Poslovni broj: Us I-1126/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Katije Stermšek kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HOTELI KOLOČEP d.d., OIB: 30328587951, Koločep, Donje Čelo 45, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva RAŠICA & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Praška ulica 10, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 4. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Dubrovniku, KLASA: UP/I-362-02/23-02/43, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-16 od 22. ožujka 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj ovom sudu 6. svibnja 2024. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Dubrovniku, KLASA: UP/I-362-02/23-02/43, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-16 od 22. ožujka 2024., te u podnescima zaprimljenim u spis tijekom spora, tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako tužbu podnosi zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Državni inspektorat je 14. veljače 2023. donio rješenje KLASA: UP/I-362-02/23-02/43, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-3 (u daljnjem tekstu: poništeno rješenje) koje je identično rješenju od 22. ožujka 2024. protiv kojeg tužitelj podnosi ovu upravnu tužbu (naređeno uklanjanje, upozorenje o izricanju novčane kazne, upozorenje da će se uklanjanje izvesti putem treće osobe ako to tužitelj sam ne napravi, itd.). Protiv tog rješenja tužitelj je podnio upravnu tužbu te je Upravni sud u Splitu 15. rujna 2023. donio presudu posl.br. UsI-684/2023 kojom je usvojio tužbeni zahtjev, poništio to rješenje i predmet vratio na ponovni postupak tuženiku. Predmetna presuda je postala pravomoćna i ovršna s obzirom da protiv iste nije bila dozvoljena žalba. Međutim, umjesto da tuženik postupi po uputi suda, on donosi rješenje koje je po svome sadržaju identično rješenju koje je sud već poništio i predmet vratio na ponovni postupak. U rješenju tuženika koje se ovom upravnom tužbom pobija navodi se da je tuženik 13. siječnja 2024. obavio inspekcijski nadzor na licu mjesta, a o čemu je i sačinjen zapisnik. Tužitelj je primitkom spornog rješenja prvi put saznao da je tuženik održao na licu mjesta inspekcijski nadzor. Tuženik uopće nije obavijestio tužitelja o održavanju inspekcijskog nadzora zbog čega je tužitelju bilo onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku koji je prethodio donošenju rješenja. Tužitelj čak dovodi u pitanje i je li tuženik uistinu i izašao na lice mjesta te obavio inspekcijski nadzor jer da je to uistinu i napravljeno onda zasigurno ne bi bilo doneseno rješenje o uklanjanju. Ovakvim postupanjem tuženika povrijeđene su brojne odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09, 110/21, dalje: ZOUP), a posebno članaka 51. i 52. ZOUP-a kojim je uređen ispitni postupak, koje odredbe tužitelj citira, a iste da su u konkretnom slučaju povrijeđene jer je tuženik onemogućio tužitelja da sudjeluje u postupku (nepozivanje na očevid prilikom kojeg je proveden inspekcijski nadzor), jer je službena osoba onemogućila tužitelja da iznosi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari i koje su iznesene u postupku, da sudjeluje u izvođenju dokaza, da se upozna s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima, da pobija (ne)točnost navoda iz zapisnika o očevidu, itd. TT HOTELS CROATIA d.o.o. su postali isključivi vlasnik tužitelja 2022. U ranijem razdoblju stjecanja dionica napravljen je nužni due diligence, upravo u svrhu utvrđivanja pravog stanja stvari, odnosno kako bi kupac znao točno koja prava i obveze preuzima od prodavatelja. TT HOTELS CROATIA kao novi, isključivi vlasnik tužitelja nije uopće imao saznanja da postoje građevine tužitelja koje nisu imali nužne dozvole sve do pokretanja postupka od strane tuženika. Za sporne građevine izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na snazi je UPU Turističke zone T1 i T2, unutar naselja Donje Čelo na [adresa], donijet odlukom Gradskog vijeća Grada Dubrovnika KLASA: 401-01/16-01/73, URBROJ: 2117/01-09-16-8 od 25. i 26. srpnja 2016. Navedenim UPU na kat. čest. na kojima se nalaze građevine koje se žele srušiti pobijanim rješenjem predviđena je značajna izgradnja – dogradnja postojećeg „Plažnog“ objekta. Prednik tužitelja je sukladno UPU izradio dokumentaciju za namjeravani zahvat i još davne 28. studenog 2016. podnio zahtjev radi izdavanja lokacijske dozvole kojem je udovoljeno na način da je izdana lokacijska dozvola, KLASA: UP/I-350-05/16-01/000051, URBROJ: 2117/01-15/15-22-0023 od 17. veljače 2022. Kako u vrijeme podnošenja zahtjeva za lokacijsku dozvolu nije bilo životno, a ni logično za očekivati da će od trenutka podnošenja zahtjeva pa do trenutka izdavanja lokacijske dozvole proći čak 6 godina, to je prednik tužitelja tijekom 2017. za vrijeme čekanja lokacijske dozvole pripremio dokumentaciju za ishođenje građevinske dozvole i proveo ispitivanje tržišta za odabir izvođača radova. S obzirom na predviđenu faznost izgradnje, prednik tužitelja je očekivano pribavio i određen broj montažnih objekata za potrebu odvijanja radnih procesa u pojedinim fazama izgradnje. Prednik tužitelja je u razdoblju zastoja u realizaciji projekta zbog žalbenog postupka na izdanu lokacijsku dozvolu, sukcesivno postavio montažne objekte sukladno: članku 128. stavak 1. Zakona o gradnji (Narodne novine 153/13, u daljnjem tekstu: ZoG) prema kojem „Jednostavne i druge građevine i radovi određeni pravilnikom koji donosi ministar grade se, odnosno izvode bez građevinske dozvole“, te sukladno odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine 112/17, u daljnjem tekstu: Pravilnik). Kako su objekti postavljeni sukladno važećim zakonskim i podzakonskim aktima, to nije bilo osnove da nadležno tijelo donese rješenje o uklanjanju građevina, a svakako je nadležno tijelo trebalo provesti ispitni postupak sukladno odredbi članka 51. ZOUP-a. Nadalje, ukazuje se sudu da je stupanjem na snagu Odluke Ministarstva zdravstva RH o proglašenju epidemije bolesti Covid-19 uzrokovanu virusom SARS-CoV-2, KLASA: 011-02/20-01/143, URBROJ: 534-02-01- 2/6-20-01 od 11. ožujka 2020., tužitelj bio primoran prilagoditi svoje poslovanje novim uvjetima. Naime, zbog navedene Odluke tužitelj je bio prisiljen postojeće montažne objekte (koji su izgrađeni za vrijeme prednika tužitelja) staviti u funkciju osiguranja radnika i gostiju, a čemu i dalje služe, sve sukladno: 1) donesenim mjerama Stožera civilne zaštite RH (uvođenje propisanih razmaka i površina po djelatniku, u svrhu sprječavanja razvoja bolesti, itd.), 2) članku 129. stavak 1. ZoG prema kojem u slučaju neposrednog ugrožavanja ljudi i dobara od prirodnih nepogoda, ratnih razaranja ili drugih razaranja, zbog opasnosti od tih događaja, za vrijeme i odmah nakon njihova prestanka, bez građevinske dozvole mogu se graditi građevine koje služe sprječavanju djelovanja tih događaja, odnosno otklanjanju štetnih posljedica. Temeljem članka 129. stavak 2. ZoG-a propisano je da se objekti postavljeni sukladno stavku 1. istog članka trebaju ukloniti u roku od 2 godine po prestanku djelovanja izvanrednih okolnosti. Tužitelj ovim putem ističe da nije postojala pravna osnova za donošenje rješenja o uklanjanju građevina jer je Vlada Republike Hrvatske 11. svibnja 2023. donijela Odluku o proglašenju prestanka epidemije bolesti covid-19 uzrokovane virusom SARS-CoV- 2, zbog čega još nije ni protekao rok od 2 godine od prestanka djelovanja izvanrednih okolnosti, stoga je rješenje o uklanjanju u cijelosti neosnovano. Odlukom Ustavnog suda broj U-VIIR-2180/2022 od 16. svibnja 2022. izričito je navedeno da je pandemija/epidemija nesporno "uvijek i bez obzira na razmjere" prirodna nepogoda, stoga su u ovoj pravnoj stvari itekako primjenjive odredbe članka 129. ZoG. Tužitelj je postupio i u skladu sa odredbom člankom 129. stavkom 3. ZoG-a te je trenutno u postupku ishođenja građevinske dozvole za građevine čije je rušenje naloženo. Naime, tužitelj je dana 16. svibnja 2023. podnio Upravnom odjelu za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Grada Dubrovnika, zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju (dogradnju) servisnih prostora u sklopu integralnog hotela na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmet je zaprimljen u Dubrovačko- neretvanskoj županiji, Gradu Dubrovniku, Upravnom odjelu za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, pod oznakom: KLASA: UP/I-361-03/23- 01/000062, URBROJ: 1961/12-23-0001. Slijedom navedenog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio donijeti presudu kojom će sud poništiti osporeno rješenje tuženika, ujedno predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak upravnog spora. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 21. lipnja 2024. tužitelj je sukladno članku 26. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, u daljnjem tekstu: ZUS) predložio donijeti rješenje kojim se određuje odgodni učinak tužbe, to stoga što su ispunjene pretpostavke jer bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu. Naime, ako tužba ne bi imala odgodni učinak i ako bi se izvršilo rješenje uklanjanjem građevina, a nadležni upravni odjel izda građevinsku dozvolu, nastat će ogromna imovinska i neimovinska šteta za tužitelja u visini od nekoliko milijuna eura na ime srušenih građevina za koje je izdana građevinska dozvola, izgubljene zarade zbog nemogućnosti iznajmljivanja, narušenog ugleda u javnosti, lokalnoj zajednici i kod gostiju zbog rušenja, itd. Tužitelj je jedini hotel na otoku [adresa], a ujedno je i najvažniji poslodavac na otoku [adresa] te ima presudni utjecaj na ekonomski razvitak otoka jer zapošljava 112 radnika, od čega je 20 radnika stalno zaposleno s prebivalištem iz [adresa] i [adresa], s tim da na ime komunalnih doprinosa tužitelj će za 2023. ukupno podmiriti 48.785,88 EUR, a za izdana koncesijska odobrenja iznos od 875,97,00 EUR.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 4. prosinca 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da sud pribavi i pregleda spis ovog suda poslovni broj: Us I-684/2023, da se u ovom sporu provede vještačenje po vještaku građevinske struke, da se obavi očevid na licu mjesta, te da se u svojstvu svjedoka saslušaju PV iz [adresa] i AV iz [adresa], to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjevi nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Dubrovniku, KLASA: UP/I-362-02/23-02/43, URBROJ: 443- 02-03-12-01-24-16 od 22. ožujka 2024. točkom 1. naređuje se tužitelju u svojstvu investitora da u roku od 90 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni građevine – namjene za smještaj radnika, i to: − građevinu – skladišni prostor, koja se sastoji od predgotovljene metalne konstrukcije, tlocrtnih dimenzija cca 8,70 x 6,30 m, visine cca 2,15 m, a koja se nalazi istočno od postojeće poslovne građevine ugostiteljske namjene, − dogradnju tlocrtnih dimenzija cca 15,35 x 3,70 m, koja se sastoji od čeličnih nosača dim. presjeka 10 x 10 cm, natkrivena jednovodnim krovištem od drvene konstrukcije, visine sljemena cca 3,10 m, a koja je izvedena uz južno pročelje postojeće građevine ugostiteljske namjene, − dogradnju – nadstrešnicu, tlocrtnih dimenzija cca 6,00 x 3,00 m, koja se sastoji od čelične konstrukcije, natkrivena jednovodnim krovištem visine vijenca 2,50 m i visine sljemena cca 3,10 m, izvedena uz južno pročelje postojeće poslovne građevine ugostiteljske namjene, − građevine od predgotovljene metalne konstrukcije, postavljene na betonski plato debljine 20,00 cm, a koje su izvedene južno od postojeće poslovne građevine ugostiteljske namjene, i to:

− praonicu , tlocrtnih dimenzija cca 6,00 x 2,20 m, visine cca 2,15 m, − uredski prostor tlocrtnih dimenzija cca 5,15 x 5,00 m visine cca 2,60 m, − nadstrešnicu od metalne konstrukcije, tl.dim. cca 7,00 x 3,00 m, max. visine 3,00 m, − uredski prostor tlocrtnih dimenzija cca 6,50 x 6,20 m, visine cca 2,15 m, − kantinu, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 5,25 x 5,50 m, visine cca 2,60 m, − radionicu, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 5,30 x 4,90 m, visine cca 2,70 m, − uredski prostor maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 5,80 x 4,00 m, visine cca 3,00 m, − skladište, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 2,50 x 3,50 m, visine cca 2,50 m, − armirano betonski zid, duljine cca 4,00 m, visine 2,00 m, te debljine 25 cm, koji je izgrađen uz građevinu – namjene uredski prostor tl. dim. cca 5,80 x 4,00 m, − nadstrešnicu od metalne konstrukcije, tlocrtnih dimenzija cca 7,80 x 5,10 m, visine cca 2,70 m, koja je izvedena uz sjeverno pročelje postojeće građevine – kotlovnice, − nadstrešnicu od metalne konstrukcije, tlocrtnih dimenzija cca 4,80 x 3,20 m, visine cca 2,50 m, koja je izvedena uz južno pročelje postojeće građevine – plinske stanice, a što je sve izgrađeno na lokaciji otok [adresa], na k.č.z. 437/1, 437/2, 437/3, 424/1, 437/14, 43/13, 437/12 k. o. [katastarska općina], bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, dok je točkama od 2. do 6. tužitelj upozoren o posljedicama ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.

10.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke da se tužitelju naredi inspekcijska mjera uklanjanja građevina pobliže opisanih točkom 1. u izreci osporenog rješenja, u svezi s čim je li u provedenom upravnom inspekcijskom postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kao i jesu li u provedenom postupku počinjene procesne povrede na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost akta tuženika, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da je građenje izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina (točka 10.), dok je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem (točka 11.), a rekonstrukcija građevine je izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine (točka 21.).

Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim Zakonom.

Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe. St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor. St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.

Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1. naredio tužitelju kao investitoru da u roku od 90 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni predmetne građevine pobliže opisane točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je on investitor konkretnih građevina koje su izgrađene bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez pravomoćne građevinske dozvole, što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

13.Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku tužitelj nije osporavao da je on investitor predmetnih građevina u odnosu na koje mu je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a isto tako tužitelj nije osporavao da za konkretne građevine nije ishodio potreban akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužitelju naredio uklanjanje predmetnih građevina, zbog čega je isto zakonito.

14.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe da tuženik kada je donio osporeno rješenje nije postupio sukladno uputi iz presude ovoga suda poslovni broj: Us I-684/2023-10 od 15. rujna 2023., uslijed čega da je osporeno rješenje nezakonito, za kazati je kako sud ovakve navode ne nalazi osnovanim.

15.Naime, nesporno je da je tuženik osporeno rješenje donio u izvršenju citirane presude ovoga suda kojom je poništeno prethodno rješenje tuženika klasa: UP/I-362- 02/23-02/43, urbroj: 443-02-03-12-01-23-3 od 14. veljače 2023. i predmet mu je vraćen na ponovni postupak, to u bitnom iz razloga što je sud zauzeo stajalište da se Zakon o gradnji ne odnosi na pokretne objekte, odnosno one koji nisu trajno povezani s tlom, pa da za sada ne može otkloniti tužiteljeve prigovore kako objekti čije je uklanjanje naloženo ne predstavljaju građevine za koje je potrebno ishoditi odobrenje za građenje sukladno odredbama Zakona o gradnji, kakvo stajalište je izraženo u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4060/19-2 od 2. listopada 2019., slijedom čega je naznačeno rješenje tuženika poništeno i predmet mu je vraćen na ponovni postupak.

16.Međutim, sud zaključuje da je tuženik u ponovljenom postupku postupio sukladno uputi iz citirane presude, to pak stoga što je tuženik u ponovnom postupku obavio inspekcijski očevid 13. siječnja 2024., o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/I-362-02/23-02/43, URBROJ:443-02-03-12-01-24-15 kada je utvrđeno da od posljednjeg inspekcijskog očevida obavljenog 20. siječnja 2023., o čemu u spisu prileže zapisnik KLASA: UP/I-362-02/23-02/4, URBROJ:443-02-03-12-23-1 od 20. siječnja 2023. nije bilo nastavka izvođenja građevinskih radova, te da je stanje na terenu nepromijenjeno. Potom, izvršena je provjera u sustavu e-dozvola te je utvrđeno kako je tužitelj 16. svibnja 2023. podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju - dogradnju servisnih prostora u sklopu integralnog hotela na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također, tuženik se u obrazloženju osporenog rješenja posebno očitovao o pitanju radi li se u konkretnom slučaju o izgradnji građevina, a na što mu je ukazano u citiranoj presudi ovog suda, te je u tom pogledu u bitnom naveo kako mobilne kućice, tzv. mobil-home, glamping kućice, kiosci, stambeni ili poslovni kontejneri i slični sklopovi, kada se postave na određeno mjesto te se povezuju s tlom izvedbom građevinskih radova ili ugradnjom instalacija i uređaja tako da postaju sastavni dio građevine i ne mogu se bez uklanjanja ili bez utjecaja na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu odvojiti od građevine, nesumnjivo su građevine sukladno pojmovima iz propisa o gradnji. Radi se o građevinama gotove konstrukcije odnosno građenjem nastalim i s tlom povezanim sklopovima, izvedenim od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa instalacijama. Posebno je istaknuo kako za utvrđenje da se radi o građevini nije odlučna trajna povezanost s tlom jer isto ne predstavlja uvjet za određenje pojma građevine, kakav stav da je zauzeo i Visoki upravni sud u presudi poslovni broj Usž-2027/21-2 od 4. studenoga 2021., slijedom čega da se u konkretnom slučaju ne radi o nedefiniranom sklopu ili vozilu namijenjenom vožnji koje se "parkira", kao što su npr. kamperi i autodomovi, već o građevinama koje su postavljene na određeno mjesto u prostoru i povezuju se s tlom građenjem i sa provedenim instalacijama, a u konkretnom slučaju da su namijenjene boravku ljudi.

17.Stoga, kod izloženog stanja stvari, neprijeporno je da je tuženik u ponovljenom postupku u cijelosti postupio sukladno uputi suda iz prethodno citirane presude u čijem izvršenju je doneseno osporeno rješenje, te je tuženik detaljno i precizno obrazložio zbog čega se u konkretnom slučaju radi o građevinama koju su nastale građenjem i za koje je prije njihove izgradnje bilo neophodno ishoditi pravomoćnu građevinsku dozovu, koju tužitelj nije ishodio, slijedom čega se u konkretnoj upravnoj stvari radi o povredi odredbe članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji kojom je propisano da građenju građevine može se pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovog Zakona nije drukčije propisano, a sa kojim stajalištem tuženika izraženim u osporenom aktu je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

18.Što se pak tiče tužbenih prigovora koji se odnose na procesne povrede koje bi bile počinjene na tužiteljevu štetu u provedenom ponovljenom upravnom inspekcijskom postupku s obzirom da mu tijekom postupka nije omogućeno izjasniti se o svim okolnostima i činjenicama bitnim za rješavanje konkretne upravne stari, da nije proveden ispitni postupak, kao i da mu nije omogućeno sudjelovanje na očevidu prilikom provođenja ponovljenog inspekcijskog nadzora, uslijed čega tužitelj smatra da je osporeno rješenje nezakonito, za navesti je kako su i ovakvi prigovori u cijelosti neutemeljeni. Naime, s tim u vezi najprije je za naglasiti kako u smislu odredbe čl. 106. st. 4. Zakona o Državnom inspektoratu građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora ako utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, uslijed čega je jasno kako je građevinski inspektor bio ovlašten donijeti osporeno rješenje i bez saslušanja tužitelja, jer se u predmetnoj upravnoj stvari navedeni Zakon primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud. Pored toga, za naglasiti je kako je iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu razvidno da je ponovljenim inspekcijskim nadzorom obavljenim 13. siječnja 2024. utvrđeno da od posljednjeg inspekcijskog očevida obavljenog 20. siječnja 2023. nije bilo nastavka izvođenja građevinskih radova, te da je stanje na terenu nepromijenjeno, pa kako je odgovorna osoba tužitelja saslušana u postupku vezano za utvrđenja iz zapisnika od 13. siječnja 2024. o čemu upravnom spisu prileže zapisnik o saslušanju, te tom spisu prileže i pisano očitovanje tužitelja, to je pak jasno da je tužitelju u provedenom postupku omogućeno izjasniti se o svim okolnostima i činjenicama bitnim za rješavanje konkretne upravne stari, na koji način nije došlo do procesnih povreda na njegovu štetu, a koje bi bile od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, zbog čega su navodi u kojima tužitelj tvrdi suprotno u cijelosti neosnovani.

19.U svezi prethodno izloženog, a vezano za tužbeni navod da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje na ponovljenom očevidu prilikom provođenja inspekcijskog nadzora, za nadodati je kako s obzirom na sadržaj odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a imajući u vidu da je inspekcijski pregled kojim su utvrđene odlučne činjenice za donošenje rješenja obavljen u okviru ovlasti koje za građevinskog inspektora proizlaze iz odredbe članka 101. stavak 2. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu prema kojoj je u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, ući u građevine, uključujući zgrade (stanove i poslovne prostore), njezine posebne dijelove i građevinsku česticu odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati, to je pak neprijeporno da inspekcijski nadzor koji se provodi radi nezakonite gradnje nije očevid u smislu odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku koji kao posebnu dokaznu radnju, na kojoj imaju pravo nazočiti stranke, zaključkom određuje službena osoba kada je očevidom potrebno utvrditi neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe, pa kako se dakle ovdje ne radi o takvom očevidu, okolnost da tužitelj ne bi bio pozvan na inspekcijski pregled nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost osporenog rešenja.

20.Također, pozivanje tužitelja na Odluku Ministarstva zdravstva RH o proglašenju epidemije bolesti Covid-19 uzrokovanu virusom SARS-CoV-2, KLASA: 011-02/20-01/143, URBROJ: 534-02-01-2/6-20-01 od 11. ožujka 2020., te dovođenje građevina u odnosu na koju mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja u vezu s odredbom čl. 129. Zakona o gradnji u cijelosti je bespredmetno, to pak stoga što je citiranom odredbom propisano da u slučaju neposrednog ugrožavanja ljudi i dobara od prirodnih nepogoda, ratnih razaranja ili drugih razaranja, zbog opasnosti od tih događaja, za vrijeme i odmah nakon njihova prestanka, bez građevinske dozvole mogu se graditi građevine koje služe sprječavanju djelovanja tih događaja, odnosno otklanjanju štetnih posljedica, međutim s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi se o gradnji građevina koje služe sprječavanju djelovanja događaja kakve u vidu ima ova odredba, niti o otklanjanju štetnih posljedica, to je nedvojbeno da u predmetnoj upravnoj stvari nema mjesta primjeni naznačene odredbe.

21.Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako je u konkretnom slučaju riječ o građevinama za koje nije bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu jer da je iste moguće graditi na temelju Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, za navesti je kako u ovoj upravnoj stvari nema mjesta primjeni citiranog Pravilnika, to pak stoga što se ovdje ne radi o građenju jednostavnih građevina kakve u vidu ima spomenuti Pravilnik, već je ovdje riječ o građevinama koje su nastale građenjem, koje su povezane s tlom i na kojima su postavljene instalacije, pa imajući u vidu da je sukladno odredbi članka 3. stavak 1. točke 11. Zakona o gradnji, građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem, dok točkom 10. istog stavka građenje je definirano kao izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina, pa kod izloženog stanja stvari, uzimajući u obzir podatke upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, nedvojbeno je da se u konkretnom slučaju radi o građenju odnosno građevinama kakve u vidu imaju citirane zakonske odredbe jer iz definicije kakvu u vidu ima navedena zakonska odredba, jasno proizlazi da se građevinom smatraju i objekti nastali postavljanjem od gotovih elemenata, pri čemu mobilnost konstrukcije nije odlučna jer trajna povezanost konstrukcije s tlom nije zakonom propisani uvjet za određenje pojma građevine, a koje stajalište je u skladu i sa shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženom u većem broju odluka tog suda, pa tako primjerice i u presudama poslovni broj: Usž-3111/22 od 2. prosinca 2022. i Usž-2837/2024-2 od 13. studenoga 2024., s kojim pravnim stajalištem je suglasan i ovaj prvostupanjski upravni sud, slijedom čega, uzimajući u obzir sve naprijed izloženo, za gradnju građevina o kojima se radi u konkretnom slučaju bilo je potrebno prije početka građenja ishoditi zakonom propisani akt za gradnju, što je na strani tužitelja izostalo, zbog čega je po ocjeni ovoga suda, osnovano tuženik naredio tužitelju uklanjanje takvih protupravno izvedenih građevina.

22.Konačno, u odnosu na navode tužitelja kako je on nadležnom tijelu podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, kao i da je u konačnici ishodio građevinsku dozvolu koju je u spis dostavio uz podnesak zaprimljen kod ovog suda 17. prosinca 2024., za kazati je kako niti takve okolnosti nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, to iz razloga što je tužitelj prije početka građenja bio dužan ishoditi pravomoćnu građevinsku dozvolu, a kako on takav akt nije ishodio, radi se o nezakonitoj gradnji za koju je tuženik pravilno naredio inspekcijsku mjeru uklanjanja, s tim da takva okolnost samo dodatno ukazuje na to da je i sam tužitelj svjestan kako se u konkretnoj upravnoj stvari radi o nezakonitoj gradnji, odnosno o građenju građevina za koje je potrebno ishoditi takav akt za građenje, jer da tome nije tako, tada tužitelj zasigurno ne bi ni podnosio predmetni zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, niti bi u konačnici takav akt uopće bio izdan. Pored toga, za ukazati je tužitelju kako akt kojeg je naknadno ishodio može biti jedino od utjecaja na izvršenje rješenja o uklanjanju, o čemu se ovdje ne radi s obzirom da je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju, s tim da prema podacima upravnog spisa proizlazi da rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju još nije ni doneseno.

23.Naposljetku, sva ostala pitanja koja tužitelj problematizira u tužbi su potpuno pravno irelevantna za predmetnu upravnu stvar, to kod nespornog stanja stvari i to da je tužitelj investitor predmetnih građevina za koje prije njihovog građenja nije ishođena pravomoćna građevinska dozvola, slijedom čega navedeni razlozi nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje konkretne upravne stvari, s tim da je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 22. ožujka 2024., a ne bilo kojih drugih pojedinačnih ili općih upravnih akata, te je ujedno za nadodati kako u provedenom upravnom postupka nije došlo do povrede niti jednog od načela upravnog postupka kakva u vidu ima Zakon o općem upravnom postupku, pa tako niti onih koje tužitelj neargumentirano problematizira u tužbi.

24.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

25.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

26.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da se ovdje radi o nezakonitoj gradnji kojom se devastira prostor koji bi trebao biti jednako dostupan svima, odgoda bi bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

27.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 29. prosinca 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva RAŠICA & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Praška ulica 10, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 4. prosinca 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.