Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: Povrv-124/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KOMUNALNI SERVIS d. o. o., Trg Na Lokvi 3a, Rovinj, OIB: 22751868617, zastupan po direktoru i zakonskom zastupniku OF , OIB: [osobni identifikacijski broj], a oboje po punomoćniku Samanti Bubičić, odvjetnici u Rovinju, protiv tuženika ČF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Deanu Radišiću, odvjetniku u ZOU Horvat i Radišić iz Karlovca, radi isplate, u sporu male vrijednosti nakon provedenog pisanog postupka, bez održavanja glavne rasprave, 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Perković iz Otoka, poslovni broj Ovrv-4596/2022 od 22. kolovoza 2022. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju tužitelja KOMUNALNI SERVIS d. o. o., Trg Na Lokvi 3a, Rovinj, OIB: 22751868617, da tuženiku ČF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 96,22 EUR (slovima: devedesetšesteuraidvadesetdvacenta), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Nikola Perković iz Otoka donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni Ovrv-4596/2022 od 22. kolovoza 2022. kojim je naloženo tuženiku platiti iznos od 68,69 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik je protiv gore navedenog rješenja pravodobno podnio prigovor u kojem ističe da osporava sve činjenične navode iz prijedloga za ovrhu, kako po osnovi tako i po visini te ističe prigovor zastare. U prigovoru dalje navodi da se u prijedlogu zao vrhu ne navodi na što se odnose izvodi iz poslovnih knjiga temeljem kojih je doneseno rješenje o ovrsi pa ovršenik pretpostavlja da se odnosi na "neplaćene račune za izvršenu komunalnu uslugu odvoza i odlaganja otpada, za što je ovrhovoditelj već ranije znao teretiti ovršenika, a da se iz izvoda iz poslovnih knjiga to ne može utvrditi. Nadalje navodi da ovrhovoditelj nije izvršio nikakve komunalne usluge odvoza i odlaganja otpada ovršeniku niti je ovršenik ikada s ovrhovoditeljem ugovorio vršenje takvih usluga, niti je predao ovrhovoditelju otpad na odvoz i odlaganje. Da ovrhovoditelj uopće nije naveo na što se odnosi tražbina iz priloženog izvoda iz poslovnih knjiga, pa se ovršenik na to ne može niti očitovati, a u slučaju da se tražbina odnosi na "neplaćenje računa za izvršenu komunalnu uslugu odvoza i odlaganja otpada" ovršenik ističe da ovrhovoditelj nije naveo kada (u kojim datumima), koju vrstu i količinu mu je ovršenik predao, niti kada, koju vrstu i količinu tog otpada je ovrhovoditelj odložio odnosno odvezao, a štoviše iz prijedloga za ovrhu je vidljivo da ovršenik živi u [adresa] što je oko 500 km daleko od Rovinja pa on nema niti interesa da otpad predaje ovrhovoditelju jer mu je to ekonomski neisplativo. Vezano za prigovor zastare potraživanja navodi da smatra da je zbog proteka jednogodišnjeg roka zastare propisanog člankom 232. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima nastupila zastara za tražbinu vezanu za održavanje čistoće za potrebe kućanstva ovršenika. Radi svega naprijed navedenog ovršenik predlaže da se rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavi izvan snage i predmet uputi u parnicu, a potom odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom prigovora ovaj sud donio rješenje poslovni broj Povrv-124/2022-11 od 23. rujna 2022., a kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Nakon donošenja gore navedenog rješenja, tužitelj i tuženik u zakonskim rokovima nisu dostavili daljnje dokaze, nego je samo tužitelj dostavio podnesak zaprimljen kod ovoga suda 24. listopada 2022. kojim se očituje na navode prigovora ovršenika navodeći da se u konkretnom slučaju radi o neplaćanju računa za javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada Rovinja za period od 1. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2021., da je u navedenom razdoblju tužitelj vršio obračun i visine cijene na temelju Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada Rovinja - Rovigno (Službeni glasnik grada Rovinja br. 2/2018 od 31. siječnja 2018.) i Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada Rovinja - Rovigno (Službeni glasnik grada Rovinja br. 3/2019 od 31. siječnja 2018.) te Cjenika javne usluga prikupljanja prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada Rovinja - Rovigno (Službeni glasnik grada Rovinja br. 5/2018) i Izmjene i dopune Cjenika javne usluga prikupljanja prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada Rovinja - Rovigno (Službeni glasnik grada Rovinja br. 6/19) donesenih sukladno zakonskoj proceduri utvrđenoj Zakonom o održivom gospodarenju otpadom i sukladno Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" 50/2017). Nadalje navodi da je tuženik vlasnik nekretnine koja se nalazi u povijesnoj jezgri grada Rovinja te da se stoga sukladno članku 14. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada Rovinja - Rovigno (Službeni glasnik grada Rovinja br. 2/2018 od 31. siječnja 2018.) smatra korisnikom usluge koju pruža tužitelj, a vezana je za prikupljanje miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada. Navedenim podneskom nadalje razrađuje obvezu plaćanja tuženika te njenu visinu. U privitku navedenog podneska dostavlja zemljišno-knjižni izvadak o vlasništvu tuženika na nekretninama u gradu Rovinju.

4. Tijekom postupka sud je pročitao izvadak iz poslovnih knjiga (list 42 spisa).

5. Na temelju ovako provedenog postupka, a u skladu s člankom. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. U skladu s člankom 461.a stavkom 3. ZPP-a sud je proveo pisani postupak, budući da sud nije smatrao da je održavanje ročišta potrebno radi provođenja dokaznog postupka, a niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta.

7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga sud je utvrdio da tužitelj prema tuženiku ima evidentiranu navodnu tražbinu u iznosu od 68,69 EUR s datumima dospijeća pojedinačnih iznosa (13,74 EUR) od 28. rujna 2021. do 27. siječnja 2022.

9. S obzirom na to da je izvadak iz poslovnih knjiga jedini dokaz koji je tužitelj predložio tijekom ovog postupka, za odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je prethodno odlučiti i pravnoj naravi i učincima izvatka iz poslovnih knjiga. Međutim, prije analize pravne naravi i dokazne snage izvatka iz poslovnih knjiga, sud prethodno ukazuje na sadržaj i učinke prigovora tuženika s aspekta potrebe dokazivanja u ovom postupku.

10. Tuženik u prigovoru u bitnome ističe da usluga odvoza i zbrinjavanja smeća nije obavljena, ali ne ističe eksplicitno prigovore koji bi se ticali aktivne i pasivne legitimacije, visine tužbenog zahtjeva i slično. Drugim riječima, navedena pitanja nije izrijekom osporio pa je stoga potrebno prethodno utvrditi je li tužitelj uopće dužan dokazivati činjenice koje tuženik nije osporio tj. radi li se o nespornim činjenicama.

11. Neosporene činjenice po stajalištu ovog suda nisu nesporne činjenice, a šutnja tuženika glede pojedinih elemenata činjeničnih navoda tužitelja nije priznanje tih činjeničnih navoda. Sve navedeno potvrđuje i pravna doktrina. Dr. sc. UF u stručnom radu "Značaj dokazivanja tvrdnji o postojanju ili nepostojanju činjenica u parničnom postupku" (str. 6.) ističe da "ne treba prihvatiti stav po kojem ne treba dokazivati tvrdnje koje protivnik nije osporio, osim ako se iz konkludentnog držanja protivnika može izvesti zaključak da ih neosporavanjem priznaje". Professor emeritus dr. sc. JF u knjizi "Građansko parnično pravo, Utvrđivanje činjenica, VII knjiga, Narodne novine, siječanj 2018." (str. 259.) navodi da "u situacijama u kojima se s obzirom na izjave stranaka ne može pouzdano utvrditi priznaju li one – izrijekom ili konkludentno – neke činjenice, te činjenice, zato što se ne zna jesu li osporene, treba utvrditi dokazivanjem, praktično ih, dakle, smatrati osporenima. Navedeno shvaćanje je prihvatio i ovaj sud u više svojih odluka (npr. Povrv-51/2021 od 23. svibnja 2023., potvrđeno presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž 3137/2023 od 4. ožujka 2024., Povrv 86/2024 od 17. srpnja 2024., Povrv 143/2021 od 11. srpnja 2024.).

12. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da je tužitelj dužan iznijeti činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, u smislu članaka 7. i 219. ZPP-a, odnosno dužan je uvjeriti sud u osnovanosti svog tužbenog zahtjeva, a šutnja tuženika ne može osloboditi tužitelja navedene dužnosti. U konkretnom slučaju, tužitelj je kao jedini dokaz predložio izvadak iz poslovnih knjiga te je stoga trebalo ocijeniti dokaznu snagu navedenog dokaza.

13. Izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu ispravu, u smislu članka 31. stavka 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje: OZ). Također, niti odredbama ZPP-a kojima je uređeno izdavanje platnog naloga nije određeno da izvadak iz poslovnih knjiga ne predstavlja vjerodostojnu ispravu (tako i Županijski sud u Velikoj Gorici u Gž 525/2023 od 29. rujna 2023.). Pravna priroda izvatka iz poslovnih knjiga bila je predmet razmatranja judikature. Tako Županijski sud u Varaždinu u više svojih odluka naglašava kako izvadak iz poslovnih knjiga, kao jednostrana isprava, ne predstavlja vjerodostojan dokaz o postojanju i visini tražbine tužitelja. Vjerodostojna isprava nije istovremeno i vjerodostojan dokaz, a nije ni javna isprava pa nema ni dokaznu snagu javne isprave te OZ ne utvrđuje zakonsku presumpciju u odnosu na istinitost onoga što se u vjerodostojnoj ispravi potvrđuje odnosno određuje (tako Županijski sud u Varaždinu u Gž 2583/14 od 1. listopada 2015., Gž 1765/2018 od 17. prosinca 2018., Gž 555/2018 od 6. travnja 2020. itd.). Nadalje, Županijski sud u Sisku u odluci Gž 80/2020-3 od 8. svibnja 2020. naglašava da se na temelju jednostrane isprave ne može sa sigurnošću utvrditi da postoji tražbina ovrhovoditelja. Sve navedeno potvrđuje i recentna sudska praksa Županijskog suda u Vukovaru. Naime, Županijski sud u Vukovaru u odluci Gž 275/2022 od 2. srpnja 2024. navodi da izvadak iz poslovnih knjiga nije dovoljan za dokazivanje da je usluga tužitelja izvršena tuženiku obzirom se radi o jednostrano izdanoj ispravi od strane tužitelja. Izvadak iz poslovnih knjiga ne predstavlja dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da su stranke u pravnom odnosu.

14. Stoga sud zaključuje da tužitelj jedinim dokazom – izvatkom iz poslovnih knjiga, u uvjetima postojanja prigovora tuženika, nije dokazao da se nalazi u pravnom odnosu s tužiteljem odnosno nije dokazao osnovanost osnove tužbenog zahtjeva pa stoga nije bilo ni potrebno raspravljati o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, a niti o istaknutom prigovore zastare

15. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: OT), te je tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku na ime parničnog troška mogao biti priznat iznos vezan za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u visini od 60 bodova temeljem Tbr. 11. u vezi s Tbr. 7. toč. 1 OT te pripadajući PDV u visini 15 bodova, što ukupno iznosi 75 bodova, a što preračunato u eure, imajući u vidu vrijednost odvjetničkog boda od 2,00 EUR iznosi 150,00 EUR. No, kako je on na ime parničnog troška potraživao iznos od 725,00 kn, što čini protuvrijednost od 96,22 EUR, radi izbjegavanja prekoračenja zahtjeva i suđenja u okviru istog, tuženiku je priznat zatraženi trošak u iznosu od 96,22 EUR.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Županji, 29. prosinca 2025.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana o dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku Samanti Bubičić, odvjetnici u Rovinju

2. Tuženik po punomoćniku Deanu Radišiću, odvjetniku u ZOU Horvat i Radišić iz Karlovca