Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. Povrv-23/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužitelja UNIVERSUM d.o.o., Novigrad, Porporela 2, OIB 02710722991, kojeg zastupaju punomoćnici Vedran Marcan i Livio Marcan, odvjetnici u odvjetničkom uredu Vedrana Marcana u Umagu, protiv tuženika MARKA MEDICE iz Novigrada, Kaštel 17 B, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Belušić, odvjetnik u Bujama, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 1. srpnja 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja Ivana Catalana i punomoćnika tužitelja Vedrana Marcana, odvjetnika u Umagu te punomoćnice tuženika, 29. prosinca 2025., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marije Hrvatin posl. br. Ovrv-266/2023 (sudski predmet: Ovr- 3222/2023) od 27. srpnja 2023. u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju u roku osam dana namiri tražbinu u iznosu 8.210,69 eura (osamtisućadvjestodeset eura i šezdesetdevet centi) sa zateznim kamatama od 29. lipnja 2019. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 293,89 eura (dvjestodevedesettri eura i osamdesetdevet centi) sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 1.125,00 (tisućustodvadesetpet) eura u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga tužitelja, kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Marija Hrvatin donio je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-266/2023 (sudski predmet: Ovrv-3222/2023) od 27. srpnja 2023. u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.210,69 eura sa zateznim kamatama od 29. lipnja 2019. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 293,89 eura sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena te je radi ostvarenja tih tražbina određena ovrha.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je kao ovršenik podnio prigovor u kojem ga pobija u cijelosti. Osporava osnovu i visinu tužiteljeva potraživanja. Navodi da na temelju vjerodostojne isprave – računa-otpremnice 2/95/4 od 28. lipnja 2019. može samo pretpostaviti da se tražbina tužitelja temelji na ugovoru o kupoprodaji nekretnine koji su stranke sklopile dana 1. travnja 2019. Tuženik ističe kako je potraživanje tužitelja na temelju tog pravnog posla (isplate kupoprodajne cijene) u cijelosti namireno.

3. Po prigovoru tuženika, rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-23/2024-2 od 7.svibnja 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Marije Hrvatin posl. br. Ovrv-3222/2023 (sudski predmet: Ovr-3222/2023) od 27. srpnja 2023. u dijelu u kojem je određena ovrha, te su u tom dijelu su ukinute sve provedene radnje, i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavljenom postupku, tužitelj je u podnesku od 1. listopada 2024. naveo da su on i tuženik bili u pravnom odnosu na temelju ugovora o kupoprodaji 1/2 dijela posebnog dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake 3. Suvlasnički dio: 8380/33520 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) s kojim je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine posebnog dijela zgrade: JEDINICA S1 – stan u prizemlju i na katu u planu označen crvenom bojom, površine 83,80 m2, a kojoj Jedinici S1 pripada parkirno mjesto P1 površine 14,80 m2, parkirno mjesto P2 površine 16,56 m2, okućnica A1 površine 157,38 m2 i okućnica A2 površine 24,20 m2, i to za ukupnu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 80.000,00 eura. Tuženik još nije platio tužitelju dio cijene u iznosu od 8.210,69 eura (61.863,48 HRK) što predstavlja glavnicu u ovoj pravnoj stvari.

5. Tuženik je podnesku od 16. listopada 2024. predložio da sud u skladu s čl. 211. st. 1. Zakona o parničnom postupku o otpočetoj parnici obavijesti tuženikovu bivšu suprugu HC s obzirom na to da je predmetna nekretnina bila dijelom bračne stečevine i da je osporeno dugovanje i njezino dugovanje.

5. 1. Na temelju prijedloga tuženika, sud je obavijestio tuženikovu bivšu suprugu HC o otpočetoj parnici u skladu s odredbom čl. 211. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/23., u nastavku: ZPP).

5. 2. Treća osoba HC nije prijavila svoje sudjelovanje u parnici niti u kojem svojstvu.

6. Na ročištu održanom 29. siječnja 2025. tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te svih dokaznih prijedloga te dodatno predložio izvođenje dokaza knjigovodstveno-financijskog vještačenja na okolnost da kupoprodajna cijena nije isplaćena u cijelosti odnosno tuženik još duguje iznos od 8.210,69 eura.

6. 1. Tuženik je ostao kod svih dosadašnjih navoda te je istakao da je kupoprodajna u cijelosti isplaćena i da za to postoje isprave i to javno ovjerovljene u kojima stranke potvrđuju de facto primitak cjelokupnog iznosa cijene pa se stoga tuženik protivi bilo kakvom vještačenju. Smatra da se vjerodostojnost iskaza tužitelja nikako ne može uspoređivati s dokaznom snagom javno ovjerovljene isprave pogotovo imajući u vidu kako je tužitelj zainteresiran za uspjeh u postupku.

6. 2. Tužitelj je istaknuo da tuženik u spis nije dostavio naloge za plaćanje potvrđenih od strane banke kojima dokazuje da je platio i iznos od 20.000,00 eura.

6. 3. Tuženik je skrenuo pažnju kako je i na ugovoru o kupoprodaji nekretnine i pripadajućem aneksu naznačena kupoprodajna cijena u visini od 120.000,00 eura pa da je to razlog zašto preostalih 40.000,00 eura nije isplaćeno bankarskom transakcijom što niti tužitelj ne osporava za spomenutih 32.000,00 eura s time da je plaćeno 40.000,00 eura, a ne 32.000,00 eura. Punomoćnik tuženika u spis je predao potvrdu primitka svote za rezervaciju nekretnine od 6. srpnja 2018. koja se razlikuje od one koju je već predao u spis jer je na istoj stavljen pečat tužitelja i ručno naznačen iznos primitka.

7. U dokaznom postupku pročitani su: račun – otpremnica 2/95/4 od 28. lipnja 2019. (str. 7, 54), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 1. travnja 2019. (str. 45-49), Aneks broj 1 ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 28. svibnja 2019. (str. 50-53), kartica partnera (str. 55), izvadak iz zemljišne knjige (str. 56-60), potvrda primitka svote za rezervaciju nekretnine (str. 62, 80), nalog za korištenje kredita (str. 74, 77) i nalog za nacionalna plaćanja (str. 75-76). Pored toga je izveden dokaz saslušanjem svjedokinje HC i svjedoka SC koji su saslušani na ročištu od 8. travnja 2025 (str. 82-86) te saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja Ivana Catalana koji je saslušan na ročištu od 1. srpnja 2025. (str. 87-89).

7. 1. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja jer su na osnovi izvedenih dokaza utvrđene sve činjenice potrebne za donošenje odluke.

7. 2. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika jer nije pristupio na dva ročišta na koja je pozvan radi saslušanja bez da je dostavio dokaz o opravdanosti izostanka.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 8.210,69 eura po osnovi neisplaćenog dijela kupoprodajne cijene za 1/2 dijela posebnog dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake 3. Suvlasnički dio: 8380/33520 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) s kojim je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine posebnog dijela zgrade.

10. Između stranaka nije sporno da su tužitelj UNIVERSUM d.o.o. Novigrad i treća osoba AGRI CANTUS d.o.o. Novigrad, kao prodavatelji (svaki 1/ 2 dijela) te tuženik KC, kao kupac, sklopili 1. travnja 2019. Ugovor o kupoprodaji nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake 3. Suvlasnički dio: 8380/33520 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) s kojim je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine posebnog dijela zgrade te 28. svibnja 2019. Aneks broj 1 Ugovoru o kupoprodaji nekretnine. Nije sporno ni da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 1. travnja 2019. bila ugovorena ukupna kupoprodajna cijena u iznosu 120.000,00 eura, a u Aneksu ugovora od 28. svibnja 2019. u iznosu 160.000,00 eura. Isto tako nije sporno ni da je tuženik na ime ukupne kupoprodajne cijene platio prodavateljima (tužitelju i trećoj osobi) iznos od 120.000,00 eura putem kredita i još 32.000,00 eura na račun tužitelja kao i 10.000,00 eura na ruke zakonskog zastupnika tužitelja na ime rezervacije, dakle, da je tuženik tužitelju i trećoj osobi kao prodavateljima predmetne nekretnine isplatio ukupan iznos od 162.000,00 eura.

11. Sporan je ukupno ugovoreni iznos kupoprodajne cijene pa s time u svezi, je li tuženik u obvezi platiti tužitelju i daljnji iznos od 8.210,69 eura na ime kupoprodajne cijene za 1/2 dijela posebnog dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake 3. Suvlasnički dio: 8380/33520 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) s kojim je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine posebnog dijela zgrade.

12. Čitanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake 3. Suvlasnički dio: 8380/33520 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) s kojim je povezano pravo vlasništva u suvlasništvu cijele nekretnine posebnog dijela zgrade od 1. travnja 2019. te Aneksa broj 1 Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 28. svibnja 2019. utvrđeno je da su tužitelj UNIVERSUM d.o.o. Novigrad i treća osoba AGRI CANTUS d.o.o. Novigrad, kao prodavatelji (svaki 1/ 2 dijela) te tuženik KC, kao kupac, sklopili navedene ugovore. Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 1. travnja 2019. bila ugovorena ukupna kupoprodajna cijena u iznosu 120.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan uplate i da je u tu cijenu uključen PDV. Dogovoreno je da je kupoprodajna cijena biti isplaćena na način da će se 50 % kupoprodajne cijene u iznosu 60.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan uplate, isplatiti na račun prodavatelja UNIVERSUM d.o.o. (tužitelja), a 50 % kupoprodajne cijene u iznosu 60.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na račun prodavatelja AGRI CANTUS d.o.o.

12. 1. Aneksom broj 1 Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 28. svibnja 2019. ugovorena je kupoprodajna cijena u iznosu 160.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan uplate i da je u tu cijenu uključen PDV. Stranke su u Aneksu suglasno utvrdile da je tuženik kao kupac već isplatio prodavateljima iznos od 40.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti koji se ima smatrati dijelom kupoprodajne cijene. Stranke su također suglasno utvrdile da će preostali dio kupoprodajne cijene u iznosu 120.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan uplate, kupac isplatiti odmah po odobrenju kredita, najkasnije od 15. srpnja 2019. Od tog iznosa kupoprodajne cijene, 50 % u iznosu 60.000,00 eura trebao je biti isplačen na račun tužitelja, a 50 % u iznosu 60.000,00 eura na račun drugog prodavatelja AGRI CANTUS d.o.o.

13. Iz iskaza svjedokinje HC proizlazi da je zaposlena kod tužitelja na radnom mjestu knjigovođe od 3. srpnja 2018. Poznaje tuženika jer je on njen bivši suprug. Živjeli su u izvanbračnoj zajednici od 2016. do 2022. Ima saznanja o predmetu spora s obzirom na to da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji bila s tuženikom u izvanbračnoj zajednici te su zajedno kupovali predmetni stan od tužitelja. Prema njezinim navodima bila je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu 160.000,00 eura i to prvim glavnim ugovorom. Od toga, iznos od 120.000,00 eura trebao je biti podmiren putem kredita, a iznos od 40.000,00 eura isplaćen na ruke zakonskom zastupniku tužitelja Ivanu Catalanu. Budući da nisu mogli dobiti kredit na iznos od 120.000,00 eura od strane IKB, od njih je traženo da naprave aneks ugovora u kojem će biti navedena kupoprodajna cijena u iznosu od 160.000,00 eura, a ne kako je to u glavnom ugovoru bilo navedeno 120.000,00 eura. Nakon toga tuženiku je odobren kredit te je na taj način tužitelju isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu 120.000,00 eura. U odnosu na razliku od 40.000,00 eura dogovoreno je da uplati na račun tužitelja, a ne kako je ranije iskazala da plati 40.000,00 eura na ruke zakonskog zastupnika tužitelja. Navela je da je tuženik platio 32.000,00 eura na račun tužitelja te da je preostalo za platiti još 8.000,00 eura, možda nešto više, to ovisi o tečaju eura. Ona ima ta saznanja kao knjigovođa tužitelja. Ne zna da li je osim aneksa ugovora o kupoprodaji sklopljen kakav usmeni dogovor između stranka vezano za glavnicu. Poznato joj je da je tuženik platio tužitelju i iznos od 10.000,00 eura na ime rezervacije nekretnine. Ne zna točno kada, pretpostavlja 2018. To zna jer joj je to rekao tuženik. Ne zna je li iznos od 10.000,00 eura uključen u spomenutu razliku od 40.000,00 eura. Tuženik i ona su se obvezali zakonskom zastupniku tužitelja Ivanu Catalanu da će tužitelju uplatiti preostali iznos kupoprodajne cijene u iznosu oko 8.000,00 eura. Za taj iznos tužitelj je izdao račun, odnosno otvorene stavke. To je tada bilo 61 ili 64 tisuće kuna. Tuženik je u njenoj prisutnosti u uredu tužitelja 2019. zamolio zakonskog zastupnika tužitelja da im ostavi otprilike godinu dana da podmire preostali dio kupoprodajne cijene. Predmetni stan našli su preko službenih stranica tužitelja. Stan je tada još uvijek bio u izgradnji, odnosno trebalo je dovršiti uređenje unutra. Tužitelj je izvršio sve radove. S obzirom na to da su se tuženik i zakonski zastupnik tužitelja poznavali odlučili su se razgledati predmetni stan te na kraju isti kupiti. Ona je tada počela raditi kod tužitelja, odnosno kada su kupili stan ona je već radila kod tužitelja. Poznato joj je da su stranke sklopile i predugovor o kupoprodaji nekretnine. Ne sjeća se kupoprodajne cijene koja je bila navedena u predugovoru. Kada joj je predočen ugovor o kupoprodaji nekretnine (str. 45) potvrdila je da je to kupoprodajni ugovor koji su stranke sklopile. Ne sjeća se je li u predugovoru bila naznačena drugačija kupoprodajna cijena od one u kupoprodajnom ugovoru. Smatra da ne bi trebao biti drugačiji iznos kupoprodajne cijene u Predugovoru u odnosu na onaj iznos kupoprodajne cijene koji je naznačen u Ugovoru o kupoprodaji nekretnine. Tuženik i zakonski zastupnik tužitelja su dogovorili iznos kupoprodajne cijene prije nego što su sklopili predugovor i ugovor o kupoprodaji nekretnine. Ona je kao tadašnja supruga tuženika i zaposlenica tužitelja bila obaviještena o iznosu kupoprodajne cijene prije sklapanja bilo kakvog ugovora. O tome je obavijestio tuženik. Ona se suglasila s tim iznosom kupoprodajne cijene. Bila je dogovorena kupoprodajna cijena u iznosu 160.000,00 eura. Iako je bila dogovorena kupoprodajna cijena u iznosu 160.000,00 eura u kupoprodajnom ugovoru je stajao iznos od 120.000,00 eura jer je to bio dogovor između tuženika i zakonskog zastupnika tužitelja. Tužitelj je otpočetka tražio da se isplati razlika od 40.00,00 eura. U vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora ona se tek učila knjigovodstvenom poslu kod tužitelja te nije bila zadužena za predmetnu kupoprodaju. Prije sklapanja aneksa ugovoru o kupoprodaji tužitelj nije izdao nikakvu fakturu. Nakon sklopljenog aneksa izdana je faktura, jedina postojeća. Potvrdila je da je IKB isplatila putem kredita tužitelju iznos od 120.000,00 eura. Iznos od 10.000,00 eura kojeg je tuženik platio u gotovini tužitelju na ime rezervacije nekretnine, isplaćen je prije sklapanja predugovora. Ne zna je li tuženiku vraćen iznos od 10.000,00 eura koji je uplatio na ime rezervacije. Osim isplate iznosa od 120.000,00 eura putem kredita, istovremeno je tuženik isplatio tužitelju odjednom iznos od 32.000,00 eura, na račun tužitelja. Tuženik nikada nije platio tužitelju ili zakonskom zastupniku tužitelja u gotovini na ruke bilo koji drugi iznos osim iznosa od 10.000,00 eura za rezervaciju nekretnine. Sa svojim poslodavcem, ovdje tužiteljem, a niti sa svojim tadašnjim suprugom, ovdje tuženikom nije razgovarala o tome na što se odnosila uplata iznosa od 10.000,00 eura. Na knjigovodstvenoj kartici na kojoj su evidentirane uplate od strane tuženika tužitelju navedeno je ukupna uplata od 152.000,00 eura. U iznosu kupoprodajne cijene od 160.000,00 eura uključen je PDV.

14. Svjedok SC iskazao je da je zaposlen kod tužitelja kao pomoćni direktor od 2013. Poznaje tuženika jer su prijatelji, a poznato mu je i da je on kupio kuću koju su tužitelj i drugi suvlasnik prodavali 2019. Svjedok je bio prisutan u nekim od pregovora koji su vođeni između tužitelja i tuženika oko kupoprodaje, a osim toga on je pisao kupoprodajni ugovor i aneks kupoprodajnog ugovora. Tužitelj i tuženik su prvobitno ugovorili kupoprodajnu cijenu u iznosu 160.000,00 eura i to na način da se iznos od 120.000,00 eura isplati preko računa tužitelja, a 40.000,00 eura na ruke zakonskog zastupnika tužitelja. U kupoprodajnom ugovoru je naveden iznos kupoprodajne cijene od 120.000,00 eura, a ne 160.000,00 eura kako bi se uštedjelo na PDV, odnosno kako bi kupac platio manji PDV jer se u slučaju da pravna osoba prodaje nekretninu plaća PDV. S gledišta ekonomskog profita bilo je ugovoreno 96.000,00 eura uvećano za PDV te uvećano za 40.000,00 eura koje su se imale isplatiti u gotovini. Ne može isključiti da su se zakonski zastupnik tužitelja i tuženik dogovarali o nekom drugom iznosu kupoprodaje za koji on ne zna. Prethodno navedeno je njemu predočeno kako bih on sastavio ugovor o kupoprodaji. S obzirom na to da tuženik nije mogao dobiti kredit na iznos od 120.000,00 eura na temelju ovako sklopljenog kupoprodajnog ugovora, jer banka ne financira PDV, da bi dobio kredit u iznosu od 120.000,00 eura bilo je potrebno napraviti aneks ugovora u kojem je naznačen iznos kupoprodajne cijene od 160.000,00 eura. Na zahtjev tuženika svjedok je kontaktirao banku u kojoj je tuženik podizao kredit te mu je tamo sugerirano na koji način se tuženiku može isplatiti kredit od 120.000,00 eura na temelju sklopljenog kupoprodajnog ugovora. Za iznos kupoprodajne cijene izdana je faktura. Ne zna je li faktura izdana nakon sklopljenog ugovora o kupoprodaji ili aneksa kupoprodajnog ugovora. Sjeća se da su sredstva iz kredita posljednja isplaćena. Od isplaćenog kredita u iznosu 120.000,00 eura, tužitelj je dobio 60.000,00 eura. Prije toga je tuženik platio na račun iznos od 32.000,00 eura i to 20.000,00 eura na račun drugog prodavatelja, a 12.000,00 eura na račun tužitelja. Sredstva iz kredita su isplaćena nakon sklopljenog aneksa, a iznos od 32.000,00 eura nakon sklopljenog kupoprodajnog ugovora. Tuženik je ostao dužan tužitelju još 8.000,00 eura. To nikada nije bilo upitno do nedavno. Kada su sklapali aneks ugovora o kupoprodaji objasnio je tuženiku zašto će kupoprodajna cijena biti veća. Ukazao je na ekonomski rezultat koji je očekivao tužitelj od kupoprodaje. Naime, kada se sklapao prvi kupoprodajni ugovor od iznosa 120.000,00 eura tužitelju je ostalo čisto 96.000,00 eura dok je ostatak od 24.000,00 eura otpadao na PDV, a nakon aneksa od iznosa od 160.000,00 eura, isto ostaje 128.000,00 eura, a ostatak od 32.000,00 eura je PDV. Tuženik je prema onom što je čuo, otprilike godinu dana prije sklapanja kupoprodajnog ugovora uplatio iznos od 10.000,00 eura u gotovini, na ime rezervacije nekretnine. Budući da je u to vrijeme na snazi bio dogovor da će tuženik platiti 120.000,00 eura putem kredita, te 40.000,00 eura u gotovini, taj iznos od 10.000,00 eura mu je umanjen od tog iznosa od 40.000,00 eura, što znači da je morao platiti osim 120.000,00 eura još 30.000,00 eura. Prije otprilike dvije - tri godine je postalo sporno da tuženik duguje još oko 8.000,00 eura. Tuženik je znao da taj iznos duguje i znao mu je reći da će to platiti. Samo u jednom trenutku, a to je bilo u vrijeme kada se razišao sa suprugom rekao je da neće platiti taj iznos koji tužitelju duguje. Svjedok je to zaključio kroz više razgovora, a nije mu to tuženik izričito rekao. Izričito mu je rekao da će platiti, ali nije izričito rekao kada je odlučio da neće platiti, već je to iz njegova ponašanja zaključivao posljednje dvije –tri godine. Kao pomoćni direktor tužitelja ima uvid u knjigovodstveno stanje te mu je poznato da je iznos koji tuženik duguje od početka bio knjižen kao otvorena stavka (dug). Ne zna da li je bilo dogovoreno da se iznos od 40.000,00 eura plati u gotovini kako bi tužitelj izbjegao plaćanje poreza na dobit ili eventualno poreza na dohodak, iako je točno da se u slučaju redovnog prihoda ti porezi moraju platiti. Na konto kartici tužitelja uplate tuženika koje su knjižene su iznosi od 60.000,00 eura i 12.000,00 eura. Kada su svjedoku predočeni ugovor o kupoprodaji (str. 45.) i aneks ugovora o kupoprodaji (str. 50) potvrdio je da su to ugovori koji su sklopljeni. Kada mu je predočena potvrda o primitku svote za rezervaciju nekretnine (str. 80) naveo je da se ne sjeća je li ranije vidio tu potvrdu iako je znao da ona postoji. Ne zna je li zakonski zastupnik tužitelja ĐC pročitao kupoprodajni ugovor i aneks kupoprodajnog ugovora prije potpisivanja. Smatra da je u njega imao dovoljno povjerenja i da ne čita te ugovore. Čak se ne bi iznenadio da ih nije ni pročitao. Nakon što je svjedoku predočen račun (str. 7 spisa) naveo je da je sigurno taj račun ranije vidio. Kada bi se preračunavao iznos kuna koji je naveden u tom računu vjerojatno bi to odgovaralo iznosu od cca 80.000,00 eura (polovica iznosa od 160.000,00 eura), a koji bi pripadao tužitelju. U ukupni iznos koji se navodi u tom računu uključen je i iznos PDV –a koji je po njegovim saznanjima uplaćen u državni proračun.

15. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja Ivana Catalana proizlazi da je na ročištu koje je održano 8. travnja 2025. pozorno slušao iskaz svjedokinje HC, bivše izvanbračne supruge tuženika koja je zaposlena u njegovom knjigovodstvu i iskaz svjedoka SC voditelja njegovog knjigovodstva, koji su oboje upoznati s predmetom spora te su sudjelovali u pripremanju i sklapanju predmetnih ugovora, odnosno predugovora, aneksa ugovora i glavnog ugovora o kupoprodaji stana, pa da se u cijelosti pridružuje njihovim navodima iz danih iskaza. Oni su njemu kao direktoru pripremili te ugovore s njegovim punim povjerenjem. Na upit koji iznos kupoprodajne cijene je bio dogovoren odnosno ugovoren i zašto se mijenjao iznos kupoprodajne cijene aneksom, naveo je da je o svemu tome detaljno iskazao svjedok SC, osoba od njegovog povjerenja te se on u tom dijelu u potpunosti pridružuje njegovom iskazu. Zakonski zastupnik tužitelja je istaknuo da on samo zna da je postojala otvorena stavka na ime dugovanja tuženika i to u iznosu oko 8.000,00 eura. Sam tuženik mu je prilikom sklapanja glavnog ugovora priznao to dugovanje te mu je rekao da će on to platiti. Mislio je da će to biti kroz nekoliko mjeseci pa je postupao u dobroj vjeri jer ga je od ranije poznavao. S obzirom na to da je tuženik bio vlasnik građevinske tvrtke Ema d.o.o. koja je vršila radove na jednoj njegovoj nekretnini, predložio mu je da oni prebiju međusobna potraživanja na što je tuženik pristao ali s obzirom na to da je tuženik naknadno zatražio da mu isplati troškove izvedenih građevinskih radova to je učinio, pa je ostalo predmetno dugovanje. Postupajući u dobroj vjeri, nije iskoristio mogućnost prije dvije godine da tuženiku "sjedne" na nekretninu u trenutku kada su on i bivša izvanbračna supruga odlučili prodati predmetni stan. No kako tuženik niti naknadno nije platio dugovani iznos, pokrenuo je ovaj sudski postupak. On kao direktor ne zna detalje oko iznosa kupoprodajne cijene i samih sklopljenih ugovora i kao što je već rekao pridružuje se u cijelosti glede tih činjenica iskazu SC. Prema njegovu sjećanju, kupoprodajna cijena koje je bila nuđena za tržište bila je 180.000,00 eura u koji je već uključen PDV. S obzirom na njegovo poznanstvo s tuženikom spustio je kupoprodajnu cijenu na iznos od 170.000,00 eura te naknadno na konačnih 168.000,00 eura. Na traženje da objasni razliku glede iznosa kupoprodajne cijene koju su naveli svjedoci HC i SC čijim se iskazima pridružio, a potom u svom iskazu naveo da je bila ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 168.000,00 eura, naveo je da u slučaju da mora birati između iskaza dva ekonomista, dakle dva navedena svjedoka, da se on pridružuje navodima svjedoka SC u tom dijelu. On kao direktor tužitelja ima saznanja da je po predmetnom kupoprodajnom ugovoru isplaćen iznos od 120.000,00 eura iz kredita. Također ima saznanja da je pored tog iznosa od 120.000,00 eura uplaćen i iznos od 32.000,00 eura. Pretpostavlja da je iznos od 32.000,00 eura uplaćen na račun tužitelja. Iznos od 10.000,00 eura na ime rezervacije uplaćen je njemu na ruke i taj iznos se uzeo u iznos kupoprodajne cijene. Na temelju toga proizlazi da je tuženik tužitelju, odnosno prodavateljima, na ime kupoprodajne cijene isplatio ukupan iznos od 162.000,00 eura. Potom se korigirao te naveo da sada proizlazi da je rekao pogrešan iznos kupoprodajne cijene jer ako se uzme da mu tuženik duguje 8.000,00 eura, to znači da je konačan iznos kupoprodajne cijene iznosio 170.000,00 eura. Kada kazujem da je konačan iznos kupoprodajne cijene iznosio 170.000,00 eura, prisjetio se da je kupoprodajna cijena toliko iznosila, ali je do tog iznosa došao i na temelju matematičkog izračuna. Tuženik im je jednom prilikom potpisao jednu izjavu u kojoj potvrđuje da je dužan platiti još 8.000,00 eura ali tu potvrdu nisu mogli pronaći. Ta potvrda nije ovjerena kod javnog bilježnika.

16. Sud prihvaća istinitim iskaze svjedoka HC i SC u dijelu u kojem su suglasno iskazali da je tuženik na ime kupoprodajne cijene isplatio prodavateljima putem kredita ukupan iznos od 120.000,00 eura te na račun još 32.000,00 eura kao i da je na ime rezervacije uplatio iznos od 10.000,00 eura na ruke. Navedene činjenice i nisu sporne između stranaka.

17. Iskaz zakonskog zastupnika tužitelja sud je ocijenio nevjerodostojnim jer je zakonski zastupnik tužitelja iskazivao kontradiktorno samom sebi te iskazima svjedoka čijim se iskazima pridružio. Prvo se u cijelosti pridružio navodima svjedoka HC i SC, a nakon toga je iskazao da je kupoprodajna cijena bila ugovorena u iznosu 168.000,00 eura (oni su iskazali u iznosu 160.000,00 eura) da bi potom opet korigirao svoj iskaz u tom dijelu navevši da je kupoprodajna cijena iznosila 170.000,00 eura. Sud ocjenjuje da je nelogično i neživotno da direktor tvrtke ne zna koji iznos kupoprodajne cijene je bio ugovoren pa ne može prihvatiti istinitim da je bila ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu 170.000,00 eura pogotovo što je to u suprotnostima s iskazima saslušanih svjedoka koji su o iznosu kupoprodajne cijene i tome koliko je tuženik platio, iskazivali suglasno.

17. 1. Jedino što sud može prihvatiti istinitim iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja je dio u kojem je iskazao da je tuženik prodavateljima predmetne nekretnine (tužitelju i trećoj osobi) isplatio iznos od 120.000,00 eura putem kredita, zatim još 32.000,00 eura na račun tužitelja kao i iznos od 10.000,00 eura na ime rezervacije i to na ruke zakonskog zastupnika tužitelja te da je iznos od 10.000,00 eura uračunat u kupoprodajnu cijenu i da je tuženik na ime kupoprodajne cijene platio ukupan iznos od 162.000,00 eura.

18. Da iznos kupoprodajne cijene predmetne nekretnine iznosi 160.000,00 eura, da je iznos od 10.000,00 eura na ime rezervacije koji je primljen na ruke zakonskog zastupnika tužitelja uračunat u razliku kupoprodajne cijene koju je tuženik još morao platiti mimo kredita, utvrđeno je i iz Potvrde primitka svote za rezervaciju nekretnine od 6. srpnja 2018. (str. 80). Na istoj Potvrdi je ručno dodano da je tužitelj (zakonski zastupnik tužitelja primio od tuženika iznos od 32.000,00 eura). Osim toga Potvrda je na dnu potpisana od strane zakonskog zastupnika tužitelja (i stavljen pečat tužitelja) i tuženika. Zakonski zastupnik tužitelja nije osporio potpis na Potvrdi već je dapače potvrdio u iskazu da je od tuženika primio iznos od 32.000,00 eura na račun i da je primio 10.000,00 eura na ruke te da je taj iznos uračunat u kupoprodajnu cijenu.

19. Dakle, na temelju izvedenog dokaznog postupka utvrđeno je da kupoprodajna cijena bila ugovorena u iznosu 160.000,00 eura i to Aneksom broj 1 Ugovoru o kupoprodaji nekretnine, što proizlazi iz sklopljenih ugovora te iskaza saslušanih svjedoka HC i SC, a ne u iznosu 170.000,00 eura kako je to tvrdio zakonski zastupnik tužitelja u svom iskazu iako se prethodno pridružio svim navodima spomenutih svjedoka.

19. 1. Ako su tužitelj i tuženik i ugovorili (usmeno ili pisano) neki drugi iznos kupoprodajne cijene, to tužitelj nije dokazao. Stoga je o ovoj spornoj činjenici, zaključeno primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Naime, u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja u skladu s čl. 221.a ZPP-a.

20.1. Jedno od načela parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje odlučne i sporne činjenice na temelju dokaza koje su mu stranke ponudile (čl. 7. ZPP-a). Stranke su te koje imaju obvezu dokazati istinitost iznesenih tvrdnji, pa ako u tome ne uspiju, njihov zahtjev za pružanjem pravne zaštite će sud odbiti, odnosno prigovor istaknut zahtjevu suprotne stranke neće prihvatiti. Osim toga, pravilo o teretu dokazivanja sadržano u čl. 221.a. ZPP-a obvezuje sud uzeti u obzir kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranaka, koja se na nju poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

21. Budući da su glede sporne činjenice o iznosu ugovorene kupoprodajne cijene, prihvaćeni iskazi svjedoka HC i SC, na koje se pozivao i sam zakonski zastupnik tužitelja i da su njihovi iskazi u skladu s materijalnim dokazima u spisu, a ne iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, smatra se nedokazanom tvrdnja tužitelja da je predmetna kupoprodajna cijena bila ugovorena u iznosu 170.000,00 eura, jer je utvrđeno da je ugovorena u iznosu 160.000,00 eura.

22. Budući da je na temelju materijalnog dokaza (Potvrde – str. 80) te iskaza saslušanih svjedoka HC i SC, ali i iskaza samog zakonskog zastupnika tužitelja utvrđeno (a što među strankama i nije bilo sporno) da je tuženik prodavateljima (tužitelju i drugom prodavatelju AGRI CANTUS d.o.o.) putem kredita isplatio ukupni iznos od 120.000,00 eura te na račun tužitelja iznos od 32.000,00 eura kao i iznos od 10.000,00 eura na ime rezervacije nekretnine i to na ruke zakonskog zastupnika tužitelja i da je taj iznos uračunat u kupoprodajnu cijenu, to je utvrđeno je da je tuženik na ime kupoprodajne cijene prodavateljima isplatio ukupni iznos od 162.000,00 eura, što znači i više od ugovorenog iznosa od 160.000,00 eura. Tužitelj nije dokazao da je bio ugovoren drugi iznos kupoprodajne cijene pa da bi tuženik bio u obvezi platiti i utuženi iznos.

23. Slijedom utvrđenog i navedenog, sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim pa je valjalo na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a, u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Hrvatin posl. br. Ovrv-266/2023 (sudski predmet:Ovr-3222/2023) od 27. srpnja 2023., te odbiti tužbeni zahtjev.

24. Obje stranke su zatražile naknadu troškova postupka.

24. 1. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužitelj u sporu nije uspio pa mu ne pripada ni zatražena naknada troškova postupka (ni ovršnog ni parničnog). Stoga je (budući da je ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka smatraju se troškovima parničnog postupka) ukinut platni u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupka te je odbijen njegov zahtjev u pogledu ukupnih troškova, sve kao u t. I. i IV. izreke.

25. Tuženik je zatražio naknadu troškova zastupanja prilikom sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi, sastava podneska od 16. listopada 2024. te zastupanja na ročištima od 16. listopada 2024., 29. siječnja 2025., 8. travnja 2025. i 1. srpnja 2025., za svaku radnju u iznosu po 200,00 eura uvećano za PDV, ukupno 1.375,00 eura.

25. 1. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., u nastavku: Tarifa) i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 8.210,69 eura, tuženiku je priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 16. listopada 2024. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, pristupa na ročište od 16. listopada 2024. u visini 25 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja te zastupanja na ročištima od 29. siječnja 2025., 8. travnja 2025. i 1. srpnja 2025., za svaku radnju u visini po 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, ukupno 450 bodova što prema Tbr. 54. Tarife (1 bod – 2,00 eura) uvećano za PDV od 25 % prema Tbr. 46. Tarife, sveukupno iznosi 1.125,00 eura.

25. 2. Prema tome opravdani troškovi tuženika iznose 1.125,00 eura.

26. Slijedom navedenog, naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka isplatom iznosa od 1.125,00 eura dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (t. II. i III.).

U Bujama 29. prosinca 2025.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužitelju p.p.

2. tuženiku p.p.