Poslovni broj: Us I-1690/2025-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Katije Stermšek kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CARONTE & TOURIST ISOLE MINORI S.p.A., OIB: 34362346719, Via Ingegnere Giuseppe Franza 82, Messina, Italija, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Maćešić i suradnici d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet Republike Hrvatske, OIB: 27735395987, Split, Ulica Antofagaste 6, zastupane po opunomoćenici NĆ, ing. pomorskog prometa i zaposlenici tuženika, radi odobravanja reda plovidbe, nakon javne i usmene rasprave zaključene 3. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenica tužitelja i tuženika, objavljene 29. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-342-34/25-01/34, Urbroj: 3671/2025 od 5. lipnja 2025., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
II. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 7. srpnja 2025. protiv rješenja tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet Republike Hrvatske, Klasa: UP/I- 342-34/25-01/34, Urbroj: 3671/2025 od 5. lipnja 2025., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 18. studenog 2025. kojom je tužba konačno uređena na način što je iz iste ispušten tužitelj pod 2), slijedom čega je tužitelj u ovom sporu isključivo CARONTE & TOURIST ISOLE MINORI S.p.A., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega detaljno opisuje kronologiju postupanja tuženika prije donošenja osporenog rješenja, te reproducira presude koje su donesene prije donošenja akta tuženika, pri čemu apostrofira presudu ovog suda poslovni broj: Us I-1725/2023-15 od 7. siječnja 2025. u čijem izvršenju je tuženik donio rješenje čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora. Potom, osporava zakonitost akta tuženika zbog pogrešne primjene ZPLPOPP-a te prava i prakse EU, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede pravila postupka, uz detaljno iznošenje tijeka upravnog postupka. Poziva se na odredbu članka 288. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članak 141. c Ustava RH, u skladu sa kojim su tuženik, lučke uprave i tijela jedinice lokalne samouprave dužne izravno primjenjivati EU Uredbu o kabotaži. Poziva se na odredbu članka 1. EU Uredbe o kabotaži i navode kako je sloboda pružanja usluga pomorske kabotaže apsolutna ako brod brodara Zajednice ispunjava uvjete za obavljanje kabotaže u državi čiju zastavu vije, a ta sloboda se iznimno može ograničiti uvođenjem sustava prethodnog odobrenja, koje iznimke i procesne pretpostavke za ograničenje definira Priopćenje Komisije o tumačenju EU Uredbe o kabotaži. Navodi kako uvođenje sustava prethodnog odobrenja temeljem članka 43. stavka 3., članka 48. i članka 54. stavka 4. ZPLPOP-a predstavlja ograničenje slobode pružanja usluga pomorske kabotaže. Smatra kako tuženik u ovoj upravnoj stvari mora dokazati da su razlozi zbog kojih je odbijeno dati odobrenje na plovidbeni red tužitelja dopuštene, odnosno da su ispunjene pretpostavke definirane Priopćenjem Komisije o tumačenju EU Uredbe o kabotaži. Nadalje, navodi kako isključivo pravo nije opravdani razlog za ograničenje slobode pružanja usluge pomorske kabotaže jer je dodijeljeno protivno pravu EU. Navodi kako je isključivo pravo detaljno razjašnjeno u Priopćenju Komisije u točki 5.5.1. Tvrdi kako je u konkretnom slučaju državna trajektna linija 631 Split-Supetar profitabilna linija za koju Jadrolinija plaća koncesijsku naknadu. Dakle, ne radi se o neprofitabilnoj liniji za koju država Jadroliniji dodjeljuje potporu. Smatra kako već zbog tog razloga neosnovano pozivanje tuženika na isključivo pravo Jadrolinije jer nema osnove za dodjelu tog prava s obzirom da ne postoji financijski teret koji je potrebno umanjiti. Smatra kako je tuženik imao na raspolaganju manje ograničavajuću mjeru za tužiteljevu slobodu pružanja usluge pomorske kabotaže – nametanje blage obveze javne usluge, a to je da tužitelj prijevoz na predloženoj liniji obavlja tijekom cijele godine, a kakav je zahtjev i podnio tužitelj, dakle za cijelu godinu, te ne bi ušao na tržište samo u profitabilnim mjesecima i povećao iznos državne potpore koja bi se trebala isplatiti Jadroliniji. Nadalje, tužitelj tvrdi kako pozivanje na članak 21. stavak 2. i članak 22. ZPLPOPP-a pokazuje tuženikovo nerazumijevanje osnovnog propisa kojim se regulira tržište na kojem je isključivi regulator. Ističe kako je razlika između ta dva članka to što članak 21. ZPLPOPP-a definira i regulira županijske i međužupanijske linije, a članak 22. ZPLPOPP-a definira i regulira lokalne linije, a oba članka se nalaze u Poglavlju "Javni linijski prijevoz s obvezom javne usluge". Pri tome navodi kako zahtjev tužitelja za obavljanjem prijevoza na liniji Split-Supetar je zahtjev za obavljanje prijevoza na liniji bez obveze javne usluge, koji je definiran člankom 43. ZPLPOPP-a. Ističe kako je svrha članka 21. i 22. ZPLPOPP-a spriječiti uspostavljanje županijske odnosno lokalne linije onda kad već postoji uspostavljena državna i/ili županijska odnosno lokalna linija sa obvezom javne usluge, odnosno ZPLPOPP-a isključuje mogućnost da se na istom pravcu obavljaju dvije linije s obvezom javne usluge, što je logično jer je svrha obveze javne usluge osigurati minimalne pretpostavke koje su potrebne da se osigura teritorijalna povezanost otoka s kopnom jer je to opći gospodarski interes. Navodi kako nije svrha spriječiti brodara da obavlja liniju bez obveze javne usluge radi svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a pored toga predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 27. studenog 2025., u bitnom osporio sve tužbene navode tužitelja pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, ujedno smatra kako je predmetno rješenje na zakonu osnovano, razumljivo, u rješenju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te je obrazloženo na kojim materijalnim propisima je zasnovana odluka, slijedom čega tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
3.U sporu je održana rasprava 3. prosinca 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupile opunomoćenice tužitelja i tuženika.
4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom.
5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
6.Tužbeni zahtjev je osnovan.
7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Agencije za obalni linijski pomorski promet Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-342-34/25-01/34, Urbroj: 3671/2025 od 5. lipnja 2025. (u kojem je očiglednom omaškom ispušteno navođenje godine donošenja rješenja), ne odobrava se red plovidbe na liniji bez obveze javne usluge na relaciji Split- Supetar i obratno u razdoblju od lipnja 2022. do svibnja 2023., te je osporeno rješenje doneseno pozivom na odredbu članaka 110., u svezi s člankom 54. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu ("Narodne novine" broj: 19/22.).
9.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 4. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu ("Narodne novine" broj: 19/22., dalje u tekstu: ZPLPOPP) za odobravanje tužiteljevog reda plovidbe na navedenoj liniji, u svezi s čim je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te na isto potom pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.
10.Prema odredbi članka 43. stavak 1. ZPLPOPP-a linije bez obveze javne usluge su linije koje nisu od općega gospodarskog interesa i na kojima operator te linije ne obavlja javnu uslugu, nego prijevoz na liniji održava zbog svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, prema javno objavljenom cjeniku prijevoza. Prema stavku 3. istog članka operator linije s obvezom javne usluge ili bez obveze javne usluge dužan je prije primjene cjenika prijevoza na liniji koju održava isti dostaviti Agenciji na ovjeru te ga nakon toga javno objaviti na svojim mrežnim stranicama i svim vidljivim mjestima na kojima se prodaju putne karte za tu liniju, s naznakom datuma početka važenja tog cjenika.
Prema odredbi članka 48. ZPLPOPP-a operator linije bez obveze javne usluge dužan je red plovidbe na liniji dostaviti Agenciji na odobrenje kako bi se osigurali uvjeti sigurnosti plovidbe i red u lukama na pravcu linije bez obveze javne usluge. Člankom 54. stavkom 1. ZPLPOPP-a je propisano da je red plovidbe akt operatora linije odobren u skladu s odredbama toga zakona, koji obvezno sadrži: naziv operatora linije, broj i vrstu linije, luke pristajanja, obvezno vrijeme polaska i dolaska u luku, razdoblje u kojem se linija održava te datum početka važenja reda plovidbe. Prema stavku 2. istog članka red plovidbe rješenjem odobrava Agencija. Stavkom 3. Istog članka je propisano da se rješenjem iz stavka 2. toga članka određuje i redni broj linije prema vrsti prijevoza i značaju pravca sukladno propisu iz članka 8. stavka 3. toga zakona.
Odredbom članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a je propisano da je agencija dužna u postupku odlučivanja o davanju odobrenja na predloženi red plovidbe pribaviti i uzeti u obzir očitovanje izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i očitovanje tijela koje upravlja polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu nepreklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tiču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine lučke infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja. Prema stavku 5. istog članka ako tijela iz stavka 4.toga članka ne dostave Agenciji svoje očitovanje na predloženi red plovidbe u roku od 30 dana od dana primitka poziva na očitovanje, smatra se da su dala pozitivno očitovanje na predloženi red plovidbe. Uredbom o uvjetima kojima moraju udovoljavati luke ("Narodne novine", broj: 110/04 - dalje Uredba) uređuju se uvjeti kojima moraju udovoljavati luke kako bi se omogućilo sigurno uplovljavanje, privezivanje, sidrenje i boravak plovnih objekata, kao i zaštita mora od onečišćenja s brodova (članak 1.).
Člankom 5. stavak 1. Uredbe je propisano je da svaka novoizgrađena luka, dio luke ili pojedino mjesto pristajanja ili priveza treba prije izrade glavnog projekta, odnosno prije početka korištenja luke, ukoliko glavni projekat nije potreban, mora imati maritimnu studiju prihvaćenu i potvrđenu od nadležne lučke kapetanije. Stavkom 2. istog članka propisano je da maritimna studija treba obuhvaćati najmanje navigacijska i meteorološko-oceanografska obilježja akvatorija, tehničko-tehnološka obilježja obale i plovnih objekata koji će uplovljavati, mjere maritimne sigurnosti tijekom manevriranja i boravka plovila na mjestu priveza, te postupke u izvanrednim okolnostima. Stavkom 3. istog članka je propisano da maritimnu studiju iz stavka 1. toga članka moraju izraditi i postojeće luke ili dijelovi luka ako se rekonstruiraju ili se mijenja njihova namjena odnosno vrsta i veličina plovnih objekata koji će uplovljavati ili ako to zahtijeva nadležna lučka kapetanija.
Pravilnik o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 72/21. - dalje Pravilnik), u članku 9., određuje da red u luci provodi tijelo koje upravlja lukom (stavak 1.); da je tijelo koje upravlja lukom dužno posebnim aktom propisati red u luci, koji odobrava lučka kapetanija (stavak 2.); da se aktom iz stavka 2. toga članka mora propisati najmanje namjena pojedinog dijela luke, postupak javljanja, načini uplovljavanja, pristajanja, vezivanja, boravka na vezu, premještanja, sidrenja i isplovljavanja plovnih objekata, mjere sigurnosti i zaštite okoliša s postupcima u slučaju opasnosti ili pomorskih nezgoda, te način kontrole nad obavljanjem tih radnji (stavak 3.) i da tijelo koje upravlja lukom dužno na svojim mrežnim stranicama javno objaviti ažurirani akt iz stavka 2. ovoga članka (stavak 4.). Sukladno članku 10. stavku 1. Pravilnika studija sigurnosti plovidbe, pristajanja, sidrenja i boravka u luci i lučkom području kojom se utvrđuju mjere sigurnosti tijekom plovidbe, pristajanja, sidrenja i boravka za pojedine vrste plovnih objekata koje uobičajeno uplovljavaju u luku, mjere zaštite morskog okoliša od onečišćenja s plovnih objekata i mjere u slučaju izvanrednog događaja, izrađuje se za postojeće luke otvorene za javni promet od značaja za Republiku Hrvatsku i luke posebne namjene - industrijske luke i brodogradilišne luke. Ta studija, u skladu s člankom 10. stavkom 3. Pravilnika, treba obuhvaćati najmanje: 1. hidro navigacijska obilježja plovidbenog područja prilaska luci, 2. meteorološka i oceanografska obilježja područja luke, 3. prometno-plovidbena obilježja luke, 4. tehničko-tehnološka obilježja brodova koji uobičajeno pristaju u luku, 5. Tehničko tehnološka obilježja luke, 6. Uvjete i način manevriranja brodova, 7. mjere sigurnosti prilikom plovidbe, sidrenja i boravka na vezu i 8. mjere sigurnosti i zaštite okoliša s postupcima u slučaju opasnosti ili pomorskih nezgoda. Tu studiju odobrava lučka kapetanija (članak 10. stavak 4. Pravilnika).
11.Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, ovaj sud zaključuje kako tuženik uz obrazloženje koje je dao u istom nije pravilno ni zakonito postupio kada je donio osporeni akt naprijed citirane izreke, s čim u vezi sud nalazi da je tužitelj tužbenim navodima, kao i dokumentacijom koju je dostavio u privitku tužbe te koju je priložio u spis na održanoj raspravi, doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku, a što je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava, kod kojeg stanja stvari u ovom trenutku osporeni akt tuženika nije moguće ocijeniti pravilnim, niti zakonitim, zbog čega ga je trebalo poništiti, te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.
12.Sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako iz obrazloženja osporenog rješenja, a kojeg je tužitelj dostavio u privitku tužbe proizlazi da je osporeni akt tuženika donesen u izvršenju presude ovog suda poslovni broj: Us I-1725/2023-15 od 7. siječnja 2025., kojom presudom je poništeno prethodno rješenje tuženika URBROJ: 2560/2023 od 31. svibnja 2023. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Tuženik nadalje u obrazloženju rješenja u bitnom navodi kako je u ponovljenom postupku utvrdio sljedeće: Uvidom u potvrdu o usklađenosti REPUBBLICA ITALIANA, MINISTERO DELLE INFRASTRUTTURE E DELLA MOBILITA SOSTENIBILI od 8. ožujka 2022. je utvrđeno da je podnositelj zahtjeva brodar. Uvidom u cjenik usluga podnositelja tuženik je utvrdio da podnositelji predloženim cjenikom u bitnom ne odstupaju od uobičajene cijene prijevoza za 2022. i 2023. godinu. Tuženik ističe da su linije bez obveze javne usluge linije koje nisu od općeg gospodarskog interesa i na kojima operater te linije ne obavlja javnu uslugu, nego prijevoz na liniji održava zbog svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, prema javno objavljenom cjeniku prijevoza. (čl. 43. ZPLOPP). Operater linije bez obveze javne usluge dužan je red plovidbe dostaviti Agenciji na odobrenje kako bi se osigurali uvjeti sigurnosti plovidbe i red u pravcu linije bez obveze javne usluge. (čl. 48 ZPLOPP). Red plovidbe je akt operatera odobren u skladu sa odredbama Zakona (ZPLOPP) koji obavezno sadrži naziv operatera linije, broj i vrstu linije, luke pristajanja, obvezno vrijeme polaska i dolaska u luku, razdoblja u kojem se linija održava te datum početka važenja reda plovidbe (čl. 54. st. 1. ZPLPOPP). Nadalje, Agencija je dužna u postupku odlučivanja o davanju odobrenja na predloženi red plovidbe pribaviti i uzeti u obzir očitovanja izvršnih tijela jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi polazna i odredišna luka te ostale luke ticanja na pravcu linije u smislu iskazivanja interesa lokalne zajednice u odnosu na predloženi red plovidbe, kao i tijela koje upravljaju polaznom i odredišnom lukom te ostalim lukama ticanja na pravcu linije o mogućnosti prihvata broda prema predloženom redu plovidbe u smislu ne preklapanja s redom plovidbe ostalih brodova koji redovito tuču luku ako bi to utjecalo na sigurnost plovidbe u luci, kao i da ne postoje prepreke za prihvat broda glede maritimnih sposobnosti i kapaciteta luke te njezine infrastrukture, uključujući i kapacitete luke za prihvat putnika i vozila prilikom ukrcaja/iskrcaja (čl. 54. st. 4. ZPLPOPP). Nastavno, državne linije su linije od općeg gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, a na kojima postoji obveza javne usluge i na kojima je godišnji promet putnika manji, jednak ili veći od 300.000 putnika u razdoblju od dvije financijske godine koje prethode godini u kojoj je povjereno obavljanje javne usluge (čl. 19. st. 1. ZPLPOPP). Državne linije odlukom uspostavlja Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva, a nakon provedenog javnog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću radi iskazivanja interesa otočnog stanovništva i brodara, odnosno kako bi se utvrdilo može li se opći gospodarski interes ostvariti bez nametanja obveze javne usluge svim brodarima, odnosno bez sklapanja ugovora o javnoj usluzi. (čl. 19. st. 2. ZPLPOPP). Agencija je javni naručitelj za neprofitabilne državne linije od općeg gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge, odnosno davatelj koncesije za profitabilne državne linije od općeg gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge (čl. 19. st. 6. i 7. ZPLPPOP). Nametanje horizontalne obveze javne usluge svim brodarima i sklapanje ugovora o javnoj usluzi provodi se sukladno članku 19. st. 5. ZPLOPP u skladu s odredbama Uredbe (EEZ) broj 3577/92 i sudskom praksom Suda Europske unije. Na liniji Supetar Split i obratno (linija br. 631) Jadrolinija obavlja usluge prijevoza na temelju sklopljenog Ugovora za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji, Urbroj: 2075-1/17 od 12. rujna 2017. i Dodatka 3. Ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu na državnoj trajektnoj liniji broj 631 Supetar - Split i obratno od 15. prosinca 2023. sklopljenog između Agencije kao davatelja koncesije i JADROLINIJE kao koncesionara. Slijedom navedenog, tuženik zaključuje da s obzirom na postojeću državnu liniju od općeg gospodarskog interesa i njen značaj za normalno funkcioniranje otočnog stanovništva, s obzirom na činjenicu da se predloženim plovidbenim redom obavlja ista vrsta prijevoza trajektna linija sa ro-го putničkim brodovima, na istim lukama kao na postojećoj državnoj liniji od općeg gospodarskog interesa, a što je ujedno razlog za nemogućnost uspostavljanja županijskih i međužupanijskih linija temeljem članka 21. st. 2. ZPLOPP i lokalnih linija temeljem članka 22. ZPLOPP, kao i s obzirom na činjenicu da linija 631 Split-Supetar i obratno predstavlja liniju od općeg i gospodarskog interesa, odnosno državnu liniju s obvezom javne usluge kao isključivo pravo obavljanja javnog prijevoza na toj liniji, tuženik nije mogao rješenjem odobriti red plovidbe bez obveze javne usluge Split-Supetar i obratno, pa tuženik zaključno navodi kako je iz gore navedenih razloga zahtjev podnositelja za obavljanjem javnog linijskog prijevoza bez obveze javne usluge neosnovan.
13.Nadalje, iz presude ovog suda poslovni broj: Us I-1725/2023-15 od 7. siječnja 2025., a u čijem izvršenju je tuženik donio osporeno rješenje proizlazi da je ranije rješenje tuženika URBROJ: 2560/2023 od 31. svibnja 2023. poništeno te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, a uz uputu da u postupku nakon ove presude s obzirom na izloženo stanje spisa će od nadležnih tijela zatražiti da se sukladno članku 54. stavak 4. Zakona, očituju o pitanjima u okviru svojih nadležnosti, i da svoje mišljenje valjano obrazlože tj. da se očituju u vezi predloženog plovidbenog reda ili eventualno o drugom terminu – satnici, nakon čega će donijeti novo rješenje kojim će odlučiti o tužiteljevom zahtjevu, pritom cijeneći da se radi samo o plovidbenom redu kojeg tužitelj predlaže, što znači da se može predloženi plovidbeni red korigirati, sve uz pravilnu primjenu svih relevantnih odredbi materijalnog propisa pri čemu je, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.
14.Potom, za istaknuti je kako je rješenjem ovog suda poslovni broj: Us I- 1690/2025-2 od 9. srpnja 2025., a kojeg je tuženik zaprimio 25. srpnja 2025., tuženik pozvan u roku od 30 dana od primitka ovog rješenja, dostaviti ovom sudu odgovor na tužbu, sa svim spisima koji se odnose na predmet spora, odnosno osporeno rješenje u izvorniku (čl. 48. st.1. i 2. Zakona o upravnim sporovima) i kojim je bio upozoren da ako ne dostavi sve spise ili izjavi da ih ne može dostaviti, da sud može riješiti spor i bez spisa predmeta (čl. 48. st. 4. ZUS-a), međutim, iako je tuženik navedeno rješenje uredno zaprimio 25. srpnja 2025., u ostavljenom roku, kao niti do dana zaključenja rasprave u predmetnom sporu, nije dostavio spise koji se odnose na predmet spora.
15.Stoga, kod izloženog stanja stvari, odnosno kada tuženik unatoč upozorenju nije dostavio od strane ovog suda zatraženi upravni spis, već iz ovog razloga jasno je kako nije moguće na valjan način ispitati zakonitost osporenog akta tuženika, niti otkloniti tužbene navode koje tužitelj ističe u ovom sporu, slijedom čega već iz ovog razloga akt tuženika nije moguće ocijeniti pravilnim ni zakonitim, pa ga je kod takvog stanja stvari trebalo poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak. Naime, s obzirom da je tuženik osporeno rješenje donio u izvršenju presude ovog suda poslovni broj: UsI-1725/2023-15 od 7. siječnja 2025., to pak znači da je zakonitost akta tuženika trebalo primarno ispitati u pogledu tuženikovog postupanja u ponovljenom postupku u skladu s uputom koju je ovaj sud dao tuženiku za postupanje u ponovnom postupku, no kako tuženik ovom sudu nije dostavio traženi upravni spis, potpuno je jasno da sud nije imao mogućnost ispitati pravilnost i zakonitost postupanja tuženika u ponovljenom postupku i utvrditi je li tuženik u predmetnoj upravnoj stvari postupio sukladno uputi iz naznačene presude, već je sud imao mogućnost isključivo izvršiti uvid u dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u privitku tužbe, kao i u onu koju je tuženik dostavio u privitku podneska zaprimljenog kod ovog suda 27. studenog 2025., pa kako je tužitelj između ostalog dostavio i osporeno rješenje, uvidom u njegovo obrazloženje proizlazi da tuženik u ponovljenom postupku nije postupio sukladno uputi suda iz navedene presude, s obzirom da iz obrazloženja ne proizlazi da bi tuženik od nadležnih tijela zatražio da se sukladno članku 54. stavak 4. Zakona, očituju o pitanjima u okviru svojih nadležnosti, i da svoje mišljenje valjano obrazlože tj. da se očituju u vezi predloženog plovidbenog reda ili eventualno o drugom terminu – satnici, kao ni da je tuženik uzeo u obzir da se radi samo o plovidbenom redu kojeg tužitelj predlaže, što znači da se može predloženi plovidbeni red korigirati.
16.Također, ujedno je za nadodati kako u situaciji kada javnopravno tijelo traži obrazložena očitovanja od nadležnih tijela, i pribavi ih, tada je dužan u svojoj odluci navesti i obrazložiti razloge zbog čega ista jesu ili nisu od utjecaja na odluku o predmetnom zahtjevu, što je prema navodima obrazloženja osporenog rješenja u konkretnom slučaju izostalo. Isto tako, ovaj sud za sada ne može otkloniti ni prigovore da je u ponovljenom postupu došlo i do povreda odredbi čl. 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku, to pak stoga što tuženik sudu nije dostavio upravni spis, dok iz samog obrazloženja rješenja nije moguće utvrditi da bi u provedenom ponovljenom postupku bilo utvrđeno pravo stanje stvari, i da bi u tu svrhu bile utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, kao i da bi akt tuženika bio donesen savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, dok obrazloženje kakvo je dano u osporenom rješenju nije u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, to pak s obzirom da je izostalo utvrđenje činjeničnog stanja, izostali su razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, te su izostali razlozi donošenja zaključka tijekom postupka, pa se uslijed svega izloženog akt tuženika ne može ispitati, niti je moguće otkloniti prigovore koje tužitelj iznosi u ovom sporu.
17.Nadalje, posebice je za nadodati kako uslijed prethodno navedenog, obrazloženje osporavanog rješenja tuženika ne udovoljava zahtjevima koje pred javnopravna tijela postavlja Ustav, a koji, između ostalog jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju javnopravnih tijela. Obrazloženja nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu, to pak stoga što bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje potkrjepljuju donošenje akta kojim se tužitelju ne odobrava red plovidbe, tužitelju zapravo nije ni omogućeno preispitivanje pravilnosti primjene mjerodavnih i relevantnih zakonskih odredbi, te pored toga takvo obrazloženje ne udovoljava zahtjevu valjanog obrazloženja odluke, odnosno ustavnim zahtjevima koji se pred javnopravna tijela postavljaju radi zaštite stranaka od arbitrarnosti u odlučivanju.
18.Slijedom prethodno obrazloženog, a budući da je zbog naprijed navedenih razloga osporeno rješenje tuženika nezakonito, trebalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe čl. 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika te mu predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I. u izreci ove presude.
19.U ponovnom postupku nakon ove presude tuženik je dužan otkloniti navedene propuste i donijeti novu, zakonitu odluku, pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedbi (čl. 119. st. 4. ZUS-a), kod kojeg stanja stvari će u ponovljenom postupku, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, te će ispitati jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 4. ZPLPOPP-a za odobravanje tužiteljevog reda plovidbe na navedenoj liniji, u kojem smislu je dužan pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, izvesti sve potrebne dokaze te tužitelju omogućiti sudjelovanje u postupku, nakon čega uzimajući u obzir sve primjedbe koje je sud istaknuo u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, kao i uputu koju mu je sud dao u presudi poslovni broj: Us I-1725/2023-15 od 7. siječnja 2025., donijeti novi akt kojeg je potrebno donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku koji je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.
20.Naposljetku, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci ove presude.
U Splitu, 29. prosinca 2025.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Maćešić i suradnici d.o.o., [adresa], uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Agenciji za obalni linijski pomorski promet Republike Hrvatske, Split, Ulica Antofagaste 6, uz zapisnik o objavi,
- u spis.