Poslovni broj: UsI-2231/2024-11

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja tužitelja: pod 1) ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) AH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćeniku Zdravku Iviću, odvjetniku u Zagrebu, Mirka Viriusa 1, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava Šibenik, Stjepana Radića 30, Šibenik, radi troškova izvršenja, 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev, poništava rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-02/21- 02/769, Urbroj: 443-02-03-21-24-131 od 12. kolovoza 2024. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. U ponovnom postupku, tuženik je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude, u roku od 60 dana od dostave ove presude i povrata spisa tuženiku.

III. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o naknadi troška ovoga spora, isplati tužiteljima pod 1) i 2) iznos 3.300,00 EUR na ime naknade troška ovoga spora.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje) su troškovi izvršenja rješenja KLASA:UP/I-362-02/21-02/769, URBROJ:443-02-03-21-23-76, od 06. prosinca 2023. odnosno troškovi uklanjanja 3 građevine izgrađene na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na otoku [adresa], predio Podvršci, utvrđeni u iznosu 10.295,63 EUR koji su tužitelji pod 1) i 2) (dalje: tužitelji) obvezani uplatiti u državni proračun u roku od 8 dana od dana dostave im toga rješenja.

2. U tužbi tužitelji tvrde da se osporeno rješenje temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i povredi pravila postupka te nepravilnoj primjeni prava. Uvodno ističu da samo rješenje o izvršenju Klasa: UP/I-362-02/21-02/769 Urbroj: 443-02-03- 21-23-76 od 6. prosinca 2023. nije pravomoćno. Tužitelj ĆH postupio je po izvršnom rješenju tuženika Klasa: UP/I-362-02/21-02/769 Urbroj: 443-02-03-16-22-8 od 7. travnja 2022., dok tužitelj AH ništa nije gradio, pa nije imao što ni uklanjati. Na predmetnoj lokaciji treće osobe da su izgradile odnosno montirale kuće koje je tuženik uklanjao preko ugovornog izvođača i uklanjanjem tih kuća nastali su troškovi koje tuženik sada potražuje od tužitelja osporenim rješenjem. Pojašnjavaju da je AH ovlastio IH da ga zastupa u poslovima pružanja ugostiteljskih usluga koje obavlja prema rješenju Upravnog odjela za gospodarstvo, Odsjeka za obrtništvo i turizam Šibensko – kninske županije (kojim mu je odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu – usluga smještaja u kampu). U tom je svojstvu IH s trećim osobama sklopio ugovore o zakupu zemljišta. Prema sklopljenim ugovorima te osobe odnosno zakupnici zemljišta imali su pravo na zakupljenom zemljištu postaviti mobilne kućice dok je izrijekom ugovoreno da se ne smije ništa graditi. Suprotno ugovorima o zakupu zemljišta, treće osobe na predmetnom zemljištu s trgovačkim društvom OIKO Sustainable villas d.o.o. sklopile su ugovore o izgradnji i prodaji modularnih vila koje su i izgradili. Te kuće, dakle, nisu izgradili tužitelji nego treće osobe a upravo su te kuće predmet uklanjanja radi kojih su nastali ovdje predmetni troškovi. AH je vlasnik čest. 12442 k. o. [katastarska općina] – [adresa] na kojoj se nalazi legalan objekt u kojem je „uređen i opremljen zajednički sanitarni čvor za goste i druge sanitarne elemente“, dok je ĆH s obnovom potpornih i ogradnih zidova na svom zemljištu započeo prije nego li je AH izdano rješenje kojim mu se odobrava pružanje usluga smještaja u kampu. Osobe ovlaštene za zastupanje trgovačkog društva OIKO d.o.o. tužitelja ĆH uvjerili su da izgrađene kuće mogu biti na toj lokaciji i da za njih nije potreban nikakav akt o gradnji, zbog čega je isti tijekom inspekcijskog nadzora inspektorima predočio rješenje od 12. srpnja 2021. (kojim se AH odobrava pružanje ugostiteljskih usluga), iz čega tuženik izvlači pogrešan zaključak da tužitelji grade ugostiteljski objekt kamp. Opširno obrazlažu i citiraju propise iz kojih proizlazi kako postoji razlika između kampa kao ugostiteljskog objekta i kampa u domaćinstvu, kako bi dokazali da tužitelji nisu imali potrebe ni razloga bilo što graditi da bi u skladu s rješenjem kojim je AH odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu – usluga smještaja u kampu pružali te usluge na čest. 12442 k. o. [katastarska općina] – [adresa] na kojem se nalazi objekt koji je ozakonjen rješenjem o izvedenom stanju. Tužitelj ĆH postupio je po izvršnom rješenju o uklanjanju tako da je prizemnu građevinu tl. cca 6,00x1,40m, visine 1,60 m, uklonio odmah po obustavi gradnje a potporne i ogradne zidove snizio na visinu za koju nije potreban ni glavni projekt, te je o tomu tuženiku dostavio dokaz, zbog čega da ti zidovi nisu uklanjani. Nakon toga, treće osobe na predmetnoj lokaciji izgradile su kuće odnosno modularne vile, koje nisu obuhvaćene rješenjem o uklanjanju, kao ni rješenjem o izvršenju od 6. prosinca 2023. Time žele reći da su troškovi nastali uklanjanjem objekta koji nisu bili predmet rješenja o uklanjanju, kao ni rješenja o izvršenju, niti su tužitelji sudjelovali u njihovoj gradnji. Da se radilo kućama koje su izgradile treće osobe, koje su se o tome i same očitovale, čak i preko medija, proizlazi iz ugovora o izgradnji i prodaji modularnih vila koji su dostavljeni u predmetu koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem UsI-3577/2023. Da se radi o uklanjanju objekata koji nisu bili predmet izvršnog rješenja, proizlazi i iz zapisnika tuženika od 15. siječnja 2024. Jedan zapisnik s tim datumom sastavljen je u ovom predmetu, a drugi u predmetu koji tuženik vodi pod Klasa: UP/-362-02/23-02/67. Tuženik protiv trećih osoba koje su izgradile kuće i njihovih vlasnika nije pokrenuo nikakve postupke, već je iste uklonio u inspekcijskim postupcima protiv tužitelja koji te kuće nisu gradili. Pored toga, iz osporenog rješenja nije razvidno koje troškove se tužitelji obvezuju naknaditi niti je jasno koje je to poslove obavio ugovorni izvođač. Iz priloga nije razvidno odnose li se ti poslovi na dio zemljišta i čestice navedene u osporenom rješenju ili se odnose na dio zemljišta i čestice koje su predmet postupanja tuženika u drugom predmetu koji se vodi pod brojem: Klasa: UP/I-362-02/23-02/67. Tužitelj AH nije ni investitor ni vlasnik zemljišta odnosno čestica s kojih su uklonjene kuće. Tužitelji su tijekom postupka od tuženika tražili da im se dostave zapisnici sastavljeni u fazi izvršenja odnosno uklanjanja građevina u oba predmeta koja tuženik vodi vezano za gradnju kampa na predmetnoj lokaciji, preslike građevinskog dnevnika i građevinske knjige, kao i da se TH omogući aktivno sudjelovanje u sastavljanju zapisnika. Tuženik tužiteljima nikada nije dostavio preslike građevinskog dnevnika i građevinske knjige, kao ni ostalu dokumentaciju ugovornog izvođača koja se vodi prema članku 122. stavak 7. Zakona o Državnom inspektoratu. Do podnošenja ove tužbe, tužiteljima nije omogućen uvid u spis, čime je povrijeđena i odredba članka 84. Zakona o općem upravnom postupku, a tužiteljima je onemogućeno upoznati sa sadržajem spisa u kojem je rješenje doneseno. Tužbenim zahtjevom traže poništenje osporenog rješenja. Predlažu odrediti odgodni učinak tužbe u ovome sporu. Zahtijevaju naknadu troškova ovoga spora.

3. Tužba identičnog sadržaja podnesena je i Upravnom sudu u Rijeci koji je spis 15. listopada 2024. uz rješenje kojim se oglasio mjesno nenadležnim dostavio ovome sudu kao mjesno nadležnom. Ta je tužba stoga uložena u ovaj spis koji je već ranije formiran po identičnoj tužbi ranije podnesenoj ovome sudu.

4. U odgovoru na tužbu, uz koji je dostavljeno očitovanje uredujućeg višeg građevinskog inspektora od 7. listopada 2024., tuženik ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja i predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

5. U podnesku od 28. listopada 2024. tužitelji primjećuju da tuženik u odgovoru na tužbu, kao ni u priloženom očitovanju, uopće nije odgovorio na tužbene navode. Tuženik da je dostavio samo dio spisa i to po svom izboru, dok tužiteljima, kako je ranije isticano, nikada nije omogućen uvid u spis, zbog čega im sadržaj istog i nije poznat. Posebno primjećuju da uz odgovor na tužbu nije dostavljen zapisnik o inspekcijskom pregledu od 27. studenog 2023. (na temelju kojeg je 6. prosinca 2023. doneseno rješenje o izvršenju i kasnije nastali sporni troškovi). Usporedbom rješenja o uklanjanju, zapisnika o navodnim kontrolnim pregledima te rješenja o izvršenju sa zapisnicima o izvršenju moguće je utvrditi da je tuženik nezakonito postupao uklanjajući sporne objekte o trošku tužitelja. Ovdje se ne radi o dijelovima građevine, kako to u vidu ima odredba članka 116. Zakona o Državnom inspektoratu, već cijelim građevinama koje su izgradile treće osobe. Uklanjanje tih građevina nije bilo naloženo ni rješenjem o izvršenju, iako su iste u to vrijeme bile izgrađene. Tuženik je dostavio zapisnik od 29. siječnja 2024. u kojem se konstatira da je uklanjanje okončano 16. veljače 2024. Tvrdi da je taj zapisnik sastavljen o izvršenju rješenja o uklanjanju donesenog u inspekcijskom postupku u kojem je doneseno i osporeno rješenje, ali i radi izvršenja rješenja koje je doneseno u paralelnom inspekcijskom postupku koji se odnosi na istu lokaciju. Iz tog zapisnika razvidno je da se radi o devet građevina, a ne o jednoj građevini vrste ugostiteljski kamp, kako se to navodi u rješenju o uklanjanju i rješenju o izvršenju, kako i su uklonjene dvije građevine, dok sedam nije. Tuženik je, a što je u sporovima koji su se ranije vodili pred ovim sudom, prihvatio i sud, u ranijim postupcima zastupao stajalište da se radi o gradnji kampa, kao i da su potporni i ogradni zidovi dio jedne cjeline. Tek u fazi izvršenja tuženik utvrđuje da se ne radi o gradnji kampa, da zidovi nisu dijelovi kampa, već da su građevine izgradile treće osobe, i unatoč tome, ustraje u naplati troškova uklanjanja modularnih vila od tužitelja. Naglašava da su tužitelji bezuspješno putem svog opunomoćenika 12. veljače 2024. (dakle, četiri dana prije okončanja uklanjanja modularnih vila i sastavljanja zapisnika o tome) tražili da se TH omogući aktivno sudjelovanje u postupku. Tvrdi da je tuženik nezakonito vodio dva inspekcijska postupka o navodnoj gradnji istog kampa, jer se iz zapisnika o kontrolnim pregledima, koji su sastavljeni u isto vrijeme, razabire da se radi o jednoj upravnoj stvari. Takvim postupanjem stvorena je pravna zbrka, a tužiteljima prouzročeni nepotrebni troškovi i dvostruko izricanje novčanih kazni. Posljedica je toga da se i sada pred ovim sudom vode dva upravna spora; osim ovog, vodi se i spor pod poslovnim brojem UsI-2235/24 u kojem tužitelji traže poništenje rješenja kojim se obvezuju na naknadu troškova uklanjanja istih kuća u iznosu od 24.075,63 eura. Iz zapisnika od 29. siječnja 2024. proizlazi da se radi o istom izvršenju i nije moguće razlučiti koji bi se troškovi odnosili na uklanjanje jedne, a koji na uklanjanje ostalih kuća. Upravo zato tužitelji su u e-mailu od 12. veljače 2024. od tuženika tražili da se ti podaci u zapisniku precizno unesu. Ti su podaci tužiteljima potrebni i radi eventualnih sudskih postupaka s vlasnicima tih kuća odnosno podnošenja regresnih zahtjeva. Niti iz priloga koje je dostavio tuženik nije razvidno koje je poslove obavio ugovorni izvođač, a koji bi trebali pasti na teret tužitelja. S obzirom na činjenicu da su prema tamo osporenom rješenju zaduženi za plaćanje troškova u iznosu od 24.075,63 eura, a prema ovdje osporenom rješenju o troškovima za iznos od 10.295,63 eura, tužitelji imaju pravo zahtijevati i znati detaljan obračun isporučenih odnosno obavljenih usluga. Iz dostavljene dokumentacije ne vidi se detaljan popis i obračun poslova koje je ugovorni izvođač obavio za tuženika. To tim više što su i sami vlasnici kuća sudjelovali u uklanjanju.

6. U podnesku od 23. travnja 2025., tužitelji se očituju na iskaz koji je viši građevinski inspektor dao saslušan na raspravnom ročištu koje je 7. ožujka 2025. održano u navedenom drugom predmetu UsI-2235/2024, te ponavljaju već ranije pisano iznesene navode.

7. U sporu je održana rasprava (ročišta 7. ožujka 2025. i 28. studenoga 2025.), na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet spora. Na temelju članaka 89. stavak 4. i 91. stavak 3. ZUS-a, oba ročišta za raspravu su održana bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika koji nije opravdao izostanak.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke tijekom spora dostavile te uvidom u spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i uvidom u spis UsI-2235/2024 u kojemu je u svojstvu svjedoka saslušan uredujući viši građevinski inspektor Dalibora Šunjić. Budući da je zapisnik o njegovu saslušanju u tomu spisu koji je u dokazne svrhe čitan u ovome sporu, ovaj sud u ovome sporu nije izvodio dokaz njegovim saslušanjem. To iz razloga ekonomičnosti, kao i iz razloga što su se sami tužitelji u ovome sporu pozvali na u tomu sporu donesenu presudu broj UsI- 2235/2024-16 od 28. travnja 2025., navodeći da se radi o činjenično i pravno bitno sličnim sporovima.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet ovoga upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja kojim su troškovi izvršenja rješenja KLASA:UP/I-362-02/21-02/769, URBROJ:443-02- 03-21-23-76, od 06. prosinca 2023. odnosno troškovi uklanjanja 3 građevine izgrađene na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na otoku [adresa], predio Podvršci, utvrđeni u iznosu 10.295,63 EUR koji su tužitelji obvezani uplatiti u državni proračun u roku od 8 dana od dana dostave im toga rješenja.

11. U osporenome se rješenju, u bitnome, obrazlaže:

„Rješenje KLASA:UP/1-362-02/21-02/769, URBROJ:443-02-03-16-22-8 od 7. travnja 2022. godine (rješenje o uklanjanju) kojim je naređeno investitorima ĆH … i AH … uklanjanje potpornih zidova izgrađenih u svrhu građenja kampa i to kako slijedi:

-potporni zid orijentiran na sjeveroistoku dužine cca: 7,50m, visine cca 2,60m izveden od armiranog betona debljine 25cm, potporni zid dužine cca: 16,00m, visine 1,65m, debljine 50cm, izgrađen od armiranog betona i kamena, orijentiran na sjeveroistoku;

-potporni zid dužine cca: 27m, visine 1,00m +1,00m (izgrađen u dva nivoa) izgrađen od kamena; sve izgrađeno bez glavnog projekta izrađenog u skladu s prostornim planom i od strane ovlaštene osobe;

te uklanjanje:

- prizemne građevine tlocrta cca: 7,50m x 4,00m izgrađene od metalne konstrukcije obložene plastikom i drvom sa ravnim krovom, zajedno sa nadstrešnicom tlocrta cca 7,50m x 2,50m koju čini jednostrešna krovna konstrukcija oslonjena jednim dijelom na prizemnu građevinu, a drugim dijelom na potporni zid dužine 7,50m (gore opisan), sve skupa izvedeno na armiranobetonskoj temeljnoj ploči;

-prizemne građevine tlocrta cca: 6,00m x 1,40m, visine 1,60m;

-započete izgradnje građevine tlocrta cca: 3,00x1,00m, konstrukcije zidova od betonskih blokova visine do 1,00m na armiranobetonskoj temeljnoj ploči;

-50 komada temeljnih stupova od armiranog betona tlocrta cca: 50cmx50cm, visine 50cm, izgrađenih u svrhu postavljanja montažne konstrukcije za kamp;

-biopročišćavač tlocrta 5,00mx4,00m, djelomično ukopan, postavljen na jugoistoku parcele;

a sve izgrađeno na katastarskim česticama zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na otoku [adresa], predio Podvršci, izvan granica građevinskog područja, bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, u roku od 15 dana, od dana zaprimanja tog rješenja, postalo je izvršno dana 26. svibnja 2022.godine.

Investitori su nakon obustave građenja dana 19.10.2021. godine nastavili sa gradenjem, te se ovim rješenjem donose troškovi uklanjanja ugovornog izvođača radova TGT-ADRIATIK d.o.o., Pula, Zadarska 18, OIB: 16687620362, na uklanjanju tri građevine.

Izvršenicima ĆH, … i AH, … sukladno članku 114. stavku 3. Zakona o Državnom inspektoratu, prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjanju putem treće osobe izrečene su tri novčane kazne. …

Niti nakon tri izrečene novčane kazne kojima se izvršenici prisiljavaju na izvršenje …., nisu izvršili inspekcijsko rješenje KLASA:UP/1-362-02/21-02/769, URBROJ:443-02-03-16-22-8 od 07. travnja 2022. godine, te je dana 06. prosinca 2023. godine doneseno rješenje o izvršenju KLASA:UP/I-362-02/21-02/769, URBROJ:443-02-03-21-23-76, koje je dostavom dana 12. prosinca 2023. godine postalo izvršno.

Uklanjanje putem treće osobe započelo je dana 29.01.2024. godine putem treće osobe, poduzeća TGT -ADRIATIK d.o.o., Pula, Zadarska 18, OIB:16687620362, na trošak i odgovornost izvršenika, o čemu je sastavljen zapisnik KLASA:UP/I-362-02/21- 02/769, URBROJ:443-02-03-21-24-107 i trajalo do 16.02.2024. godine. Tijekom izvršenja izvršenik je iznio zahtjev, da se zbog specifičnosti uklanjanja izgrađenih nezakonito izgrađenih stambenih građevina, sprečavanja nanošenja nepotrebne štete izvršenicima, te izražene volje izvršenika da sudjeluje u uklanjanju, dozvoli izvršenicima sudjelovanje u fazi uklanjanja putem treće osobe. Zahtjevu izvršenika se udovoljilo, čime su smanjeni troškovi uklanjanja i deponiranja materijala na ovlaštenom deponiju.

Također u periodu 15.01.2024. godine 29.01.2024. godine izvršenicima je omogućeno da sami uklone nezakonito izgrađene građevine, o čemu je sastavljen

Zapisnik KLASA:UP/I-362-02/21-02/769, URBROJ:443-02-03-21-24-94. Izvršenici su uklonili građevinu oznake 5, dok ostale građevine nisu uklonili.

Ugovornom izvođaču radova TGT-ADRIATIK d.o.o. iz Pule, Zadarska 18, OIB:16687620362, isplaćeni su troškovi izvršenja inspekcijskog rješenja iz Državnog proračuna na temelju ovjerenog računa 184/01/1 od 28.06.2024. godine na iznos od 10.295,63 eura (8.236,50 eura + 25% PDV) po osnovi uklanjanja građevina. Utvrđeno je da je treća osoba TGT-ADRIATIK d.o.o. iz Pule, Zadarska 18, OIB:16687620362, odnosno ugovorni izvođač radova Državnog inspektorata proveo izvršenje inspekcijskog rješenja o uklanjanju građevine na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na otoku Murteru dana od 29.01.2024. 16.02.2024. godine, da su ugovornom izvođaču radova isplaćeni troškovi izvršenja inspekcijskog rješenja iz Državnog proračuna na temelju ovjerenog računa, čime su se stekli uvjeti za donošenje rješenja o troškovima izvršenja inspekcijskog rješenja.“ 12. Iz citiranog obrazloženja osporenog rješenja proizlazi, a i nesporno je među strankama, da su njime tužiteljima zaračunati troškovi uklanjanja triju građevina izvedenih nakon obustave onoga građenja koje je rješenjem o uklanjanju naređeno ukloniti.

13. U pravu je tuženik kada ukazuje na to da su, dopunski rješenjem od 24. veljače 2023., kojim je dopunjeno ovdje predmetno rješenje o uklanjanju, tužitelji sukladno članku 116. stavak 1. točka 3. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, br. 115/18, 117/21, 67/23, 155/23) upozoreni da se bez donošenja dopunskog odnosno posebnog rješenja uklanja i dio građevine koji je izgrađen nakon obustave građenja.

14. Međutim, pretpostavka za primjenu te odredbe je nesporno utvrđenje tuženika da su tužitelji, bilo kao vlasnici bilo kao investitori, nakon obustave gradnje postavljenjem službenog znaka s gradnjom zaista i nastavili.

15. Takav činjenični zaključak, za sada, ne proizlazi iz stanja spisa koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

16. Iz toga se spisa ne razabire na koji je način utvrđeno da su upravo tužitelji izgradili građevine koje nisu obuhvaćene predmetnim rješenjem o uklanjanju, a za koje njime neobuhvaćene građevine je tužiteljima osporenim rješenjem sada utvrđen trošak prisilnog izvršenja uklanjanja istih.

17. Tuženik tijekom ovoga spora nije dostavio dokaz da je s tim ciljem poduzeta ikakva procesna radnja niti iz spisa proizlazi da je tužiteljima zaista pružena mogućnost očitovati se u vezi toga.

18. To je, prema ocjeni suda, u ovim prethodno istaknutim specifičnim okolnostima ovoga konkretnog slučaja (prisilno se izvršavalo uklanjanje građevina koje nisu obuhvaćene rješenjem o uklanjanju nego su izvedene nakon obustave građenja na koje se rješenje o uklanjanju odnosilo); propust koji za sobom povlači nezakonitost osporenog rješenja.

19. Osporeno rješenje doneseno je u upravnom postupku u kojem se stranci mora omogućiti korištenje prava koja su joj osigurana Zakonom o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP).

20. Za stranku koja sudjeluje u postupku od ključnog je značenja odredba članka 30. stavak 1. ZUP-a prema kojem se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari.

21. Po prirodi stvari, konzumiranje tog prava traži da stranka ima stvarnu mogućnost očitovati se na utvrđenja koja će se u nastavku postupku reflektirati na njezin pravni položaj.

22. U konkretnom slučaju, inspekcijskim je nadzorom utvrđeno da su nakon postavljene zabrane izvedene nove građevine (koje su kasnije putem treće osobe i uklonjene), a da je tužiteljima, u takvim specifičnim okolnostima ovoga konkretnoga slučaja, propušteno pružiti mogućnost očitovati se o tim, za njih, bitnim činjenicama.

23. Time i tako je, u postupku prije donošenja osporenog rješenja, počinjena povreda gore navedene zakonske postupovne odredbe; a koja povreda je bitna jer je takva da može biti od utjecaja na rješavanje ovdje predmetne stvari troškova prisilnog izvršenja rješenja o uklanjanu.

24. Stoga se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim pa je, na temelju članka 117. stavka 1. u vezi članka 47. ZUS-a, presuđeno kao u izreci.

25. Odlučivanje o prijedlogu tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe je izostalo kao bespredmetno s obzirom da je ovom presudom, koja je pravomoćna danom donošenja (članak 123. stavak 1. ZUS-a), osporeno rješenje poništeno.

26. S obzirom da je uspjeli u ovome sporu, tužiteljima je priznata zahtijevana naknada troška odvjetničkog sastavljanja tužbe (1.000,00 eur) i zastupanja na dvama raspravnim ročištima (2x1.000,00 eur) = 3.000,00 eur, što uz traženo 10%-tno povećanje tarifnik stavki za zastupanje dvije osobe iznosi ukupno 3.300,00 EUR (Tbr.

27. točka 1. alineja druga i točka 2., Tbr. 40 te Tbr. 52. stavak 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/23.). Više traženo za podneske tužiteljima nije priznato jer se ne radi o opravdano učinjenom izdatku u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a).

27. Stoga je, na temelju članka 144. stavaka 1. do 3., članka 147. stavka 1. i članka 148. ZUS-a, riješeno kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 29. prosinca 2025.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv odluke o glavnoj stvari (točke I. i II. izreke) nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv odluke o trošku (točka III. izreke), dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 5 primjeraka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske; koja žalba odgađa izvršenje.

DNA:

- opun. tužitelja, uz zapisnik o objavi

- tuženiku, uz zapisnike o raspravi i objavi te spis dostavljen uz odgovor na tužbu

- u spis.