. studenog 1997. sa Croatia osiguranjem d.d. i policu životnog osiguranja koju je ugovorilo poduzeće Istraplastika d.d. [adresa] za svog djelatnika HĐ, u kojoj polici se kao korisnik za slučaj smrti osiguranika navode tužiteljica i prvotuženik kao zakonski nasljednici. Nadalje, navodi da je kao najmodavac zaključila ugovor sa poduzećem Kvarner Express Turizam dana 29. ožujka 1989., predmet kojeg je bilo uređenje međusobnih prava i obveza u iznajmljivanju smještajnih kapaciteta u turizmu i to u predmetnoj obiteljskoj kući u [adresa] gdje ona i danas živi. Dalje ističe da je u ostavinskom postupku kao ostavinska imovina iza pok. HĐ konstatirana imovina i to zaostaci mirovine, telefonski priključak, predmetni osobni automobil i predmetne nekretnine, sve u cijelosti. Međutim, tužiteljica tvrdi da je HĐ bio nositelj stanarskog prava na stanu u [adresa] kojeg je dobio na korištenje 1967. od poslodavca Istraplastika Pazin, da su u tom stanu ona i HĐ živjeli zajedno od kraja 1980.-tih godina do 2000. kada su preselili u kuću u [adresa], da su taj stan otkupili 1992. na ime HĐ, zajedničkim sredstvima supružnika s time da je tužiteljica podigla i svoju deviznu ušteđevinu, a sve kako bi se ostvario i dodatni popust za jednokratnu deviznu uplatu cijene stana. Stan da su temeljito uredili i preuredili i opremili novim namještajem i pokućstvom. U odnosu na kuću u [adresa] ističe da je HĐ bio suvlasnik u 1/3 dijela predmetne nekretnine, a njegova majka TĐ da je bila suvlasnica u 2/3 dijela te da su HĐ i TĐ na nekretnini izgradili obiteljsku kuću. TĐ da je svojih 2/3 dijela temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 25. srpnja 1983. prenijela u vlasništvo sinu HĐ, koji je kao vlasnik nekretnine u cijelosti upisan 1996. Godine 1986. da je investitorima HĐ i TĐ izdana uporabna dozvola za stambenu zgradu. Kuća u [adresa] da je bila izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, ali da nije bila opremljena pa da su je tužiteljica i HĐ zajednički opremali kako bi ju stavili u funkciju za stanovanje i iznajmljivanje. Tužiteljica i HĐ da su odlučili živjeti u [adresa] sve dok HĐ ne ode u mirovinu pa im je zajednička namjera bila iznajmljivati kuću u turističkoj sezoni. 1989. godine da se kuća počela iznajmljivati i sve obveze vezano za iznajmljivanje da je preuzela tužiteljica. Prizemlje i kat kuće da je predstavljalo jednu stambenu jedinicu sa unutarnjom komunikacijom pa su odlučili temeljito izmijeniti objekt s namjerom da se bave iznajmljivanjem i turizmom. U tom smislu su prvi kat pretvorili u dva zasebna apartmana kao dva samostalna posebna dijela tako da je u prizemlju bila jedna samostalna funkcionalna jedinica, a na katu dvije. U prizemlju iza garaže da je izgrađena nadstrešnica na dvije krovne vode, na katu da je lođa pretvorena u zatvoreni prostor, terasa da je zatvorena i pretvorena u dio kuhinje s blagovaonicom i dio kupaonice, te da je od novo zatvorenog dijela izgrađena nenatkrivena terasa i sve to da su legalizirali. Nadalje tvrdi da su kompletno renovirali krov zgrade, da je u kuću uvedeno centralno grijanje sa kotlovnicom, da je ožbukana i popločena neuređena i nedovršena garaža, da su izradili željeznu ogradu i portun, da su promijenjeni podovi, dotrajala vanjska stolarija, preuređena kuhinja i kupatila i sve opremljeno novim namještajem i potrebnim uređajima. Sve investicije i ulaganja da su radili zajednički tužiteljica i HĐ s ciljem da izmijene identitet prijašnje nekretnine te da se stvori nova stvar u suvlasništvu supružnika u jednakim dijelovima. Zajednička volja i namjera nje i HĐ da je bila da si povećaju okućnicu te da su otkupili suvlasnički dio od 50/576 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa iako HĐ dolazi upisan formalno kao suvlasnik u 176/576 dijela, da se radi o imovini koja je zajedno stečena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice kao i predmetno vozilo marke Toyota Corolla.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava da bi između tužiteljice i sada pok. HĐ postojala izvanbračna zajednica. Ističe da tužiteljica nije nikada imala prijavljenu adresu na kojoj je bio prijavljen i HĐ. Prvotuženik smatra da je tužiteljica bila samo pomoćnik njegovom ocu CĐ te da je preuzela brigu oko iznajmljivanja te da je tužiteljici htio primjereno zahvaliti i zato da je između tužiteljice i Kvarner Express-turizam bio sklopljen ugovor, ali samo na razdoblje od 6 mjeseci. Ističe da je njegov otac bio direktor poduzeća Istraplastika Pazin, da je kao direktor prema tadašnjim propisima imao puno pravo na sklapanje police životnog osiguranja o trošku poduzeća, da su troškovi životnog osiguranja rukovodeće osobe predstavljali direktni trošak poduzeća i knjiženjem da su smanjivali osnovicu za podmirenje poreza. Prvotuženik se poziva na Zakon o braku i porodičnim odnosima, zatim na obiteljski zakon iz 2003. a sve zato jer da je potrebno utvrditi vrijeme stjecanja predmetne imovine. Nadalje se poziva i na Zakon o stambenim odnosima iz 1985. i Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo iz 1991., a sve glede predmetnog stana u [adresa]. Dalje ističe da dokaz – nalog za knjiženje kojeg tužiteljica prilaže uz tužbu kao dokaz da je ona svoje novce podigla za isplatu predmetnog stana u [adresa], da se taj nalog ne odnosi na kupnju predmetnog stana budući da je predmetni stan plaćen 06. listopada 1992., a da se nalog kojeg prilaže tužiteljica odnosi na plaćanje 13. listopada 1992. i koji je niži od iznosa kupoprodajne cijene predmetnog stana. U odnosu na kuću u [adresa] osporava tvrdnje tužiteljice da kuća nije bila opremljena za stanovanje i iznajmljivanje budući da nije logično da bi se ranije kuća iznajmljivala više od 10 godina. Prvotuženik tvrdi da se prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem ne može steći vlasništvo odnosno suvlasništvo na predmetnoj kući kako to tvrdi tužiteljica. HĐ je isključivi vlasnik kuće u [adresa] postao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između njega i njegove majke TĐ od 25. srpnja 1983. i u vrijeme stjecanja kuća je bila u jednakim gabaritima i približno jednakoj građevinsko- uporabnoj kondiciji kao što je i danas. Svi naknadno vršeni radovi na saniranju krova, bojanju, zamjeni stolarije, funkcionalnom pregrađivanju, bojanju zidova ili zamjeni podova da se mogu smatrati samo redovitim investicijskim održavanjem objekta koji je u vrijeme, koje ističe tužiteljica, bio star cirka 20 godina, pa stoga i potrebit određenih intervencija koje tužiteljica opisuje u tužbi. Konačno tužiteljica da nije dokazala postojanje izvanbračne zajednice pa posljedično tome ni o preostaloj imovini kao izvanbračnoj stečevini.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženica u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te se u cijelosti pridružila navodima iz odgovora na tužbu prvotuženika. Drugotuženica ističe da je kćerka pok. HĐ, da je ta činjenica upisana u njezin rodni list koji je javna isprava i ima presumpciju istinitosti i zato da joj pripadaju sva zakonska prava na nasljeđivanje iza pok. oca HĐ pa tako i osporavati pravo tužiteljice. Pok. HĐ da nikada svojoj obitelji, tuženicima, nije prezentirao tužiteljicu kao svoju izvanbračnu suprugu, da se nisu družili, da se HĐ i tužiteljica nisu družili sa drugotuženicom kao bračni drugovi te da nije bilo obiteljskih ručkova, izleta, posjeta i slično. Drugotuženica da nikada nije bila u stanu tužiteljice u [adresa] niti su ikada razgovarale kao da je tužiteljica supruga oca drugotuženice. Dalje navodi da je drugotuženica sa svojom majkom, na poziv HĐ, bila u posjetu ocu 1988. sa namjerom da se trajno dosele u Jugoslaviju i tada nisu upoznale tužiteljicu niti je tada tužiteljica bila u vezi sa pok. HĐ. U dokaz toj tvrdnji priložila je fotografiju drugotuženice ispred kuće u [adresa]. Drugotuženica da je sredinom 1990-tih godina ponovno posjetila oca, ali ni tada da joj otac nije govorio da ima suprugu. Drugotuženica, osporava postojanje izvanbračne zajednice između njezinog oca i tužiteljice kao i da bi predmetna imovina predstavljala njihovu izvanbračnu stečevinu budući da je predmetnu imovinu njezin otac stekao vlastitim sredstvima. U odnosu na stan u [adresa] drugotuženica navodi iste činjenice koje je naveo i prvotuženik u odgovoru na tužbu. U odnosu na kuću u [adresa] navodi također da je 1988. (a što da proizlazi iz fotografije iz 1988.) kuća u [adresa] bila u cijelosti dovršena i opremljena te da i eventualne izmjene nisu izvršene u tolikoj mjeri da bi tužiteljici pripadalo bilo kakvo vlasničko pravo na predmetnoj nekretnini. Dalje navodi da je HĐ k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tj. nekretninu na kojoj je izgrađena kuća, stekao 1978. kada je nekretnina bila pašnjak, da je predmetna nekretnina postala društveno vlasništvo 1978. i da je HĐ tada dobio pravo korištenja zemljišta u svrhu izgradnje stambene zgrade, da je 1979. suvlasnik prava korištenja 2/3 dijela postala njegova majka TĐ, da je njegova majka preminula i to pravo u 2/3 dijela prenijela na Ivana Radetića 1996., da je društveno vlasništvo brisano 1997. i da je tada provedena promjena kulture nekretnine u kuća, dvorište, garaža te da je od 1978. pa nadalje HĐ dizao kredite radi izgradnje kuće. HĐ da je sa majkom TĐ 1983. zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se ona obvezala nakon svoje smrti prepisati mu u vlasništvo 2/3 nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i vlasništvo stambenog objekta podignutog na toj katastarskoj čestici. Iz navedenog da proizlazi da je već 1983. postojao objekat, da je 1986. i dovršen budući da je 1986. izdana uporabna dozvola. Dakle, predmetna nekretnina na kojoj je kuća u [adresa] da ne može biti zajednički stečena imovina tužiteljice i HĐ već da je posebna imovina pok. HĐ. Dalje navodi da ako su sredstva za bilo kakve radove (a što drugotuženica osporava) došla od iznajmljivanja nekretnine koja je bila samovlasništvo HĐ i koju je stekao kao posebnu imovinu, tada da su i plodovi njegova posebna imovina, a ne izvanbračna stečevina. U odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] drugotuženica također osporava da bi predmetna nekretnina predstavljala izvanbračnu stečevinu budući da je nekretninu HĐ stekao još 1977. u ¼ dijela zatim da je 1978. sa ostalim suvlasnicima postao suvlasnik u 21/96 dijela, a koja nekretnina da je 1982. postala društveno vlasništvo. Suvlasnički dio od 50/576 dijela da je stečen 2007. ali kao posebna imovina HĐ, kao i osobni automobil.

4. Umješač LĐ je na ročištu 23. studenog 2018. prijavila miješanje u ovom predmetu na strani tuženika jer da kao bivša supruga pok. HĐ ima pravni interes da se umiješa u postupak, a sve zato jer se pred Općinskim sudom u Puli, Stalna služba u Pazinu vodi parnični postupak povodom njezine tužbe radi utvrđenja bračne stečevine, a koju tužbu je podnijela protiv tužiteljice ČĐ i tuženika ČĐN i IĐ (sada I). Sud je procesnim rješenjem od 23. studenog 2018. prihvatio stupanje LĐ u ovu parnicu kao umješača na strani tuženika. Umješač se u cijelosti pridružio navodima prvo i drugotuženika.

5. U predmetu je dana 19. ožujka 2024. pod posl. br. P Ob-21/2019-67 donijeta presuda kojom je:

- utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice i sada pok. HĐ te da tužiteljica kao nasljednica prvog nasljednog reda ima pravo na nasljeđivanje iza pok. HĐ.

- utvrđeno je da 50/576 djela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i osobni automobil Toyota Corolla registarske oznake [registarska oznaka] predstavljaju izvanbračnu stečevinu tužiteljice i sada pok. HĐ svakog u ½ djela te da ½ djela te imovine ne ulazi u ostavinu iza pok. HĐ, te da se ovlašćuje tužiteljica ishoditi upise navedene imovine na svoje ime.

- odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da stan opisan u toč. I izreke ove presude te kuća u [adresa] k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 126/576 djela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljaju izvanbračnu stečevinu tužiteljice i sada pok. HĐ te da se tužiteljica ovlašćuje izvršiti upis na svoje ime u ½ djela.

6. Povodom žalbi svih stranaka u postupku presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob-468/2024-2 od 27. svibnja 2025. odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda ovog suda posl. br. P Ob-21/2019-67 od 19. ožujka 2024 u djelu pod toč. II (koji se odnosi na kuću u [adresa], na 126/576 djela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), osim u djelu koji se odnosi na stan u [adresa]. Odbijene su žalbe prvo i drugo tuženika kao neosnovane i potvrđena je ovosudna presuda pod toč. I i III. Rješenjem je ukinuta presuda pod toč. II izreke u djelu koji se odnosi na stan u [adresa] te odluka o parničnom trošku.

7. Umješač FĐ je podneskom od 2. prosinca 2025. obavijestila sud da nakon donošenja presude ŽS u Zagrebu posl. br. Gž Ob-248/2024-2 od 27. svibnja 2025. više nema pravni interes sudjelovati u ovom postupku u svojstvu umješača na strani tuženika te je predložila da sud odbije njezino daljnje sudjelovanje u svojstvu umješača u ovom postupku.

7.1. Procesnim rješenjem na ročištu 11. prosinca 2025., na zapisniku, odbijeno je daljnje sudjelovanje umješača u ovoj parnici, te je umješaču dostavljen zapisnik od 11. prosinca 2025.

8. Slijedom navedenog predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari je da li predmetni stan u [adresa] (opisan u toč I izreke ove presude) predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice i sada pok. HĐ svakog u ½ djela i da ½ djela predmetnog stana ne ulazi u ostavinu ostavitelja. Predmet odlučivanja je i naknada parničnog troška. Dakle, stranke u ovom postupku jesu tužiteljica, prvotuženik i drugotuženica.

9. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: policu osiguranja života (9-10), u ugovor br. 42/89 PS (11), u ugovor br. 135/92 o kupoprodaji stana (12-13), u aneks ugovora o kupoprodaji (14), u interni nalog za knjiženje (15), u ugovor o doživotnom uzdržavanju (16), u rješenje o izdanoj dozvoli za upotrebu (17), u rješenje Z-1037/96 (18), u rješenje o izvedenom stanju (19-20), u izvadak iz položenih ugovora (21), u izvadak iz zemljišne knjige (22-23), u knjižicu vozila (24), u aneks ugovora (37), u rodni list, izvadak iz matice rođenih, sa prijevodom (55-65), u zapisnik Općinskog suda u Pazinu R-II 25/88 od 13. travnja 1988. (66), u fotografije (67), u izvadak iz knjige položenih ugovora (68, 70), u ugovor br. 168/92 o kupoprodaji stana (71-74), u aneks ugovora o kupoprodaji (75-77), u fotografije (78-79), u preslik zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (80-90), u dijelove štedne knjižice (99-100), u punomoć (101), u kartice žiro računa (102), u pisma (103-105), u suglasnost (106), u rješenje (107), u zapisnik sastavljen kod Općinskog suda u Pazinu pod br. 7 Su-713/82-2 od 01. veljače 1983., u fotografije (109-111), u sanitarnu suglasnost (112), u pisma (116-129), u fotografije (130-132), u Presudu sa prijevodom Okružnog suda Bratislava – okolica u Bratislavi (133-139), izvršen je očevid na nekretnini koja je u naravi kuća u [adresa] u prisutnosti mjerničnog i graditeljskog vještaka, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje građevinskog vještaka (249-324) i očitovanje i dopunu vještaka (338-339, 340-341, 356-357), izvršen je uvid u projekt izrađen od Urbanističko – projektnog zavoda Istra Urbis 72 iz 1977. (priložen spisu), u izvadak iz zemljišne knjige (363-364), te je saslušan vještak graditeljske struke, saslušani su svjedoci NĐ, ŠĐ, VĐ, OĐ, UĐ, PĐ, BĐ, EĐ, ZĐ, ĐĐ, ŽĐ, MĐ, JĐ, AĐ te tužiteljica i prvo i drugotuženici kao parnične stranke.

9.1. Drugi dokazi nisu provedeni jer je iz provedenih dokaza činjenično stanje dostatno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

9.2. Određeni dokazi su već obrazloženi u prvostupanjskoj presudi posl. br. P Ob-21/2019-67 od 19. ožujka 2024., a s obzirom da je predmet raspravljanja i odlučivanja samo sporni stan u [adresa], ovom presudom bit će obrazloženi dokazi koji su relevantni za odlučivanje o predmetnom stanu.

10. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

11. Presudom posl. br. P Ob-21/2019-67 od 19. ožujka 2024., a potvrđenom presudom ŽS u Zagrebu Gž Ob-248/2024-2 od 27. svibnja 2025. već je utvrđeno da je između tužiteljice i sada pok. HĐ postojala izvanbračna zajednica koja je trajala od 1988. do njegove smrti 2016.

12. Svjedok NĐ (rođen 1952., liječnik) iskazao je da je tužiteljica njegova pacijentica već 40 godina, a HĐ da je bio njegov pacijent od 2009. i to na inicijativu tužiteljice, da mu je poznato da je tužiteljica živjela sa HĐ najprije u [adresa], a kasnije u [adresa] (zajedno oko 20 godina), da je HĐ dovozio tužiteljicu na pregled, da je HĐ imao sina, da je tužiteljica radila kao odgojiteljica u vrtiću, da se sa njima nije privatno družio, da nema saznanja o stjecanju predmetnog stana u [adresa], da je HĐ 2011. bio obolio od karcinoma pluća, da se tužiteljica brinula o njemu, da ne zna koja je bila adresa tužiteljice u liječničkom kartonu te da sa njima nije razgovarao o njihovom odnosu.

12.1. Sud je poklonio vjeru iskazu tog svjedoka jer je iskazivao ono što je znao iz neposrednog saznanja i jer je njegov iskaz jasan i objektivan (nije u krvnom srodstvu sa strankama i nema interesa za predmet spora).

12.2. Iz iskaza navedenog svjedoka sud je utvrdio da su tužiteljica i HĐ živjeli zajedno najprije u [adresa], zatim u [adresa] oko 20 godina, da je tužiteljica brinula o HĐ i kada je bio obolio od karcinoma pluća, da je HĐ dovozio tužiteljicu na pregled kod liječnika. Svjedok nema nikakvih saznanja o stjecanju imovine predmetnog stana u [adresa].

13. Svjedok ŠĐ (rođena 1944., susjeda dok su tužiteljica i HĐ živjeli u [adresa] na Trgu slobode 1) iskazala je da je živjela u stanu iznad stana u kojem su u [adresa] na Trgu slobode 1 od 1991., živjeli tužiteljica i HĐ, tužiteljica da je doselila u stan kod HĐ, a oni da su zajedno od 1988. Od 1991. do 2000. da su živjeli u [adresa] na [adresa], kao muž i žena, a 2000. godine da su preselili živjeti u [adresa]. HĐ da je ranije bio oženjen i imao sina. Svjedokinja je iskazala da je posjećivala tužiteljicu i HĐ otprilike jednom do dva puta mjesečno dok su živjeli u [adresa], da je pokupljala za troškove vode u zgradi, da su znali popiti kavu, ali da o privatnim stvarima i o planovima tužiteljice i HĐ za [adresa] nisu razgovarali. Svjedokinja je iskazala da je tužiteljica otkupila stan u neboderu. Nema saznanja od kojih sredstava je otkupljen stan na adresi [adresa] u kojem su živjeli tužiteljica i HĐ. Negdje između 1991. i 1993. da su se otkupljivali stanovi. Stan u [adresa] na adresi [adresa] da su tužiteljica i HĐ zajedno opremali. O godinama i onome što je iskazivala vezano za opremanje da zna po pričanju tužiteljice.

13.1. Sud je poklonio vjeru iskazu te svjedokinje jer je iskazivala što joj je poznato iz neposrednog saznanja, a za ono što nije imala neposredna saznanja iskazala je da to zna iz pričanja tužiteljice. Zato je iskaz te svjedokinje jasan i logičan.

13.2. Iz iskaza navedene svjedokinje sud je utvrdio da su tužiteljica i HĐ živjeli zajedno od 1991. do 2000. u [adresa] na adresi [adresa], kao muž i žena, a nakon toga da su otišli živjeti u [adresa], da su tužiteljica i HĐ zajedno od 1988., da je tužiteljica živjela u svom stanu u [adresa], u neboderu, a da je HĐ živio i u svom stanu i kod tužiteljice u stanu u neboderu. Nadalje, iz iskaza te svjedokinje sud nije utvrdio iz kojih sredstava bi bio kupljen stan na kojem je HĐ imao stanarsko pravo, tj. stan na [adresa] u [adresa].

14. Svjedok VĐ (rođena 1952.) nesrodna sa strankama iskazala je da su tužiteljica i ona radile zajedno u dječjem vrtiću od 1971. do 1998. tj. do godine kada je tužiteljica išla u mirovinu. Tužiteljica da je živjela u stanu u neboderu, zatim u stanu na Trgu slobode 1, sve u [adresa], a zatim u [adresa]. Svjedokinja nema saznanja kakvo je bilo financijsko stanje tužiteljice i HĐ. Tužiteljica da joj je pričala da su HĐ i ona zajedno renovirali stan (u [adresa] na Trgu slobode 1) poslije 1990- tih godina i održavali kuću u [adresa], da su dogradili balkon na kući u [adresa]. Svjedokinji je poznato da je HĐ radio u Istraplastici, da tužiteljica i HĐ nisu imali zajedničke djece, da je tužiteljica bila kupila svoj stan u neboderu. Svjedokinja nije razgovarala sa tužiteljicom vezano za otkup stana na [adresa] u [adresa] i ne zna na koga glasi taj stan niti da li je taj stan otkupljen.

14.1. Sud je poklonio vjeru iskazu te svjedokinje jer je iskazivala ono što zna i ono što joj je pričala tužiteljica te je iz iskaza te svjedokinje utvrđeno da su tužiteljica i HĐ živjeli zajedno od 1988. do smrti HĐ, u kontinuitetu, ali vezano za stjecanje predmetne imovine nema saznanja.

15. Svjedok OĐ (rođen 1958., bratić prvotuženika) iskazao je da je HĐ bio njegov stric, da su se često posjećivali i u [adresa] i u [adresa] i HĐ da je također dolazio kod njega. HĐ da je živio u [adresa] na adresi [adresa], sa njim da je živjela tužiteljica od 1989. kontinuirano do smrti kao muž i žena, da su HĐ i tužiteljica zajedno dolazili i posjećivali ga kao i on njih i u [adresa] i u [adresa]. HĐ da je u [adresa] preselio nakon odlaska u mirovinu, da su se posjećivali dva puta mjesečno, te prilikom krštenja, pričesti, blagdana, Velike Gospe, S i dr. HĐ da je uvijek dolazio sa tužiteljicom. HĐ da je ranije bio oženjen i da je imao jednog sina, prvotuženika. Tužiteljica i HĐ da su živjeli u [adresa] na adresi ĆĐ i zna da je to kuća od pok. HĐ. I stan u [adresa] na adresi [adresa] da je bio od HĐ. Svjedok nema nikakvih saznanja vezanih za financije HĐ i tužiteljice. HĐ da je radio u Istraplastici, a tužiteljica u vrtiću. Stan u [adresa] da su obnavljali, mijenjali namještaj. Na kući u [adresa] da su radili fasadu, uređivali okoliš, mijenjali podove, krov, stolariju, obnavljali apartmane, zatvorili dio terase u apartman, mijenjali namještaj, ali svjedok ne zna koje godine su se ti radovi izvodili, samo zna da se nešto od toga radilo prije nego su preselili u [adresa], a nešto nakon toga. U C da su tužiteljica i HĐ dolazili zajedno, da ih je uvijek vidio zajedno, da su sve radili zajedno, da je tužiteljica plaćala račune, da su zajedno dolazili u Kringu obrađivati jednu parcelu i sadili povrće. Tužiteljica da je cijelo razdoblje bila uz HĐ pogotovo kada je bio bolestan te da je tužiteljica platila trošak sprovoda kao i izradu nadgrobnog spomenika. Svjedok je dalje iskazao da je za drugotuženicu prvi puta čuo otprilike dva do tri mjeseca prije smrti HĐ, kada ga je ona nazvala i predstavila se imenom i prezimenom rekavši da je kćerka od HĐ. Nakon jednog ročišta iza smrti HĐ drugotuženica da je bila kod njih u Kringi gdje on živi. Vezano za određene fotografije u spisu (na listu 109-111) iskazao je da su na istima HĐ, tužiteljica, njegova kćerka H koja je rođena 1983. i rodbina i prijatelji. Na fotografijama na kojima je vidljiva kuća u [adresa] iskazao je da je prikazan prednji dio kuće HĐ u [adresa] (fotografija na listu 67). Vezano za stan u [adresa] iskazao je da je tužiteljica doselila kod HĐ u taj stan, da se u njemu moglo živjeti ali da su tužiteljica i HĐ obnovili namještaj, a stari namještaj dovezli kod svjedoka u Kringu. Dalje je iskazao da je kuću u [adresa] gradio HĐ u vrijeme kada je on (svjedok) bio u JNA vojsci 1977. do 1978. Prema procjeni svjedoka kuća u [adresa] je u istim gabaritima osim što se nadogradila jedna terasa, a unutar kuće preuredilo za apartmane. Svjedoku je poznato da je tužiteljica otkupila stan u neboderu u [adresa]. Kada je HĐ umro obavijestio je majku prvotuženika LĐ.

15.1. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka jer je iskazivao o onome što je znao iz neposrednog saznanja, govorio je razumljivo, sigurno. Iz iskaza tog svjedoka sud je utvrdio da su tužiteljica i HĐ živjeli zajedno najmanje od 1989. pa do smrti HĐ, kao bračni ili izvanbračni partneri.

16. Svjedok UĐ (rođena 1960. godine) iskazala je da je tužiteljicu upoznala 1989. godine, da su tužiteljica i HĐ živjeli zajedno najprije u [adresa] u stanu, a zatim u [adresa], da ih je stalno viđala zajedno, da su se družili za fešte i blagdane, da je HĐ tužiteljicu predstavio "to je moja KĐ". Svjedokinja ne zna do koje godine su živjeli u [adresa], a od kada u [adresa], da su njezina djeca odlazila kod tužiteljice i CĐ u [adresa] na odmor, da su se međusobno posjećivali. Svjedokinja ne zna tko je vlasnik stana u [adresa] ni kuće u [adresa]. U stanu u [adresa] gdje su tužiteljica i HĐ živjeli da je promijenjen namještaj. A na kući u [adresa] da su napravili novi krov, novu fasadu, adaptirali terasu, ali ne zna koje godine. Tužiteljica da se brinula o HĐ, da je jako vrijedna, radoholičarka. Jednom prilikom je svjedokinja pitala HĐ kome će ostaviti svoju imovinu, a on da je odgovorio "onome tko mi zadnji dadne žlicu vode". HĐ da je za sina (prvotuženika) rekao "ako on mene ne želi čuti, ne želim ni ja njega", a to da je rekao u vrijeme kada je bio bolestan. Drugotuženica da je zvala otprilike 2-3 mjeseca prije smrti pok. HĐ, te da im se predstavila kao kćerka HĐ i tada su prvi puta saznali za postojanje drugotuženice. Tužiteljica da je platila sprovod za HĐ, napravila nadgrobni spomenik, da su tužiteljica i HĐ vodili zajedničko domaćinstvo i zajednički upravljali imovinom, ali o financijama sa njima da nije pričala. Tužiteljica da je kupila svoj stan u neboderu u [adresa], a tužiteljica i HĐ da su zajedno kupili stan na [adresa] u [adresa], a to (za stan na [adresa] u [adresa]) zaključuje jer da su u njemu zajedno živjeli. Nije joj poznato kojim novcima je kupljen predmetni stan u [adresa], niti joj je poznato kolike prihode su imali tužiteljica i prvotuženik.

16.1. Iz iskaza te svjedokinje proizlazi da su tužiteljica i HĐ živjeli zajedno kao muž i žena najmanje od 1989. godine pa sve do smrti HĐ, da su u svemu zajednički radili i brinuli o kućanstvu. Za stjecanje predmetnog stana u [adresa], samo pretpostavlja da su ga zajedno kupili, ali nema saznanja o načinu stjecanja odnosno plaćanja kupoprodajne cijene.

17. Svjedokinja BĐ (rođena 1947. godine) iskazala je da je tužiteljicu upoznala 1987. ili 1988. godine, da je susjeda u [adresa] tužiteljici i HĐ od 2000. godine pa na dalje kontinuirano, da su tužiteljica i HĐ živjeli zajedno do smrti HĐ, da su adaptirali kuću, da je HĐ kuću u [adresa] počeo graditi 1976. ili 1977. godine, da je, kada je upoznala tužiteljicu, kuća u [adresa] već bila izgrađena i dovršena prema projektu, da su tužiteljica i HĐ vršili rekonstrukciju kuće i to na katu na način da su napravili dva apartmana, jedan apartman da je napravljen iznad postojeće terase, da su nadogradili novu terasu, da su se svjedokinja i tužiteljica i HĐ međusobno družili, slavili rođendane, obilazili za npr. sprovode i sl. Svjedokinja zna da HĐ ima sina, ne zna ništa o financijama tužiteljice i HĐ i kojim sredstvima su adaptirali kuću. Poznato joj je da je HĐ imao stan u [adresa], gdje su on i tužiteljica živjeli prije nego što su počeli živjeli u [adresa]. Za drugotuženu nije znala. HĐ da je kuću u [adresa] iznajmljivao i prije nego je tužiteljica došla u [adresa], najprije da su se iznajmljivale sobe, a kasnije iza 1990 godina da su iznajmljivali apartmane. Tužiteljica da je više bila angažirana za iznajmljivanje jer je čistila, prala, peglala, farbala, dočekivala goste. Prilikom adaptacije kuće da su promijenili podove i postavili novi parket i laminat, a u prizemlju kuće da su stavili novu kuhinju, kupaonu, u blagovaonici pločice, ogradu.

17.1. Iz iskaza te svjedokinje sud je utvrdio da su tužiteljica i HĐ živjeli zajedno najmanje od 2000. godine pa do smrti HĐ, da su se ponašali kao muž i žena, da je kuća u [adresa] već bila izgrađena i dovršena prema projektu prije nego je upoznala tužiteljicu, a za vrijeme kada je tužiteljica živjela sa HĐ da su izvršili adaptaciju na kući kako je naprijed opisano u sastavu njezinog iskaza. Također je utvrđeno da joj je poznato da su tužiteljica i HĐ zajedno živjeli u predmetnom stanu u [adresa].

18. Svjedok ZĐ (rođen 1944. godine), iskazao je da je tužiteljicu viđao od kraja 1980-ih godina, da je on 1995. godine odselio iz ulice gdje je prije živio kao susjed u [adresa], da je on, HĐ i još dva prijatelja 1975. ili 1976. godine kupili jednu parcelu u [adresa], da su se podijeli, da je HĐ počeo graditi kuću 1977. ili 1978. godine, da je u kuću uselio 1984. ili 1985. godine, kada je kuća bila dovršena tj. i fasada je bila napravljena. Za gradnju kuće svo četvoro prijatelja su digli kredite. U kući da je HĐ napravio apartman na način da je pokrio postojeću terasu, napravio sanitarni čvor i kuhinju. Prije napravljenog apartman HĐ da je iznajmljivao kuću. Svjedoku je poznato da je HĐ imao sina, za drugotuženicu nije znao. Tužiteljica i HĐ da su živjeli kao muž i žena (svjedok je mislio da su vjenčani), da su se držali pod ruku, viđao ih je zajedno u banci, pošti, ulici. Tužiteljica da je radila na iznajmljivanju.

18.1. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da su tužiteljica i HĐ živjeli zajedno, ali nije utvrđeno točno od koje godine, da je HĐ počeo graditi kuću 1977. ili 1978. godine, a 1984. ili 1985. godine je bila dovršena tj. bila je i fasada na kući.

19. Svjedok RĐ (rođen 1950. godine, nesrodan sa strankama), iskazao je da tužiteljicu poznaje kao družicu HĐ od 1988. godine, da ih je doživljavao kao par, da su radovi na kući (preuređenja na katu) u [adresa] započeti krajem 1989. godine ili 1990. godine, da je HĐ naručio radove, da su napravljena dva apartmana, a vjerojatno da je bila prisutna i tužiteljica. Tužiteljica i HĐ da su živjeli zajedno najprije u [adresa] na [adresa], a krajem 1990. -ih godina da su preselili u [adresa]. Svjedok zna da je HĐ imao sina, da su u vrijeme kada su tužiteljica i HĐ živjeli i [adresa] izgradili zidove oko kuće, ali ne zna kojim sredstvima su plaćeni radovi koji su izvođeni na kući u [adresa].

19.1. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da su tužiteljica i HĐ živjeli zajedno od 1988. godine, najprije u [adresa], zatim u [adresa], da su vršili zajedno preuređenje prostora na katu kuće u [adresa], napravivši dva apartmana, ali ne zna tko je financirao te radove.

20. Svjedok ŽĐ (rođen 1952. godine, ujak drugotuženice) iskazao je da je HĐ vidio nekoliko puta, da ga je upoznao preko svoje sestre (majke drugotuženice), da se u tadašnjoj Čehoslovačkoj vodio postupak radi utvrđivanja očinstva, u kojem postupku je HĐ priznao drugotuženicu za svoju kćerku, da je presudom odlučeno i da HĐ plaća uzdržavanje za kćerku, drugotuženu i sve to da je bilo 1986. godine. I nakon toga da su HĐ i majka drugotuženice i drugotuženica nastavili održavati kontakte, da je HĐ dolazio u Slovačku, pa tako npr. i u travnju 1987. godine kada je donio drugotuženici hrvatsku slikovnicu i hrvatsku slovaricu kako bi učila osnove hrvatskog jezika, da je HĐ htio da drugotužena započne prvi razred osnovne škole u Hrvatskoj i da s njome dođe i majka, da se na kraju to nije i ostvarilo, da su HĐ i drugotuženica kontaktirali i pismima i posjetima kada je HĐ dolazio u Slovačku ili drugotužena na odmor u [adresa] na ljetovanje kod svog oca, da je svjedok sa svojom obitelji i drugotuženicom 1990. godine ljetovao u [adresa] kod HĐ u kući dva tjedna, da je tada vidio tužiteljicu, da je svjedok sa HĐ kontaktirao i razgovarao kao sa šogorom.

20.1. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je HĐ priznao drugotuženu za svoju kćerku, da je HĐ održavao kontakte sa drugotuženicom i njezinom majkom i nakon priznanja očinstva 1986. godine, da je 1990. godine tužiteljica bila u kući u [adresa] sa HĐ, ali svjedok nije ispitivao što bi ona bila HĐ.

21. Svjedok MĐ (rođen 1946. godine) nesrodan i nije u svađi sa strankama iskazao je da su HĐ i on radili zajedno u Istraplastici u [adresa], HĐ da je počeo raditi u Istraplastici kao direktor otprilike 1972. godine i da je bio direktor pet mandata. Svjedok je u Istraplastici prestao raditi 1996. godine. Sa HĐ bio je u jako dobrim odnosima, oboje su bili lovci, zajedno odlazili u lov, te se privatno družili u stanu i kod svjedoka i u stanu HĐ. Svjedok poznaje tužiteljicu, a sa HĐ ju je počeo viđati 1982. ili 1983. godine kada ju je viđao kod CĐ u stanu. Ona da je u stanu kod HĐ spremala marende ili ručkove i svjedok ih je doživljavao kao muža i ženu. Najprije da su živjeli u [adresa] dok nisu napravili kuću u [adresa], ali ne zna kada je završena kuća u [adresa], niti kada su preselili u [adresa]. Svjedok je kod njih u [adresa] bio više puta. Uglavnom vikendom, uređivao im je okoliš i svaku puta je bila prisutna i tužiteljica. Unutar kuće radio im je centralno grijanje, ali samo kao ispomoć, a ne kao glavni radnik. To da je moglo biti oko 1985. ili 1986. godine, s obzirom na protek vremena nije točno siguran. Svjedok se ne sjeća kada je kupljen automobil Toyota Corola, samo zna da su imali taj auto. Svjedok zna da je HĐ imao sina (prvotuženika) jer je kao dijete dolazio kod oca u Istraplastiku. Svjedok nije znao da je HĐ imao kćerku (drugotuženicu). O kupnji predmetnog stana svjedok nema nikakvih saznanja. O kući u [adresa] iskazao je da su je vjerojatno izgradili HĐ i tužiteljica zajedno.

21.1. Iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da su tužiteljica i HĐ živjeli zajedno više od 25 godina, kao muž i žena, da kad god je dolazio kod njih u posjetu u [adresa] da su bili zajedno. S obzirom na protek vremena svjedok, kako je i sam iskazao nije se mogao sjetiti točnih godina, budući da iz njegovog iskaza proizlazi da su tužiteljica i HĐ zajedno izgradili kuću u [adresa], a u ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno je da je kuća u [adresa] već bila izgrađena kada su tužiteljica i HĐ počeli živjeti zajedno. Iz iskaza tog svjedoka je utvrđeno da je tužiteljica spremala doručke, ručkove u predmetnom stanu kako HĐ tako i za njegove prijatelje.

22. Tužiteljica (rođena 1944. godine) iskazala je da je HĐ upoznala 1963. godine kada je bila mlada djevojka, da su se družili, da se HĐ kasnije oženio, a potom i razveo, da su tužiteljica i HĐ počeli živjeti zajedno 1988. godine u njezinom stanu u [adresa], u neboderu, a od 1991. godine da su zajedno živjeli u stanu HĐ u [adresa], u [adresa], jer je on imao veći stan. Vikendom da su odlazili u [adresa] jer je u [adresa] bila obiteljska kuća od HĐ. HĐ je radio kao direktor Plastike, a pred mirovinu je radio u Gradu Pazinu kao načelnik Odjela za privredu, u mirovinu je otišao 1999. godine, a ona da je radila u vrtiću kao odgajateljica i zamjenica direktorice vrtića, a u mirovinu da je išla 1998. godine. U obiteljskoj kući u [adresa] da su izvršili veću preinaku, na katu kuće napravili dva apartmana za iznajmljivanje, novi krov, novu fasadu, renovirali prizemlje, promijenili cijevi u kuhinji, vani izvršili popločavanje. 1990. -tih godina da su kupili novo vozilo Ford Siera. Majka HĐ da je umrla 1991. godine i dok je bila živa da su HĐ i njegova majka iznajmljivali sobe u kući u [adresa]. Dalje je iskazala da je ona svoj stan u [adresa] u neboderu iznajmljivala kada je počela živjeti sa HĐ u njegovom stanu na [adresa] u [adresa]. Kada je počela živjeti sa HĐ da je imala nešto ušteđevine. Tužiteljica se ne sjeća koliku plaću je imala ona, a koliku HĐ, a on da je imao nešto veću plaću od nje. 1991. ili 1992. godine ona da je kupila dionice od tvrtke Valalta. 2000. godine preselili su živjeti u [adresa], otprilike godinu dana da su po 15 dana bili u [adresa], a 15 dana u [adresa], a nakon toga da su stalno živjeli u [adresa]. Prvotuženik da je dolazio kod svog oca dok su još živjeli u [adresa] kada je prvotuženik bio u 4. razredu medicinske škole u Šibeniku. Preko ljeta da je prvotuženik boravio kod oca u [adresa], te da ga je ona vodila na more i brinula o njemu dok je bio kod njih. Kasnije da je prvotuženik dolazio i sa djevojkom, HĐ da je plaćao uzdržavanje odnosno i ona i HĐ da su uplaćivali novac za uzdržavanje prvotuženika. Zadnjih 10 do 15 godina prvotuženik da nije dolazio kod oca, jer da nisu uopće komunicirali. Kada je HĐ bio bolestan prvotuženik da je bio samo jednom. Dalje je iskazala da se ne sjeća koliko je HĐ imao ušteđevine kada su počeli živjeti zajedno, oboje da su imali kredite i zato da veće ušteđevine nije bilo ni kod jednog od njih. Prije nego su počeli živjeti zajedno HĐ da je dvije godine ranije iznajmljivao sobe na katu kuće u [adresa]. Ona je otišla u punu mirovinu i sada da joj mirovina iznosi 4.200,00 kn (557,00 eura), a HĐ da je otišao u prijevremenu mirovinu i njegova mirovina da je iznosila cca 500,00 kn više. Prije 1988. godine ni ona ni HĐ da nisu imali kredite, kredite da su podigli nakon što su počeli živjeti zajedno za uređenje stana HĐ na [adresa] u [adresa] jer da taj stan nije bio namješten. Stanove u [adresa] da su kupili svaki svoj koje su imali na korištenje, najprije da su kupili stan od HĐ na način da su zajedno skupili novce, a nakon toga je ona kupila stan u neboderu sa novcima koje je dobila od svoje sestre u iznosu od 5.500,00 dem (jer se odrekla nasljedstva u korist sestre). Nakon kupnje stanova u [adresa] nisu ih međusobno podijelili. Sredstva za kupnju stanova i za kupnju dionica (od tvrtke Valalta) da su imali jer su i ona i HĐ radili i bavili se turizmom, a turizmom da su počeli baviti od 1988. godine. Njezin stan u [adresa] je bio jednosobni od 40 m2, a stan od HĐ trosoban od 56 m2. Tek kada su preselili u stan na [adresa] da su krenuli sa uređenjem stana. GĐ je upoznala kao turista kada je bio sa svojom obitelji i drugotuženom u [adresa] na ljetovanju. Dalje je iskazala da je nakon smrti HĐ vidjela njegovu izjavu kojom on poziva ČN i njezinu majku na more u [adresa], a ta izjava da je napisana zato jer stanovnici iz istočnih zemalja nisu mogli dolaziti bez garancije u Hrvatsku i takve izjave da su se pisale i za L i te izjave da su glasile kao da se radi o osobama u srodstvu. Dalje tvrdi da HĐ nije plaćao uzdržavanje za drugotuženu, jer da je, ona da bi za to znala. Također, joj nije poznato da je HĐ pisao pisma i razglednice drugotuženoj, a niti da ih je dobivao. Od kad su HĐ i ona zajedno on da nije imao namjeru zasnovati obitelj sa nekom drugom ženom. U trenutku smrti HĐ da nije imao novaca na računu, osim što je ostalo mirovine, a sa novcima koje su dobivali od iznajmljivanja da je kupila grobno mjesto i platila troškove sprovoda. Kad je bio bolestan HĐ ona mu je kupila poseban krevet, madrac i drugo potrebno i jedino ona je skrbila o njemu. Nakon smrti HĐ odjavila je prestanak djelatnosti iznajmljivanja i nije se bavila turizmom.

22.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su HĐ i ona živjeli zajedno od 1988. godine, najprije u njezinom stanu u [adresa] u neboderu do 1991. ili 1992. i nakon toga preselili u njegov stan u [adresa], na [adresa], a 2000. -te da su preselili u [adresa] gdje su zajedno živjeli do njegove smrti 2016. godine, da ona nije imala saznanja o drugotuženici, da je za vrijeme zajednice života sa HĐ ona otkupila svoj stan i kupila dionice od tvrtke Valalta, a zajednički da su otkupili njegov stan (na stanovima je postojalo stanarsko pravo za svakog od njih ponaosob), da su stan na [adresa] u [adresa] opremili novim namještajem, da su u obiteljskoj kući u [adresa] napravili apartmane za iznajmljivanje, a ranije da su bile sobe, da su napravili novi krov, novu fasadu, renovirali prizemlje, promijenili cijevi u kuhinji, vani izvršili popločavanje, 1990.-tih godina kupili novo vozilo. Iz iskaza je dalje utvrđeno da su HĐ i ona počeli dizati kredite kada su počeli zajedno živjeti tj. i u vrijeme otkupa spornog stana od strane HĐ.

23. Prvotuženik (rođen 1970. godine u Šibeniku) je iskazao da je tužiteljicu prvi puta vidio u [adresa] kada ju je otac predstavio kao gospođu koja mu kuha, pere i vodi apartmane. Ne sjeća se da li ju je i prije toga vidio. Za drugotuženicu od pokojnog oca nije nikada čuo, za nju je saznao prvi puta nakon očeve smrti i to kod javnog bilježnika. Sa ocem je imao u redu odnose. Otac ga je volio na svoj način. 2010. godine kad se svjedok ženio da se želio vjenčati u [adresa] i zamolio oca da vidi kako bi organizirali vjenčanje, što je otac i prihvatio, ali za 15-tak dana otac da je promijenio mišljenje rekavši mu da to možda nije zgodno i da je bio protiv toga. Dalje je iskazao da ga je to šokiralo i jako ga pogodilo i da se naljutio na oca "do groba" kako se kaže. Tri godine nakon toga se nisu čuli i nakon te 2010. godine da nije nikada bio ni u kući u [adresa], ni u stanu u [adresa]. Majka da je vršila na njega pritisak da ponovno uspostavi kontakt s ocem i zbog toga da je posjetio oca kada je saznao da je bio bolestan. Nakon toga, da su se on i otac par puta viđali, ali izvan kuće, da su zajedno šetali po parku hotela Eden (u [adresa]) i par puta da su se čuli. Sa ocem da je živio do svoje 4.-te godine. Za smrt oca saznao je 24 sata prije sahrane. Kod oca je boravio svake godine, a otac je dolazio u Šibenik gdje je prvotuženik živio sa majkom. Otac da je počeo graditi kuću u [adresa]. godine, a 1985. godine da ju je počeo iznajmljivati, tada samo sobe. Oko 1990. do 1991. godine otac da se sa susjedom ZĐ odlučio za adaptaciju kuće i uređenje dva apartmana. Sa svojom majkom svjedok je dolazio kod svog oca do 1985. godine, a nakon razvoda da je dolazio sam. Kada je u početku dolazio kod oca, dolazio je kod njega u stan u [adresa] i otac da je tada uvijek bio sam, nikada nije zatekao i tužiteljicu. Vjerojatno 1989. godine, kada je maturirao da je bio zadnji puta u Istri dok nije započeo Domovinski rat. Ponovno je počeo dolaziti krajem 1990-tih godina, uglavnom u proljeće dva do tri dana do 2001. ili 2002. godine. A kasnije kada je počeo raditi nije dolazio tako često. Poslovno je dolazio u Istru od 2002. do 2010. godine i tada je navratio kod oca u [adresa] i oca je znao zateći i samog. Otac da, ispred njega, nije nikada zagrlio niti poljubio tužiteljicu, niti napravio bilo kakvu gestu kojom bi pokazao da bi ona bila njegova žena. Oca nije nikada pitao koliko plaća tužiteljicu. Otac da je od 1968. do 1991. godine bio direktor Istraplastike, otac da je volio život i žene i često da ga je upoznavao sa raznim ženama i predstavljao ih kao svoje prijateljice. Kuća u [adresa] da je već 1982. ili 1983. godine bila u funkciji, da je imala struju, vodu, kuhinju, da se moglo prespavati, a već 1985. godine da su došli i turisti u nju. U izgradnju te kuće u [adresa] novac da su ulagali njegov otac i majka. Majka da je dala novac za nabavku građevnog materijala, za fasadu kuće. Sobe u kući u [adresa] da su se iznajmljivale do kraja 1980-tih godina dok nije napravljena adaptacija i četiri sezone krajem 1980-tih godina da su bile jako dobre sezone. Nakon što je otac prestao raditi u Plastici (1991.) da je dvije godine radio u općini, a zatim opet da je radio u Istraplastici kao pomoćnik direktora. Njegova plaća da je bila veća od neke prosječne plaće krajem 1980-tih godina, a po pričanju oca, otac da je primao oko 3.000,00 dem u protuvrijednosti. Prvotuženik nema saznanja da bi njegov otac živio sa tužiteljicom u njezinom stanu. 1989. godine, u njegovu stanu (na [adresa] u [adresa]), da je bio stari namještaj od vjenčanja njegovih roditelja i taj namještaj da je bio do 1990. godine. Poznato mu je da je tužiteljica imala stan u [adresa] (kod autobusne stanice u neboderu) i rodbinu u Johi, jer mu je to otac rekao. Otac da mu se požalio da nije zadovoljan (sa tužiteljicom), a na to da je ocu rekao neka si nađe drugu osobu. Tužiteljica da je spavala u kući u [adresa], ali on da nije vidio da li otac i tužiteljica spavaju u istoj sobi. Otac mu je plaćao alimentaciju za studij i poslije studija mu je slao novac do oko 2003. godine. I nakon što se zaposlio otac da mu je neko vrijeme nastavio slati novac. Kada je bio u vojsci otac ga je posjetio sa svojim rođakom OĐ. Za vrijeme bolesti oca, po pričanju drugih, zna da je o ocu brinula tužiteljica, nekoliko mjeseci prije smrti, a ranije otac da je bio samostalan. On je imao djevojku T sa kojom je bio kod oca dva ili tri dana i ta djevojka da je iz kurtoazije poslala čestitku na ime njegovog oca i KĐ. Na kući u [adresa] prvi zahvat da je napravljen kada su se napravili apartmani, a drugi zahvat da je bio kada je promijenjen crijep na krovu i obojana fasada negdje nakon 2001. godine.

23.1. Iz iskaza prvotuženika proizlazi da on nema saznanja da bi tužiteljica i njegov otac živjeli kao izvanbračni partneri, niti da bi bilo što od ostavinske imovine iza njegovog oca predstavljalo izvanbračnu stečevinu stranaka. Dakle, iz iskaza proizlazi da je tužiteljica živjela sa HĐ, ali kao osoba koja mu samo pomaže u pranju, kuhanju i poslovima vezanima za iznajmljivanje. Međutim, pravomoćnom presudom je utvrđeno da je izvanbračna zajednica između tužiteljice i HĐ postojala od 1988. godine do njegove smrti 2016.

24. Drugotuženica (rođena 1981. godine u Slovačkoj) je iskazala da je HĐ njezin otac, da ga poznaje od rođenja, da joj nije dolazio na rođendan, ali da je nju i njezinu majku često posjećivao u Slovačkoj kada je dolazio ili privatno ili poslovno. Otac da je htio da ona pohađa školu u Hrvatskoj i da ona i majka presele u Hrvatsku. Drugotuženica je na ročištu kada je saslušana (13. lipnja 2019.) predočila slovaricu i udžbenik hrvatskog jezika I, II i III, te je iskazala da joj je te knjige donio njezin otac. Sa majkom je bila kod oca u [adresa] kada je imala tri ili četiri godine, na kući da su bile cigle, u kući da se još nije moglo stanovati, pa da su ona i njezina majka bile smještene u drugoj kući. Nakon toga, da su ona i majka dolazile svake dvije godine, po dva do tri tjedna te da su bile u kući oca. Dolazile su do početka 90- tih godina. Kada je počeo rat, majka više nije dolazila, ali je dolazila ona sama kod oca. Jednom je bila i sa svojim ujakom ŽĐ i njegovom obitelji, zatim je bila i sa drugom rodbinom, prijateljima, dečkom, poznanicima, te da je dolazila svake godine i boravila u kući svog oca. Dok je studirala da je bila po tjedan ili dva, a kada se zaposlila da je bila tri do četiri dana. Kada je dolazila bila je smještena u apartmanima na katu. Kada je dolazila viđala je tužiteljicu, ali otac joj nije nikada službeno predstavio tužiteljicu. Oca je pitala da li se s tužiteljicom oženio ili planira oženiti, a otac da je odgovorio da se nije oženio sa tužiteljicom i da ne planira. Nije joj poznato gdje je tužiteljica spavala. Kada je dolazila kod oca zajedno su ručali, večerali, tužiteljica je kuhala. Dalje je iskazala da je tužiteljica znala da je ona kćerka od HĐ. HĐ da je bio u kontaktu sa njezinom majkom do prve polovice 1990.-tih godina, da im je slao pisma (priložena u spisu), da je pisao da ih jako voli, da ih želi vidjeti, da misli na njih, da sprema novac za drugotuženicu, da mu je jako teško, da mu fale. Otac da joj je redovito plaćao uzdržavanje, da joj je novac davao na ruke svaki puta kada bi došla kod njega. Zadnji puta novac da joj je dao 2 godine prije njegove smrti, a da joj je dao i novac za auto. Sa financijama nikada nije bilo problema. Zna da je otac bolovao od raka pluća od 2010. do 2011. godine i da se nakon operacije oporavio. Oca je posjetila u srpnju 2016. godine i vidjela da nije baš najbolje, posjetila ga je i krajem kolovoza ili početkom rujna. OĐ da joj je rekao da će joj javiti ako bude promjena vezano za zdravstveno stanje oca. O smrti oca obavijestila ju je tužiteljica. Otac da je tužiteljicu oslovljavao sa "djevica ČĐ". Ispred tužiteljice ocu da se obraćala sa "tata". Otac ju je priznao za kćer u dobi od 4 ili 5 godina.

24.1. Iz iskaza drugotuženice proizlazi da je tužiteljica znala da je drugotuženica kćerka HĐ, da su ona i njezina majka posjećivale HĐ do početka 1990.-tih godina i tom prilikom boravile u [adresa] u predmetnoj kući, dakle da je kuća već bila izgrađena.

25. Uvidom u policu osiguranja života sklopljenu 01. rujna 1998. s trajanjem do 01. rujna 2003. za osiguranika HĐ razvidno je da su za slučaj smrti kao korisnici navedeni upravo tužiteljica i sin HĐ ovdje prvotuženik dok je iz police zaključene 01. studenog 1997. s trajanjem do 01. studenog 2002. razvidno da su istu sklopili tužiteljica i pok. HĐ kao osiguranici pri čemu je ugovoren korisnik za slučaj smrti preživjeli osiguranik. Kad se navedene isprave dovedu u vezu sa činjenicama utvrđenim iskazima saslušanih svjedoka BĐ, DN, EĐ, ĐĐ, IN, SN, VĐ, CN, UĐ, MĐ, HN i LN, te tužiteljice jasno je da su tužiteljica i pok. HĐ živjeli kao supružnici, da su brinuli i skrbili jedno za drugo, pomagali se, zajedno radili, zajednički ulagali i planirali, zajedno slavili, družili se, posjećivali prijatelje i rodbinu, slagali se te su svi imenovani svjedoci susjedi, prijatelji i rodbina na njih gledali kao na muža i ženu. Životno je logično da se pored živuće djece, kao korisnik police osiguranja života za slučaj smrti osiguranika ne navode kućne pomoćnice, spremačice niti prijateljice, već osobe koje su za osiguranika najbliže i koje na taj način želi dodatno zaštititi i osigurati u slučaju najgoreg. Da je između tužiteljice i pok. HĐ postojalo povjerenje kao među supružnicima govori i činjenica da je pok. HĐ bio opunomoćenik na računu tužiteljice u Riječkoj banci kako to proizlazi iz preslika štedne knjižice tužiteljice na list 99 spisa te je tužiteljica bila opunomoćenika na računu pok. HĐ u Riječkoj banci (list 100), kasnije u Erste banci (list 101) te na žiro računu HĐ u Istarskoj kreditnoj banci (list 102). Životno je logično očekivati da se tužiteljica i pok. CĐ ne bi međusobno opunomoćili za raspolaganje sredstvima na računima da njihova veza nije bila trajna i ozbiljna, a zasigurno HĐ tužiteljicu ne bi opunomoćio za raspolaganjem sredstvima na trima svojim računima da je tužiteljicu smatrao tek kućnom pomoćnicom. Pored toga i činjenica da je upravo tužiteljica sa poduzećem Kvarner Express zaključila ugovor za iznajmljivanje kapaciteta u kućnoj radinosti za sezonu 1989. za kuću HĐ u [adresa] na adresi [adresa] ukazuje da je HĐ u tužiteljicu kao svoju vanbračnu družicu imao puno povjerenje, da su zajednički radili (jer je tužiteljica na sebe preuzela obveze rada sa turistima dok je HĐ još bio u radnom odnosu), da su zajedno štedjeli, planirali te investirali kao što to čine bračni drugovi i to sve od 1988. pa do smrti Ivana Radetića 2016. te je upravo i isključivo tužiteljica bila podrška, pratnja i pomoć pok. HĐ za vrijeme njegove bolesti od 2011., pa do smrti u listopadu 2016.

26. Uvidom u Ugovor sklopljen između tužiteljice i Kvarner express Yugoslavia od 29. ožujka 1989. godine predmet kojeg je iznajmljivanje dvije dvokrevetne sobe u obiteljskoj kući II a kategorije za razdoblje od 01. svibnja 1989. do 31. listopada 1989. proizlazi da je isti sklopljen upravo sa tužiteljicom označen na adresi [adresa], ĆĐ 11 i da su se tada iznajmljivale sobe.

27. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji stana (12) u kojem su stranke Općina Pazin zastupana po Fondu u stambeno komunalnoj oblasti kao prodavatelj i HĐ kao kupac, utvrđeno je da je Ugovor sklopljen 28. rujna 1992. godine, te da je HĐ kupio stan sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u zgradi u [adresa], na trećem katu, površine 62,27 m2 koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, terase i drvarnice za kupoprodajnu cijenu od 2.039.947 HRD ili 9.106,91 dem. Čl. 3. Ugovora je ugovoreno ako se iznos kupoprodajne cijene jednokratno uplati, u roku 8 dana, da ostvaruje popust od 30% i u tom slučaju da kupac plaća 6.374,83 dem. Ugovor je potvrđen od strane Općinskog sekretarijata za poslove uprave 05. listopada 1992. godine.

27.1. Uvidom u Aneks Ugovoru o kupoprodaji, a koji Aneks je sklopljen 26. ožujka 1993. godine, utvrđeno je da je između stranaka izvršena kupnja stana te da je cijena stana plaćena jednokratnom uplatom dana 06. listopada 1992. godine. Aneks je sastavljen za potrebe radi polaganja Ugovora u Knjigu položenih ugovora i radi uknjižbe stana.

27.2. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je predmetni stan u [adresa] na Trgu Slobode 1 otkupljen 1992. godine na ime HĐ, zajedničkim sredstvima supružnika te da je tužiteljica podigla i svoju deviznu ušteđevinu kako bi se ostvario i dodatni popust za jednokratnu deviznu uplatu cijene stana i kao dokaz je priložila interni nalog za knjiženje Riječke banke d.d. od 13. listopada 1992. godine.

27.3. Iz priloženog internog naloga za knjiženje (15) utvrđeno je da je datiran 13. listopada 1992. godine kod Riječke banke d.d., da je tužiteljica sa označenom adresom [adresa] sa svog računa broj 7-050-10274-3 podigla 10.000,00 ats i 710.210,86 itl. protuvrijednost u dinarima, a što odgovara iznosu od ukupno 5.662,00 dem te da je izvršena konverzija valute radi kupovine stana. Iz navedenog proizlazi da je izvršena konverzija valute radi kupovine stana, izvršena 8 dana nakon što je aneksom Ugovora o kupoprodaji potvrđeno da je plaćena jednokratna uplata za stan HĐ i to 06. listopada 1992. godine.

28. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji stana (71-73) u kojem su stranke Općina Pazin zastupana po Fondu u stambeno komunalnoj oblasti kao prodavatelj i KĐ kao kupac, utvrđeno je da je Ugovor sklopljen 09. listopada 1992. godine, da je KĐ kupila stan sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u zgradi u [adresa], na prvom katu, površine 40,06 m2 koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, lođe i drvarnice za kupoprodajnu cijenu od 1.850.181.00 HRD. Čl. 3. Ugovora je ugovoreno ako se iznos kupoprodajne cijene jednokratno uplati, u roku 8 dana, da ostvaruje popust od 30% i u tom slučaju da kupac plaća 5.201,31 dem. Ugovor je potvrđen od strane Općinskog sekretarijata za poslove uprave 13. listopada 1992. godine.

28.1. Uvidom u Aneks Ugovoru o kupoprodaji, a koji Aneks je sklopljen 05. travnja 1993. godine, utvrđeno je da je između stranaka izvršena kupnja stana te da je cijena stana plaćena jednokratnom uplatom dana 13. listopada 1992. godine. Aneks je sastavljen za potrebe radi polaganja Ugovora u Knjigu položenih ugovora i radi uknjižbe stana.

28.2. Iz navedenog Ugovora o kupoprodaji stana te aneksa ugovoru sud zaključuje da interni nalog za knjiženje (na listu 15), se zapravo odnosi na dokaz da su ta sredstva utrošena za otkup upravo njezinog stana (stana u neboderu). Sukladno navedenom, a i iz izvatka iz knjige položenih ugovora za stan tužiteljice u [adresa] u [adresa], u neboderu proizlazi da je tužiteljica internim nalogom za knjiženje (15) platila svoj stan, a ne stan HĐ na [adresa].

29. Tužiteljica i HĐ imali su stanarsko pravo, svatko na svom stanu, da je u to vrijeme prema Zakonu o stambenim odnosima (čl. 60.), odnosno Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (čl. 1.) prema kojima nitko nije mogao koristiti dva ili više stanova niti kupiti više od jednog stana, pa zato ni tužiteljica nije imala pravo otkupiti stan HĐ kada je već imala stanarsko pravo na svom stanu, a svoj stan je i otkupila. Međutim, tužiteljica je u vrijeme kada je HĐ otkupio san u [adresa] sa njim bila u izvanbračnoj zajednici već 4 godine i svojim radom i doprinosom u izvanbračnoj zajednici, a u ukupnosti svih provedenih dokaza (iskaza svjedoka i tužiteljice) utvrđeno je da joj po osnovi izvanbračne zajednice pripada suvlasništvo na predmetnom stanu.

30. Uvidom u izvadak iz Knjige položenih ugovora (21) utvrđeno je da u z. k. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] na dan 14. rujna 2017. godine je bila upisana zgrada u [adresa] sagrađena na Trgu slobode 1, na k. č. br. [katastarska čestica]-zgr. u kojoj je trosoban stan na trećem katu koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, terase i drvarnice, ukupne površine od 62,27 m2 upisan u vlasništvu CĐ.

30.1. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (363-364) utvrđeno je da u z. k. ul. [broj ZK uloška] etažnog vlasništva s određenim omjerima k. o. [katastarska općina] na dan 05. prosinca 2023. godine u odnosu na suvlasnički udio pod rednim brojem 28 dolazi upisan suvlasnički dio: 6435/217395 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-28) za k. č. [katastarska čestica] [adresa], a kao vlasnik na tom suvlasničkom dijelu dolazi upisano etažno vlasništvo s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu na trećem katu u ulazu M na jugoistočnoj strani zgrade, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, kuhinje, blagavaonice, dnevnog boravka loggie, spavaće sobe i balkona, ukupne tlocrtne površine 63,34 m2 odnosno ukupne korisne površine 62,08 m2 obojan svijetlozelenom bojom u etažnom elaboratu zgrade kao posebni dio nekretnine označen slovom "E-28". Posebnom dijelu "E-28" pripada spremište "E-28-S" u suterenu u ulazu G istočno ukupne tlocrtne površine 4,54 m2, odnosno ukupne korisne površine 2,27 m2 obojano istom bojom. Ukupna tlocrtna površina posebnog dijela "E-28" sa pripatkom "E-28-S" iznosi 67,88 m2, a ukupna korisna površina iznosi 64,35 m2, sve obojano svijetlozelenom bojom u etažnom elaboratu zgrade, u korist CĐ.

30.2. Zbog povezivanja Knjige položenih ugovora broj 827 k. o. [katastarska općina] sa glavnom knjigom, te provedenim etažiranjem predmetne zgrade, predmetni stan u k. o. [katastarska općina] sada dolazi upisan kao posebni dio zgrade sagrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je nesporno da se radi o istom stanu koji je opisan u tužbi.

31. Uvidom u suglasnost za ukop od 27. listopada 2016. godine i Rješenje Općine Tinjan od 02. studenog 2016. godine, utvrđeno je da je dozvoljen ukop pok. HĐ u grobno mjesto "24" na novom groblju Kringa za dan 28. listopada 2016. godine, te da je tužiteljici dodijeljeno na trajno korištenje upravo predmetno grobno mjesto, te da je tužiteljica uplatila godišnju grobnu naknadu i naknadu za grobno mjesto na groblju Kringa.

32. Stan u [adresa] u [adresa] je stan na kojem je HĐ imao stanarsko pravo i kojeg je na temelju Ugovora o kupoprodaji otkupio 28. rujna 1992. godine i platio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 6.374,83 dem dana 06. listopada 1992. godine. Predmetni stan, pod uvjetima pod kojim je kupljen, je prema tadašnjim propisima, mogao otkupiti onaj tko je imao stanarsko pravo na tom stanu. Dakle, predmetni stan je kupljen 1992. godine. U vrijeme stjecanja predmetnog stana na snazi je bio Zakon o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, …162/98, dalje: ZBPO) koji je (i sa daljnjim izmjenama) bio na snazi do 30. lipnja 1999. godine koji je u čl. 277. (čl. 271. st. 1. i 2.) propisivao da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Imovina koju je jedan bračni drug imao u času sklapanja braka ostaje njegova posebna imovina, kao i da je njegova posebna imovina ona imovina koju tijekom bračne zajednice stekne po nekoj drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.).

32.1. Sukladno čl. 287. (čl. 281.) ZBPO-a kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora, prema ZBPO-u sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju bračne imovine pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanjem zajedničke imovine.

33. S obzirom da je predmet raspravljanja utvrđenje da li izvanbračnu stečevinu tužiteljice i HĐ predstavlja stan u [adresa], koji je stečen 1992., tj. da se radi o imovini stečenoj u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima stranaka, a koji je bio na snazi do 30. lipnja 1999. (NN 11/78…162/98 dalje ZBPO), za odlučivanje o predmetu spora valja primijeniti navedeni zakon.

34. Odredba čl. 7. ZBPO propisivala je da vanbračna zajednica žene i muškarca stvara obvezu međusobnog uzdržavanja i druga imovinska prava i obveze pod uvjetima određenim tim zakonom. Odredbom čl. 271. istog Zakona bilo je propisano da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina, a čl. 272. st. 1. bilo je propisano da imovina koju je jedan bračni drug imao u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina. Čl 281. st. 1. bilo je propisano da kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini se određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a prema st. 2., u slučaju spora, sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine pri čemu se vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i svakom drugom obliku radu, suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

35. Oba tuženika osporavaju da je tužiteljica doprinijela u stjecanju predmetnog stana u [adresa].

35.1. Tuženici tvrde da je predmetni stan kupljen na način da je otkupljen otkupom na kojem je HĐ imao stanarsko pravo, a ne kupnjom na tržištu prema tržnim uvjetima i cijenama. Nadalje tvrde da je Zakon o stambenim odnosima iz 1985. propisivao da nitko ne može, kao stanar, koristiti dva ili više stanova. Zatim da stanar koji koristi dva ili više stanova je dužan odlučiti koji će stan zadržati i u roku od 30 dana od dana kad je stekao pravo da koristi drugi stan da je o tome dužan obavijestiti stambeni organ, a stan koji ne zadržava da je dužan u istom roku predati davaocu tog stana slobodan od osoba i stvari. Tuženici se nadalje pozivaju i na odredbe navedenog zakona koje propisuju kaznu u slučaju ne obavijesti stambenog organa o korištenju dva stana. Također se pozivaju i na odredbu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo iz 1991. da stanar može pod uvjetima propisanim tim zakonom kupiti samo jedan stan.

36. Tužiteljica nije predmetni stan kupila po osnovi stanarskog prava. Tužiteljica ovom tužbom potražuje suvlasništvo predmetnog stana po osnovi izvanbračne stečevine i to po osnovi doprinosa kao izvanbračnog druga u stjecanju imovine.

37. Sud prihvaća iskaz tužiteljice i svjedoka koji su iskazivali da je tužiteljica bila vrijedna, da je puno radila, da je bila zaposlena u dječjem vrtiću, da je brinula o HĐ, da je vodila brigu o domaćinstvu i o iznajmljivanju apartmana u [adresa] te je dočekivala goste, čistila, prala, peglala i dr. . To je tužiteljici priznato kroz postojanje izvanbračne zajednice između nje i HĐ i izvanbračne stečevine predmetnog stana.

38. Iz materijalnih dokaza u spisu, ali i iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice nesporno je utvrđeno da je između tužiteljice i HĐ postojala prisnost i zajednički rad u svim vidovima zajednice života pa je tako HĐ opunomoćio tužiteljicu za raspolaganje sredstvima na svoja tri računa, također i on je bio opunomoćen na računu tužiteljice u Riječkoj banci, kao što je tužiteljica s tvrtkom Kvarner Ekspres zaključila ugovor za iznajmljivanje kapaciteta u kućnoj radinosti za kuću HĐ u [adresa] (1989.) i radila na svim poslovima koji uključuju iznajmljivanje kuće u [adresa]. A iz iskaza svjedoka koji su bili kućni prijatelji HĐ nesporno je utvrđeno da je tužiteljica brinula o domaćinstvu, održavala domaćinstvo, skrbila o HĐ, spremala marende, ručkove, da su zajedno renovirali predmetni stan (prema izjavama svjedoka VĐ, TN i dr. ) te da je svojim radom i doprinosom bila izjednačena sa HĐ. Nadalje je utvrđeno da i prilikom posjeta HĐ liječniku da su odlazili zajedno i da je tužiteljica brinula o HĐ u potpunosti.

39. U vrijeme stjecanja predmetnog stana, kojeg je sud u ovom postupku utvrdio kao zajednički stečenu imovinu, tužiteljica i HĐ su oboje bili zaposleni, oboje su ostvarivali prihode, HĐ je imao nešto veću plaću, ali je tuženica svojim radom i doprinosom vodila brigu o kućanstvu, o održavanju svih obveza vezanih za kućanstvo, prala, kuhala, peglala i u punom smislu brinula za HĐ i domaćinstvo. Iz navedenog sud zaključuje da je između njih postojao odnos ekonomske i emotivne i svake druge povezanosti koje se odnose na zajednicu života te da je tužiteljica svojim radom i doprinosom izjednačena sa HĐ. Zato sud cijeni da je doprinos u stjecanju predmetnog stana kao zajednički stečene imovine tužiteljice i HĐ bio jednak.

40. Obilježja zajednički stečene imovine su rad, doprinos i predmet bračne stečevine. U obzir dolazi svaki oblik rada kojim se stvara vrijednost odnosno koji je jedan od bračnih (u ovom slučaju vanbračnih) drugova upotrijebio za stvaranje imovine koja ima status zajednički stečene imovine. Dakle, to može biti rad na temelju kojeg se ostvaruje plaća, ali također i rad u kućanstvu, rad u smislu kuhanja, pranja, brige za drugog bračnog odnosno vanbračnog druga glede odgovarajuće medicinske skrbi i zalaganjem tj. svaki drugi oblik rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Kako je već naprijed navedeno, a utvrđeno iz iskaza svjedoka, kućnih prijatelja sada pok. HĐ nesporno je utvrđeno da je tužiteljica svojim doprinosom i radom u kućanstvu i posebnom brigom i za njegove prijatelje te brigom o zdravlju za svog izvanbračnog partnera doprinijela na jednak način u stjecanju predmetnog stana, a već tada je izvanbračna zajednica između tužiteljice i HĐ trajala više od 4 godine.

41. Sud smatra da je tijekom postupka dokazano da je tijekom izvanbračne zajednice tužiteljice i HĐ stečen stan u [adresa], da je njihov udio u stjecanju stana jednak, te je sud odluku donio temeljem odredbe čl. 221. A. ZPP-a primjenom pravila o teretu dokazivanja u svjetlu tog instituta, a sud je mišljenja da tuženici nisu dokazali da bi predmetni stan predstavljao vlastitu imovinu HĐ.

42. S obzirom na prigovore tuženika koji se odnose na Zakon o stambenim odnosima iz 1985. i Zakon od prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo iz 1991. ističe se da se tužiteljica poziva na stečeno po osnovi izvanbračne stečevine, doprinosom i radom, a ne po nekoj drugoj osnovi. U vrijeme otkupa predmetnog stana HĐ je bio nositelj stanarskog prava i imao je pravo otkupiti predmetni stan, na koji tužiteljica, po osnovi izvanbračne stečevine, stečenog radom i doprinosom ima pravo na ½ suvlasništva istog.

43. Sve stranke u postupku zahtijevale su naknadu troškova postupka.

43.1. S obzirom na navedeno, a uzimajući u obzir uspjehe stranaka u ovoj parnici, te nastale troškove sud je odredio da svaka strana snosi svoj trošak, temeljem odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23). (Tužiteljica je potraživala trošak u iznosu od 8.610,97 eura (a koji se odnose na zastupanje po punomoćniku za sastav tužbe, podnesaka, zastupanja na ročištima, za sudske pristojbe, troškove vještačenja, sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu), prvotuženik je potraživao trošak u iznosu od 9.766,34 eura (a koji se odnose na zastupanje po punomoćniku za sastav odgovora na tužbu, podnesaka, zastupanja na ročištima, za sastav žalbi i sudske pristojbe na žalbe), a drugotuženica je potraživala trošak u iznosu od 10.000,72 eura (za zastupanje po punomoćniku za sastav odgovora na tužbu, sastav podnesaka, zastupanja na ročištima i za sudsku pristojbu na žalbu)).

44. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, 29. prosinca 2025.

S u t k i n j a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u Zagrebu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

1. Pun. tužiteljice,

2. Pun. prvotuženika,

3. Pun. drugotuženika.