REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-372/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivana Starčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužiteljice ZS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Tomislavu Konfortu, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Folnegovićeva 1, Zagreb, OIB: 83416546499, koju zastupa punomoćnbik Matija Potočnjak, odvjetnik iz odvjetničkog društva Potočnjak & partneri d.o.o. iz Zagreba, Zadarska 77, radi nedopuštenosti otkaza, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 11. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti tuženika, dana 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je nedopuštena tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. prosinca 2022. godine, broj O-598/2022 te da radni odnos zasnovan ugovorom o radu od 15. travnja 2005. godine, broj 210-988/05 između tužiteljice ZS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Folnegovićeva 1, 10 000 Zagreb, OIB: 83416546499, nije prestao.

II Nalaže se tuženiku, Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Folnegovićeva 1, 10 000 Zagreb, OIB: 83416546499, vratiti tužiteljicu, ZS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad sukladno Ugovoru o radu od 15. travnja 2005. godine, broj 210-988/05.

III Nalaže se tuženiku, Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Folnegovićeva 1, 10 000 Zagreb, OIB: 83416546499, naknaditi tužiteljici, ZS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u unosu od 625,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. travnja 2005. godine, broj 210-988/05, na radnom mjestu „Samostalni referent za poslove naplate“ (u prilogu). Odlukom o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. prosinca 2022. godine, broj O-598/2022 , tužiteljici je otkazan ugovor zbog poslovno uvjetovanih razloga a isti joj je uručen 26. siječnja 2023. godine (u prilogu). Tužiteljica je u zakonski propisanom roku, 9. veljače 2023. godine, podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio (u prilogu).

U pobijanoj Odluci o otkazu stoji kako je nakon donošenja Pravilnika o organizaciji Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 4. travnja 2022. godine i Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta trgovačkog društva Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 24. listopada 2022. godine, došlo do promjena u društvu uslijed čega je nastao višak broja izvršitelja u društvu.

Slijedom navedenog, tuženik je donio Odluku o kolektivnom višku radnika temeljem koje je predviđeno 39 poslovno uvjetovanih otkaza ugovora o radu (u prilogu). Tuženik tvrdi kako je prilikom donošenja odluke o radnicima kojima će dati poslovno uvjetovani otkaz uzeo u obzir kriterije propisane člankom 115. stavak 2. Zakona o radu tj. člankom 106. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. (dalje u tekstu: Kolektivni ugovor) (u prilogu), odnosno trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja koje radnik ima, kao i da je ispitao druge mogućnosti glede zbrinjavanja radnika, poput zapošljavanja na drugim poslovima, pronalaženja zaposlenja kod drugog poslodavca, mogućnostima prekvalifikacije i dokvalifikacije. Tuženik je 24. studenog 2022. godine zatražio savjetovanje s Radničkim vijećem o donošenju Odluke o kolektivnom višku radnika i posljedično, o poslovno uvjetovanim otkazima određenom broju radnika. Radničko vijeće je 6. prosinca 2022. dalo očitovanje o namjeravanim odlukama te se za namjeravani otkaz tužiteljici usprotivilo i istaknulo kako se, među ostalim, protivi da tužiteljica bude obuhvaćena kolektivnim viškom radnika jer su nejasni kriteriji prema kojima je određena kao tehnološki višak. Isto mišljenje Radničko vijeće je ponovilo i u Očitovanju na dodatno savjetovanje i usuglašavanje oko namjeravane odluke poslodavca o donošenju odluke o kolektivnom višku radnika od 19. siječnja 2023. godine (u prilogu).

Na okolnost protivljenja Radničkog vijeća, tužiteljica predlaže saslušanje svjedoka IS sindikalnog povjerenika Novog sindikata i člana Radničkog vijeća po potrebi i drugih članova Radničkog vijeća.

Pobijana odluka o otkazu je nezakonita jer se poslodavac nije pridržavao kriterija propisanih Kolektivnim ugovorom i Zakonom o radu, kao ni samog postupka donošenja Odluke o kolektivnom višku radnika i programa zbrinjavanja. Naime, na radnom mjestu „Samostalni referent u odjelu naplate“, bila su tri izvršitelja, ZS, ovdje tužiteljica, NS i BS. U tablicama koje se nalaze u prilogu, a u kojima tuženik uspoređuje radnike prema zadanim kriterijima iz Kolektivnog ugovora, odnosno Zakona o radu, ne spominje se BS, treći izvršitelj na istom radnom mjestu. Nedopušten je postupak poslodavca koji jednog radnika (BS) izostavlja iz programa zbrinjavanja viška radnika, nego a priori odlučuje da će on nastaviti radni odnos kod poslodavca, iako je isti znatno mlađi i od tužiteljice i od NS te samim time ima i kraće trajanje radnog odnosa od druge dvije izvršiteljice, a navedeno predstavlja prvi kriteriji za odlučivanje o poslovno uvjetovanom otkazu, sukladno čl. 115. st. 2. Zakona o radu.

Dodatno, prema odluci o kolektivnom višku radnika, radnici NS (zaposlenoj na istom radnom mjestu kao i tužiteljica) dan je otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora u radu za radno mjesto „Viši referent VII“ pri Odjelu matičnih podataka. To radno mjesto je ustanovljeno umjesto prethodnog radnog mjesta „Samostalni referent u odjelu naplate“. NS je navedeno odbila, čime je ostalo upražnjeno spomenuto radno mjesto, koje je moralo biti ponuđeno tužiteljici.

Prema novoj sistematizaciji tuženika (u prilogu), za radno mjesto „Viši referent VII“ predviđena su dva izvršitelja, od kojih je jedan spomenuti BS, a s obzirom da je NS odbila ponudu izmijenjenog ugovora o radu za isto to mjesto, ostalo je upražnjeno radno mjesto za drugog izvršitelja. Dakle, poslodavac je u obvezi popune radnog mjesta „Viši referent VII“ to mjesto morao ponuditi tužiteljici, a ne joj otkazati ugovor o radu, a sve uz uvažavanje čl. 105. Kolektivnog ugovora tuženika kojim je propisano kako je „poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten ako Poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima…“.

Isto tako, odluka „Kolektivni višak radnika“ propisuje „(…)ovo Društvo nema potrebu za radnicima osim ako nisu visoke stručne spreme(…)“, pa je i u tom smislu odluka o otkazu suprotna ciljevima poslodavca koji su određeni u odluci o kolektivnom višku radnika jer tužiteljica ima završen Ekonomski fakultet, tj., visoku stručnu spremu. Tuženik je općenito pogrešno pristupio kronologiji donošenja odluke o kolektivnom višku radnika jer je prvo napravio listu ljudi koji čine višak radnika pa ih tek onda uspoređivao međusobno prema propisanim kriterijima. Istodobno, tuženik je prethodno propustio usporediti sve radnike društva prema istim kriterijima kako bi uopće mogao sastaviti odluku o kolektivnom višku, a potom i program zbrinjavanja. Također, tuženik već u nacrtu odluke „Kolektivni višak radnika“ tvrdi kako je radničko vijeće „(…) dalo pozitivno očitovanje na prijedlog Kolektivnog viška radnika (…)“, potpuno zanemarujući što će Radničko vijeće zaista reći, a pogotovo činjenicu da se Radničko vijeće zapravo protivilo određenim stavkama odluke, među kojima i otkazu tužiteljici.

Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev te tuženika obveže na plaćanje troškova ovog postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i sve činjenične navode koji su u suprotnosti s navodima tuženika, i to iz razloga kako slijedi.

Pobijana odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj O- 598/2022 od 16.12.2022.god. zakonita je i dopuštena. Istom odlukom otkazan je ugovor o radu tužiteljice za radno mjesto – samostalni referent za poslove naplate i ista je odluka donesena zbog promjena u organizacijskom poslovnom procesu kojim je nastao višak broja izvršitelja u poslovnoj organizaciji tuženika.

Naime, riječ je o tome da je kod tuženika sistematizacija radnih mjesta bila ustrojena Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. od 18.04.2002.god. (uz određene naknadne izmjene i dopune iste), te je u toj ranijoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u okviru Sektora ekonomsko- pravnih poslova postojala Služba prodaje i naplate, te unutar te službe Odjel naplate u kojem su se obavljali slijedeći poslovi: operativni poslovi ažuriranja naplate (opomene) pisanim putem i putem verbalne komunikacije, dogovaranje načina naplate duga (odgoda, obročna naplata) s potrošačima, prekid isporuke vode u slučaju kad naplata dugovanja nije moguća, obavlja se redovita kontrola obustavljene potrošnje i nadzire eventualna uspostava ilegalnog korištenja vode, izrađuju se izvješća o naplati, pripremaju se i obrađuju predmeti za Povjerenstvo koje odlučuje o odobravanju raznih pogodnosti u naplati i drugi poslovi.

Nakon što je Zakonom o vodnim uslugama (NN 66/19) i to odredbom čl. 41. istog Zakona praktički onemogućeno javnom isporučitelju vodnih usluga da zbog nepodmirenja računa za vodne usluge primjenjuje mjeru obustave isporuke vodnih usluga potrošačima, došlo je do situacije da Odjel naplate u praksi ne može primjenjivati mjeru obustave isporuke vode, koja je bila najznačajniji alat u provođenju osnovne svrhe tog odjela – postizanje efikasne naplate duga, pa s obzirom da su veliku većinu preostalih gore citiranih poslova koji su bili u opisu nadležnosti Odjela naplate faktično obavljali i još od ranije vremenom preuzeli neki drugi odjeli i službe (npr. Ovršni odjel tuženika uz vođenje postupaka prisilne naplate preuzeo u potpunosti poslove sklapanja ugovora o obročnoj otplati; Služba računovodstva i financijskih poslova obavlja poslove slanja pisanih opomena pred ovrhu; Odjel za odnose s korisnicima rješava usmene reklamacije korisnika vezane uz dug i naplatu; Odjel vodnog redarstva koji je ustrojen stupanjem na snagu čl. 81. Zakona o vodnim uslugama provodi poslove nadzora eventualnog ilegalnog korištenja vode i sl.) došlo je do situacije da je Odjel naplate u organizacijskom smislu postao faktički nepotreban, te se novom reorganizacijom društva koja je formalizirana stupanjem na snagu Pravilnika o organizaciji Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 4. travnja 2022.g., kao i Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta u trgovačkom društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 24. listopada 2022.god. ne predviđa daljnje postojanje navedene organizacijske jedinice koja bi obavljala poslove ranijeg Odjela naplate, slijedom čega je i sama tužiteljica koja je obavljala poslove navedenog radnog mjesta – samostalni referent za poslove naplate, došla u navedenu situaciju da se nađe na popisu radnika za kolektivni višak.

Donošenjem nove organizacije došlo je do promjena u organizacijskom poslovnom procesu čime je nastao višak broja izvršitelja u Društvu, te se promijenila organizacija radnih cjelina na način da je Služba prodaje i naplate preustrojena u Službu prodaje (iz gore pojašnjenih razloga), ukinut je Odjel naplate, te se u organizacijskoj jedinici - Sektor ekonomskih poslova više ne obavljaju poslovi naplate, a poslovi naplate na nivou Društva isključivo su svedeni na postupke prisilne naplate koje u okviru ovršnih postupaka provodi Ovršni odjel, a tu vrstu poslova prisilne naplate niti ranije nisu obavljali samostalni referenti naplate potraživanja, među kojima je bila i sama tužiteljica.

Tuženik je temeljem spomenutih novih pravilnika o organizaciji i sistematizaciji donio dokument

– Kolektivni višak radnika, u kojem je navedeno kako je tužiteljica uz ostalih 38 radnika uključena u kolektivni višak, a sve s ciljem povećanja učinkovitosti poslovnih procesa, optimizacije troškova i racionalnosti u poslovanju.

Tuženik je proveo proces reorganizacije, racionalizacije i optimizacije poslovanja radi povećanja učinkovitosti organizacije i poslovanja, što je autonomno pravo poslodavca. U okviru provedbe te reorganizacije poslovanja tuženik je kao poslodavac sukladno zakonskom okviru utvrdio koja su mu radna mjesta potrebna i na koje radnike će na pojedinim radnim mjestima rasporediti poslove.

Tuženik nadalje ističe da je uslijed provedbe reorganizacije, te ukidanja radnog mjesta tužiteljice, prestala potreba da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta – samostalni referent za poslove nabave, za koje radno mjesto je ista imala sklopljen ugovor o radu. Tuženik je donio odluku kako više nema potrebu za obavljanjem tih poslova, slijedom čega obavljanje tih poslova više nije predvidio unutar svoje nove organizacije, a na navedenu okolnost po potrebi se predlaže saslušanje svjedoka. Ističe se da pitanje razloga za ukidanje radnih mjesta, racionalizacije i optimizacije poslovanja te način nove organizacije radnih mjesta nisu pitanja u koja ulazi sud ispitujući dopuštenost pobijane odluke o otkazu, te se u tom smislu ukazuje na slijedeću sudsku praksu:

„Autonomno je pravo poslodavca da proces organizacije uredi tako da postiže bolje poslovne rezultate, što znači da u svhu ostvarenja tog cilja poslodavac utvrđuje postojanje trajnih potreba za radnom radnika na određenom radnom mjestu, pa tako i u svrhu racionalizacije poslovanja može rasporediti poslove s određenog radnog mjesta na druga postojeća radna mjesta.“ – Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr-11/03, od 20. siječnja 2004.

„Ukidanje radnog mjesta, nakon redukcije opsega poslova i preraspoređivanje ostatka poslova tog radnog mjesta na postojeće radnike u istoj službi, osnova je razlog za otkazivanje.“ – Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr-365/03, od 18. prosinca 2003.

„Pravo je poslodavca organizirati poslovanje na način koji on smatra najboljim, te on sam snosi rizik svoje eventualne pogrešne procjene, pa stoga to što se nakon reorganizacije dogodio gubitak u poslovanju nije od utjecaja na ocjenu o zakonitosti otkaza.“ - Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr-595/05, od 06. rujna 2005. Slijedom svega navedenog, proizlazi da je odluka o otkazu zbog provedene reorganizacije i ukinutog radnog mjesta dopuštena i zakonita.

U konkretnom slučaju, tuženik je u svojstvu poslodavca donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu jer nije mogao zaposliti radnicu na drugim poslovima te ju nije mogao obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima. Tužiteljica je po struci diplomirani ekonomist, međutim s obzirom na njezinu stručnu spremu tuženik nije mogao istu zaposliti na drugim poslovima sukladno njezinom zvanju, budući da je na radnim mjestima za koje se predviđa zapošljavanje diplomiranih ekonomista, već bio zaposlen dovoljan broj izvršitelja, te nije bilo drugog slobodnog radnog mjesta koje bi se ponudilo tužiteljici u okviru njezine stručne spreme. Pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac je vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnicu, te je po navedenim kriterijima upravo tužiteljica bila ta kojoj je tuženik u svojstvu poslodavca morao otkazati ugovor o radu.

Vezano uz navode tužiteljice u kojoj ista tvrdi kako je radno mjesto „viši referent VII“ u Odjelu matičnih podataka ustanovljeno umjesto prethodnog radnog mjesta „samostalni referent u odjelu naplate“ ističe se kako je navedena tvrdnja tužiteljice u potpunosti netočna i neutemeljena, budući je opis poslova tih dvaju radnih mjesta u potpunosti različit te ne postoji nikakav slijed niti poveznica između tih radnih mjesta u navedenom smislu kako to tumači tužiteljica.

Imajući u vidu gore iznesene navode, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je prove slijedeće dokaze: uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 15.04.2005.g, Odluku o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16.12.2022.g, Zahtjev za zaštitu prava od 09.02.2023.g, Program zbrinjavanja viška radnika, Kolektivni ugovor iz 2020.g, Očitovanje na namjeravani Otkaz Ugovora o radu od 06.12.2022.g, Očitovanje na dodatno savjetovanje i usuglašavanje oko namjeravane odluke poslodavca o donošenju Kolektivnog viška radnika, Nastavak savjetovanja RV VIO d.o.o. na namjeravanu odluku donošenja Kolektivnog viška radnika, Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u vodoopskrbi i odvodnji, Temeljna organizacijska struktura „Vodoopskrbe i odvodnje „ d.o.o., Odluku o objavi ispravka tehničkih grešaka u popisu sistematizacije, Odluku od 10.08.2004.g, Pravilnik o dopuni Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta od 20.06.2006.g, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta podružnice Vodoopskrba i odvodnja, Odluku od 29.01.2020.g, Odluku od 3.12.2019.g, Pravilnik o izmjeni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Vodoopskrbi i odvodnji, Pravilnik o organizaciji Vodoopskreb i odvodnje d.o.o, Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, Očitovanje RV na namjeravane Odluke od 6.12.2022.g,saslušao svjedoke IS, VS, FS, te tužiteljicu.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, u odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka, razvidno je da je između istih nesporno kako je tužiteljica radila temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. travnja 2005. godine, broj 210-988/05, na radnom mjestu „Samostalni referent za poslove naplate“ (u prilogu). Nesporno je kako je Odlukom o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. prosinca 2022. godine, broj O-598/2022 , tužiteljici otkazan ugovor zbog poslovno uvjetovanih razloga a isti joj je uručen 26. siječnja 2023. godine. Nesporno je da je tužiteljica u zakonski propisanom roku, 9. veljače 2023. godine, podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio .

6. Među strankama je sporno je li odluka o otkazu ugovora o radu zakonita i dopuštena.

7. Sukladno Zakonu o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, 64/23- u daljnjem tekstu ZR ), Članak 115, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani Otkaz Ugovora o radu).

8. Obzirom na reorganizaciju poslovanja i sistematizaciju radnih mjesta, što je za posljedicu imalo Program zbrinjavanja viška radnika, sud nije izvodio dokaze na ovu okolnost. U pravu je tuženik kada tvrdi kako je autonomno pravo poslodavca da proces organizacije uredi tako da postiže bolje poslovne rezultate, što znači da u svrhu ostvarenja tog cilja poslodavac utvrđuje postojanje trajnih potreba za radnom radnika na određenom radnom mjestu, pa tako i u svrhu racionalizacije poslovanja može rasporediti poslove s određenog radnog mjesta na druga postojeća radna mjesta.

9. Međutim, neovisno o novoj sistematizaciji radnih mjesta, apstrahirajući ekonomske razloge otkazivanja Ugovora o radu, poslodavac mora pri određivanju koji će radnik biti proglašen tehnološkim viškom, strogo se pridržavati zakonom propisanih uvjeta i pretpostavki, sukladno odredba čl. 115. st. 2. ZR.

10. Na okolnost da li se poslodavac pridržavao kriterije propisane člankom 115. stavak 2. Zakona o radu tj. člankom 106. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. (dalje u tekstu: Kolektivni ugovor) (u prilogu), odnosno trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja koje radnik ima, kao i da je ispitao druge mogućnosti glede zbrinjavanja radnika, poput zapošljavanja na drugim poslovima, pronalaženja zaposlenja kod drugog poslodavca, mogućnostima prekvalifikacije i dokvalifikacije.

11. Svjedok IS na funkciji je zamjenika predsjednika RV kod tuženika. Krajem 2022 poslodavac je pokrenuo kolektivni višak radnika. Na spisku je bilo o 40 radnika koji su bili obuhvaćeni reorganizacijom. Kolektivni višak proslijeđen je RV na savjetovanje ili suglasnost ovisno o dobi i statusu zaposlenika i RV je na svojoj Sjednici donijelo odluku o suglasnosti ili nesavjetovanju radnicima ili su proglašeni viškom. Kolegica ZS proglašena je kolektivnim viškom. Stav RV je da poslodavac nije ispunio zakonsku obvezu u smislu donošenja kriterija kod kolektivnog viška radnika. U ovom slučaju jedno radno mjesto na kojem su 3 izvršioca nije se putem kriterija donijela zakonska odluka o višku radnika. Bili su nejasni kriteriji odabira. Niti je bio kriterija doba niti spola, a ni stručnosti. U konkretnom slučaju od 3 radnika poslodavac je u svojoj sistematizaciji predvidio 2 radnika na tom radnom mjestu. Jednom od radnika odmah je ponuđen ugovor o radu, jedna radnica je odbila ugovor o radu i prihvatila biti kolektivni višak, a trećoj radnici nije ponuđen ugovor o radu, već su inzistirali na tehnološkom višku. NS dobila je ponudu ugovora o radu s izmijenjenim radnim mjestom, što nije prihvatila, kolega BS je prihvatio ugovor o radu s izmjenama, a kolegica ZS dobila je otkaz ugovora o radu kao tehnološki višak. Rezultat svega je bilo jedno prazno mjesto koje je poslodavac predvidio, a mogao je rasporediti radnicu.

12. Svjedok VS bio je osobno inicijator reorganizacije poslovanja kod tuženika kao direktor zato što je za to bilo puno razloga. Postojale su zakonske obveze jer je 2019. g. nastupio Zakon o vodnim uslugama. Temeljem tog zakona bili su ustrojiti jedinicu ili Odjel vodnog redarstva i temeljem tog zakona naša djelatnost, odnosno mi smo dobili status javnog isporučitelja vodnih usluga, a zbog toga se promijenio način djelovanja upravo na polju naplate. Drugim riječima javna usluga se ne može uskratiti kategoriji građanstva. Reorganizacija se radi svako toliko vremena kako bi se popravila učinkovitost i smanjili troškovi poslovanja. To su najvažniji razlozi bog kojeg se krenulo u reorganizaciju. Samu reorganizaciju su bili uključeni, svih pet sektora i svi odjeli bili su uključeni u reorganizaciju. Svi su direktora sektora predlagali promjene i te promjenama na kolegijima usuglašavali i provodili u djelo. Ustrojena je nova organizacija, a iz postojećeg fonda ljudi je popunjavao nova radna mjesta suglasno novoj organizaciji. Neki odjeli su osnovani kao potpuno novi, a neki odjeli su ukinuti. Tako je ukinut odjel naplate, jer njihova aktivnost nije bila kao takva utemeljena, jer jedina mogućnost za naplatu javne usluge je ovršni postupak, a ovršni odjel je bio ustrojen u organizaciji i ponovno smo ga ustrojili. To je bio razlog zašto su ukinuli odjel naplate. On je provodio sankciju obustave isporuke vodne usluge, dok korisnik ne plati račun. Kao javni isporučite to više nisu smeli raditi, jer se javna usluga ne može isključiti. U odjelu naplate radilo je 3 ili 4 ljudi. Ne može se sjetiti što se s tim ljudima desilo nakon provođenja programa kolektivnog viška radnika. Temeljem te reorganizacije je otišlo oko 50 ljudi iz firme i dobili su svi otpremninu. Direktori sektora koji su predlagali promjene nisu odlučivali tko će biti višak. Oni su suodlučivali. Davali bi prijedloge i onda bi se te prijedloge analiziralo. Na kolegiju društva. Sjeća se da je razgovarao sa tužiteljicom. Pričali su sa direktora sektora o kvaliteti rada tužiteljice. On kao direktor nije se susretao s radom tužiteljice, ne može davati sudove o njenom radu. Vezna za točku 8. Kolektivnog viška radnika kako društvo nema potrebu za radnicima osim ako nisu visoke stručne spreme, a tužiteljica ima visoku stručnu spremu, svjedok odgovara da prema novoj organizaciji i novih odjela sva radna mjesta koja su zahtijevala visoku stručnu spremu ekonomske struke bila su popunjena i ostalo je još nekoliko ljudi VSS koji nisu bili raspoređeni. Ne zna zašto tužiteljici nije ponuđeno uz BS mjesto višeg referenta 7. na koje su raspoređeni ljudi iz naplate.

13. Kao što je navedeno u obrazloženju ove Presude sud ne izvodi dokaze vezano za autonomno pravo poslodavca da proces organizacije uredi tako da postiže bolje poslovne rezultate, a svjedok se isključivo očitovao na ove okolnosti. O načinu postupanja poslodavca vezano za otkaz tužitelčjice i pridržavanje kriterija kod odlučivanja, nije iskazivao, za razliku od Predstavnika RV koji je izričito naglasio kako

„ su bili nejasni kriteriji odabira…Jednom od radnika odmah je ponuđen ugovor o radu, jedna radnica je odbila ugovor o radu i prihvatila biti kolektivni višak, a trećoj radnici nije ponuđen ugovor o radu, već su inzistirali na tehnološkom višku.“

14. Svjedok FS kod tuženika je radio kao rukovoditelj službe za upravljanjem ljudskim potencijalima. Kolektivni višak radnika kod tuženika proveden je u više navrata, i na taj način zbrinuto je preko 100 radnika. Što se tiče kriterija, svaki direktor sektora imao je svoje kriterije. Ne sjeća se baš detalja koji su bili kriteriji direktora sektora u kojem je radila tužiteljica. Gospođa Z bila je direktor sektora i ona je bila bolje upoznata sa kriterijima koje je primijenila.

15. Svjedok FS iskazivao je u prilog tvrdnji tužiteljice kako nisu poštivani kriteriji opisani u čl.115 st 2 ZR.

16. Tužiteljica je iskazala da joj je dana, 26.01.2023. uručena Odluka o otkazu ugovora o radu kao kolektivnom višku radnika. Zaposlenik je tuženika od 2004., ima 50 godine, nema uzdržavanih osoba. Poslodavac joj bez obzira na zakonske kriterije nikada nije obrazložio po kojim kriterijima je došao do viška. Iz firme su druge radnice i sporazumno otišli uzeli su otpremnine, ona je jedina dobila otkaz poslovno uvjetovan. Na istim poslovima je poslodavac zadržao druge radnike BS. Njemu je ponuđeno radno mjesto, njoj nije. Nije joj jasan slučaj kako je on zadržan na poslu, a ona ne ,niti koji kriteriji su primijenjeni jer je ona duže na tom radnom mjestu. To isto radno mjesto ponuđeno je i kolegici NS koja ga je odbila, ali nije upućena po kojim kriterijima je poslodavac odlučivao. Osobno ne smatra da su ti radnici kvalitetniji , stručniji i učinkovitiji od nje. Bez obzira što je u tom odjelu ostalo upražnjeno radno mjesto višeg referenta 7 njoj nije ponuđen novi ugovor. 2014.g po odluci direktora prestala se zatvarati voda u kategoriji građanstva tako da je svaki od njih dobio neka nova zaduženja. Ona je bila zadužena za komunikaciju za odvjetničkim uredima koji zastupaju Vodovod. Tako da je osim naplata bila komunikacija i sa pravnim i običnim odjelom, odjel priključaka, radionica, prodaje vode, matičnih podataka, arhiva i sve ostalo što je vezano uz postupke koji se vode u parnicama kod neplaćanja vode. To je jedino ona radila. Kada je otišla iz firme dobila je informaciju kako je odjel naplate ponovno formiran.

17. Po saslušanju svjedoka i iskazima istih, sud je utvrdio da je tuženik zloupotrijebio pravo da svim radnicima u odnosu na čije poslove se organizacijske promjene odnose otkaže ugovor o radu u jednakim, zakonom propisanim uvjetima i izbjegne primjenu kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR. Naime, u situaciji kada tuženik ponudi druge adekvatne poslove ostalim radnicima ukinutog radnog mjesta na kojem je radila i tužiteljica, te oni prihvate takva adekvatna radna mjesta, te time više ne ulaze u usporednu grupu sa tužiteljicom jer su raspoređeni na druge poslove, za zaključiti je da je tuženik tako postupio u namjeri da izbjegne obvezu propisanu odredbom u čl. 115. st. 2. ZR.

18. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude i odluku o Otkazu ugovora o radu tužiteljici utvrdio nezakonitom i nedopuštenom te naložio istom vratiti tužiteljicu na rad sukladno Ugovoru o radu od 15. travnja 2005. godine, broj 210- 988/05.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 ZPP-a i na čl. 30 st. 2 Ovršnog zakona.

20. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st 1 ZPP-a, a trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika. Punomoćniku tužiteljice je priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak prema Tbr 7 toč. 2 alineja 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a ili 125,00 eura što ukupno iznosi 625,00 eura.

21. Tužiteljica je temeljem čl. 16. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih u ovom predmetu.

U Zagrebu 29. prosinca 2025.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa presuda. O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika