Poslovni broj: Us I-1494/2025-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Katije Stermšek kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PREŽENCA d.o.o., OIB: 89146429031, Split, Spinutska 67, zastupanog po opunomoćenici Andrei Blažević, odvjetnici u Splitu, Bihaćka 2A, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, OIB: 33706439962, Split, Mike Tripala 6, zastupanog po opunomoćenici KK, dipl. pravnici i zaposlenici tuženika, radi zabrane obavljanja registrirane djelatnosti, nakon javne i usmene rasprave zaključene 26. studenog 2025. u prisutnosti opunomoćenice tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 29. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, KLASA: UP/I-116-01/25-02/44, URBROJ: 443-02-03-10-25- 7 od 26. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 23. lipnja 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, KLASA: UP/I-116-01/25-02/44, URBROJ: 443-02-03-10-25- 7 od 26. svibnja 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, a zatim i njegovo obrazloženje, nakon čega ističe kako je akt tuženika nezakonit iz razloga što su u postupku koji je prethodio pobijanom rješenju činjenice pogrešno i nepotpuno utvrđene, te se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari jer nije obavljen razgovor s radnikom Bumagat George Eda, pa je posljedično pogrešno izveden zaključak i primijenjen pogrešan pravni propis na temelju kojeg se rješava stvar, s obzirom na što je pobijano rješenje protivno odredbi čl. 5. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku, kao i odredbi čl. 4. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, pa nije logično ni svrhovito, jer je obrazloženje pobijanog rješenja u suprotnosti s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a budući da isto ne sadrži cjelovito utvrđeno činjenično stanje s obzirom da je izostalo iznošenje navoda radnika koje je od krucijalnog značenja prilikom donošenja zaključka o tome je li ovaj uopće obavljao ikakav rad da bi se onda isti pri tome mogao smatrati neprijavljenim, što tuženik nije cijenio i/ili nije dovoljno cijenio iskaze saslušanih svjedoka, pa je izreka pobijanog rješenja u koliziji sa sadržajem njihovih navoda, kao i što tuženik pobijano rješenje nije donio savjesno niti sukladno svrsi radi koje mu je ovlast dana. Tužitelj nadalje apostrofira pitanje vjerodostojnosti izvedenih dokaza, saslušanih svjedoka i njihovih izjava, odnosno sam tijek inspekcijskog postupka i utvrđivanja činjeničnog stanja temeljem kojih je pobijano rješenje doneseno. Ističe kako nadležni inspektor rada nije mogao donijeti osporeno rješenje jer zatečeni radnik nije saslušan, potom navodi kako tuženik nije cijenio i/ili nije dovoljno cijenio iskaze saslušanih svjedoka pa da je izreka pobijanog rješenja stoga u koliziji sa sadržajem njihovih navoda, ukazuje da je 16. svibnja 2025. u ured Državnog inspektorata pristupila KKP, direktorica i zakonska zastupnica tužitelja koja je tada dala svoj iskaz, kao i da je u upravni spis dostavila pisano očitovanje. Također, tužitelj navodi kako zatečena osoba za radno mjesto konobara u trenutku zaključenja ugovora da nije raspolagala potrebnim znanjem, da je ista imala vještine u izradi kave, međutim u drugačijem sistemu i količini izbačene kave u smjeni s obzirom na koje je tužitelj organizirao edukaciju uz konstantan nadzor čak dvije kompetentne osobe, te u privitku tužbe prilaže dokaz iz kojeg je razvidno kako je podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad 28. travnja 2025. za radnika AKP, državljanina Filipina, rođ. **.**.1988., kao i Ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od tri godine, zaključno s 1. svibnja 2028. Napominje da je tuženik u koliziji sam sa sobom kada inzistira na nezakonitom radu, pozivajući se na navode iz zapisnika od 15. svibnja 2025., tj. na 3. stranicu istog gdje se izrijekom navodi: „tokom inspekcijskog nadzora radnik Paderanga AK obavljao je poslove pranja suđa, punio čaše s vodom, slagao tanjuriće na police koje su sastavni dio šanka, a radnik JKP je stajao unutar šanka„ odnosno da nije od strane tuženika zatečen u obavljanju bilo kakvog rada, ujedno da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno s obzirom da je radnik zatečen u vlastitoj odjeći te da njemu nije isplaćena naknada za obavljeni rad, također, da predmetni radnik sa sobom nije imao dlanovnik, što znači kako on nije obavljao rad za poslodavca. Ističe da je poslodavac prije stupanja na rad dužan radniku omogućiti upoznavanje s propisima o radnim odnosima, organizacijom i zaštitom na radu, a iz čega proizlazi kako se na prikladan način radnicima moraju učiniti dostupni pravilnik o radu, kolektivni ugovor i propis o zaštiti, no da se tuženik nije dovoljno potrudio poduzeti sve potrebne radnje kako to nalažu prisilni propisi, a naročito odredaba čl. 98. st. 5. ZUP-a. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a ujedno predlaže i da sud naloži tuženiku da mu naknadi trošak spora.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava sve tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3.U sporu je održana rasprava 26. studenog 2025., čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila opunomoćenica tuženika, dok nije pristupio uredno pozvani tužitelj, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.
4.Sud je odbio prijedlog opunomoćenice tužitelja iz podneska zaprimljenog kod ovog suda 25. studenog 2025. za odgodom rasprave zakazane za dan 26. studenog 2025. u 12,15 sati iz razloga preciziranog u citiranom podnesku kao neosnovan, to stoga što opunomoćenica tužitelja ničim nije dokumentirala svoje zdravstveno stanje zbog kojeg je predložila odgodu rasprave opisano u navedenom podnesku, niti je dostavila bilo koju dokumentaciju kojom bi argumentirala razloge zbog kojih je predložila odgodu rasprave, ovo tim prije što je što je na zahtjev iste opunomoćenice tužitelja već jednom odgođena rasprava koja je bila zakazana 9. listopada 2025. u 12,45 sati, te što se i prisutna opunomoćenica tuženika usprotivila odgodi rasprave iz razloga koji su navedeni u podnesku tužitelja od 25. studenog 2025., koja je pak predložila održavanje rasprave u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, koji prijedlog je ovaj sud prihvatio, a imajući u vidu i da je opunomoćenica tužitelja kao odvjetnica nesumnjivo imala mogućnost angažirati zamjenika opunomoćenika.
5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
6.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se u ovom sporu u svojstvu svjedoka saslušaju JK, FK i JKP, svi dostupni na adresi tužitelja, te da se u svojstvu stranke sasluša zakonska zastupnica tužitelja KKP, direktorica trgovačkog društva, to na okolnosti koje su precizirane u tužbi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
10.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, KLASA: UP/I-116- 01/25-02/44, URBROJ: 443-02-03-10-25-7 od 26. svibnja 2025., točkom 1. zabranjuje se tužitelju kao poslodavcu obavljanje registrirane djelatnosti u nadziranom poslovnom objektu/prostoru KAVANA PROCAFFE, Šetalište Ivana Pavla II 19, Split u trajanju od 30 dana, točkom 2. utvrđuje se da privremena mjera zabrane obavljanja djelatnosti poslodavcu iz toč. 1. ovog rješenja izvršna je s danom 20. svibnja 2025. i traje do 18. lipnja 2025., točkom 3. riješeno je da privremena mjera zabrane obavljanja djelatnosti iz toč. 1. i 2. izreke, izvršit će se pečaćenjem svih ulaznih vrata KAVANE PROCAFFE, Šetalište Ivana Pavla II 19, dana 20. svibnja 2025., dok je točkom 4. riješeno da ako poslodavac u roku od 3 dana od dana izricanja ovog rješenja, tj. do dana 20. svibnja 2025. inspektoru rada dostavi dokaz da je izvršio uplatu novčanog iznosa od 3981,68 eura za svakog državljanina treće zemlje u korist Državnog proračuna na broj računa IBAN [broj bankovnog računa], s pozivom na broj: HR64 7129-50709-76040-00050, dakle, ukupno 3981,68 eura, mjera zabrane obavljanje djelatnosti neće se izvršiti, a usmeno izrečeno rješenje će se ukinuti, te je predmetno rješenje doneseno pozivom na odredbe članka 240. Zakona o strancima ("Narodne novine", br. 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25), te članka 3., 24. i 70. stavak 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine" broj 115/18, 117/21, 67/23, 155/23).
11.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnoj upravnoj stvari bile ispunjene zakonske pretpostavke da tuženik donese rješenje o privremenoj mjeri zabrane obavljanja registrirane djelatnosti tužitelju, u svezi s čim je li u provedenom upravnom inspekcijskom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.
12.Odredbom čl. 240. Zakona o strancima ("Narodne novine", br. 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25) propisano je da će se usmenim rješenjem u zapisniku, u trajanju od 30 dana, zabraniti poslodavcu-pravnoj osobi ili poslodavcu-fizičkoj osobi obavljanje djelatnosti odnosno državljaninu treće zemlje pružanje usluga za inozemnog poslodavca u nadziranom poslovnom objektu odnosno prostoru, a poslodavcu pravnoj osobi ili poslodavcu-fizičkoj osobi koja obavlja djelatnost zastupanja ili posredovanja za digitalnu platformu obavljanje te djelatnosti, ako utvrdi da je tijekom nadzora za poslodavca radio državljanin treće zemlje protivno odredbama Zakona o strancima kojima je utvrđena obveza ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.
Nadalje, člankom 88. st. 1. podstavak 1. istog Zakona propisano je da državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi, a poslodavac može zaposliti ili koristiti se radom državljanina treće zemlje na temelju dozvole boravka iz čl. 91. st. 2. istog Zakona odnosno na temelju st. 5. istog članka, a člankom 103.b. st. 1. podst. 2 i st. 5. propisano je da ako državljanin treće zemlje prije proteka godine dana rada mijenja poslodavca u istom zanimanju može započeti s radom kod novog poslodavca na temelju potvrde iz čl. 91. st. 3. podst. 1. ili 4. istog Zakona.
13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je naredio tužitelju kao poslodavcu privremenu mjeru zabrane obavljanja registrirane djelatnosti na način kako je ista precizirana u izreci osporenog rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.
14.Nadalje, sud nalazi potrebnim navesti kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, proizlazi da je 15. svibnja 2025. obavljen inspekcijski nadzor u KAVANI PROCAFE, koja kavana posluje u sastavu PREŽENCA d.o.o., kada je neposrednim opažanjem inspektora rada na radu za šankom, na poslovima pripremanja kave zatečen FKP, rod. 12. rujna 1988., čiji identitet je utvrđen uvidom u putovnicu broj [broj putovnice], koji je državljanin Republike Filipini. Iz spisa nadalje proizlazi kako su u postupku inspekcijskog nadzora saslušani radnici JK i FK, iz čijih izjava je utvrđeno da je dotični obavljao poslove pomoćnog radnika u ugostiteljstvu (punio vodu, donosio led, cijedio naranče, pripremio aparat za kavu, pripremao tople napitke i kavu, dodavao bezalkoholne napitke) do dolaska inspektora u nadzirani objekt. Tijekom obavljanja inspekcijskog nadzora obavljen je i uvid u sustav HZMO-a te je uvidom u isti utvrđeno da dotični državljanin Filipina na dan inspekcijskog nadzora nije prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje. Dana 16. svibnja 2025. izvršena je provjera sa djelatnikom Policijske uprave SD, te je utvrđeno da je navedeni državljanin Filipina imao dozvolu za boravak i rad za poslodavca ADRIATIC DELUX d.o.o. s važenjem do 30. ožujka 2026., za poslove pomoćni konobar, a koja dozvola je izdana od PP Ston, kao i da je 17. travnja 2025. navedeni odjavljen sa obveznog mirovinsko osiguranja kod poslodavca ADRIATIC DELUX d.o.o. Također je utvrđeno da je 28. travnja 2025. od strane PREŽENCA d.o.o. predan zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad (novo zaposlenje) za istog radnika državljanina Filipina, te da je radna dozvola za boravak i rad u postupku. Dana 16. svibnja 2025. u ured Državnog inspektorata pristupila je KKP, direktorica i zakonska zastupnica tužitelja, kada je dostavila pisano očitovanje koje je priloženo zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru KLASA: UP/I-116-01/25- 02/44, od 16. svibnja 2025., a koje čini sastavni dio tog zapisnika, te je dotična također u svom iskazu istaknula da pozitivno mišljenje u svezi rada naznačenog radnika nije dato, već da je isto u pripremi, ujedno da radnik nije radio, a što je razvidno i iz izjava radnika koji su saslušani na zapisniku, s tim da je u pisanom očitovanju isto tako navela da su u odnosu na prethodno imenovanog radnika organizirali edukaciju uz konstantan nadzor i u situacijama kada je to posao dozvoljavao, da radnik ne prima nikakvu naknadu osim smještaja i da su svi potrebni papiri za dobivanje radne dozvole predani odmah po njegovom dolasku. Slijedom izloženog, a kako je tuženik tijekom inspekcijskog nadzora utvrdio da tužitelj kao poslodavac nije ishodio dozvolu za boravak i rad za predmetnog radnika, odnosno nije ishodio ni potvrdu za rad kod predmetnog poslodavca, slijedom čega da navedeni radnik nije mogao započeti s radom, stoga je poslodavcu izrečeno usmeno rješenje u zapisniku KLASA: UP/I-116- 01/25-02/44, URBROJ: 443-02-03-10-25-1, od 16. svibnja 2025., kojim mu je zabranjeno obavljanje djelatnosti u trajanju od 30 dana, a kojim je poslodavcu ostavljen rok od 3 dana, ako od dana izricanja usmenog rješenja tj. do 20. svibnja 2025. dostavi dokaz da je izvršio uplatu novčanog iznosa od 3981,68 eura u korist Državnog proračuna mjera zabrane obavljanja djelatnosti neće se izvršiti, a usmeno rješenje će se ukinuti, pa kako je poslodavac 19. svibnja 2025. uplatio navedeni novčani iznos, slijedom čega je 23. svibnja 2025. doneseno rješenje o ukidanju usmenog rješenja, s tim da je tužitelj protiv rješenja tuženika KLASA: UP/I-116-01/25-02/44, URBROJ: 443- 02-03-10-25-7 od 26. svibnja 2025. pokrenuo predmetni upravni spor, čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.
15.Glede tužbenih navoda u kojima tužitelj problematizira kako nadležni inspektor rada nije mogao donijeti osporeno rješenje s obzirom da radnik nije saslušan u provedenom upravnom inspekcijskom postupku, za navesti je kako sud takve navode ne nalazi osnovanima, to pak stoga što je nedvojbeno da je inspektor ovlašten donijeti rješenje na temelju neposredno utvrđenih činjenica i materijalnih dokaza, osobito pak u situaciji kada zatekne radnika u obavljanju poslova bez dozvole za boravak i rad za tog poslodavca i bez prijave na tijela obveznog osiguranja, a kao što je to bilo u konkretnom slučaju. Naime, saslušanje radnika ne predstavlja nužan preduvjet za donošenje rješenja, to posebno u slučaju kada su činjenice neposredno utvrđene i nedvojbene, te kada se radilo o situaciji da je predmetni radnik državljanin Filipina koji ne govori hrvatski jezik, slijedom čega je potpuno jasno da okolnost što radnik nije saslušan ne predstavlja procesnu prepreku za donošenje rješenja, što je u skladu s dugogodišnjom upravno sudskom praksom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženom u većem broju odluka tog suda, pa tako primjerice i u presudi poslovni broj: Usž-1080/2025-3 od 30. travnja 2025., s kojim stajalištem je u cijelosti suglasan i ovaj prvostupanjsku upravni sud. Pored toga, tužitelj neosnovano problematizira i obrazloženje osporenog rješenja, to stoga što su u obrazloženju navedeni sve relevantni razlozi zbog kojih je tuženik bio ovlašten donijeti osporeni akt kojim je tužitelju naređena privremena mjera zabrane obavljanja registrirane djelatnosti, s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj sud, s tim što je tuženik dao jasno, logično i razložno obrazloženje u pogledu ispunjenja pretpostavki da se tužitelju naredi naznačena privremena mjera, slijedom čega sud ne nalazi da bi obrazloženje pobijanog rješenja bilo u suprotnosti s mjerodavnom odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, a isto tako izreka osporenog rješenja nije u koliziji sa sadržajem navoda saslušanih svjedoka te je stoga pobijano rješenje tuženika pravilno i zakonito.
16.Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe da tuženik nije cijenio i/ili nije dovoljno cijenio iskaze saslušanih svjedoka pa da je izreka rješenja u koliziji sa sadržajem njihovih navoda, prije svega je za naglasiti kako je viša inspektorica rada u zapisnicima o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 15. svibnja 2025. (KLASA:116- 01/25-02/365, URBROJ: 443-02-03-10-25-1) i od 16. svibnja 2025. (KLASA: UP/I-116- 01/25-02/44, URBROJ: 443-02-03-10-25-1), a koji je obavljen u KAVANI PROCAFFE, jasno i nedvojbeno navela kako je upravo neposrednim opažanjem na radu iza šanka, pored aparata za kavu na poslovima pripremanja kave zatečen radnik Bugamat DK. Isto tako, tijekom inspekcijskog nadzora, a nakon što je za zatečene radnike provjeren status osiguranika u sustavu HZMO-a, uzeti su iskazi radnika JK i FK u svojstvu svjedoka, te su dotični prije davanja iskaza na zapisnik upoznati kako u postupku sudjeluju u svojstvu svjedoka kao i na sva prava i obveze koje sukladno zakonu iz toga proizlaze, nakon čega su upravo oni u svojim iskazima između ostalog naveli kako je radnik Bugamat George FKP **.**.2025. došao na obuku te da je navedenog dana punio vodu, donosio led, cijedio naranče, pripremio aparat za kavu, također da je pripremao tople napitke, uz prisutnost FK. Kod izloženog stanja stvari, a s obzirom na neprijepornu činjenicu i to da Zakon o radu ne poznaje pojam obuke, već isključivo pojam probnog rada koji je sastavni dio ugovora o radu, te počinje od prvog dana rada kod poslodavca koji je određen ugovorom kao dan početka rada, slijedom čega se i po stajalištu ovoga suda u konkretnoj upravnoj stvari radi o neprijavljenom radu te o pokušaju tužitelja da prikrije obilježja radnog odnosa kao takvog.
17.U odnosu na pozivanje tužitelja na iskaz njegove zakonske zastupnice i pisano očitovanje koje je dotična dostavila u upravni spis, za navesti je kako je točno da je 16. svibnja 2025. u ured Državnog inspektorata pristupila KKP, direktorica tužitelja koja je tada dala svoj iskaz i ujedno u spis priložila pisanu izjavu koja je i sastavni dio zapisnika od 16.svibnja 2025., no za naglasiti je kako je upravo dotična između ostalog u svom iskazu navela kako za predmetnog radnika još uvijek nije dobila pozitivno mišljenje, već da je isto u pripremi, iz čega zapravo proizlazi i da je zakonska zastupnica tužitelja svjesna činjenice o nepostojanju zakonskih pretpostavki koje su potrebne da bi radnik kao strani državljanin, radio za poslodavca, pa je očigledno da se tužitelj u tužbi poziva isključivo na pisano očitovanje, ali zanemaruje iskaz njegove zakonske zastupnice koji je dotična dala u Uredu državnog inspektorata 16. svibnja 2025. Vezano za tvrdnje tužitelja kako zatečeni radnik nije raspolagao potrebnim znanjem za radno mjesto konobara jer da je imao vještine u izradi kave, međutim u drugačijem sistemu i količini izbačene kave u smjeni s obzirom na što da je tužitelj organizirao edukaciju uz konstantan nadzor čak dvije kompetentne osobe, prije svega je za kazati kako Zakon o radu ne poznaje pojam obuke, već pojam probnog rada koji je sastavni dio ugovora o radu, te počinje od prvog dana rada kod poslodavca koji je određen ugovorom kao dan početka rada, slijedom čega se ovdje evidentno radi o neprijavljenom radu te pokušaju prikrivanja obilježja radnog odnosa kao takvog, jer tzv. "obuka radnika" na koju se poziva tužitelj uključivala je radne zadatke radnika (punjenje vode, donošenje leda, cijeđenje naranče, pripremanje aparata za kavu, također pripremanje toplih napitaka) i to u situaciji kada je radnik neupitno koristio sredstva rada poslodavca, te kada je radio po nalogu poslodavca, a što je i sama direktorica tužitelja u pisanoj izjavi i navela, pozivajući se pritom na "obuku" radnika.
18.U odnosu pak na pozivanje tužitelja da je podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad 28. travnja 2025. za radnika AKP, državljanina Filipina, kao i na Ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od tri godine, zaključno s 1. svibnja 2028., za navesti je kako je upravo tijekom inspekcijskog nadzora nedvojbeno utvrđeno da je imenovani radnik započeo s radom iako nije prethodno ishođena dozvola za boravak i rad, ovo iz razloga što sukladno čl. 88. st. 1. Zakona o strancima državljani treće zemlje u RH mogu raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, kao i da je dotični počeo s radom bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada. Ujedno, istim inspekcijskim nadzorom utvrđeno je kako je imenovani radnik imao dozvolu za boravak i rad za poslodavca Adriatic Delux d.o.o. s važenjem do 30. ožujka 2026. za poslove pomoćnog konobara, izdanu od Policijske postaje Ston, a kojom prilikom je i utvrđeno da je odjavljen s obveznog mirovinskog osiguranja kod navedenog poslodavca, što samo po sebi dodatno ukazuje da radniku Bugamat ŽK nije bila potrebna prethodna edukacija i osposobljavanje kako to neosnovano tvrdi tužitelj, s obzirom da je ovaj radnik već prethodno radio na istim poslovima.
19.Dodatno je za istaknuti kako u situaciji kada radnik obavlja radne zadatke, koristi opremu i izvršava upute poslodavca, bez dozvole za boravak i rad kod tog poslodavca i prijave nadležnim tijelima, nesumnjivo je riječ o nezakonitom radu bez obzira na naziv koji poslodavac koristi, ovo iz razloga što zakonom nije dopušteno da se kroz tzv. "obuku" izbjegnu zakonske obaveze prijave radnog odnosa i zaštite prava radnika, s tim da sud zaključuje i da tuženik nije u koliziji sam sa sobom kada inzistira na nezakonitom radu, a kako to pogrešno tvrdi tužitelj kada se poziva na navode iz zapisnika od 15. svibnja 2025. i to na 3. stranicu istog, to pak stoga što je upravo na stranici 2. istog jasno, precizno i decidirano navedeno da je prethodno imenovani radnik u trenutku inspekcijskog nadzora zatečen iza šanka, pored aparata za kavu, pripremajući kavu. Dakle, nesumnjivo je kako je radnik u trenutku inspekcijskog nadzora zatečen iza šanka, pored aparata za kavu, pripremajući kavu, koji je pored toga tijekom trajanja inspekcijskog nadzora ostao stajati iza šanka što je također u ovom zapisniku i evidentirano. Pored toga, i iz iskaza saslušanih radnika JK i FK, proizlazi da je dotični radnik 15. svibnja 2025. punio vodu, donosio led, cijedio naranče, pripremio aparat za kavu, također da je pripremao tople napitke, te je upravo uz prisutnost FK utvrđen neprijavljeni rad radnika Bugamat George AKP od 15. svibnja 2025. koji je i zapisnikom od 16. svibnja 2025. utvrđen kao početak njegovog rada za poslodavca.
20.Vezano za tužbene navode kako je radnik prilikom inspekcijskog nadzora zatečen u vlastitoj odjeći te da mu nije isplaćena naknada za obavljeni rad, za kazati je kako je neprijeporno da nepostojanje radne odjeće i neisplata naknade za rad nisu, niti mogu biti relevantni dokazi iz kojih bi proizlazilo da radni odnos nije postojao, s tim da je u konkretnoj upravnoj stvari relevantno činjenično stanje koje je utvrđeno neposrednim opažanjem ovlaštenog inspektora, kao i iskazima svjedoka. Također, okolnost što predmetni radnik sa sobom nije imao dlanovnik, ne znači da dotični nije obavljao rad za poslodavca jer posjedovanje ili korištenje dlanovnika (POS uređaj za mobilno naručivanje) ne predstavlja relevantan kriterij za utvrđivanje postojanja radnog odnosa, s čim u vezi je dodatno za naglasiti kako su bitni elementi radnog odnosa to što je radnik zatečen na radnom mjestu i što je obavljao poslove po nalogu poslodavca, a koji radnik je predmetne prigode za pripremanje napitaka kave koristio drugu opremu poslodavca.
21.Također, nesporni su navodi tužitelja i to da je poslodavac prije stupanja na rad dužan radniku omogućiti upoznavanje s propisima o radnim odnosima, organizacijom i zaštitom na radu, a iz čega proizlazi kako se na prikladan način radnicima moraju učiniti dostupni pravilnik o radu, kolektivni ugovor i propis o zaštiti, međutim tužitelj neosnovano navodi da se tuženik nije dovoljno potrudio utvrditi sve relevantne činjenice kako na to nalažu prisilni propisi, s čim u vezi, za navesti je kako se u konkretnom slučaju nesporno nije radilo o upoznavanju propisa u vezi s radnim odnosima, već se u konkretnoj upravnoj stvari nedvojbeno radilo o radu radnika Bugamat George AKP koji je i utvrđen tijekom inspekcijskog nadzora, a koji je pobliže opisan i o kojem se sud već detaljno očitovao u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude.
22.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.
23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
24.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.
U Splitu, 29. prosinca 2025.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- opunomoćenici tužitelja Andrei Blažević, odvjetnici u Splitu, Bihaćka 2A, uz zapisnik od 26. studenog 2025. i zapisnik o objavi,
- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Područnom uredu Split, Službi za nadzor radnih odnosa, Split, Mike Tripala 6, uz zapisnik o objavi,
- u spis.
